Author |
Topic  |
Johnny Difool
Advanced Member
    

Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
Mrkva
Senior Member
   

1184 Posts
Member since 11/09/2016 |
|
Johnny Difool
Advanced Member
    

Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 31/10/2016 : 08:48:46
|

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu (Miss Peregrine's Home for Peculiar Children), red. Tim Burton, SAD / Velika Britanija / Belgija, 2016.
Priča kaže da je američki književnik, ali i fotograf te filmski scenarist, montažer, snimatelj i redatelj Ransom Riggs kod jednog kolekcionara pronašao zbirku starih fotografija koje su ga svojom neobičnošću podsjetile na kadrove iz filmova Davida Lyncha, te ga fascinirale u tolikoj mjeri da je oko njih odlučio izgraditi fikcijsku priču, umećući ih u isprva jedno prozno djelo u izvornom obliku. Dakako, žanr je tijekom posljednjih nekoliko godina izuzetno popularan tinejdžerski fantasy, a Riggs je izborom žanra, konstruiranjem zapleta oko crno-bijelih fotografija „lebdeće“ i izgledom pomaknute djece te spisateljskom strategijom osovljenom oko posuđivanja i deriviranja brojnih motiva s dugom tradicijom u književnosti i popularnoj kulturi postigao nekoliko ciljeva. Ponajprije, osigurao je svom djelu pozornost tinejdžera kao ciljane čitateljske skupine, baš kao i intrigantnost za širu publiku od samog početka (i potpisani je kritičar došao u napast kupiti knjigu već nakon letimičnog pogleda na njezinu naslovnicu u izlogu knjižare), podatnost za filmske adaptacije svog literarnog prvijenca, te aromu vjerodostojnosti i određene provokativnosti koje počivaju na činjenici da su u temelju knjige autentične fotografije sa svojom „zagonetnom“ poviješću, što pak budi maštu i sugerira da bi neobična djeca iz naslova mogla biti stvarna i živjeti u nekoj „petlji“ u našoj blizini, u vremenskom isječku u paralelnoj stvarnosti.
Književna kritika tvrdi da se Riggsu ne može prigovoriti ni zbog manjka maštovitosti, niti zbog dramske konstrukcije i narativne dinamike djela, a ponajmanje zbog slikovitih likova koji s lakoćom osvajaju čitatelje. Ono zbog čega se piscu može prigovoriti odnosi se na površne i shematizirane karaktere likova, koji su kao i čitav koncept izgrađeni oko žanrovskih i općih stereotipa, nerijetko tek skicirani i dani u najosnovnijim crtama. Na isti problem nailazimo i u filmu, jer osim središnjeg protagonista, dakako tinejdžera Jakea kojeg vrlo dobro tumači Asa Butterfield iz Scorseseova Huga i također teen fantasyja Enderova igra, te same gospođice Peregrine u uobičajeno raspoloženoj interpretaciji Eve Green i Jakeove vršnjakinje te buduće ljubavi Emme Bloom koju utjelovljuje Ella Purnell iz drugog Kick-Assa i Gospodarice zla, sva su ostala djeca obilježena tek naglašenom dobrodušnošću te tjelesnim ili mentalnim posebnostima koje ih čine čudnovatima. U toj se galeriji prividnom „zloćom“ isprva opet formulaično i na neodgovarajući način pokušava izdvojiti zavidni Enoch O´Conner, da bi s dinamiziranjem zbivanja i ekspanzijom akcije i on pao u drugi plan te postao sasvim benigan.

