Zgodan broj, malko šablonski origin, ali ne previše. Kerac mi je okej, negdje je sjajan, negdje drukčiji, a jedina mi je zamjerka naprasan kraj. Da je tu nadodati još pet-šest stranica bilo bi super. Lijepo, bravo za izdanja u boji.
Tek kada se to čudo od kolorca uzme u ruke i svojim očima uživo vidi, može se potvrditi i ono što je u većoj rezoluciji postavio TrOMISLAWSKI, a to je, da je naslovnica - ne loša, nego, s velikom tugom to moram reći - groteskna!
Evo nabavio i ja... od priče ne očekujem ništa posebno, a crtež na prvi pogled izgleda jako dobro.
Priče!? Priče i nema, odnosno ima... Prava priča za laku noć. I ništa više. Zamisli samo malo grublju, western varijantu Pepeljuge, Olivera Twista ili bilo čega sličnoga. I, zaspeš kada pročitaš. Iskreno, meni se već na polovici počelo drijemati.
Da, scenarij/priča srednja žalost, a crtež je ok, šteta što Bane nije ubacio u petu brzinu jer ovo mi se čini kao (solidna) treća.
Bilo je tu svega, par scena mi se čine prekopirane iz Django Uncained, onaj saloon, one stijene kad Jimmy i Herbert sjede i pričaju, a i sam Herbert podsjeća na Schulza.
Eh da, zaboravi sam spomenuti da je King ubio neku jadnu žensku!
Evo prelistao, i na prvi pogled mi se čini da je ovo miljama od crteža u npr. Cat Claw ili u Yu Tarzanu...
Nije miljama. Kerac je konstantno izvrstan. Ovdje te varaju neke Bonellijeve zakonitosti, odnosno pravila. Format objavljivanja je značajno manji, proporcionalno od crtanog formata. Kod Tarzana i Cat Claw je taj odnos manji, ne previše, ali dovoljno da utječe na percepciju crteža, a i kadriranje je slobodnije. Ovdje je crtež znatno gušći i rafiniraniji zbog toga, pa se u crtanju koriste razni alati, često i filigranskog izričaja. Ako si taj dojam zamislio kao miljama bolji crtež, onda si djelomično u pravu. U svim ostalim elementima, Kerac je standardno visoko kvalitetan, u razini Tarzana i Cat Claw. Eh, kada smo već kod Tarzana, ubi Tarzan Zagora, ali što ćemo...Tko mi je kriv što na svakoj slici vidim Tarzana, obučenog u crvenu majicu!
Jesam li ja jedini kojem Banetov crtež ne odgovara Zagoru? Ne crtež kao takav, kod njega se i unatoč svim Bonellijevim ograničenjima vidi otprilike standardna razina kakvoće, ali zbog tih ograničenja i njegova prilagođavanja istima ne i više od toga, već mi jednostavno to nije to. Zagor mi nije Zagor (možda je problem što i ja u njemu kao i Patak stalno vidim Tarzana), Chico mi je još manje Chico (gotovo stalno je iznenađen i razrogačenih očiju), a ni Jimmy Gitara mi ne odgovara liku kojeg su vizualno stvorili Ferri i Donatelli. Sama priča je predvidljiva, šablonska i tanka, ali tu mi očekivanja i nisu bila neka.
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
Nisi jedini Imas drustvo 14 italijana i sest ovdasnjih... Spadate u Ferrijevsko tvrdo krilo...
Cisto radi razgovora - svi junaci koji imaju velike serije i koje su radili razliciti crtaci (Marti, Tex, Nathan, Dilan, Tarzan, Conan, Spajdi etc) veoma variraju u izgledu i nikome to ne smeta. Jedino Zagor fanovi insistiraju na bukvalnom kopiranju izvornog autora. U cemu je stos?
Nisi jedini Imas drustvo 14 italijana i sest ovdasnjih... Spadate u Ferrijevsko tvrdo krilo...
Cisto radi razgovora - svi junaci koji imaju velike serije i koje su radili razliciti crtaci (Marti, Tex, Nathan, Dilan, Tarzan, Conan, Spajdi etc) veoma variraju u izgledu i nikome to ne smeta. Jedino Zagor fanovi insistiraju na bukvalnom kopiranju izvornog autora. U cemu je stos?
Mozda zato sto je Zagor jedinstven i zato sto je religija
Recimo to ovako: tvoj (i općenito Yu) Tarzan mi jest Tarzan, u tvom slučaju i više od toga jer si unio posebnu energiju i dinamiku i u crtež i u priče; i tvoj Blek mi je Blek, i neizbježno prilagođen ograničenjima ali i dovoljno osoban i upečatljiv;
Ovdje mi možda nedostaje više te osobnosti, koju tražim ali ne nalazim, pa mi sve skupa nije upečatljivo onoliko koliko sam se nadao.
A bit će da sam i zagorostalgičar, što nije dobro u kombinaciji s prevelikim očekivanjima.
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
Istini za volju, ni za Bleka ni za Tarzana nisam bio nicim vezan da pratim odredjeni lik posto su se vec izredjali skroz razliciti tipovi crteza. Nisam ni za Zagora uslovljen da mora da lici na Ferijevog... Zato sam se vise priklonio ''modernistima'' Marcelu, Andreuciju, Laurentiju i Kjaroli - nekako su mi oni slobodniji i raspevaniji... Drzim da cete se posle sezdesete epizode vec nekako navici na moj stil...
Vidimo mi, vidimo, da si se opredijelio za trag novih Zagorovih crtača. Poštujem tu odluku, bez obzira što ne vidim Zagora kakvog bih volio. Osobito me Chico razočarao. To uopće nije onaj šašavi, blesavi i komični lik, kakvog su ga utjelovili Ferri, a osobito Donatelli (bez premca!). Više mi, ovako izrazito ružan i antipatičan, kakvim si ga prikazao, sliči na jednog od gomile malih, izgledom i djelom iskompleksiranih tipova (kakvima, na žalost, obiluje i današnje društvo), koji jedva čekaju da lijepim, stasitim, hrabrim i moćnim pojedincima, naprave kakvu spačku i sladostrasno se u potaji naslađuju!