Slažem se sa Shanerovom ocjenom i za Bilo jednom u Francuskoj i za Ekvinocije. Definitivno je Bilo jednom .. strip koji će se svidjeti većem broju čitatelja (o tome vjerujem mogu posvjedočiti i tiraži, ako netko ima o tome informaciju), ali zato u Ekvinocijima čovjek može pronaći mnogo toga čega nema niti u Bilo jednom ..., a niti u golemoj većini drugih stripova, počevši od crteža, strukture, psihološkog prikaza likova i zbog toga je to po meni zanimljiviji, originalniji i inovativniji strip. Ekvinociji naprosto zovu na što skorije ponovljeno čitanje kako bi se nanovo uživalo u grafičkom izričaju, ali i bolje uhvatila složenija kompozicija u naraciji, dok je kod Bilo jednom u Francuskoj, manje više sve jasno na prvu loptu i strip svoje uzbuđenje duguje ponajprije napetosti fabule dok je crtež na visokoj razini, ali bez trunke eksperimenta i nečeg što već nije viđeno.
Tematski ova dva djela su dijametralno suprotna i teško usporediva, jedino što im je mjesto radnje Francuska. Prvi opisuje burne događaje u 2. svjetskom ratu gdje se okreće velika lova i padaju ljudski životi, dok se u drugom ne radi zapravo o ničemu, osim o današnjem svakidašnjem mirnodopskom životu i nedaćama i lijepim trenucima koje isti donosi. Jedan je rađen isključivo za tržište što se vidi iz aviona, dok je drugi proizvod istančanog autorskog promišljanja i težnje za stvaralačkim uzbuđenjem. Bilo jednom u Francuskoj je u osnovi avanturistički strip bez obzira na epski karakter opisane sudbine glavnog lika u uzbudljivim povijesnim okolnostima dok su Ekvinociji fina rafinirana drama, poput francuskog filma kojeg davaju u kasne sate na HTV3, koja je kao od šale izbjegla da ne upadne u zamku autobiografskih ispovijedi zapakiranih u ono što se voli danas nazivati grafičkim novelama. Da su filmovi prvom bi bolje odgovarala veća dvorana, dok bi drugom bila dostatna ona manja. To što su u manjim dvoranama ponekad bolje fotelje nije krivica onih koji idu u takva kina.
Vjerujem da rasprave tko je veća faca u pogledu razumijevanja stripova nisu zanimljive ni drugima kao što nisu ni meni. Uostalom zašto ne bi netko mogao jednostavno voliti komercijalnije stripove (bez obzira na background)? Zbog čega ih treba prikazati u "intelektualnijem" svijetlu kako bi se bolje prilagodili nečijem afinitetu? Naravno, najbolje je kad visoku kvalitetu i intrigantnost prati i širok interes publike, što se vjerujem nije poklopilo za oba ova stripa, ali iz sasvim različitih razloga. Na nekom hipotetskom festivalu Bilo jednom u Francuskoj bi prije dobili nagradu publike dok bi Ekvinociji bili bliži specijalnoj nagradi stručnog žirija u kojem bi sjedali profesionalci i autori.
Nisam imao nikakvu namjeru potcjenjivati ni strip ni njegovu publiku. Ne znam da li je to na kraju jasno iz mog kratkog komentara, ali strip mi se svidio i drago mi je sto sam ga procitao. Samo sam htio ukazati na razliku koju je zarmix objasnio puno detaljnije i bolje nego sto bih ja mogao. Hvala zarmixu!
Originally posted by zarmix Na nekom hipotetskom festivalu Bilo jednom u Francuskoj bi prije dobili nagradu publike dok bi Ekvinociji bili bliži specijalnoj nagradi stručnog žirija u kojem bi sjedali profesionalci i autori.
nop, bjuf bi rastrgao ekvinocij, koji je inace los 'autorski' strip.
