@Giuda druze valjaju li ove nove sada aktuelne price ista? Ima li neka da se izdvaja da je dobra ili neki kolorfest ili nesto da ti je zapalo za oko kao dobro?
@Giuda druze valjaju li ove nove sada aktuelne price ista? Ima li neka da se izdvaja da je dobra ili neki kolorfest ili nesto da ti je zapalo za oko kao dobro?
druze going totalno sam razocaran s Bonellijem i trenutno ga uopce ne citam, dodjem kuci s posla zavalim se i citam samo francuske stripove. Zadnjih mjesec dana sam procitao Pticu vremena, Meta barune, Prometaja, Metronom, Survivants i Mermaid project (oba od Lea) i Undertakera 3. album. Bonelli mi je poceo ici na neku stvar. Dylan mi je razocaranje broj jedan, procitao sam zadnje onu prvu pricu di je Cavenago naslovnicar i nista dobrog nisam nasao. Takodjer cijeli ciklus od Dubokog svemira je razocaravajuci, a prije dubokog svemira je uzasavajuci (ciklus koji trenutno stize kod Ludensa i VC-a). Jedina prica koja me se dojmila i bas je ono prava je "Ljudska masina" od Bilotte i De Tommasa.
najbolje priče: #337 Duboki svemir #341 U službi kaosa #342 Il cuore degli uomini #346 ...u pepeo ćeš se vratiti #355 L'uomo dei tuoi sogni #356 Ljudska mašina
priče koje imaju svoje probleme ali su u globalu dobre: #338 Zbogom inspektore Bloch #339 Anarhija u Ujedinjenom Kraljevstvu #350 Lacrime di pietra
nisam čitao ali Talijani su jako zadovoljni: #361 Mater Dolorosa #362 Dopo un lungo silenzio #365 Cronodramma
Ima tu još pristojnih i solidnih priča ali nisu na razini kao ove nabrojane.
Sto se tice Bonellija, kod mene je problem - J'en ai marre i ne vjerujem da cu se skoro vratiti citanju Bonellija. neizmjerno gustam citajuci fr i americke stripove, dok mi je Bonelli s godinama dozlogrdio, bolje da i ne govorim koliko mi se pogorsalo misljenje o njima, ove 2017. godine pogotovo. Nije problem kupiti i odloziti sa strane, ali citanje ce cekati dok me kao profu ne uhvati nostalgija za sretnim danima.
@Giuda znaci sad se cepa po francuzima. Neka! Ja sam procitao Undertakera(odnosno Pogrebnika) prvi broj i odusevljen sam, bas dobar western, nabavljam u skorije vreme i 2. i 3. broj u izdanju Makonda. Ja nisam neki ekspoert po pitanju francuza ali preporucujem ti i Long Dzon Silvera imas u izdanju Darkvuda i Libellusa, dobar avanturisticki, gusarski strip. E i Tyler Cross je meni vrh.
Vecina stvari sto pisu Dorison i Nury su dosta dobre.
Sinoc u sitne sate sam procitao ovu pricu i sto se tice atmosfere i horor efekta pun pogodak. Roijev crtez je uznemirujuc i ne verujem da bi iko mogao bolje od njega da docara atmosferu i sva ludacka ubistva bolje od njega. Bas uznemirujcua epizoda. Sclavi uobicajeno vesto vodi pricu sa dosta (crnog) humora i malo seksa i podosta apsurda.
Ali kad bi me neko pitao sta se desilo na kraju da mu objasnim stvarno ne bih znao. Steta sto u predgovoru Marcelo ili Djole nisu dali svoje objasnjenje i analizu price nego su se bavili ukletim kucama s kojima smo se do sada susreli, a ova epizoda vapi za analizom. Tako da bih bas voleo da vidim necije misljenje o ovoj epizodi, mozda je kolega Mhelj procitao pricu?
Rekao bih kao ocenu 8/10 ili 9/10 Uvek je zadovoljstvo citati Sklavija u naponu snage a jos kada ga prati ovako raspolozen Roi. Milina! I Vilina naslovna strana je mnogo bolja u odnosu na Stanovu originalnu iako je motiv identican.
I meni je ''Sedam prokletih duša'' jaka vrlo dobra do odlična epizoda. ima spojlera!
siže: priča o sedam smrtnih grehova u stilu nekog od romana Agate Kristi na foru ''ko je ubica?'' (horor varijanta), sa poslovično interesantnim likovima u duhu smrtnih grehova i misterioznim ubistvima, da bi se pred kraj pretvorilo u gothic verziju 'Gospodina i gospođe Smit' a sve to kako bi se utvrdilo da je celu zapetljanciju smislio nevaljali Anđeo koji je rešio da se zabavi, što nedvosmisleno svrstava ovaj strip u one avanture istraživača noćnih mora koje se tiču (birokratskog) raja i pakla.
