Na tragu sam Izivkovog izlaganja. Nije to baš za mene, ni meni namjenjeno, ali crtež je zbilja prekrasan pa bu ostalo na polici za ukras. Možda mi sa godinama mozak polako krene na kvasinu, pa pronađem nevjerojatnu ljepotu i smisao mačevanja.
Skoro da nemam što dodati na pomenute postove. Nije da sam serijal u ovom integralu nije imao štofa i "mesa" da se razradilo sve kako treba (pogotovo to skakanje na druge likove, krajnje neubedljivo), ali kompozicija radnji, većina likova plus sama završnica (koja spada u "meh"), izgleda kao jeftina hrana u express restoranima. Sam strip izgleda kao uvod za čitaoce koji tek počinju da čitaju strip, taman da ih prviuče početak priče i lep crtež...ostalo...
Plus moram pomenuti da u albumu Tigran otisak štampe je nekako blurovano, odn. nije čist kao u ostatku albuma, e sad da li je do mog primerka...nemam pojma.
Zadnjih godina teško podnosim i fantasy i ¨lijep crtež¨ zato su me ovaj strip mrvicu iznenadio. Crtežu fali malo više osobnosti i stilizacije ali i onatoč tome jako dobro funkcionira zbog zanimljivog čušpajza kostimografije i ambijenata zapravo cijele naše stvarne zemaljske kugle. Močvare, pustinje, proplanci i ledeni pakao, kao i Asteci, samuraji, indijanci i vitezovi. Od svega preuzeto pomalo i postavljeno u grandiozni Minas Tirith. Zapravo Megatirith!
Zbrzanost koju spominje više forumaša najviše se osjeća u zadnjem albumu koji djeluje kao a se htjelo pretvoriti veći serijal ali se već i prije polovice olako odustalo.
Smak svijeta, pojedinci "odabrani" da ga spase, danas neizbježna mlada glavna junakinja, potraga za osvetom, nova prijateljstva i stara neprijateljstva sve skupa čine jednu vrlo klišejiziranu priču. Ne pomaže ni što je Corgiat htjela ubaciti puno toga na malo stranica, pa tako pojedini važniji likovi ostaju u potpunosti nerazrađeni, brzina razvoja događaja je izrazito neujednačena i sve skupa djeluje dosta zbrzano. Ono što izvlači strip je vrlo dobar crtež (i kolor) Laure Zuccheri. Doduše, ni on ne donosi ništa revolucionarno po pitanju stila, ali je riječ o znalački odrađenom crtežu kojega možemo nazvati lijepim u najboljem mogućem smislu. Zahvaljujući crtežu Stakleni mačevi su korektan način za ispuniti sat ili dva, no u pitanju je djelo, čini mi se, ipak namijenjeno prvenstveno mlađim uzrastima ili nezahtijevnijim ljubiteljima fantasya.
Slažem se. Ukratko, još jedan strip za mlađi uzrast.
Da li u takve stripove svrstavaš i npr. Zagora? Ako ne, zašto?
Normalno da je...ali...Zagor ima 700ak epizoda, ne jedan integral. Neki zagori zaslužuju status stripa za dicu, neki ni to koliko vriđaju um (prvi i zadnji brojevi amo reć :-) a bome neki...idu na jebeni vrh moj Papa štrumfe!!!
Ne bi reka da gledam s visoka nego upravo suprotno, radim ono šta godinama je već tribalo bit riješeno, radim balans... Godinama se ljude ode uvjerava da je Bonelli neki teški šund, evo aktualno pada mi napamet na primjer...član Judo Plesač neki dan govori kako čitajući ostale stripove vidi koliko je bonelli smeće, da ga više ne može čitat...e TO je gledanje s visoka. I to je pogrešno. Ako ćemo generalizirat, šta je opet da kažem, pogrešno, onda bi po toj "ozbiljnosti" i kvaliteti ovako rasporedio stvari, od vrha do dna, neki suma sumarum:
1.Bande dessinée 2.Pojedini strip-albumi od Argentine do Britanije itd. 3. Bonelli 4. Manga (blizu Bonellija je, jako blizu) 5. Američki strip...kojeg smatram stvarno dnom, što ideološki, što kulturološki.
Dok ode sve što ima predznak Bonellija a nije Ken Parker se smatra kvantitetom, a pojedini albumi su art, a u biti su sranje...Evo npr. baš sam završija Halo Jones...mislim, zna da je Alan Moore klasa itd, From Hell mi je u top 10 ikad, al znam masu ljudi koji su odustali od ovog stripa nakon par stranica...a niko neće reć da je strip šund...jer je to Alan Moore (ps. ko uspije pregrmit 1 album, uspit će i ostala dva (drugi je dobar):-) I to je to, moj Hrga.