Originally posted by zarmix Na nekom hipotetskom festivalu Bilo jednom u Francuskoj bi prije dobili nagradu publike dok bi Ekvinociji bili bliži specijalnoj nagradi stručnog žirija u kojem bi sjedali profesionalci i autori.
nop, bjuf bi rastrgao ekvinocij, koji je inace los 'autorski' strip.
Što o Ekvinocijima misle ljudi izvan naše niskotiražne stripovske sredine može se pročitati ovdje:
Originally posted by zarmix Na nekom hipotetskom festivalu Bilo jednom u Francuskoj bi prije dobili nagradu publike dok bi Ekvinociji bili bliži specijalnoj nagradi stručnog žirija u kojem bi sjedali profesionalci i autori.
nop, bjuf bi rastrgao ekvinocij, koji je inace los 'autorski' strip.
Što o Ekvinocijima misle ljudi izvan naše niskotiražne stripovske vukojebine može se pročitati ovdje:
uvek se mogu naci clanci za bilo sta na internetu da bi se sta pokazalo/dokazalo. ja licno pratim bulledair sajt (nekad suprotan od bedeteke), tamo je strip prosao strip osrednje. a i moje misljenje je da je ovaj strip radjen preko stare slave. iz razgovora uzivo vidim da se ljudi sklanjaju od stripa. bice ove godine, cenim, dosta valjanoga tog 'autorskog' stripa
Originally posted by kasper uvek se mogu naci clanci za bilo sta na internetu da bi se sta pokazalo/dokazalo. ja licno pratim bulledair sajt (nekad suprotan od bedeteke), tamo je strip prosao strip osrednje.
Kako ne znam francuski poslužio je Google prevoditelj za engleski prevod:
Virginia Woolf, an Englishwoman, wrote an experimental novel called Les Vagues in 1931, consisting of inner monologues of six distinct characters interspersed with interludes detailing a coastal scene at different times of the day. With this work of a new kind, she had succeeded in penetrating into the inner world of her characters, approaching without breaking the correctness of their feelings. It was like perceiving the different facets of the same human soul in the general sense. It is from this work that Cyril Pedrosa is inspired and it is to his author that pays homage in The Equinoxes, a great graphic novel of more than 300 pages. Indeed, he staged a small palette of characters and their entourage in scenes interspersed with slices of life of other characters and punctuated by a story telling the seasons of a wild man, probably prehistoric.
There is the old, divorced and disillusioned father, who has to manage his relationship with life and with his teenage daughter whose care he has once a week. There is this former eco-friendly left-wing activist who is approaching the end of his life and has abandoned the fight, now turning to other aspirations and regrets. And then there is this young woman, passionate about photography, who walks the streets in search of characters whose faces she will capture and let us see a vision of their life and their intimate thoughts at a given moment.
Graphic processing differs depending on the frame. One finds the very appreciable usual feature of Cyril Pedrosa for the daily scenes of the protagonists quoted above. With its soft and soft style, it happens to make the characters endearing and bring the reader closer to them. Then when the snapshots of the lives of the different people Camille takes, the graphic passes briefly to black and white, like in charcoal, and finally the image leaves the place to the text for 2 to 4 pages of novel where the photographed Narrate intimately. As for the storytelling of this prehistoric young boy, he is in a different style, without inking, close to the vector drawing on computer while preserving a trait that sometimes reminded me that of Blutch. It's beautiful.
The story, or rather the stories of each of these characters, takes a long time to set up. Full of unspoken, she lets gently glimpse the troubles of each one without explaining them, since the words would be hard to do so. The reader may regret a certain hermeticism, following characters whom he might not feel close if he does not understand them, do not feel them easily. But the human emotions presented here are not translated into easy terms. It takes the subtlety of drawing, staging and a gentle narrative to allow them to feel and understand them.
On the narrative side, there may be some regrets. First of all, a slow entry to tame, with many characters and a reader that takes time to find oneself. Then it is possible to regret purely textual passages. Even if they are pleasantly written, they are a bit long and break the rhythm of the album. The same thing in comics would have greatly increased the number of pages but might have been more pleasant to reading.
