U konačnici se radi o stripu koji zaslužuje kultni status. Mislim da se radi o jedinstvenoj pojavi u talijanskom stripu sa neobičnim balansom između komercijalnog i autorskog stripa. Kao i Ken Parker ali sasvim izokrenuto. U ovom serijalu je ideja ta koja je sve samo ne obična. Konstantna promjena protiv svih zakona tržišta, konstantan trka prema sve većem i već cilju, cilju koji, kako mu se približavamo, sve manje ima veze sa prvim stripom. Ogroman projekt kojemu možda realizacija škripi. Jednog dana, a ne sumnjam da će doći taj dan, kad ga budemo čitali na našem jeziku nam možda ne bude legao. Možda nam Bartoli bude dosadan, Recchioni previše napuhan i isprazan a John Doe mrzak. A možda nam reference na pop-kulturu toliko drage autorima budu one iste koje čine i naš svjetonazor, možda nam poetika dokaže da pjesnici nisu prestali pisati sa Sclavijem, možda..... A i meta je, možda i previše da bi bio ekfektan, rušenje četvrtog zida znači i postavljanje novog ali da li je to shvatio. Vidjet ćemo jednog dana.
Jučer nas je napustio Robin Wood, Paragvajac najpoznatiji kao scenarist stripova za talijansko tržište. Autor je stripova poput : Dago, Nippur di Lagash, Savarese, Gilgamesh, Martin Hel, Amanda i Pepe Sánchez. Možda najpoznatiji njegov strip je Dago, o Crnom janjičaru, bivšem venecijanskom plemiću koji spletkom završi u Otomanskom carstvu te se nakon nekoliko godina vraća da se osveti. Strip je stvorio zajedno sa Albertom Salinasom.
Pročitao sam prvi broj Johna Doea i odličan je. Iako je prvi broj izašao već sad davne 2002., sve je tako svježe i pitko, a vjerujem i originalno. Nastavljam dalje vjerovatno svih 100. Bilo bi idealno za Golcondine 3u1 knjige ala Magico, Julia i dr. A onda je tu i LL, maštanje.
Pročitao sam prvi broj Johna Doea i odličan je. Iako je prvi broj izašao već sad davne 2002., sve je tako svježe i pitko, a vjerujem i originalno. Nastavljam dalje vjerovatno svih 100. Bilo bi idealno za Golcondine 3u1 knjige ala Magico, Julia i dr. A onda je tu i LL, maštanje.
99
Da, dobar je JD. Kraj također. Osobno, finale treće sezone mi je draže od zadnjeg broja.
Da odgovorim @Deersu. Upoznao sam se sa ovim serijalom preko stripzone gdje ima prvih 16 brojeva i kupio me je na prvu, pogotovo Bartolijeve price. Kasnije sam vidio da su na fb stranici Komandant Mark nastavili sa ovim serijalom i tamo ima prvih 25 brojeva pa jedva cekam i to ovjeriti. Nadam se da ce ga do kraja odraditi ali najvise bih volio da ga neko kod nas izbaci ali nazalost imam osjecaj da bi prosao kao takoder odlicni Napoleon te pukao nakon 10 brojeva. Nista valja uciti italijanski. :D
p.s. Sad sam tek skontao da nemam Napoleona na onoj listi a Ambrosini mi jedan od drazih autora.
Mislim da bi JD ipak bio prodavaniji od Napoleona. Ako zbog ničeg onda zbog odličnih naslovnica ali i priče. Da se razumijemo, meni je Napoleon jako dobar no, za nijansu mi je ipak bolji John Doe.
Da odgovorim @Deersu. Upoznao sam se sa ovim serijalom preko stripzone gdje ima prvih 16 brojeva i kupio me je na prvu, pogotovo Bartolijeve price. Kasnije sam vidio da su na fb stranici Komandant Mark nastavili sa ovim serijalom i tamo ima prvih 25 brojeva pa jedva cekam i to ovjeriti. Nadam se da ce ga do kraja odraditi ali najvise bih volio da ga neko kod nas izbaci ali nazalost imam osjecaj da bi prosao kao takoder odlicni Napoleon te pukao nakon 10 brojeva. Nista valja uciti italijanski. :D
p.s. Sad sam tek skontao da nemam Napoleona na onoj listi a Ambrosini mi jedan od drazih autora.
Samo mala napomena za slučaj da ti je promaklo, Napoleon nije u potpunosti pukao. Veseli četvrtak je nastavio s izdavanjem u knjigama s po četiri epizode, otprilike jednom godišnje. Dakle, ajmo reći da je napukao.
Mislim da John Doe i nema neke perspektive kod nas. Predugačak je serijal da bi netko to izgurao bez obzira na kvalitet. A nije da nema kvalitete, pogotovo ako ga stavimo u perspektivu vremena kad je nastao. Ima dobrih ideja, realizacija i koncepata. Ne nužno originalnih. Količina dodatno smeta kad znamo da od svake sezone (24 brojeva) samo 6-8 ima jaki kontinuitet s glavnom pričom. Par na počeku sezone, par na kraju i jedna ili dvije u sredini uz nezaobilazan twist u radnji. Ove između, baš zbog veće priče u pozadini, djeluju kao fileri. A nije da se radi o lošim pričama, dapače. Pogotovo tu dolazi do izražaja Bartolijev senzibilitet. A i svijet, koji te priče proširuju i nadopunjuju je dovoljno zanimljiv da ih se prati. Ipak, mislim da nema baš publike za nešto novo.