quote:

---

Originally posted by Jozzinelli

Odličan crtež, za scenario nisam siguran, pošto je u pitanju biografija...

Zaintrigiralo me da potražim Sorela na bedeteci, da vidim šta je još radio.
Ipak dosta zavisi od odabira boja, nisu na svim radovima boje ovako usklađene i prijatne za oko.
A radio je nešto i bez kolora, dobro izgleda:
http://www.bedetheque.com/serie-19755-BD-Male-de-mer.html

---

quote:

---

Originally posted by culture vulture
Dosta dobar mu je Algernon Woodcock.

---

quote:

---

Originally posted by Shaner

Seksikov prikaz kraja Zweigovog života, kao i onog njegove druge supruge Lotte, sjetna je priča o gubitku ideala, razočaranju u ljude i odustajanju od života. No Zweigov pogubni pesimizam i crne vijesti koje dolaze iz Njemačke i svijeta u izraženom su kontrastu sa sjećanjima na zlatno doba kulture, umjetnosti i društvenog života tek dvadesetak godina ranije, kao i sa lagodnim životom i karnevalskom atmosferom u Brazilu, gdje provodi svoje zadnje dane. Naglašavanjem tog kontrasta Seksik čini da jednako jako osjetimo ono najbolje i najgore što život pruža, odnosno za što su ljudi sposobni. Unatoč jakim emocijama i zanimljivim likovima, priča stripa mi je malo tanka. Zweig je po svemu sudeći bio jako zanimljiva ličnost i volio bih da se Seksik odlučio malo više zaći u njegova razmišljanja i djela. Možda dati kakav komentar na ulogu književnosti u svijetu u takvom trenutku, ali to su sad već neke moje fantazije. Sorelovom crtežu pak nemam što zamjeriti. Njegovi impresivni akvareli smirujućih boja istovremeno predstavljaju Brazil kao raj na zemlji, ali i doprinose melankoliji koja vlada stripom, pokazujući tako da ni raj nije za svakoga jednak. Seksik i Sorel na jednostavan i lijep način oslikavaju posljednje dane Zweigovog života, ali, iako to vjerojatno nisam trebao, ipak sam očekivao nešto više od toga. Možda pri nekom budućem čitanju, sa prilagođenim očekivanjima, ostavi pravi dojam.

6/10

---

quote:

---

Originally posted by going going

quote:

---

Originally posted by Shaner

Seksikov prikaz kraja Zweigovog života, kao i onog njegove druge supruge Lotte, sjetna je priča o gubitku ideala, razočaranju u ljude i odustajanju od života. No Zweigov pogubni pesimizam i crne vijesti koje dolaze iz Njemačke i svijeta u izraženom su kontrastu sa sjećanjima na zlatno doba kulture, umjetnosti i društvenog života tek dvadesetak godina ranije, kao i sa lagodnim životom i karnevalskom atmosferom u Brazilu, gdje provodi svoje zadnje dane. Naglašavanjem tog kontrasta Seksik čini da jednako jako osjetimo ono najbolje i najgore što život pruža, odnosno za što su ljudi sposobni. Unatoč jakim emocijama i zanimljivim likovima, priča stripa mi je malo tanka. Zweig je po svemu sudeći bio jako zanimljiva ličnost i volio bih da se Seksik odlučio malo više zaći u njegova razmišljanja i djela. Možda dati kakav komentar na ulogu književnosti u svijetu u takvom trenutku, ali to su sad već neke moje fantazije. Sorelovom crtežu pak nemam što zamjeriti. Njegovi impresivni akvareli smirujućih boja istovremeno predstavljaju Brazil kao raj na zemlji, ali i doprinose melankoliji koja vlada stripom, pokazujući tako da ni raj nije za svakoga jednak. Seksik i Sorel na jednostavan i lijep način oslikavaju posljednje dane Zweigovog života, ali, iako to vjerojatno nisam trebao, ipak sam očekivao nešto više od toga. Možda pri nekom budućem čitanju, sa prilagođenim očekivanjima, ostavi pravi dojam.

6/10

---

Shaner je bas lepo opisao ovaj strip. S tim sto za razliku od njega ja nisam imao nikakva ocekivanja tako da mi je strip lepo legao. Ovo nije epohalno delo, ali svojom atmosferom, tempom i stilom uspeva da nas prenese u to vreme, Brazil 40ih i osecamo Zeitgeist tog vremena i ogromnu Stefanovu tugu. Zweiga nisam citao ali mi je nedavno o njemu pricala majka koja je procitala njegovu biografiju i bila odusevljena njegovim pisanjem, zato sam se i zainteresovao za ovaj strip i nabavio ga i procitao. Mogao bih sad i neku Cvajgovu knjigu da procitam.
Crtez me je potpuno odusevio. Nisam ocekivao tako dobar crtez. Prelepi akvareli pogotovo prirode i gradova, ali i lica ljudi su maestralno nacrtana, emocije se tako dobro citaju a da nisu isuvise napadne grimase na licima. Samo mi deluje da crta presitne šake. Voleo bih da vidim jos neki rad Guillaume Sorela u izdanju Fibre ili nekog drugog domaceg izdavaca.
Preporuka! A citateljima vec upoznatim sa radom ovog velikog pisca verujem da je ovo obavezna lektira i nadam se da nece propustiti ovaj lep strip.

8/10

---