Tex promovira nasilno rješavanje sporova, umjesto razgovorom, i u tom smislu može biti štetan za labilnije pojedince, štetniji od Marlbora koji može imati sedativni učinak.
Mislim da sam samo jedan mjesec potrošio više od 10% svojih mjesečnih prihoda na stripove. Obično je to 3-4%, eventualno kada izađu LL Zagori to je 5-6%, naravno da bi volio da mogu više ali realno mi je i ovo ponekad previše.
Čuj, to je bilo davno i od tada se apetiti mijenjaju, nečiji vidici šire, nečiji smanjuju, netko se "trijezni" i doživljava kristalizaciju okusa, neki postajemo hrčci . A, isto važno, prihodi se mijenjaju tako da je taj postotak baš varljiva stvar i ne govori nam puno. Mojih 5% može biti tvojih 30%, odnosno mojih 5% danas može biti ono što mi je 2009. bilo 30%. Razumiješ me? ;)
Ali zaista je dobra tema i hvala Dobrici što ju je izvukao
Glavni mesečni trošak je praćenje 5 Libellus serijala, ali pošto to nije svaki mesec onda se to malo razvuče-rasporedi pa izgleda manje. Kad na to dodam po jedan Darkwoodić i Fibricu mesečno cifra opet poraste. Kiosk izdanja se kupuju samo dva-triput godišnje kroz remitendu pa se tu malo uštedi, ali kako god okrenem trećina plate ode na stripove.
Ipak, volim da lažem sam sebe pa ću za konačni odgovor da izaberem 25-30%.
Dok se živi od stare ušteđevine sve to ide nekako, ali živi se brzo i troši još brže... uff, ma jedina nada je da ću riknuti pre nego što stignem do nule.
EDIT: Da mi je vaših biblioteka sa Fibricama i Libellusima, pa troškovi bi mi bili smešni. Kod nas jedva da naletim na neka stara izdanja Darkwooda i to ak imam sreće, ma tuga.
Ne trošim puno na stripove.Kupujem ono šta volim više puta pročitati i imati,a to su kiosk stripovi i to probrano ,OP Zagor probrano ,VG Mali rendžer probrano uskoro sve od reda, čekam se priključit na Tex knjige VČ kad prođe naivni period pod uvjetom da ne izađe Tex klasik ili Tex Odabrane priče .Libelus ne kupujem (kupija sam bija samo 1 MN), od strip-agenta 3 Dick Longa čekam uskoro i 4 zadnji,2 Rip Kirbija i Starlight od Fibre.Financijski gledano od kada sam se vratija stripovima to mi je bilo oko 2 do 3 % od plaće.Financijski gledano moga bi još kupovat više, ali ne želim taložit ono šta mi se doista ne sviđa,ono šta sam pročita a nisam više tija pročitat poklonija sam.Libelus Tex izbjegavam iako bi ga moga kupovat jer su mi cijene pretjerane rađe ću pričekati VČ knjige.Dakle mogu reč da sam i kristalizira svoj ukus šta se tiče stripova i namjeravam se sa njima družiti do kraja života,pa ipak sam s njima i započeja. Onaj osjećaj radovanja kupovine ZS I LMS i isčekivanje nastavka "U sledećem broju" je bija neopisiv, iako sam kupovao stripove od novaca za marendu ,tako da kad sam iša u školu sam vrlo rijetko marendava ali bez muke nema nauke.
Tko šljivi marendu kada sa kioska zasvijetli Zagorova crvena majica. Nešto slično rade i današnji klinci kada su u pitanju cigarete, koliko su se vremena promijenila.
Da sve se promijenilo za 180 stupnjeva,ali trošilo se na sličice i franje,porculanke su bile skupe . Počeja sam kupovat kad je bila cijena stripa 10 dinara a koliko se sićam krafna je bila 3 dinara.
jeste u odnosu na plate u hrvatskoj, u srbiji je prosecna plata 300 eura ali ako od te bede izdvojis cetvrtinu ili trecinu, od cega zivis? ko ti placa racune? sta jedes? imas li decu? socijalni zivot?
Može se utopiti i trećina plaće u stripove ako čovjek ne pije, ne puši, ne kurva se i nema nikoga na grbači o kome treba voditi brigu.
Pa ne može se baš živeti ko monah, ali da, ako nemaš ženu i decu može se svašta postići. S druge strane, kada sprcaš u dupe 40 godina i nemaš ni kučeta ni mačeta, zapitaš se šta si pa to postigao.
Naravno, ko što rekoh živi se od stare slave, kladionica je 15 godina duplirala bednu platu i na kraju platila kompletnu kolekciju stripova i plaćaće buduća izdanja još dve-tri godine, a posle toga sledi stezanje kaiša...
Može se utopiti i trećina plaće u stripove ako čovjek ne pije, ne puši, ne kurva se i nema nikoga na grbači o kome treba voditi brigu.
Pa ne može se baš živeti ko monah, ali da, ako nemaš ženu i decu može se svašta postići. S druge strane, kada sprcaš u dupe 40 godina i nemaš ni kučeta ni mačeta, zapitaš se šta si pa to postigao.
Naravno, ko što rekoh živi se od stare slave, kladionica je 15 godina duplirala bednu platu i na kraju platila kompletnu kolekciju stripova i plaćaće buduća izdanja još dve-tri godine, a posle toga sledi stezanje kaiša...
Nisam ni ja daleko od tih 40 godina a u istoj sam situaciji. To je valjda neki trend na našim prostorima, čovjek upadne u kolotečinu i ne želi ništa mijenjati u svom životu jer svaka promjena teško pada. Ovdje kod mene ima dosta i 50-ogodišnjaka koji jednostavno ne žele imati nikoga za vratom. A što je bilo sa kladionicom, ako ti je prije dobro išlo zašto si sada odustao od toga?
Pa utjeha za vas koji trošite malo više na stripove je i u tome da kupiti neki skupi strip ne znači nužno bačen novac. Strip, barem ova luksuznija izdanja, bi trebala zadržat cijenu. Dosta puta i dobije na vrijednosti. Hoću reći, da se takav strip odnosno neka jača Libellus/Fibra/Darkwood kolekcija može prodati bez nekog većeg gubitka. Kupovanje stripova shvatiš kao neku vrsta ulaganja odnosno čuvanje kapitala. Uvijek se može prodati i dobiješ novac, odnosno večinu, nazad.
Prije par godina je jedan moj frend dobio fiks ideju da je zlato zarada i kupio par pločica zlata... dao oko 2000 evra za to zlato. Nakon dvije godine je imao gubitak, ako se ne varam, oko 400 evra. Dakle, kupio za 2000 evra, prodao za 1600 evra. Libellus kolekcije vjerojatno ne gube toliko na vrijednosti? Ispravite me ako griješim. ;)
Nisam ni ja daleko od tih 40 godina a u istoj sam situaciji. To je valjda neki trend na našim prostorima, čovjek upadne u kolotečinu i ne želi ništa mijenjati u svom životu jer svaka promjena teško pada. Ovdje kod mene ima dosta i 50-ogodišnjaka koji jednostavno ne žele imati nikoga za vratom.
E to je upravo to. Proveo sam 40 godina u zajebanciji i rado bih još toliko. Ali dok se okrenemo eto je i 50, a onda će se sve više žaliti za propuštenim prilikama. Oženjeni prijatelji uvek kukaju da bi hteli sa mnom u zajebanciju, ali i to dosadi. Što bi rekli Ameri ili možda Englezi: The grass is always greener on the other side of the fence.
Originally posted by DODSFERD A što je bilo sa kladionicom, ako ti je prije dobro išlo zašto si sada odustao od toga?
Pa ne bih ja odustao da su komplikovani sistemi i dalje donosili pare. Ali kladionice zapošljavaju stručnjake koji zategnu slavine tamo gde curi, tako da zadnjih par godina zarada je od vrhunske prešla na bednu, a ubrzo i na nikakvu. A da se vratim na običnu igru ne dolazi u obzir. Naravno ima i to svojih dobrih strana - sada odgledam dve utakmice mesečno i to ne cele, a nekada se gledalo po dve-tri dnevno, vikendom duplo.
Nego skrenusmo mnogo na mračne teme. Daj da vidimo kako je Obi-wan preživeo 4-5 godina dajući 50% plate na stripove.
Pa utjeha za vas koji trošite malo više na stripove je i u tome da kupiti neki skupi strip ne znači nužno bačen novac. Strip, barem ova luksuznija izdanja, bi trebala zadržat cijenu. Dosta puta i dobije na vrijednosti. Hoću reći, da se takav strip odnosno neka jača Libellus/Fibra/Darkwood kolekcija može prodati bez nekog većeg gubitka. Kupovanje stripova shvatiš kao neku vrsta ulaganja odnosno čuvanje kapitala. Uvijek se može prodati i dobiješ novac, odnosno večinu, nazad.
Prije par godina je jedan moj frend dobio fiks ideju da je zlato zarada i kupio par pločica zlata... dao oko 2000 evra za to zlato. Nakon dvije godine je imao gubitak, ako se ne varam, oko 400 evra. Dakle, kupio za 2000 evra, prodao za 1600 evra. Libellus kolekcije vjerojatno ne gube toliko na vrijednosti? Ispravite me ako griješim. ;)
Grešiš.
Prvo te skupe HC kolekcije nema ko da kupi. Ako i nađeš kupca moraćeš da mu ponudiš sa debelim popustom na količinu jer nije isto kupiti jedan strip od 25 eura ili 150 takvih.
Drugo sve zavisi i od serijala koji prodaješ. Za kolorca Zagora možda i izvučeš 75%, ali i to sumnjam. Možda ako si spreman da se jebavaš na komad izvučeš i više. Ostalo sve na pola i udri. Za komplet Nathana ne bi ni toliko dobio, jer ih već ima mnogo u ponudi.
Ja na svaki kupljeni strip gledam kao na bačene pare, ali nije mi žao kao ni za skupu hranu, odeću, ribu ili nešto peto što u datom momentu moram da imam. A da li ću u tome uživati pola sata, sat, mesec ili godinu... nebitno, bitno je da se uživa.
ono sto kupim to i procitam,sto mi se ne svidi, prodam i miran sam,nekad dobijem duplo pa mozda i vise na kupljeno,nekada dam u pola cijene i tako u krug trosia sam prije samo na kiosk izdanja samo Zagor no onda sam krenija s br 23 LL Zagor kolorcima pa se eto malo povecalo,ali mi nije zao niti malo sto i to uzimam(kompletira sam ih) ponekad uzmem i Texa(SA,LL) ako je cijena ok i to je sve sto redovno uzimam prodaja svega toga u slucaju nedaj Boze vanrednih teskih situacija
Ovo me podsjeća na Alan Forda, kad Broj 1 kazni ekipu oduzimanjem 10% od plaće. A Bob Rock će "10% od 0 je i dalje 0." Tako je i sa mnom trenutno. A s obzirom koliko često Van Goghov Mali rendžer izlazi odgovor je uglavnom 0% od 0, a sa tim postotkom kupim otprilike 0 stripova.