| Author |
 Topic  |
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
 Posted - 15/04/2017 : 13:14:57
|
Ujutro se probudio i odmah se ispovraćao. Deset Zmajskih piva je ipak bilo previše. Bila je tu neka žena u krevetu ali da se ubije nije znao tko je ona. A usput je bila i ružna. Otišao je u kuhinju i spremio si doručak. Ona je stenjala od bolova u krevetu. Popila je isto koliko i on a s obzirom da ima 60 kila može misliti kako joj je. Ali nije ga bilo briga. Davno je naučio da se brine samo za sebe. Počela je sve glasnije i glasnije stenjati, a on joj je rekao da zašuti. Zašutila je. Doručak je bio gotov – pet jaja i pola kile hamburgera, sve preliveno sa pola litre kečapa. Davio se u hrani. Ona je ponovo počela jaukati. Digao se i došao do kreveta, dignuo ga na jednu stranu i izbacio ju van.
- Ti nisi normalan gade! Svinjo jedna!
- Marš van!
- Kako se usuđuješ...?!
- Van rekao sam!
Uzeo je njene stvari i bacio ih kroz balkon. Letjele su sa sedmog kata. Problem je bio što su joj gaćice sletjele kod susjeda na treći kat, a grudnjak na četvrti. Ali njega to nije zabrinjavalo. Izgurao ju je golu van. Sišla je dolje i urlala dok se oblačila.
- SMEĆE JEDNO ODVRATNO! ĐUBRE, VRATIT ĆU TI OVO...!
Na balkonima se naravno odmah skupilo svijeta. Narodno veselje. Ha nije ih mogao kriviti. Gola žena koja urla je čist' zanimljiva stvar. Još vikendom kad nema niš' ujutro na telki...
- BACI MI CIPELE!
Bacio ih je. Jedna ju je pogodila u glavu.
Obula ih je i uz psovke krenula prema tramvaju.
Možda bih je mogao pozvati kasnije – pomisli uz smiješak. Dobro je što nije imao njen broj. Kad zagusti, mogao bi pokleknuti i nazvati je, a onda bi opet poslije seksa jedva čekao da je izbaci van. Ha zapravo što je tu loše...
Treba naći drugu što prije. Kad imaš stan i auto, sve je lakše, naročito kad je kriza.
Otišao je u lokalni kladioničarski birc. Sve je bilo puno momaka u najboljim godinama koji su u trenirkama zaluđeno gledali u listiće i rezultate. Kakvi majmuni – pomisli on, ništa ne rade, samo pokušavaju na brzinu doći do para. Bio je sretan što nema čip za klađenje. Ali to je karakteristika ovih prostora – svi bi htjeli što više para i to što prije a da ne rade ništa. Jea, rajt...
Pio je kavu i čitao SIRIUS kada mu je došao jedan od tih urbanih klošara.
- Stari imaš cenera za posuditi? Fali mi za Mančester, ziher dobivaju, vratim ti duplo!
- Gubi se
- Kaj si rekel?
REKAO SAM DA SE GUBIŠ KRETENU NERADNIČKI!
Sve se desilo u manje od trideset sekundi. Lik je zamahnuo desnicom prema lijevoj strani njegovog lica. On se sagnuo prema stolu i kako se ovaj zanio promašivši, odozdola ga je zviznuo prvo desnicom u rebra, a onda ga je počastio ljevicom u obliku aperkat udarca. Lik je doslovce poletio u zrak, lupio glavom o šank i stropoštao se na pod. Onda su krenuli njegovi kompići. Jednog je zviznuo stolicom posred glave, a drugog je onesvijestio direktom posred nosa. Obadva su odmah pala i nisu se dizala. On preskoči šank i natoči si dupli Beefeater. Konobarica ga je zaljubljeno gledala.
- Šaka ti je crvena
- Neka, proći će još danas.
- Iza je spremište...
- Može.
Seks je trajao oko pet minuta. Nije bilo loše – pomislio je. Dok su bili iza, u birc je ušlo društvo od dva mladića i dvije djevojke. Vidjeli su polupani birc, tri lika kako leže onesviješteni na podu i čuli su stenjanje iz spremišta.
- Ovo je jebeno! - rekao je jedan od momaka. - Ovdje trebamo češće dolaziti.
Sami su si natočili cugu i sjeli za jedan od cijelih stolova.
Konobarica je ubrzo izašla van popravljajući si obleku, a iza nje je izašao on zakopčavajući si šlic.
- Nije loše – pomislio je. A tek je deset sati ujutro.
Nastavit će se... |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 18/04/2017 : 20:33:53
|
Ušao je u tramvaj gdje je odmah naletio na kontrolu.