Ne bi reka da gledam s visoka nego upravo suprotno, radim ono šta godinama je već tribalo bit riješeno, radim balans... Godinama se ljude ode uvjerava da je Bonelli neki teški šund, evo aktualno pada mi napamet na primjer...član Judo Plesač neki dan govori kako čitajući ostale stripove vidi koliko je bonelli smeće, da ga više ne može čitat...e TO je gledanje s visoka. I to je pogrešno. Ako ćemo generalizirat, šta je opet da kažem, pogrešno, onda bi po toj "ozbiljnosti" i kvaliteti ovako rasporedio stvari, od vrha do dna, neki suma sumarum:
E, apsolutno se slažem. Ja sam s 12 godina počeo čitati nebonelli stripove i "širiti vidike", te u početku bio obaran upravo s francuzima, no nakon višegodišnjeg čitanja raznoraznih stripova, Bonelli me i dandanas uspijeva iznenaditi na kvalitativnom nivou, pa makar se radilo samo o konceptu, ponekoj sceni ili zanimljivom detalju. Stakleni mačevi su jednostavno preprosječni. K'o da redatelj Hayao Myazaki odustane od nekog projekta pa ga onda preda u ruke Rolandu Emmerichu. Ono, jebeno izgleda, ali to je sve.
1.Bande dessinée 2.Pojedini strip-albumi od Argentine do Britanije itd. 3. Bonelli 4. Manga (blizu Bonellija je, jako blizu) 5. Američki strip...kojeg smatram stvarno dnom, što ideološki, što kulturološki.
S ovim se ne slažem. Bonelli je više pretendira za drugo mjesto
Ne bi reka da gledam s visoka nego upravo suprotno, radim ono šta godinama je već tribalo bit riješeno, radim balans... Godinama se ljude ode uvjerava da je Bonelli neki teški šund, evo aktualno pada mi napamet na primjer...član Judo Plesač neki dan govori kako čitajući ostale stripove vidi koliko je bonelli smeće, da ga više ne može čitat...e TO je gledanje s visoka. I to je pogrešno. Ako ćemo generalizirat, šta je opet da kažem, pogrešno, onda bi po toj "ozbiljnosti" i kvaliteti ovako rasporedio stvari, od vrha do dna, neki suma sumarum:
1.Bande dessinée 2.Pojedini strip-albumi od Argentine do Britanije itd. 3. Bonelli 4. Manga (blizu Bonellija je, jako blizu) 5. Američki strip...kojeg smatram stvarno dnom, što ideološki, što kulturološki.
Dok ode sve što ima predznak Bonellija a nije Ken Parker se smatra kvantitetom, a pojedini albumi su art, a u biti su sranje...Evo npr. baš sam završija Halo Jones...mislim, zna da je Alan Moore klasa itd, From Hell mi je u top 10 ikad, al znam masu ljudi koji su odustali od ovog stripa nakon par stranica...a niko neće reć da je strip šund...jer je to Alan Moore (ps. ko uspije pregrmit 1 album, uspit će i ostala dva (drugi je dobar):-) I to je to, moj Hrga.
Ovo za američki strip se ne bih složio. Imao sam slično mišljenje i smatrao ga smećem ali u međuvremenu sam pročitao masu toga. Ne valja generalizirati, kako kaže Bushido. Američki strip je vrh, poslije idu Francuzi, Europa općenito pa onda Bonelli....
Originally posted by izivko Ne valja generalizirati, kako kaže Bushido.
ali onda odmah, vec u sljedecoj recenici, bum u generalizaciju:
Američki strip je vrh, poslije idu Francuzi, Europa općenito pa onda Bonelli....
Na svakoj strip sceni ima i dobrih i osrednjih i losih radova. A ono sto nam se najvise svidja cesto i nije ono sto je objektivno najkvalitetnije, nego ono sto nasem senzibilitetu najvise odgovara.
Pročitao Staklene mačeve:) Već na 36. strani sam naslutio da je ovaj strip malo "ofrlje" i bez truda urađen jer kako objasniti ovako veliki gaf autora poput ovoga..."ekipa" je zbog bijega od Orlanda napustila Miklosov dom na 25. strani, te su godinama živjeli u pećini one zvijeri koju je Miklos ubio, a u toj pećini koja se nalazi u nekoj šumi nisu čak ni vrata imali... Nakon nekoliko godina obuke na 44. strani se vraćaju u Miklosov razrušen dom iako je u međuvremenu na već spomenutoj 36. strani Miklos Yamu učio čitati upravo u toj svojoj zgradurini (isti stol, stolice i ulazna vrata). ...inače, sviđa mi se ideja za ovu priču, nema što, pravi fantasy svijet, hrpa bajkovitih detalja i pojedinosti, no sve je to nekako zbrzano i na silu urađeno tako da na kraju sve ovo izgleda jako loše, pogotovo sami kraj (nakon ujedinjenja mačeva) zbog kojeg sam na kraju požalio što sam ovaj strip uopće uzeo u ruke... 4,4,9,9.