Tim Burton na setu
Također problematična osobina prvog od dosad tri objavljena romana serijala, predugo vrijeme uvoda i nedostatak zbivanja u prvom dijelu, na filmu je izbjegnuta dominantno zahvaljujući Burtonovoj sugestivnoj režiji i vizualnoj cizeliranosti, koju cjelina duguje iznimno estetiziranoj i koloristički bogatoj fotografiji Bruna Delbonnela (Amélie, Harry Potter i Princ miješane krvi), te radu scenaristice Jane Goldman (X-Men: Prva generacija, Kingsman: Tajna služba), koja u inicijalnom zapletu s pojavom zastrašujućih stvorenja i za kasniji razvoj događaja ključnom smrću Jakeova djeda Abea vješto kreira tjeskobno ozračje te inicira dramsku, ali dijelom i melodramsku tenziju koja će se provlačiti kroz čitavu priču. Kad znamo da je Jane Goldman surađivala na serijalu X-Men a Bruno Delbonnel na serijalu o Harryju Potteru, nimalo ne čudi da čitav koncept i knjige i filma mnogo duguje tim franšizama, baš kao i čitavom nizu literarnih, filmskih i pop-kulturnih referenci. Ne samo Carollovoj Alisi u Zemlji čudesa, iz koje je deriviran motiv prolaza kroz petlju i ulaza u svijet čudnovate djece i njihove skrbnice, gospođice Peregrine, nego i klasičnim filmskim fantastičnim pustolovinama poput Sedmog Sinbadova putovanja iz 1958. godine (u sekvencama borbe horde kostura s čudovištima predvođenima dijaboličnim, ali nažalost donekle i karikaturalnim Barunom kojeg interpretira Samuel L. Jackson), baš kao i kultnoj TV-seriji Doktor Who (motiv vremenskih skokova), sjajnoj fantastičnoj romantičnoj komediji Beskrajni dan Harolda Ramisa (gospođica Peregrine s djecom u određenoj petlji stalno proživljava isti dan), te filmovima samog Burtona, osobito u sekvencama borbe robotiziranih i zahvaljujući malim srcima oživljenih lutaka čije ruke s kliještima asociraju na Edwarda Škarorukog, a neki od čudovišnih Barunovih Praznoduha iliti Praznjaka podsjećaju na stvorenja iz Predbožićne noćne more i još nekih redateljevih ostvarenja.
Premda ni priča nije osobito originalna, a svodi se na to da Jake u jednoj od prostorno-vremenskih petlji nakon djedove smrti otkrije u stari dvorac i njegovu okolinu 03. rujna 1943. godine, na datum bombardiranja i razaranja dvorca, smješten svijet gospođice Peregrine i čudnovate djece, pojednostavnjeno rečeno mutanata kojima mora pomoći u obrani od dijaboličnih Praznoduha, ona Burtonu sasvim dobro leži, i razvidno je da je u prozi Ransoma Riggsa on na svom terenu. To ne znači da je film bez mana, a iste se očituju manje u nedostatnoj originalnosti odnosno u spomenutoj derivativnosti, kao i u klišeiziranosti manje bitnih likova, a više u povremenim narativnim zalihostima i gubljenjima ritma, u povremeno neskladnom spoju bartonovske makabričnosti s infantilnom (melo)dramom i alegorijom o stradanju Židova tijekom Drugog svjetskog rata, te u osjećaju da redatelj na neki način neprestano potiskuje i podigrava svoj „mrak“, odnosno ne dopušta mu da se razmaše koliko bi mogao. U cjelini je tako riječ o vrlo dobrom filmu koje kakvoćom zaslužuje mjesto po sredini dosadašnjeg Burtonova opusa.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
Johnny Difool
Advanced Member
    

Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 31/10/2016 : 08:58:37
|
Nekoliko inserata iz filma s kratkim izjavama Burtona, Green i Butterfielda, plus stvar Wish That You Were Here Florence and the Machine sa soundtracka i kratki razgovori s ekipom:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 31/10/2016 08:59:04 |
 |
|
going going
Advanced Member
    

Serbia
12295 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 31/10/2016 : 15:53:08
|
Pogledao Wilderov Double indemnity iz 1944.

Sjajan noir film! Odlicna prica, sjajni dovitljivi i duhoviti dijalozi, sve je tu retrospektivna naracija glavnog anti-junaka, sjajna scenografija i kamera!

Posebno bih izdvojio kao simpaticnog i odlicnog lika Bartona Keyesa kog maestralno glumi Edward G. Robinson . Glavna glumica mi se i nije svidela toliko, nije tako lepa i ubedljiva kao sto je prikazana da jeste. Sama poslednja scena filma je sjajna.
Dakle odlican film nori, ali su mi ipak bolji In a Lonely Place i Out of the Past. |
 |
|
Johnny Difool
Advanced Member
    

Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 31/10/2016 : 16:44:38
|
Meni je Dvostruka obmana najbolji noir općenito, svih vremena. Esencija žanra u svakom segmentu, i njegov vrhunac. Sjajan film koji sam gledao tko zna koliko puta, a mogao bih - i hoću - barem još toliko.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
going going
Advanced Member
    

Serbia
12295 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 31/10/2016 : 18:03:20
|
quote: Originally posted by Johnny Difool
Meni je Dvostruka obmana najbolji noir općenito, svih vremena. Esencija žanra u svakom segmentu, i njegov vrhunac. Sjajan film koji sam gledao tko zna koliko puta, a mogao bih - i hoću - barem još toliko.
Glegacu ga i ja svakako jos mnogo puta zaista jeste sjajan film sa sjajnom atmosferom samo su mi nekako drazi srcu i tragicniji Out of the Past i pogotovu In a Lonely Place. Taj me je bas pukao i pogodio. Inace polako se smanjuje lista noir filmova za pogledati. Jos samo 20ak  |
 |
|
dante
Senior Member
   
.jpg)
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
Posted - 31/10/2016 : 18:36:20
|
Ja mislim da je taj film prva asocijacija na film noir kod svakog filmskog fana, i to zasluzeno. Pogledao sam ga jedno 5 puta u zadnjih 5 godina, jer me svako malo primi noir groznica pa kad krenem gledati te filmove uvijek nezaobilazno pustim i Double Indemnity. A i glumi Edward G. Robinson, njega bih gledao i u govnu od filma. |
These pretzels are making me thirsty... |
 |
|
Poli
Advanced Member
    

Slovenia
38181 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 04/11/2016 : 21:43:26
|
a nek bude i ovdje kada sam ga vec stavio u onaj topic http://forum.stripovi.com/topic.asp?whichpage=30&TOPIC_ID=41845#2015738
Ne m'abandonne pas (2016) - "Ne ostavljaj me"

17-godisnja Chama je ponos svojih roditelja. Ona je pametna i atraktivna, i upravo je bila primljena na jednu od najprestiznijih francuskih univerza. Ali jedne veceri njezinoj majci se srusi svijet kada joj na vrata pokuca otac sina s kojim je njezina kcer navodno u braku ... preko interneta. Posto je on u Siriji i pridruzio se IS. A i ona zeli kod njega.
O opranim mozgovima i odnosu do religije i radikalizma.

|
Anything is possible dec d uej Be the Change You Want to See
|
 |
|
Caleb
Advanced Member
    
.jpg)
Greece
16590 Posts
Member since 01/07/2008 |
Posted - 06/11/2016 : 18:31:37
|
Moze li neko da mi preporuci francuske krimice iz 60-ih i 70-ih godina. Ne mora nuzno da budu da Belmondom i Delonom, sve kvalitetno dolazi u obzir (ne mora ni striktno da budu iz tog perioda, moze i novije).
Hvala. |
Preveo: Goran Krickovic, Tekst interpretirali: Ljubiša Bacic, Nada Blam, Miroslav Bijelic, Vlastimir Ðuza Stoiljkovic i Nikola Simic, Magnetoskop: Miroslav Nikolov, Ton majstor: Rihard Merc, Realizacija: Slavko Tatic https://www.youtube.com/watch?v=TkE5VYffiR0
|
 |
|
Opti
stripovi.com suradnik
    

Vatican City
4533 Posts
Member since 06/07/2009 |
Posted - 06/11/2016 : 18:46:19
|
Eros + Massacre (1969) [エロス+虐殺 / Erosu purasu gyakusatsu]