-Molim Vas kartu gospodine.
-Ja sam mali.
-Šta s...dajte, molim Vas...
Ma u redu je, imam indeks.
Ponovo se stiltala.
-Kakve to veze...
Nastavio je laganijim tonom:
-Čujte, znam da me ne možete legitimirati tako da mi zapravo ne možete ništa. Problem bi za mene bio kada bi sa vama bio drot a ja ga ne vidim nigdje u blizini. Ali da ne kompliciramo situaciju evo vam 20 kuna i živili Hrvati.
Na tren je ostala bez riječi ali se ubrzo pribrala.
-Šaljivac, je li? Možemo mi nazvati drota, uvijek ih ima tu negdje blizu pa da vidimo onda.
-Je je, baš bu došel zbog jedne karte. Ajde, uzmite pare i bok. Dobro, kamera je tu, budem vam vani dal.
-Maro, jel' te zajebava ovaj?
Nije znao što mu više smeta: iritantni seljački naglasak ili ruka na njegovom ramenu. Okrenuo se i ugledao kršnog momka spuštenog čela i tupog pogleda.
-Je li sine kad si se zadnji put pogledao u ogledalo je li se odraz prestravio i pobjegao?
Nije odmah skužio, naravno. Čelo mu se još spustilo, a obrve, koje su bile tolike da ih je mogao svezati u rep, još su se više skupile nego inače. Morao ga je nastaviti vrijeđati, njegova tupa faca jednostavno je to tražila:
-Čuj vole, sigurno si pasao travu zajedno sa tvojim kravama još donedavno, a sada si u velikom gradu i tu si odmah dobio posao. Jel' ti prezime možda počinje sa B? Ma vjerojatno svi kod tebe imaju isto prezime, šteta da se tako divna loza križa sa drugima.
Tramvaj je urlao od smijeha. Budali nije bilo jasno kako ali imao je snažan osjećaj da ga provocira.
-Pa budalo, mislim da ćeš izaći na izlaz za nuždu – reče i zvizne mu aperkat. Kontrolor je izletio kroz prozor na stanicu. Nije se micao.
Raspoloženje u tramvaju je bilo na vrhuncu. Čak se i vozač zabavljao. Izašao je van ali prije toga je kontrolorki dao 20 kuna. Primila ih je sa smiješkom.
Zvao se Johnnie.
Nastavit će se |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 18/07/2017 : 14:02:40
|
I evo novog teksta! Vezan je za jedan već objavljeni pa ću ovdje tekst podijeliti na dva dijela - drugi dio ovdje još nije bio.
A podsjećam da tekst možete čitati i na blogu:
http://mladjo01.simplesite.com/434730263
Amarcord
I. dio
Bila je to lijepa 1984. godina, nimalo slična onoj Orwelovskoj a ni vrijeme nije bilo tako loše kao što je pjevao Tifa Esmi. Stari je postao šef Pravne službe Željezare Sisak sa svojih nepunih trideset i jednu i imao je razloga da bude dobre volje i ponosan sam na sebe. Ured i u Zagrebu i u Sisku.Vozač.Audi. Ufff... Željezara je tada, ako se svi zbroje, imala oko 14 000 zaposlenih. Istina, barem pola je bilo višak ali nitko se tada oko toga nije zamarao. Ja sam pomalo već čituckao stripove, uživao u predškolskom razdoblju, pomalo sanjario i jedva čekao nova izdanja mojih stripovskih junaka. Uglavnom, nedugo nakon što je došao na to mjesto, stari je otišao na razgovor kod jednog od direktora pogona, nazovimo ga Milovan (treba reći da je svaki pogon imao oko 2 – 3 000 radnika što nije zanemariva brojka ni u kojem slučaju a pogotovo zbog onoga što želim reći). Sekretarica je bila ljubazna, rekla starome da sačeka i da će ga uskoro primiti drug NEM... E stanimo sad malo. Vjerojatno ste primijetili da ovdje govorimo o ljudima koji su visoko dogurali na društvenoj ljestvici, postali direktori, završili fakultete, družili se međusobno u jednom začaranom krugu za koji su smatrali da je sve što im treba, uglavnom o ljudima koji su mislili da su nešto posebno(pritom ne mislim na starog koji je uvijek bio iznad tih glupih niskih strasti). Uglavnom to su bili ljudi koji su donosili itekako bitne odluke koje su se ticale mnogih ljudi. Jedan od tih direktora uporno je govorio "nemožem". Nikako nije mogao naučiti reći ispravno a, ruku na srce, ljudi mu se ni nisu usudili spočitnuti tu njegovu poštapalicu iz čistog straha, a na kraju