I salute the sensitivity and success in conveying the subtle emotions of complex characters. The staging is strong and original. And despite some reproaches to the slow development and a suspicion of lack of clarity, it is a remarkable work that we have there.
samo da dodam, cyril jeste autor za nagrade, al ekvinocij nije taj strip. nury nije covek za nagrade, al bjuf jeste taj strip
Što se tiče Fabiena Nurya, meni je zanimljiviji Tyler Cross od Bilo jednom u Francuskoj i radujem se najavljenom Fibrinom integralu. Kad se samo sjetim da sam kupio prvi album Tylera Crossa u izdanju izdavačke kuće Padora koja je u međuvremenu riknula. Ovaj strip bi svojom kvalitetom i poetikom mogao udovoljiti različitim ukusima.
Imam Bilo jednom u Francuskoj ali nikako da se nateram da procitam. A za ekvinocije ste me sad bas zainteresovali. Tyler Cross je sjajan strip! Pravi miks noira i westerna, sjajno odradjeno uz odlican crtez! Preporucujem!
Jedna noc u Rimu je prvo maestralno nacrtan strip. Atmosfera se mnogo oslanja na Jimov odlican crtez i dobar osecaj za boje. Zalasci sunca, senke na kupolama, Marijin osmeh, ta neka melanholija i nostalgija, sve uspeva vise zahvaljujuci crtezu nego samoj prici.
Prica se na vrlo interesantan nacin bavi onim cime smo svi okupirani u zivotu a to je da li smo ispravno postupili, kako bi nam izgledao zivot da smo nesto drugacije uradili i koliko su bitne veze i prijateljstva. Svidja mi se i kako je prikazan odnos izmedju glavnog junaka Raphaela i njegovog najboljeg druga. Onaj mali twist na kraju je takodje simpatican. Ali svekukupno je mogao da bude i malcice jaci. U svakom slucaju preporucujem!
Ali strip koji po meni najuspesnije obradjuje temu slicnoj ovoj je Slacijev i Ambrosinijev Dugacki pozdrav . E tu se vidi sva melanholija, fatalnosti i okrutnost i odrastanja i prvih ljubavi i propustenih prilika. Tako da mrkva obavezno nabavi ovu Dilanovu epizodu, jer ti se Jedna noc nije svidela!
Ocena 8/10
Drago mi je da ti se sviđa! I meni je bio odličan! Također, Dugački pozdrav je vrhunski strip!
Zanimljivo mi je pratiti kakva sve razmišljanja ljudi imaju o stripu. Ovaj topic je idealan za to, jer Fibra ima najširu moguću paletu različitih žanrova i crteža iz cijeloga svijeta. Svi smo mi različitih osobnosti, odrastali u drugačijim uvjetima, završili različite škole, gradili svoje ukuse na različitom štivu... Normalno je da nam neki strip ma koliko bio zanimljiv ili "kvalitetan" ne može svima biti odličan. To se vidi i po komentarima na ove dvije zadnje strane. Evo moj primjer. Radi se o stripovima Alexandra Jodorowskog, a pročitao sam gotovo sve što je objavila Fibra. Svjestan sam da je On veliki umjetnik, ali njegova djela mi nikako ne leže. Metabaruni knjiga 1 mi je odlična, druga nešto lošija, Presveto srce me je bilo zabavno, ali ostalo mi je užas! Zadnje sam čitao Juana Solu i ostao preneražen tolikom količinom nasilja i negativne energije u tom stripu. Jednom sam razmišljao da bih mogao ponovno pročitati Metabarune, ali nakon ovog stripa me je bila prošla volja. Bye bye Jodorowsky!
samo da dodam, cyril jeste autor za nagrade, al ekvinocij nije taj strip. nury nije covek za nagrade, al bjuf jeste taj strip
Što se tiče Fabiena Nurya, meni je zanimljiviji Tyler Cross od Bilo jednom u Francuskoj i radujem se najavljenom Fibrinom integralu. Kad se samo sjetim da sam kupio prvi album Tylera Crossa u izdanju izdavačke kuće Padora koja je u međuvremenu riknula. Ovaj strip bi svojom kvalitetom i poetikom mogao udovoljiti različitim ukusima.
