Najneprodavaniji naslovi su nam humoristični stripovi.
jedini humoristički su Zekani i Tvrđe.Ratmen je ugašen. Znači da su Z & T najneprodavaniji Fibrini stripovi ?
Spaghetti brothersi je fibrin strip s najviše humora, trenutno možda i jedini uz čije ćete se čitanje baš pošteno nasmijati. Sljedeći koji mi pada na pamet je Negro Blanco... Anto poznavajući tvoju ljubav prema tvrđama, nadam se da ti se neću zamjeriti svojom sljedećom izjavom,ali jednostavno...zekani, tvrđe i Ratman nemaju humor koji može proći na "balkanu", pa tako ni kod mene...čitanje istih me nije niti najmanje nasmijalo
Pročitao sam ovaj album odmah po izlasku istog i moram reći da me nije toliko oduševio poput prva dva Zidrouova albuma koje je izdala fibra, no to ne znači da je ovo djelo manje zanimljivo. Zidrou je u ovom albumu htio reći malo više toga pa je priča kao cjelina nešto više kompleksnija, ali poneke scene i situacije iz stripa ćete pamtiti cijeli život. Baš zbog toga će mi Zidrou kao autor i u budućnosti ostati jedan od onih koji će kod mene izazivati najviše interesa s izlaskom novih albuma. Zidrou ima fantastične ideje za scenarij, ideje koje čitatelja čak natjeraju na prepričavanje djelova priče u društvu (cijeli album Lydie je takav,a ovdje u kabaretu me je oduševio dio s osuđenikom na streljanje).
Naprotiv , ovo stivo je majkojebackog stiha..budem o tome naravno vise rekao ..ako prezivim
“To live is the rarest thing in the world. Most people exist, that is all.”? Oscar Wilde
Pročitao sam ovaj album odmah po izlasku istog i moram reći da me nije toliko oduševio poput prva dva Zidrouova albuma koje je izdala fibra, no to ne znači da je ovo djelo manje zanimljivo. Zidrou je u ovom albumu htio reći malo više toga pa je priča kao cjelina nešto više kompleksnija, ali poneke scene i situacije iz stripa ćete pamtiti cijeli život. Baš zbog toga će mi Zidrou kao autor i u budućnosti ostati jedan od onih koji će kod mene izazivati najviše interesa s izlaskom novih albuma. Zidrou ima fantastične ideje za scenarij, ideje koje čitatelja čak natjeraju na prepričavanje djelova priče u društvu (cijeli album Lydie je takav,a ovdje u kabaretu me je oduševio dio s osuđenikom na streljanje).
Meni je Lydie bio prvi Zidrouov strip koji sam pročitao i nije me baš oborio s nogu, no Lijepo putovanje i Kabaret su me "ubili" i spadaju mi među najbolje stripove koje sam ikad pročitao. Apsolutno se slažem s boldanim.
Kako provuci tanki crveni konac kroz tkaninu satkanu od ljubavi i rata , kako integrirati i dezintegrirati ta dva pojma, a da imaju koheziju i koenzistenciju..nemoguce..ali hej , Kabaret , ta tvorevina od pucke zabave dignuta na nivo prave umjetnosti je zapravo istinsko i genijalno rijesenje..fascinantno, gotovo poeticno i mazohisticki blasfemicno . Ljepotica i zvjer u blatu rovova i igralistu bogova..kako ovome ne dati suzu i kako ne vidjeti smisao u besmislu, te istinsku snagu zivota nad smrcu ..ahhhh. Desetka ko kuca
“To live is the rarest thing in the world. Most people exist, that is all.”? Oscar Wilde
Kad sam počeo da ga čitam,prvih dvadeset i kusur stranica mi i nisu nagovestili o kakvom se odličnom albumu radi. Ali onda sve dolazi na svoje mesto - teška,mučna i nemilosrdna ratna priča,lišena patetike i licemernosti. Puno je scena od kojih vam se srce stegne - možda mi je najača sa ranama koje zaceljuju i malom Anom.Trenutak kada je otac udara šamar, a zatim snažno zagrli je nešto najemotivnije što sam odavno pročitao.Evo i sad dok pišem i podsećam se te scene,samo što mi suze ne pođu na oči. Rat ogoljen do koske.Mokraća,govna,krv i blato je ono od čega se sastoji ova sjajna antiratna priča. A opet, šta bi bili mi ljudi da nemamo u sebi i samilost,požrtvovanost i ljubav. A najbolje to oslikava zadnja tabla.