krajeva i koga briga. Drugi direktor govorio je "nemerem". To je sad već postajala ozbiljna akutna bolest ali se i dalje prešutno tolerirala. E sada tu dolazimo do našeg Milovana koji je izvrsnom silagmatičkom simbiozom uspio u svojoj bezgraničnoj elokventnosti stvoriti potpuno novu kovanicu, dotad neupotrebljavanu čak ni kod ostalih drugova iz preduzetja – NEMEŽEM. Dakle, naš drug Milovan bio je poznat kao "DRUG NEMEŽEM. E vratimo se sada malo unatrag;sekretarica je rekla:"Drug NEMEŽEM će vas uskoro primiti." "Tko?" "Pa Drug Nemežem. A Vi ne znate? Ajoooj! Pa mi ga tako svi ovdje u uredu zovemo, ma vidjet ćete i sami..." Poslije je stari došao do svoga prijatelja Huse koji je bio vrstan poznavalac svih (ne)prilika u dotičnoj firmi i tako, pivicu po pivicu, razgovor je došao i do glavnog junaka naše priče. "Tko, NEMEŽEM? Ma pusti budalu, on je Sorbonu završio, a i tu je prek veze uletio. " "Šta je završio??!! Uglavnom, naš junak je bio jedva završio, nakon tko zna koliko peripetija, osnovnu školu i onda je jednostavno kupio diplomu na "Sorboni"- tako su Sisčani popularno zvali Školu Učenika U Privredi, odnosno ŠUP gdje su svi podobni kadri bez škole mogli nabrzaka završiti nekakav smjer, pa je to uspjelo i našem junaku i to, naravno, bez pretjeranih problema. Bitna je privrženost određenom kraju i još nekim detaljima pa da se uspije u životu. E da...
II. dio
Drug Nemežem ostao je bespovratno vezan za Željezaru a što se kasnije s njim desilo nitko ne zna. Možda je pao u jamu vlastite gluposti i tamo ostao zauvijek zakopan. Ali poslije je došlo "novo vrijeme" sa starim navikama. Greška je misliti da promjene znače promjenu. Ne, kao što kaže poslovica "dine se mijenjaju sa svakim vjetrom ali pustinja uvijek ostaje ista". Pa je tako npr. jedan lik koji je radio na kranu u Željezari postao lokalni šerif i šef policije. Poslije je postao i general. I ratni zločinac. Ha što ćete...
Uglavnom, bilo je to zanimljivo vrijeme. Željezara je kao i svaka velika firma gradila stanove za svoje zaposlenike. To znači da je svaki dugogodišnji zaposlenik (a otkaza tada nije bilo – ako ste baš i napravili neku glupost tipa zadavili nekoga pred 100 svjedoka dobili biste ukor ili u najgorem slučaju nekakav premještaj) mogao računati da će mu njegovo preduzetje osigurati trajan smještaj. Naselje Caprag u Sisku, odnosno "Željezara" bilo je naravno građeno za radnike te firme koji su mogli uživati u parkovima, jezercu, bazenu, umjetničkim skulpurama na svakom koraku (iz Željezarine kolonije, a čak je i Džamonja tamo operirao) odnosno ljudi su imali sve što im je potrebno. Međutim, bilo je tu i svakakvih budala. Jedan radnik tako je dobio odličan novi stan u prizemlju zgrade. Međutim seoske navike teško umiru. Jedan od prozora gledao je na park. On je fino taj prozor probio, napravio stepenice, ogradio dio parka/livade (koji je naravno javna površina!) i tu doveo – koze i ovce! Dakle lik je bez imalo skrupula napravio svoj mali zvjerinjak unutar grada. Naravno, kad su mu došli reći da to ne može tako njemu ništa nije bilo jasno. Velika je razlika između seljaka i seljačine.
Inače, stari je imao ured u Zagrebu u Bogovićevoj ulici. Tada to nije bila nikakva špica, ulica nije ni bila obnovljena kao šetnjica, bila je jednostavno ulica. Najveći dio zgrade bio je Željezarin ali jedan dio imala je i Carinska uprava. Stari je znao dosta puta sa njima piti kavicu. Hrpu puta kavicu im je donosio jedan službenik koji je bio obični ćato, nekakav referent. Nikada nije sjedio sa njima niti je sudjelovao u raspravama. Službenik se zvao Malden Barišić. Nešto kasnije taj ćato je postao šef carine. A još nešto kasnije je uhapšen zbog brojnih malverzacija. Ponekad se brzo dođe do vrha ali se isto tako brzo može doći natrag na zemlju. Da ne kažem i niže.