prvi deo mi je previse obican, previse puta u zivotu sam se sretao sa tom temom, a ovaj strip sad tu nesto ne iskace od uobicajenog. al pruzicu sansu integralu
kad kliknes na **** za prvi sajt otvaraju ti se pojedinacne ocene za bedeteku, ona mi ono, sta znam, kad vidim kako su ocenili skorpiju smuci mi se. tamo se uglazedila najsira moguca javnost, a to me odbija
za bedeteku, ona mi ono, sta znam, kad vidim kako su ocenili skorpiju smuci mi se. tamo se uglazedila najsira moguca javnost, a to me odbija
Nije neka statistička sigurnost, ali ako se malo pozabavimo s brojkama i ocjenama na oba sitea za oba ova stripa, onda ispada da je Bilo jednom u Francuskoj u odnosu na Ekvinocije, bolje ocijenjen na oba sitea, što je očekivano, ali je na bdgest.com omjer veći u korist Bilo jednom u Francuskoj, nego na bulledair.com što pokazuje, ukoliko je tvoje mišljenje da se na bedetheque ugnijezdila najšira moguća javnost točno, da se Ekvinociji manje dopadaju toj famoznoj široj javnosti nego ljudima koji ocijenjuju na bulledair.com
E, pa sad to dovedi do ekstrema i nacrtaj krivulju, da svatko može pronaći svoje mjesto u tom svemiru, a to je samo jedan strip, jedna dimenzija, a gdje su još svi ostali. Za svaki ide po jedna krivulja i onda bi nečiji ukus bio zbroj svih tih krivulja (to bi bila valjda ploha), koja bi se još trebala mijenjati dvojako kao funkcija vremena kako starimo i funkcija iskustva jer čitamo sve više stripova. Eto zbog čega je gotovo besmisleno uspoređivati različite ukuse i razgovarati u terminima što je bolje, a što lošije, ali se ipak može nešto reći Prestalo djelovanje lijekova.
Zanimljivo mi je pratiti kakva sve razmišljanja ljudi imaju o stripu. Ovaj topic je idealan za to, jer Fibra ima najširu moguću paletu različitih žanrova i crteža iz cijeloga svijeta. Svi smo mi različitih osobnosti, odrastali u drugačijim uvjetima, završili različite škole, gradili svoje ukuse na različitom štivu...
I meni je ovo jedan od omiljenih topika koji sa uzivanjem citam! Stvarno je Fibrin katalog toliko bogat i raznovrstan da svako moze da nadje nesto za sebe(a za sebe sam kod Fibre pronasao amere), a i da isproba nesto novo i neuobicajeno. Voleo bih samo da je malo aktivniji i topik Stripovi iz Mracne sume jer i tamo moze da se nadje svasta interesantno a i interesuje me misljenje drugih forumasa o Darkvudovim stripovima.
Ekvinocije nabavljam pod hitno jer volim nezavisne, autorske stripove a zarmix je mnogo lepo srocio onaj post gore.
Zanimljivo mi je pratiti kakva sve razmišljanja ljudi imaju o stripu. Ovaj topic je idealan za to, jer Fibra ima najširu moguću paletu različitih žanrova i crteža iz cijeloga svijeta. Svi smo mi različitih osobnosti, odrastali u drugačijim uvjetima, završili različite škole, gradili svoje ukuse na različitom štivu... Normalno je da nam neki strip ma koliko bio zanimljiv ili "kvalitetan" ne može svima biti odličan. To se vidi i po komentarima na ove dvije zadnje strane. Evo moj primjer. Radi se o stripovima Alexandra Jodorowskog, a pročitao sam gotovo sve što je objavila Fibra. Svjestan sam da je On veliki umjetnik, ali njegova djela mi nikako ne leže. Metabaruni knjiga 1 mi je odlična, druga nešto lošija, Presveto srce me je bilo zabavno, ali ostalo mi je užas! Zadnje sam čitao Juana Solu i ostao preneražen tolikom količinom nasilja i negativne energije u tom stripu. Jednom sam razmišljao da bih mogao ponovno pročitati Metabarune, ali nakon ovog stripa me je bila prošla volja. Bye bye Jodorowsky!