Ovo je jedan od albuma,koji kad završiš,napraviš pauzu od nekoliko minuta,i onda kreneš opet da ga listaš iz početka i slažeš u glavi kockice koje nisi lepo složio,odnosno da još bolje složiš one koji jesi.
dijamantska9/10
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
Sad nešto razmišljam - Francuzi cepaju stripove sa WWI tematikom ko ludi,a WWII skoro pa ništa.Jedino mi je na pameti Bilo jednom u Francuskoj.
Ne poznajem istoriju francuza tokom WWII rata,ali iz onoga što znam,cenim da i nemaju razloga da pišu o tom ratu. Nemci su ih pregazili ko zadnje sise, onda su se neki okrenuli ka Hitleru a neki ka pokretu otpora;i ceo rat su se uglavno zajebavali,dok su druge nacije prolevale krv.
U stvari, i normalno je da ne pišu ništa o događaju u kom su ispali obične pizde.
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
Originally posted by anto ceo rat su se uglavno zajebavali,dok su druge nacije prolevale krv.
U stvari, i normalno je da ne pišu ništa o događaju u kom su ispali obične pizde.
e da smo mi barem ispali takve pizde.
he,he,he,...sad bi ti nešto odgovorio (u šali,normalno!),ali bi nakon toga verovatno došlo do opšte svađe i krvopilića na ovoj temi,te brzog zaključavanja iste.
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
Kaspere, ako su tebi sranja onda to tako i napiši, a nemoj donositi generalne ocjene. Meni to zasigurno nisu sranja, naprotiv.
Vidim da se mnogi od vas pomokre (u gaće) od radosti na Zidroua i Vehlmanna, a ima nas koji su suzdržani kada su oni u pitanju pa ne nabijamo to drugima na čelo. Pritom ne mislim da njihov rad ne valja, ali ih izdaleka ne doživljavam kao drugi koji ih jako hvale. Evo recimo, Pet bagdadskih pripovjedača mi je sasvim OK.
Da se ne ponavljam, ukusi su različiti i stvar pristojnosti je da se poštuju različitosti.
Kaspere, ako su tebi sranja onda to tako i napiši, a nemoj donositi generalne ocjene. Meni to zasigurno nisu sranja, naprotiv.
Vidim da se mnogi od vas pomokre (u gaće) od radosti na Zidroua i Vehlmanna, a ima nas koji su suzdržani kada su oni u pitanju pa ne nabijamo to drugima na čelo. Pritom ne mislim da njihov rad ne valja, ali ih izdaleka ne doživljavam kao drugi koji ih jako hvale. Evo recimo, Pet bagdadskih pripovjedača mi je sasvim OK.
Da se ne ponavljam, ukusi su različiti i stvar pristojnosti je da se poštuju različitosti.
Bas me btiga sta mislis, meni su sranja. Pisi sta hoces slobodno
Originally posted by anto A Žibrini Potkazivač i Odgoda su meni lično jako,jako dragi.
a i meni je to bila gotiva 2009 kad je izaslo, cak sam naleteo na svoje postove gde hvalim oba stripa. al posle gomile drugih stripova, oba mi se cine nepotrebnim. odnosno, Fibra mi je sahranila Zibru. isto to vazi i sa Sambrove
Originally posted by anto. Mada kaspere ne bi ih svrstao u klasične WWII stripove.
pa sta znam, to sam i ja mislio kad sam pisao, al da potkacim i Zibru
Ma ja i kasper se u mnogo čemu slažemo kada su stripovi u pitanju.