Ali maknimo se malo iz Zagreba. Svi znate da je JNA bila ozbiljna i stroga vojska u kojoj su mnogi izgubili godinu dana života, a neki prije i puno više. Međutim uvijek se iz vojske dolazilo sa hrpom nevjerojatnih priča jer prije interneta ste najbolje u vojsci vidjeli kakvog sve svijeta ima. Obično čovjek radi grešku i cijelo društvo ocjenjuje prema ljudima koji su u njegovom okruženju. Ok, ima tu svakakvih ljudi ali ljudi su generalno ok. Je, moš' mislit. U vojsci se sve to vidjelo iz prve ruke. Jedan mi je prijatelj, koji je bio u JNA pričao par doživljaja. Bio je s njim nekakav grmalj od dva metra i 130 kila. Negdje iz istočne Bosne. Kada je trebao doći dan da se ide doma moj frend uđe u spavaonicu a ono lik – plače. Pita ga frend što je a on veli "Pa ne želim ići doma!. Ovdje imam tri obroka, meso, spavam do 7, rad nije težak...Želim ostati!" I onda se čovjek zamisli. Pa naravno, doma se budi u 5, radi kao konj, jede kupus, meso vidi valjda jednom tjedno (i to ako)...Pa vojska je za njega odlična stvar! Također sam čuo i priče gdje se čovjek nije znao vratiti kući iz vojske. Trebali su ga voditi nazad.
Uglavnom, stari je bio u vojsci 1979/80 i s obzirom da je majka bila trudna sa mnom svi su ga zbog toga zvali ćale (ja sam se rodio a on je još bio u vojsci). Dobro je bilo što je bio u Koprivnici. Ali svašta je vidio tamo.
Jednom mu je došao jedan albanac sa Kosova:
-Ćale, moraš da mi pomogneš ćale, ovo je jako ozbiljno.
-Što je bilo?
-Moram da napišem pismo svojoj curi, a ne znam ja lepo da pišem ćale. Ti si učen čovjek, ajde nešto da mi ti napišeš, 'ću sve da pokvarim ako ja pišem ćale, pomozi mi molim te.
-Ja da pišem pismo tvojoj curi??!
-Pa da, šta onda, ti ćeš lepo nešto da napišeš, ajde nemoj da mi ne pomogneš molim te.
Stari nije znao što sad. Nazvao je doma majku a ona je bila oduševljena s tom idejom. Njoj se to sve činilo romantično i lijepo – čovjek pomaže drugu u nevolji u vezi sa ljubavi.
I tako je tata pisao pismo svom prijatelju albancu.
Nakon nekog vremena došao je on mome starom sav oduševljen.
-Ćale hvala ti k'o bratu! Cura je oduševljena, rekla je da joj nitko nikada ništa tako lijepo nije napisao, sretna je kao nikada!
-Ajde dobro, drago mi je...
-Dobro, ajde sada dalje da pišeš, treba drugo pismo poslati.
-Ha??!
-Pa ćale ne mogu sada ja da pišem posle tebe, uprskati ću nešto, treba ti da pišeš sve dok si ovdje.
-JA DA CIJELO VRIJEME PIŠEM PISMA TVOJOJ CURI??!
-Ćale moraš! Ja ću da uprskam, molim te...
I tako je moj stari cijelu vojsku pomagao sirotom Kosovaru.
Priča ima lijepi epilog. Momak se poslije oženio sa tom djevojkom a godinu - dvije kasnije kada su počele najveće krize u državi, kada nije bilo kave, praška, soli...mojim starcima su sa Kosova stizali ogromni paketi od dvadesetak kila svega potrebnog. Dakle iz te siromašne pokrajine u jeku najveće krize lik je slao kile i kile svega. Svaka mu čast. Mislim da nikada nije zaboravio pomoć od mog starog.
Ovo je samo nekoliko lijepih sjećanja iz rubrike Amarcord (sjećam se...) Tko zna, možda i još nešto slično napišem. Bilo je puno lijepih sjećanja dosad.
A puno će ih još i biti.
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Tata i sin
Junior Member
336 Posts
Member since 01/07/2016 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 17/08/2017 : 12:50:12
|
Evo malo o gluposti i o glupanima.Sve tekstove, kao i dosad, možete pratiti i na blogu
http://mladjo01.simplesite.com/434729497
Traktat o ljudskoj gluposti (iliti Sve o gluposti na jednom mjestu)
Mozak je zanimljiva stvar koja funkcionira na interesantne i ponekad tragikomične načine. Jedna od njih je i mogućnost učenja. Učenje, kao i ponavljanje ustaljenih obrazaca su uz inteligenciju tri najbitnije stvari koje karakteriziraju određenu ličnost i njeno građenje osobnosti. Bez učenja bili bismo kao poluživotinje koje su osuđene na kontinuirano savladavanje prepreka opet i opet jer niti ih mi možemo zapamtiti niti nam ih je netko mogao prenijeti. Kod učenja postoji samo jedna mana – jako je ovisno o prvim godinama života. Dakle, ono što vas nauče u prvih desetak godina života ima trajne posljedice po vaš život. Mozak jednostavno funkcionira na taj način što i nije problem sve dok dijete učite pozitivnim i pametnim stvarima. Ok, nitko nije savršen i nitko ne može učiti svoje dijete samo onome što je barem općeprihvaćeno kao dobro jer ljudi nisu takvi ali što više usađivanja pozitivnih misli i navika – to bolje.
