Uporediću odlazak majstora sa odlaskom starih glumaca koje nekako lakše doživljavamo nego ovaj rastanak. Glumci puput Šona Konerija, Rodžera Mura, Al Paćina, Džeka Nikolsona... svi oni ipak proživljavaju slabo aktivnu starost. Nekako će tiho otići od nas, jer već i jesu delimično, nema ih na filmu.
Kod Ferrija je karakteristično što je do samog kraja crtao i podsećao nas na svoje postojanje i svoju unutrašnju mladost, bar jednom mesečno. To je verovatno češći implicitni susret nego što mnogi od nas imaju sa rođenim dedom ili sa nekim prijateljem. Ferri jeste bio naš deka, naš prijatelj iz komšiluka, raznosač novina i dobrih misli. Tu je bio da nam oboji svaki mesec u godini. Zato boli. Zato će nam nedostajati, kad god probamo da se povežemo sa sopstvenim detinjstvom i prošlošću. On je čuvao Zagora, a na taj način i naše uspomene.
„And I know what I want….When the timing is right…Then I'll take what is mine…I am the clansman“ "...gdje god da te život nosi, uvijek moraš znati 'ko si..."
Nennu zbunjuje što je u Dijamantskoj klopci u LMS-u srezana za četvrtinu, odnosno što su izbačene 32 stranice, pa ju pamti kao jedan broj od 96 stranica. Libellus je ispravio taj kulturocid, kao i onaj s Posljednjim Cangaceirom kod kojeg je otfikarena trećina priče, čitav jedan svezak/broj.
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
Nennu zbunjuje što je u Dijamantskoj klopci u LMS-u srezana za četvrtinu, odnosno što su izbačene 32 stranice, pa ju pamti kao jedan broj od 96 stranica. Libellus je ispravio taj kulturocid, kao i onaj s Posljednjim Cangaceirom kod kojeg je otfikarena trećina priče, čitav jedan svezak/broj.
Hvala Johnny...... ali ipak radi se o jednoj epizodi
„And I know what I want….When the timing is right…Then I'll take what is mine…I am the clansman“ "...gdje god da te život nosi, uvijek moraš znati 'ko si..."
Prva Mister No priča ima samo 120 stranica a to nije ni blizu 2 broja/epizode kako god da okreneš, novinar Jutarnjeg se nespretno izrazio a možda ni ne zna pravo stanje stvari.
Uporediću odlazak majstora sa odlaskom starih glumaca koje nekako lakše doživljavamo nego ovaj rastanak. Glumci puput Šona Konerija, Rodžera Mura, Al Paćina, Džeka Nikolsona... svi oni ipak proživljavaju slabo aktivnu starost. Nekako će tiho otići od nas, jer već i jesu delimično, nema ih na filmu.
Kod Ferrija je karakteristično što je do samog kraja crtao i podsećao nas na svoje postojanje i svoju unutrašnju mladost, bar jednom mesečno. To je verovatno češći implicitni susret nego što mnogi od nas imaju sa rođenim dedom ili sa nekim prijateljem. Ferri jeste bio naš deka, naš prijatelj iz komšiluka, raznosač novina i dobrih misli. Tu je bio da nam oboji svaki mesec u godini. Zato boli. Zato će nam nedostajati, kad god probamo da se povežemo sa sopstvenim detinjstvom i prošlošću. On je čuvao Zagora, a na taj način i naše uspomene.
Addio Gallieno, ti volevamo bene da piccoli, quando i fumetti li leggevamo solamente e ti abbiamo voluto bene ancora di più, quando siamo arrivati a disegnarlo, il tuo Zagor.
Napustila nas je Legenda Ferri
Posted - 05/04/2016 : 00:30:05
[/URL].jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