Povratak i Nadziraci su promenili poimanje stripova u Americi.
Hm, u kojem smislu?
Pa zar nije tako Bushido? Ti ovo sigurno vec sve znas sto cu napisati. Do tada se na strip u sirim krugovima najvise gledalo skoro isto kao i na petparacke romane i na skart, ljudi su kupovali i bacali stripove kada procitaju isto kao i novine. Price su bile naivne i smesne, dovoljno je pogledati one otkacene naslovne strane Batmana iz 50ih i 60ih, to je umnogome bilo i zbog Comics Code Authoritya. Naravno, i pre izlaska Nadziraca i Povratka su postojali autori i serijali koji nisu bili ukalupljeni i nekvalitetni ali oni su bili retki i nedovljno primeceni i zastupljeni. Tek sa Murom i Milerom je strip probio tu barijeru i ljudi su poceli da shvataju ozbiljnije strip kao umetnost. O tome dovoljno govori koliko smo imali posle scenarista koji su kopirali ideje i stil Mura i Milera. Takodje Nadziraci i Povratak su oznacili i pocetak Dark Age of Comic Books, kada su pocele da dominiraju mracnije, ozbiljnije i surovije price.
Povratak i Nadziraci su promenili poimanje stripova u Americi.
Hm, u kojem smislu?
Pa zar nije tako Bushido? Ti ovo sigurno vec sve znas sto cu napisati. Do tada se na strip u sirim krugovima najvise gledalo skoro isto kao i na petparacke romane i na skart, ljudi su kupovali i bacali stripove kada procitaju isto kao i novine. Price su bile naivne i smesne, dovoljno je pogledati one otkacene naslovne strane Batmana iz 50ih i 60ih, to je umnogome bilo i zbog Comics Code Authoritya. Naravno, i pre izlaska Nadziraca i Povratka su postojali autori i serijali koji nisu bili ukalupljeni i nekvalitetni ali oni su bili retki i nedovljno primeceni i zastupljeni. Tek sa Murom i Milerom je strip probio tu barijeru i ljudi su poceli da shvataju ozbiljnije strip kao umetnost. O tome dovoljno govori koliko smo imali posle scenarista koji su kopirali ideje i stil Mura i Milera. Takodje Nadziraci i Povratak su oznacili i pocetak Dark Age of Comic Books, kada su pocele da dominiraju mracnije, ozbiljnije i surovije price.
Priča ide da su Moore i Miller, što se tiče američkog tržišta, svoju poetiku počeli razvijati ranije, još u Čudovištu iz močvare (koje je po meni nenadjebivo među ovdje nabrojenim naslovima) odnosno u Daredevilu i Roninu, a ne bi trebalo zaboraviti ni Art Spieglemana i Mausa.
Mislim, naravno da je bilo zrelih stripova u Americi i ranije, ali glupi Amer ne vjeruje sve dok mu superheroj nešto ne počne govoriti, a kad su se superjunaka uhvatili maheri tipa Moorea i Millera koji su mogli komotno da su htjeli biti pisci bestsellera ili scenaristi blockbustera (pogotovo Moore) i doseći vrhunac u kakvojgod umjetnosti ili mediju koji u sebi sadrži pisane riječi, stvari su se promijenile.
Sve se to poklopilo i s globalizacijom, razmjenom ideja, bržim protokom informacija, mange su počele stizati na američko tržište, ostali britanski scenaristi također i naravno sve je pratila veća reklamna mašinerija. Tako barem kaže mit kojeg sam ja popušio. A mit kao i svaki mit. Možda nam je sve to Vertigo podvalio. Mr.Bushido prosvijetli nas.