Problem je sa budalama.
Budale, svoju djecu uče samo onome što i sami znaju – a to nije mnogo. Stoga dijete koje nauči u najranijoj dobi mrziti nekoga (određenu grupu, narod, rasu) ono će to nastaviti raditi i kao odraslo i to ne samo zato što je tako naučeno, nego ako je naslijedilo glupost svojih roditelja, i zato što nema dovoljno veliku inteligenciju da shvati da su ti naučeni obrasci upravo to – naučeni obrasci i da ne moraju nužno biti istiniti i dobri. Druga važna stvar je nemogućnost kvalitetnog obrazovanja, što onda u kombinaciji sa niskom inteligencijom i lošom indoktrinacijom u mladosti daju ubitačne tri stvari koje su glavna baza mržnje, nerazumjevanja, isključivosti i zla. Dakle, jako veliki broj problema polazi od krivog odgoja u mladosti. Te "tri ubitačne stvari" su ubojito oružje. Istina, one ne moraju biti uvijek na okupu tako da postoje različite mogućnosti. Postoji pametna osoba koja je indoktrinirana u mladosti – za takvu osobu postoji šansa da će se promijeniti u mnogim stvarima i da će se, naročito ako stupanj obrazovanja bude visok, izvući iz indoktriniranog zla koje je naslijedilo iz mladosti ali postoji velika šansa da će se neki dijelovi te indoktrinacije zadržati. Tako možemo imati npr. pametnog visokoobrazovanog čovjeka koji je proputovao svijeta i koji ima čisto solidna životna stajališta, a da istovremno mrzi npr. homoseksualce ili neke manjine. U mladosti su takvog čovjeka vjerojatno "hranili" sa mržnjom prema mnogim drugim stvarima ali se on u mnogima uspio izvući, međutim ne posve. Ima takvih slučajeva dosta. Također postoje i glupani koji su dobro odgojeni. Oni neće dobiti nikakvu mržnju u nasljeđe od svojih roditelja (dobro, nemoguće je idealizirati ali uzmimo da će ga roditelji odgojiti ne savršeno jer je to nemoguće nego, recimo, jako dobro) te samim time neće imati problema u obliku mržnje ili ih neće imati puno. I tu dolazimo do zanimljivog zaključka:Pametan čovjek koji je indoktriniran prije će nekoga iracionalno mrziti nego glup čovjek koji nema indoktrinaciju! Definitivno zanimljiva pojava koja samo pokazuje koliko je društvo ovisno o odgoju.
Ljudska glupost također ima još jednu zanimljivu pojavu – što veća pripadnost grupi. Sam pojedinac ograničenih intelekta puno se osjeća snažnijim i jačim ako je okružen istomišljenicima. Sama ta pojava je sa njihove strane razumljiva. Mnogi od njih nisu uopće spremni prihvatiti kritiku jer prihvatiti je znači priznati sebi i drugima da nisi bio u pravu što je sa njihovog aspekta ubitačno. A puno im je lakše boriti se protiv neistomišljenika u krdu. Jer ako nemate argumente što vam preostaje? Naravno, čista sila.
Koliko ste puta vidjeli nekakvog jadnog primitivca u tramvaju kako sjedi sam i sav stisnut ali kada se on nađe sa svojima iz grupe, naglo postaje gord, snažan i jak. Grupa ga čini takvim. Osim toga, podčinjavanje ideologiji grupe puno je jednostavnije kod glupana nego kod pametnih ljudi. Na kraju krajeva, to je i cilj vojske – da "otupi" čovjeka toliko da kod vojsci bitnih stvari uopće nema svoje mišljenje. Tako da kad narednik kaže: "Idi tamo i osvoji ono brdo" ekipa ne kaže :"Osvoji si ga sam, tamo pucaju!" Vojska najviše uživa u glupanima.