Mislim da je ovo već četvrti ili peti put da sam gledao ovaj film. Na nekom drugom topicu sam prije godinu/dvije bio ostavio kratki osvrt nakon prvog gledanja, ali ovo je tip filma koji pali tek nakon više gledanja pa sam obrisao taj post. Da vam netko preporuči japanski art-film iz 1969. o anarhizmu, otuđenju i feminizmu koji traje 3 i pol sata (!), vjerojatno biste pobjegli glavom bez obzira, međutim u ovom filmu ima neke magije pa minutaža prođe u hipu. Film je režirao Kijū Yoshida, kultni novovalni filmaš koji mi je nakon ovog (i još par) filmova postao najdraži redatelj.
Riječ je o biografiji anarhista Sakaea Ōsugija i njegove ljubavnice, feministice Noe Itō. Budući da je Ōsugi vjerovao u poliamoriju, imao je još i suprugu i drugu ljubavnicu (koja ga je, vjerojatno iz ljubomore, pokušala ubiti nožem), pa se film detaljno bavi i kompliciranom ljubavnom vezom ovih četvoro. Temeljito je obrađen i Ōsugijev odnos s vlastitim revolucionarnim idejama koje su ga na kraju koštale života. Naime, uoči potresa 1923., japanska je vlada ubila njega, njegovog nećaka i Noe Itō.
Tu je još i sporedna radnja, koja se bavi mladom studenticom Eiko koja proučava Ōsugijev život i djelo zajedno sa svojim prijateljem piromanom. U ovom narativu pojavljuju se likovi poput njene suicidalne prijateljice koju izluđuje monotonija gradskog života, njenog ljubavnika režisera i ciničnog detektiva koji pokušava razbiti lanac prostitucije.
Ovo je vrlo kompliciran i težak film, prepun simbolike, kojeg je nemoguće shvatiti nakon prvog gledanja čak i ako ste upoznati s povijesnom pozadinom prikazanih likova. Pročitao sam nekoliko analiza i pogledao ga 4-5 puta, pa ga ni sam ne znam dobro objasniti. Jedino što mi je u potpunosti jasno jest glavna tema, koja istražuje koliko su usko povijesni događaji i njihovi interpretatori povezani i može li se povijest pojmiti bez pristranosti promatrača.
Stilski, film je veoma moderan u smislu montaže i režije, a usudio bih se reći i da je ovo vizualno najljepši film ikada snimljen. Svaki kadar je umjetničko djelo (nemam pojma kako su neki kadrovi uopće snimljeni), glazba je vrhunska a gluma koja varira od eksperimentalne do strogo teatralne je uvijek zanimljiva. Razgovori između likova su fascinantni, iako ne uvijek posve razumljivi. Sve u svemu, ovaj film je odličan primjer kako se od bilo koje teme da napraviti nešto zanimljivo.
5/5
 |
Rindfleischetikettierungsüberwachungsaufgabenübert ragungsgesetz!! |
 |
|
Shaner
Advanced Member
    
Croatia
7650 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
dante
Senior Member
   
.jpg)
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
|
Opti
stripovi.com suradnik
    

Vatican City
4533 Posts
Member since 06/07/2009 |
Posted - 06/11/2016 : 19:48:50
|
@Shaner: He he, možda napišem osvrt na još koji japanski novovalni klasik (moguće je da mi je njihov novi val omiljeno filmsko razdoblje), ali to će biti na topicu Azijska kinematografija ;) |
Rindfleischetikettierungsüberwachungsaufgabenübert ragungsgesetz!! |
Edited by - Opti on 06/11/2016 19:49:56 |
 |
|
dante
Senior Member
   
.jpg)
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
|
Shaner
Advanced Member
    
Croatia
7650 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
Shaner
Advanced Member
    
Croatia
7650 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
ivan_micic
Senior Member
   

Croatia
2391 Posts
Member since 19/12/2007 |
|
going going
Advanced Member
    

Serbia
12295 Posts
Member since 24/04/2012 |
|
Shaner
Advanced Member
    
Croatia
7650 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
Amos
Senior Member
   