Stakleni mačevi i npr. Green Manor su po mom mišljenju stripovi namijenjeni mlađim čitateljima. Žao mi bude, ali ja to više ne mogu čitati.
Što se tiče crteža u Staklenim mačevima, je li netko zna kako nastaju one šumovite pozadine sa svim tim raslinjem? Je li to sve crtano ili se radi o fotografiji koja se onda pretvori u crtež?
Crtež je nevjerojatan, ali mi je malo sterilan i čini mi se kao stripovski pandam računalno animiranim igranim filmovima. Ne bi volio da jednog dana svi stripovi izgledaju kao ovaj, pozadine obrađene fotografije i na njima nacrtani likovi kako skakuću.
Stakleni mačevi i npr. Green Manor su po mom mišljenju stripovi namijenjeni mlađim čitateljima. Žao mi bude, ali ja to više ne mogu čitati.
Što se tiče crteža u Staklenim mačevima, je li netko zna kako nastaju one šumovite pozadine sa svim tim raslinjem? Je li to sve crtano ili se radi o fotografiji koja se onda pretvori u crtež?
Crtež je nevjerojatan, ali mi je malo sterilan i čini mi se kao stripovski pandam računalno animiranim igranim filmovima. Ne bi volio da jednog dana svi stripovi izgledaju kao ovaj, pozadine obrađene fotografije i na njima nacrtani likovi kako skakuću.
Ne. Laura Zuccheri nevjerojatno, ali ZAISTA NEVJEROJATNO slika pejzaže. Kao slikarica godinama izlaže u raznim talijanskim galerijama.
Stakleni mačevi i npr. Green Manor su po mom mišljenju stripovi namijenjeni mlađim čitateljima. Žao mi bude, ali ja to više ne mogu čitati.
Green Manor sasvim sigurno nije strip za mlađe čitatelje.
To što neki kad vide (polu)karikaturalni crtež pomisle automatski "ovo je za decu" je drugi (njihov) problem.
Ne radi se samo o crtežu, naravno, (mada ne pomaže) nego i o priči, njenoj plošnosti, jednostavnoj karakterizaciji likova. Meni ovo definitivno spada u Fibrin odjeljak za mladež poput: Sami, Astronauti iz budućnosti, Jerome Bloch i sl.
A to što je tema ubojstva i sl. to uopće ne znači da ovo ne može biti strip za adolescente. Nisu valjda samo Gluhe laste strip za tinejđere. Što se tiče ubojstava, daleko bolji mi je i odraslima primjereniji Altaribin strip "Ja ubojica" slične tematike kao i Green Manor, ali puno složeniji i razrađeniji.
Naravno, ima djece kojima će i Green Manor biti dosadan, kao što ima odraslih koji otkidaju na njega, ljudi su različiti, različitih afiniteta i dosega, što u našem slučaju znači da izdavači trebaju imati kompleksniji pogled nego fanovi.
U svakom slučaju, GM nije - dečiji ili omladinski ili tinejdžerski strip.
Plošnost i jednostavnost karakterizacije su zbog kratke forme (nema se vremena i mesta za posvećivanje likovima - karakteristika kratkih "štos" priča) i ideje morbidnog humora, groteske i poigravanja sa krimi-žanrom kao vrstom zabave sa bogatom istorijom.
Tvoje mišljenje je tvoje pravo, ali mislim da si usamljen u ovakvom (pogrešnom) razmišljanju.
Kad bi se Zeleni klub pojavio u obliku zbirke proznih priča ili igrane TV serije (kratkih epizoda - minijatura) nikome ne bi palo ni na kraj pameti da ga kvalifikuje kao sadržaj za decu.
Kao animirana serija - možda, jer govorimo o istom tipu predrasuda.
U svakom slučaju, GM nije - dečiji ili omladinski ili tinejdžerski strip.
Plošnost i jednostavnost karakterizacije su zbog kratke forme (nema se vremena i mesta za posvećivanje likovima - karakteristika kratkih "štos" priča) i ideje morbidnog humora, groteske i poigravanja sa krimi-žanrom kao vrstom zabave sa bogatom istorijom.
Tvoje mišljenje je tvoje pravo, ali mislim da si usamljen u ovakvom (pogrešnom) razmišljanju.
I ne bi ja kratku formu povezivao sa plošnosti i površnosti. Ima stripova od jedne table koje kratkoća forme ne sprječava da odu u drugu krajnost i pokušaju objasniti cijeli svemir. Npr. stripovi Mirka Ilića. Nadobudni i pretenciozni uglavnom, ali nikako jednostavni. Recimo onaj bijeli konj što mu vijori griva.
Ili onako nesretno obojane Fontove Dark Stories, pa Millerove kraće priče u jednom volumeu Sin Cityja, da ne kopam dalje.
FIBRA PREDSTAVLJA: Kolorka 52 - Stakleni mačevi
Posted - 28/05/2016 : 17:46:31
.JPG)
.jpg)
.jpg){kind=avatar}
.jpg)