Jedna od bitnih obilježja glupana je i fundus riječi. Često se spominje ona fraza "ma on ima opseg govora od 200 riječi". Mislim da je ipak riječ o puno većem broju ali da je taj fundus kod glupana iznimno ograničen – to naravno stoji. To, na kraju krajeva i nije ništa čudno. Glupan ima sužen oblik interesa, a kada te manje stvari interesira, tada nema potrebe ni za riječima koje su izvan toga suženog opusa. Jednostavne rečenice, ponavljanje pojmova i krajnje primitivna "spika" odličje su ograničenih umova.
Još jedna odlika glupana je mržnja prema boljima od sebe. Iako ni mnogi pametni nisu oslobođeni zavisti (ponekad veće, ponekad manje) kod glupana je to posebno istaknuto. Zavist je mržnja uzrokovana činjenicom da je netko u nečemu bolji. Zavist pojedinca je ozbiljna stvar ali zavist cijele grupe je već krajnje neugodna pojava. Kako je rekao jedan moj prijatelj:"Tko za glavu strši, može mu se vrlo lako desiti da za glavu bude i kraći".
Kod glupana je još jedna stvar jako bitna – mržnja sama po sebi. Oni imaju jako veliku količinu mržnje koju moraju iskaliti prema nekome. Lako je kada imate prema nekome biti zavidni ali što ako nemate? E onda treba izmisliti neprijatelja. Doslovce ga izmisliti. I onaj koji glupanima da neprijatelja da ga mrze ima njihovu vječnu zahvalnost i oni će ga slijediti gdje god treba.
Ali ovdje je bitno reći jednu stvar – sve te radnje glupana bi teže prošle (a često ne bi prolazile uopće) da ne postoji pasivnost pametnih. "Ma neka pričaju, kaj nas briga" je klasična zamka jer glupani postaju sve glasniji i glasniji i onda se samo u jednom trenutku shvati da su zavladali.
Otpor ljudskoj gluposti je kontinuirana nužnost svakog pametnog čovjeka.
Uglavnom, glupani će biti uvijek oko nas. Ali da li će pobijediti ili ne – ovisi samo o nama.
I zato ovaj traktat zaključujem ovom verzijom Niemollerove pjesme zapisane na monolitu New England Holocaust Memoriala u Bostonu:
Prvo su došli po komuniste,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio komunist.
Zatim su došli po Židove,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio Židov.
Zatim su došli po sindikaliste,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio sindikalist.
Zatim su došli po katolike,
a ja se nisam pobunio
jer sam bio protestant.
Zatim su došli po mene,
a do tada više nije bilo nikoga
da se pobuni.
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
doom
stripovi.com suradnik
727 Posts
Member since 28/07/2016 |
Posted - 17/08/2017 : 20:51:02
|
Jako lijepo. Posebno me uhvatila druga polovica teksta.
Sve nabrojano stoji, govorim jasno na svom iskustvu. Glupan, tj budala (koja je uopce razlika) zasigurno nece procitati ovaj ili slican tekst. No tko sam ja uopce da nekoga prozivam glupanom? Procitao sam u zivotu dosta toga, mora i mora rijeci i recenica, ali u konacnici sto ja znam o icemu?
Osvrcuci se na knjizevnost, mogli bi me prozvati, kako se ono kaze; intelektualcem. Nevolim tu rijec, mozda cak prezirem. Ne volim si misliti da sam pretjerano pametan ili sposoban.
Na kraju sam samo manja budala od budale. |
|
|
|
risbozg
Advanced Member
Croatia
15646 Posts
Member since 10/08/2003 |
Posted - 18/08/2017 : 19:34:00
|
quote:
Originally posted by mladjo
Evo malo o gluposti i o glupanima.Sve tekstove, kao i dosad, možete pratiti i na blogu
http://mladjo01.simplesite.com/434729497
Traktat o ljudskoj gluposti (iliti Sve o gluposti na jednom mjestu)
Mozak je zanimljiva stvar koja funkcionira na interesantne i ponekad tragikomične načine. Jedna od njih je i mogućnost učenja. Učenje, kao i ponavljanje ustaljenih obrazaca su uz inteligenciju tri najbitnije stvari koje karakteriziraju određenu ličnost i njeno građenje osobnosti. Bez učenja bili bismo kao poluživotinje koje su osuđene na kontinuirano savladavanje prepreka opet i opet jer niti ih mi možemo zapamtiti niti nam ih je netko mogao prenijeti. Kod učenja postoji samo jedna mana – jako je ovisno o prvim godinama života. Dakle, ono što vas nauče u prvih desetak godina života ima trajne posljedice po vaš život. Mozak jednostavno funkcionira na taj način što i nije problem sve dok dijete učite pozitivnim i pametnim stvarima. Ok, nitko nije savršen i nitko ne može učiti svoje dijete samo onome što je barem općeprihvaćeno kao dobro jer ljudi nisu takvi ali što više usađivanja pozitivnih misli i navika – to bolje.