Osobno nikome ne namećem što da čitaju (a ne volim ni pljuvati po onome što mi se ne sviđa) i uvijek kada nešto komentiram napišem da je to moje osobno razmišljanje. Slažem se s onima koji napišu da ih ne zanima, ni ne opterećuje da li je nešto dobilo nagradu ili da li je masovno prihvaćeno.
Zasmeta me samo kada neki iznose svoje mišljenje kao da je to zakon, neki krajnji sud.
Inače ne smatram Zidroua lošim, ali mi naslovi koje sam pročitao nisu sasvim legli.
Podsjeća me na Desberga i još neke scenariste koji ne uspijevaju održati kompaktnost i uvjerljivost priče do kraja.
Recimo, nekad sam volio čitati Marti Misteriju zbog zanimljivih zapleta, ali bi me rasplet često razočarao.
Što se tiče stripa Kabaret Folies Bergere (kojeg sam pročitao prije dosta vremena), mislim da ima dobrih dijelova, ali mi je slabiji od Tardijevih ratnih stripova.
Bilo koji Tardi na temu prvog svjetskog rata je ozbiljniji i temeljitiji, Naša majka rat da ne pričam, pa čak i ono što je Kordej radio sa Morvanom. Kabaret reciklira prežvakane teme pokušavajući na stotinjak stranica stripa šokirati čitatelja. Bezveze, ali ja inače ne volim Zidroua.
Čitanje mi je omogućilo da se uzivim u različite uloge, čak i one koje nikad nisu bile moje. Kroz čitanje, bila sam nečija mama, i ratnik, i smrtno bolesna, i visoka više od metar šezdeset, i drogirala sam se, i bila sam siromašna i sramotno bogata, i sretna i nesretna. Kao i svi mi. No, čitajući Kabaret Folies Bergere, nagnalo me to na razmišljanje o tome što mi čitanje čini.
Kad svoje čitalačko iskustvo uspoređujem sa svojim stvarnim zivotnim iskustvima, ona stvarna mi se uvijek čine blijedima, a moji osjećaji u njima neopravdanima. Nešto se pokvarilo i čitanje mi više nije sredstvo boljeg razumijevanja svijeta oko sebe, nego relativizacije svakog svog (a i tuđeg) osjećaja. Kad sam u ulozi profesorice, ne mogu prekoriti djecu zbog nestašluka s nekim iskrenim uvjerenjem, već stalno cinički pristupam svojoj ulozi, stalno se stavljam u njihovu. Kad sam nečija ljubavnica, malo se smijem svom uzdisanju i obraćanju nekome s „ljubavi“. Kad sam bila alkoholičarka, čak i onda sam se smijala sama sebi kako sam zapala u klišej srednje klase.
Sve me to čitanje prisiljava da stalno iznova vrednujem vlastite osjećaje, tjera me da im dajem manje značaja...ukratko, sazivljavanje sa svima donosi bremenitost nemogućnosti sazivljavanja sa samim sobom. I tada, u trenucima kada me podsmjehivanje samoj sebi dovede do očaja, potreban je strip baš kao ovaj, neki koji će pucati na kolektivno, na potpuno općeljudski. Neki koji će kao pričati osobnu priču, ali ta će priča biti već toliko prozvakana da će biti zapravo kolektivna priča.
Meni se svidjelo. Nije me bacilo na koljena, ali svidjelo mi se: uvuklo me u priču koja ima samo jednu stranu i neke ljude koji imaju zašto ostati zivi.
FIBRA PREDSTAVLJA: Kabaret Folies Bergere
Posted - 20/08/2015 : 08:01:19
.jpg)