Croatia
2896 Posts
Member since 03/01/2011 |
|
Johnny Difool
Advanced Member
    

Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 07/11/2016 : 10:41:28
|

Neslavno slavna Florence (Florence Foster Jenkins), red. Stephen Frears, Velika Britanija, 2016.
Stephen Frears – dva puta nominiran za Oscara („Varalice“, „Kraljica“), vrlo plodan filmaš kojeg posljednjih godina dosta gledamo („Tamara Drewe“, „Philomena“), ali ipak ne stižemo sasvim pratiti jer je snimio i „Lay the Favorite“, „Najveću borbu Mohammada Alija“ i „Program“.
Karijera mu traje gotovo pola stoljeća, na filmu, televiziji, u kazalištu, okušavanje u različitim žanrovima, obrađivanje izrazito raznorodnih tema i motiva, naglašena sklonost ironiji i eklekticizmu, posvećivanje radu s glumcima te povremeni i ponekad izraženi društveno-politički angažman.
Scenarist Nicholas Martin radio na krimi-serijama „Dalziel i Pascoe“, „Policija“ i „Umorstva u Midsomeru“, a njegovo televizijsko zaleđe se u određenoj mjeri vidi u filmu.
Florence Foster Jenkins je njujorška bogatašica iz prve polovine prošlog stoljeća, ugledna, makar kako je film prikazuje ne baš i otmjena dama koja je djelovala kao umjetnički mecena, prijateljevala je s Arthurom Toscaninijem a njezino pjevanje se navodno sviđalo brojnim poznatim umjetnicima onog vremena, među ostalim i Coleu Porteru.
Bila je osoba bez sluha i glasa, posve netalentirana za pjevanje, no bila je uvjerena da je sjajna operna pjevačica, a u tome ju je podržavao njezin partner i izvanbračni suprug, Englez St. Clair Bayfield.
Kako se vidi iz filma, u kojem Florence maestralno tumači trostruka oskarovka Meryl Streep kojoj se zacijelo smiješi još jedna nominacija, a Bayfielda podjednako raspoloženi i odlični Hugh Grant u najboljoj ulozi dosadašnje karijere, on je za to imao razloge, materijalne i statusne, jer je parazitirao na njezinu novcu i ugledu, ali ju je unatoč varanju i istinski volio te ju uvijek štitio.
Pošten je i pijanist Cosmé McMoon, kojeg tumači Simon Helberg iz „Teorije velikog praska“, mladić koji također parazitira na Frances, zahvaljujući kojoj će nastupiti i u Carnegie Hallu, no koji u ključnim trenucima staje na njezinu stranu.
Opisujući posljednju godinu Florenceina života, 1944., Frears uz temeljnu biografsku komediju dijelom satiričnog predznaka nudi i vizualno impresivnu, dosta raskošno produciranu i stiliziranu sliku njujorškog društva tijekom 1944. godine.
Frears voli svoje likove, nikoga ne osuđuje – naprotiv, razumije njihove motive i postupke, naglašen je human pristup i priči i likovima, a prema Florence, ma koliko se osebujnom i bizarnom činila, pokazuje tek mjestimično sažaljenje s naglašenom empatičnošću i bez ismijavanja odnosno skretanja u karikaturalnost.
Autori Florence ostavljaju ljudsko pa i umjetničko dostojanstvo, pa ona pred sam kraj ima viziju u kojoj pred prepunim Carnegie Hallom, gdje je prethodno propala, doživljava nevjerojatan uspjeh i ovacije.
U tim trenucima Meryl Streep demonstrira da posjeduje zavidan glas, u što smo se mogli uvjeriti gledajući mjuzikl „Mamma Mia!“ i humornu glazbenu dramu „Rock kraljica“.
Autori pametno odgađaju Florenceino pjevanje, sve do negdje 20. minute, a već dotad gledatelj je razvio empatiju prema protagonistici slaba zdravlja koja je od prvog supruga zaradila sifilis.
Razigrani Hugh Grant, izvrsna Meryl Streep, elegantna, nenametljiva i sigurna režija, pomalo neujednačen no solidan narativni ritam, vizualna atraktivnost (snimatelj Danny Cohen iz „Kraljeva govora“, mjuzikla „Jadnici“ i „Dankinje“), humanost i ljubav prema likovima, raskošna produkcija i vizualna atraktivnost.
O Florence Foster Jenkins 2015. godine je u Francuskoj snimljen film „Marguerite“ u režiji Xaviera Giannolija, no stvarna su zbivanja fikcionalizirana pa su izmijenjena i imena likova.
Ukratko, vrlo dobar i zavodljiv, da ne kažem "lijep" film, svojevrsni crowd pleaser art-predznaka starog meštra Frearsa, s nikad boljim Grantom i moguće opet dobitnicom Oscara Streep.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
Johnny Difool
Advanced Member
    

Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 07/11/2016 : 10:44:12
|
Prava Florence Foster Jenkins izvodi Adele´s Laughing Song, a filmska pjeva The Bell Song:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
Johnny Difool
Advanced Member
    

Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 07/11/2016 : 10:53:08
|
Kraći i duži razgovori o filmu s Meryl Streep, Hughom Grantom i Simonom Helbergom:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
Johnny Difool
Advanced Member
    

Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
Topic  |
|
|
|