Problem je sa budalama.
Budale, svoju djecu uče samo onome što i sami znaju – a to nije mnogo. Stoga dijete koje nauči u najranijoj dobi mrziti nekoga (određenu grupu, narod, rasu) ono će to nastaviti raditi i kao odraslo i to ne samo zato što je tako naučeno, nego ako je naslijedilo glupost svojih roditelja, i zato što nema dovoljno veliku inteligenciju da shvati da su ti naučeni obrasci upravo to – naučeni obrasci i da ne moraju nužno biti istiniti i dobri. Druga važna stvar je nemogućnost kvalitetnog obrazovanja, što onda u kombinaciji sa niskom inteligencijom i lošom indoktrinacijom u mladosti daju ubitačne tri stvari koje su glavna baza mržnje, nerazumjevanja, isključivosti i zla. Dakle, jako veliki broj problema polazi od krivog odgoja u mladosti. Te "tri ubitačne stvari" su ubojito oružje. Istina, one ne moraju biti uvijek na okupu tako da postoje različite mogućnosti. Postoji pametna osoba koja je indoktrinirana u mladosti – za takvu osobu postoji šansa da će se promijeniti u mnogim stvarima i da će se, naročito ako stupanj obrazovanja bude visok, izvući iz indoktriniranog zla koje je naslijedilo iz mladosti ali postoji velika šansa da će se neki dijelovi te indoktrinacije zadržati. Tako možemo imati npr. pametnog visokoobrazovanog čovjeka koji je proputovao svijeta i koji ima čisto solidna životna stajališta, a da istovremno mrzi npr. homoseksualce ili neke manjine. U mladosti su takvog čovjeka vjerojatno "hranili" sa mržnjom prema mnogim drugim stvarima ali se on u mnogima uspio izvući, međutim ne posve. Ima takvih slučajeva dosta. Također postoje i glupani koji su dobro odgojeni. Oni neće dobiti nikakvu mržnju u nasljeđe od svojih roditelja (dobro, nemoguće je idealizirati ali uzmimo da će ga roditelji odgojiti ne savršeno jer je to nemoguće nego, recimo, jako dobro) te samim time neće imati problema u obliku mržnje ili ih neće imati puno. I tu dolazimo do zanimljivog zaključka:Pametan čovjek koji je indoktriniran prije će nekoga iracionalno mrziti nego glup čovjek koji nema indoktrinaciju! Definitivno zanimljiva pojava koja samo pokazuje koliko je društvo ovisno o odgoju.
Ljudska glupost također ima još jednu zanimljivu pojavu – što veća pripadnost grupi. Sam pojedinac ograničenih intelekta puno se osjeća snažnijim i jačim ako je okružen istomišljenicima. Sama ta pojava je sa njihove strane razumljiva. Mnogi od njih nisu uopće spremni prihvatiti kritiku jer prihvatiti je znači priznati sebi i drugima da nisi bio u pravu što je sa njihovog aspekta ubitačno. A puno im je lakše boriti se protiv neistomišljenika u krdu. Jer ako nemate argumente što vam preostaje? Naravno, čista sila.
Koliko ste puta vidjeli nekakvog jadnog primitivca u tramvaju kako sjedi sam i sav stisnut ali kada se on nađe sa svojima iz grupe, naglo postaje gord, snažan i jak. Grupa ga čini takvim. Osim toga, podčinjavanje ideologiji grupe puno je jednostavnije kod glupana nego kod pametnih ljudi. Na kraju krajeva, to je i cilj vojske – da "otupi" čovjeka toliko da kod vojsci bitnih stvari uopće nema svoje mišljenje. Tako da kad narednik kaže: "Idi tamo i osvoji ono brdo" ekipa ne kaže :"Osvoji si ga sam, tamo pucaju!" Vojska najviše uživa u glupanima.
Jedna od bitnih obilježja glupana je i fundus riječi. Često se spominje ona fraza "ma on ima opseg govora od 200 riječi". Mislim da je ipak riječ o puno većem broju ali da je taj fundus kod glupana iznimno ograničen – to naravno stoji. To, na kraju krajeva i nije ništa čudno. Glupan ima sužen oblik interesa, a kada te manje stvari interesira, tada nema potrebe ni za riječima koje su izvan toga suženog opusa. Jednostavne rečenice, ponavljanje pojmova i krajnje primitivna "spika" odličje su ograničenih umova.
Još jedna odlika glupana je mržnja prema boljima od sebe. Iako ni mnogi pametni nisu oslobođeni zavisti (ponekad veće, ponekad manje) kod glupana je to posebno istaknuto. Zavist je mržnja uzrokovana činjenicom da je netko u nečemu bolji. Zavist pojedinca je ozbiljna stvar ali zavist cijele grupe je već krajnje neugodna pojava. Kako je rekao jedan moj prijatelj:"Tko za glavu strši, može mu se vrlo lako desiti da za glavu bude i kraći".
Kod glupana je još jedna stvar jako bitna – mržnja sama po sebi. Oni imaju jako veliku količinu mržnje koju moraju iskaliti prema nekome. Lako je kada imate prema nekome biti zavidni ali što ako nemate? E onda treba izmisliti neprijatelja. Doslovce ga izmisliti. I onaj koji glupanima da neprijatelja da ga mrze ima njihovu vječnu zahvalnost i oni će ga slijediti gdje god treba.
Ali ovdje je bitno reći jednu stvar – sve te radnje glupana bi teže prošle (a često ne bi prolazile uopće) da ne postoji pasivnost pametnih. "Ma neka pričaju, kaj nas briga" je klasična zamka jer glupani postaju sve glasniji i glasniji i onda se samo u jednom trenutku shvati da su zavladali.
Otpor ljudskoj gluposti je kontinuirana nužnost svakog pametnog čovjeka.
Uglavnom, glupani će biti uvijek oko nas. Ali da li će pobijediti ili ne – ovisi samo o nama.
I zato ovaj traktat zaključujem ovom verzijom Niemollerove pjesme zapisane na monolitu New England Holocaust Memoriala u Bostonu:
Prvo su došli po komuniste,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio komunist.
Zatim su došli po Židove,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio Židov.
Zatim su došli po sindikaliste,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio sindikalist.
Zatim su došli po katolike,
a ja se nisam pobunio
jer sam bio protestant.
Zatim su došli po mene,
a do tada više nije bilo nikoga
da se pobuni.
samo mogu  |
10.08.2003..''Kada nepravda postane zakon, otpor je tvoja dužnost.".
AJMOOOOOOOO " CREME DE LA CREME HRVATSKE LIGE " DINAMOOOOOOOOOOOOOO |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 19/08/2017 : 03:19:46
|
Hvala momci
Doom, ajde frende malo više samopoštovanja:)) |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 23/10/2017 : 12:54:29
|
Novi tekst!
Što kupiti punici za poklon ako već ima metlu, kako bi bilo gledati pornić u 4D-u, koliki je negdje bio problem Josipu objasniti selu da mu je žena začela po duhu svetom i još štošta u novom odlomku priče Porta.
Prva dva dijela su već objavljena na ovom sajtu ali treći nije - ukorporirao sam sve to u jednu priču
Čitajte, lajkajte i šerajte na fejsu!
http://mladjo01.simplesite.com/434730241 |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
.jpg)
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 10/11/2017 : 00:21:19
|
quote:
Originally posted by mladjo
Novo! Novo! Novo! Hitno na blog, čeka vas novi tekst!
Malo o jednom gradonačelniku, fontanama i zastavama. Svaka eventualna sličnost sa stvarnim ljudima je naravno slučajna.
http://mladjo01.simplesite.com/434729493
Jebote :)
Ovo je na rubu zakona, nekog.
I na rubu foruma.. hahaha..
I bolesno. Preko ruba. O.O |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Tonka24
Advanced Member
.jpg)
14718 Posts
Member since 09/11/2010 |
Posted - 10/11/2017 : 13:57:33
|
quote:
Originally posted by Just_Charlie
quote:
Originally posted by mladjo
Novo! Novo! Novo! Hitno na blog, čeka vas novi tekst!
Malo o jednom gradonačelniku, fontanama i zastavama. Svaka eventualna sličnost sa stvarnim ljudima je naravno slučajna.
http://mladjo01.simplesite.com/434729493
Jebote :)
Ovo je na rubu zakona, nekog.
I na rubu foruma.. hahaha..
I bolesno. Preko ruba. O.O
D li si se ovo vratila?  |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 10/11/2017 : 17:10:05
|
quote:
Originally posted by Just_Charlie
quote:
Originally posted by mladjo
Novo! Novo! Novo! Hitno na blog, čeka vas novi tekst!
Malo o jednom gradonačelniku, fontanama i zastavama. Svaka eventualna sličnost sa stvarnim ljudima je naravno slučajna.
http://mladjo01.simplesite.com/434729493
Jebote :)
Ovo je na rubu zakona, nekog.
I na rubu foruma.. hahaha..
I bolesno. Preko ruba. O.O
Oh, samo malo beletristrike, ništa drugo :D |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
Topic |
|
|
|
BANIJA LIBRE - konačni naziv,a ima i novog štiva!