Slična tematika je bila i u stripu ''Armageddon'' gde se, isto pred kraj otkriva da su u paklu rešili malo da se zabave. Mislim da Sklavi u 7 prokletih duša poručuje da su i anđeli, đavoli i sva druga ''uzvišena'' bića zapravo mnogo više ljudi tj ljudskija nego što ih mi zamišljamo i smatramo. Dosađuju se, poput ovog zlog Anđela, i organizuju igrarije i orgije kako bi zadovoljili svoje ljudske nagone i porive, od kojih ne mogu da pobegnu. Dilan se čak drznuo da pljune Anđela, koji je hteo da ga isplati / potplati novcem nakon što ga je kao lutku iskoristio, i Dilan je prošao bez posledica, ali je zato Anđela izgrdio osvetoljubivi Bog tj. njegov nadređeni. Međutim, Anđeo je, i pored omalovažavanja od strane smrtnika Dilana (kome ne može ništa da učini ni da hoće, jer njegovo vreme još nije došlo) kao i ukora od strane Boga, odlučio je da nastavi sa svojim igrarijama, što se i vidi na poslednjoj strani. Dakle, osim što se Anđeo dosađuje kao čovek, takođe i u svojoj tvrdoglavosti (i bahatosti) skoro pa premašuje čoveka. Cela ta završnica stripa je jedna odlična oštra crnohumorna satira koja, mogu slobodno da kažem, pljuje po religijama (nijednoj konkretno u ovom slučaju). Pobojao sam se da će kraj ovog stripa upropastiti odličnu radnju i horor atmosferu koja je građena do pred kraj, međutim završnica stripa je odlična, naročito dijalog između Dilana i Anđela.
Atmosfera stripa je super, Zanador dvorac takođe a naročito su mi pozitivan utisak ostavile marionete. Baš priča kao da je za Roija napisana.
Iznenadjujuce koliko su Stanove naslovne strane za specijale neinspirativne i deluju kao da su odradjene samo da bi se odradile u odnosu na Villine za superbook. Stano je maestralan naslovnicar tako da mi ovo bas nije jasno.
Pa Villa je uglavnom kopirao Stanove motive u svom stilu. A ako pogledaš koliko prostora za sam crtež ima na naslovnici specijala, bit će ti jasno da je Stano tu bio jako ograničen. Gornju skoro trećinu stranice zauzme logo, a gotovo polovica donjeg dijela rezervirana je za naslovnicu dodatka. S tim da su meni, od navedenih, naslovnice za 'Snove' i 'Vlak prokletih' odlične, a i ostale ne bih baš nazvao lošima.
Iako su Villine naslovnice puno bolje nacrtane, užasno mi ide na živce bijela pozadina, kojom se gubi sva atmosferu. Isto tako, kao što kaže Beva, Villa je samo "precrtao" Stanovu naslovnicu i motiv.
Ta bela pozadina je zastitni znak edicije Superbook i meni se svidja Bas zato mi se jedino i ne svidja ova promena dizajna kod Veselog cetvrtka jer su dodali ovu neku neprirodnu plavu koja se uopste ne uklapa, bolje da je ostala skroz bela pozadina.
A i Ludensove preinake ne pomažu Stanovim naslovnicama nimalo, u originalu su crteži puno manji, Mefista i Ljudsku lovinu su docrtavali, u Sedam prokletih duša su povisili Grouchovu naslovnicu i prekrili jednog lika:
U tako ograničenom prosotru teško da bi se itko razmahao.
Stanove naslovnice su mnogo bolje od Villinih. Možda se nekom više sviđa Villin detaljniji stil ali kompozicija i jezovita atmosfera je kod Stana neusporedivo bolja.
Vlak prokletih – Zanemarimo to što je fizički nemoguće da Dilan tako drži djevojku kako je Villa prikazao. Kod Stana je prikazan točno trenutak biti ili ne biti. Dilan je u pozi da u trenutku trzajem spasi djevojku i sebe. Hoće li stići ili ne? Vlak mu dolazi s leđa. Tu je efekt iznenađenja, prijetnje. Svjetlo vlaka je nacrtano da izgleda kao oko koje direktno gleda u par na pruzi i poručuje: Vidim vas i neću stati! Kod Ville Dilan najviše što može učiniti je spasiti sebe. Uopće nije iznenađen dolaskom vlaka jer mu dolazi sa strane, a i faca mu je prilično rezignirana. Vlak je obični vlak koji eto vozi po pruzi. Svjetlo “gleda” sa strane i uopće ne prijeti Dilanu i djevojci.
Mefisto – Kod Stana je pogibelj očita. Dilan se spotiče, pada, pognut je. U podređenom je položaju. Smrt je iznad, nagnuta nazad na kraju zamaha. Svima je jasno da kosa u sljedećem trenutku ide prema Dilanu. Kosa ga je uostalom već “obgrlila”. Nema spasa. Kružna pozadina jasno stavlja fokus na Smrt. Dilan je nebitan. U sljedećem trenu je ionako mrtav. Kod Ville Dilan je u naponu snaga. Ustaje, bježi, a Smrt još nije ni zamahnula, ruke su joj bezveze položene na dršku kose. Sama kosa gleda negdje nazad, od Dilana. Ta orjentacija kose prema nazad je i u Stanovoj naslovnici ali je kosa vješto ukomponirana u kružnu pozadinu pa pozadina stvara dojam da kosa obuhvaća Dilana.
Vila je realističniji, manje stilizovan, tj nije stilizovan, upeglaniji je, detaljista koji ulaže trud u iscrtavanje. Ali to ne sprečava Stana da bude efekivniji, dinamičniji, kreativniji.
Meni Villa, iako je objektivno dosta kvalitetan crtač, ide na živce. Zbog iritantne količine detalja, njegove su mi naslovnice na neki način"naporne". Usto, sve su mu nekako pozerske, za razliku od Stanovih na kojima su (najčešće) motivi jako dobri i kreativni. Naslovnice za superbook su kvalitetno nacrtane, ali nemaju ono nešto poput Stanovih. No ipak, ponavljam, Villa je jako dobar crtač, samo možda ne za Dylana.