And now for something completely different... S obzirom da je TrOMISLAWSKI slučajno zaboravio najaviti ovaj broj (u prodaji od prošle subote), iskoristit ću taj njegov propust i provesti mali eksperiment. Kad je već poznato kako je veći dio forumaša "lijen"/"nema vremena" napisati kraći osvrt ili dojam o pročitanom stripu, da vidimo koliki je problem ostaviti dojam u obliku par klika mišem.
Ocijeni strip:
Choices:
Necitljivo (1-2)
Loše (3-4)
Prosjek (5-6)
(Vrlo) Dobro (7-8)
Odlicno (9-10)
Who Can Vote? Only Members can vote. You need to register or be logged in to vote.
Конечно! Епизода која го држи вниманието многу подолго од како ќе се склопат кориците 😲 А морам да признаам дека не ми е се баш најјасно, мислам океј, алузиите и метафорите за другите (дрогите!) во нас се јасни, ама во реализацијта нешто како да ми бега. А Челони со својот гротескен цртеж не ми помага освен што ми создава мачнина во стомакот- читање повеќе од двапати не се препорачува 😉 Се на се, вистински Дилан! Kopiram se sa fejsa. Valjda svi mozete procitati i razumeti 😁 Kopiram se i sa topica DD ponovo na Mk kioscima, ocigledno smo svi postali previse lenji (ili smo stvarno porasli pa se nema previse vremena za piskaranje po forumu, samo citanje nabrzaka 😒)
epizoda je svakako veoma drukčija od mnogih. crtež je nekima remek-djelo a nekima treš. veoma je sve skupa posebno, ali ipak je opći dojam da je nakalemljeno, kvazi i isprazno. recimo, trica.
Ne upuštajte se u raspravu s budalama, spustit ce vas na svoju razinu, a potom vas zatuci iskustvom.
Nedavno sam procitao epizodu i bila mi je vrlo zbunjunjujuca i neuobicajena. Morala bi na jos jedno citanje, ali jedno je sigurno u odnosu na prethodne dosadne i formulisane epizode ovakav eksperiment koji je potpuno nesvakidasnji i cudan je uvek dobrodosao i pravi je dasak svezeg vazduha. Ali i tu treba biti oprezan, ne treba sve epizode da teze da budu ovavke i drugacije samo radi toga da bi bile drugacije.
Razlika je kada glasaju Dylanovi fanovi ili uopste ljubitelji stripova, kao na nasem forumu. Sto se tice kontroverzi, nedavno je Sarghan u mini recenziji postavio nekoliko interesantnih teza gdje je povezao ovu pricu sa Dylanovim autorima. Strip mi stoji zapakovan vec skoro dva mjeseca, procitacu u naredno vrijeme i javiti se sa utiskima.
Evo c/p tog komentara sa glavnog DD topica kojeg King spominje, možda onima kojima je priča zbunjujuća strip bude nešto smisleniji nakon ovih par pokušaja tumačenja:
Definitivno jedna od najkonfuznijih priča u zadnjih par godina. Ipak, koliko je ova priča konfuzna, toliko je i višeslojna. Kao takva, preporučljivo ju je pročitati više puta. Štoviše, ne sjećam se kada sam zadnji put pročitao koju noviju priču dva puta zaredom odmah nakon kupnje, a kod ove je to definitivno bilo potrebno.
SPOILERI
Na prvu, ovo je priča o identitetima, onima vanjskima, naizgled normalnima koji su u skladu s etičkim normama, ali i onima koji se skrivaju unutar pojedinaca. Točnije, u pitanju je puno puta prežvakana i viđena "izvana naizgled normalni, a iznutra čudovišta" tematika. Kao takvo, priča naizgled stavlja naglasak na izvlačenje na površinu onoga što se skriva unutar pojedinca, skidanju mesnate maske normale/postojanja i prihvaćanju samoga sebe/svog pravoga "ja".
Ova je priča u Ludensovom izdanju prikladno izašla u jesen, no spomenuto godišnje doba ovdje ne igra ključnu ulogu kao vrijeme radnje koliko kao metafora za promjene koje se, baš kao i spomenuto godišnje doba, svako malo vraćaju i nameću pojedincima koji ih možda nisu toliko spremni prihvatiti. U slučaju ove konkretne priče i Dylanovog lika, mogli bi ovaj broj tumačiti kao priču o (konstantom) povratku prošlosti te jednako konstantnom sukobu sa prošlim, nezavršenim stvarima. Pa možda i sa samim sobom. To jest, ovaj bi broj mogli shvatiti i kao priču o izvlačenju na površinu onoga što se nalazi unutar nas sami te prihvaćanju istoga. Tek tada, kada prihvatimo svoje pravo ja i time pobijedimo u sukobu sa nezavršenim stvarima, moći ćemo raskinuti sa svojom prošlošću (to jest, sa onim djelovima koje bi željeli zaboraviti).
Ako ćemo ići još dalje sa metaforama i višeslojnošću u zonu over-the-top teorija, pročitajte ovu priču još jedanput kao metaforu serijala i ciklusa promjena kroz koji isti trenutno prolazi. Postavite si likove i elemente priče na ovaj način: upravitelj cirkusa je Recchioni, Crystal je Celoni, a cirkus (serijal) koji publici (čitateljima) svake jeseni (svakog mjeseca) dolazi u grad (na kiosk) je ustvari predstava (nova epizoda) za čitatelje, ali i pokušaj da se Dylan "sukobi" sa svojim prošlim "ja" (brojevi sa lošim pričama iz zadnjih desetak godina) i polagano krene prema tom toliko provikanom preporodu koji nas očekuje za par brojeva. Određeni dijalozi, osobito oni na kraju između upravitelja i Crystal, na ovaj način definitivno dobivaju jedno dodatno (i smislenije) značenje.
KRAJ SPOILERA
Crtež je odličan iako ponekad zna biti previše detaljan za tako mali format što dovodi do toga da pojedini kadrovi nisu toliko jasni u vidu onoga što je prikazano na njima. