Čini se da bi izdavačka kuća V.B.Z. uskoro mogla objaviti domaće izdanje norveškog stripa Munch, autora Steffena Kvernelanda. Riječ je o nagrađivanoj biografiji Edvarda Muncha, slavnog ekspresionističkog slikara.
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins
Zanimljivo djelo o ovom osebujnom umjetniku prilično zanimljivog života. Pohvala autoru i za sam pristup izradi ove biografije kao i odabiru stila (ili bolje reći stilova) crteža.
Po mene, ovo je najbolja strip biografija ikad. Ikad! Doduše, subjektivan sam jer se radi o omiljenom mi slikaru. Sve taman kako treba, crtež fenomenalan, scen pametan da se bavi samo onim bitnim periodima i stvarima iz Munkovog života (spojlerčić: većina stripa posvećena najbitnijem i najinteresantnijem periodu, odnosno 90im XIX veka, a potpuno zenemaren period života i svraranja u XX veku). Strip skup, al vredi.
Kupio sam ga sestri za diplomu. Nije neki fan stripova, ali diplomirala je Povijest umjetnosti, Munch joj je jedan od najdražih umjetnika i odselila je u Oslo tako da mi se ovo činio kao prigodan poklon . Nisam ga stigao pročitati, ali ona je rekla da joj se sviđa.
Vizualno raskošno i raznovrsno, iako većim dijelom izrazito karikaturalno, što mi nije baš po guštu. No pravi problem leži u scenariju. Kverneland skače napred-nazad kroz Munchov život bez ikakvog smisla i reda. Citira njegove poznanike i prijatelje, kao i samog Muncha, predstavljajući njihova svjedočanstva kao pouzdana, dok ih istovremeno predstavlja kao zanesene umjetnike opijene alkoholom i opsjednute mističnim koji ne ostavljaju dojam vjerodostojnog izvora informacija. Ima tu zanimljivih likova i epizoda, ali sve je toliko nepovezano da na kraju ostaje jedino dojam propuštene prilike.
Bome meni je bio odlican, nikakvog problema sa scenarijem se ne sjecam, sve mi je bilo na mjestu i nikakve nepovezanosti nisam primjetio. Jedna od boljih biografija koje sam citao.
Vizualno raskošno i raznovrsno, iako većim dijelom izrazito karikaturalno, što mi nije baš po guštu. No pravi problem leži u scenariju. Kverneland skače napred-nazad kroz Munchov život bez ikakvog smisla i reda. Citira njegove poznanike i prijatelje, kao i samog Muncha, predstavljajući njihova svjedočanstva kao pouzdana, dok ih istovremeno predstavlja kao zanesene umjetnike opijene alkoholom i opsjednute mističnim koji ne ostavljaju dojam vjerodostojnog izvora informacija. Ima tu zanimljivih likova i epizoda, ali sve je toliko nepovezano da na kraju ostaje jedino dojam propuštene prilike.
Mislim da je tu dosta u pitanju osobni dojam, zato dojmovi variraju. Crtež je i meni isprva bio previše karikaturalan, ali kad me priča uvukla, vidio sam da itekako odgovara deliričnom Munchovskom okružju, punom mahnitanja, tjeskoba i eskpada, tj. općenito tonu pripovijedanja. Najbitnije, s obzirom na Munchovu personu, ne možeš očekivati da će među ljudima koji su ga ipak malo bolje poznavali, biti nekakva trezvena, uškrobljena gospoda E sad, recimo na primjeru Bukowskog i mnogih drugih "zanesenih umjetnika opijenih alkoholom i opsjednutih mističnim", meni njihovo stvaralaštvo djeluje puno stvarnije od sve one izbigecane, društveno prihvatljive gospode pune manira. Mislim da oni (gospoda) zapravo ne žive život, samo ga glume. A iz osobnog iskustva mogu reći da alkohol ne mora baš nužno umanjiti vjerodostojnost umjetnika. Za razliku od odvjetnika, načelnika, predsjednice i sl. Jedno je posao, a sasvim drugo je umjetnost. Svatko stvara na svoj način, a oni koji imalo vrijede, stvaraju na vlastiti način, bez nekakvih konevencija. A to ih često čini, hah, pomalo ekstravagantnim zanesenjacima. Što se tiče prijelaza, e da, i mene je taj dio pomalo zasmetao, pogotovo u završnom dijelu, ali izgleda da je Munch tada postao jako povučen i jednostavno nije bilo toliko informacija. A bez obzira koliko vjerodostojni ili upitni Kvernelandovi izvori bili, on se vidno trudio izbjeći glasine i nagađanja. No, u svakom slučaju, to je jedini razlog zašto strip nisam recenzirao s najvišim ocjenama. Zadržao sam toliko objektivnosti i ispričao se zbog toga mojem i Munchovom duhovnom posredniku: boci vina
“Never argue with stupid people. They will drag you down to their level and beat you with experience.” - Mark Twain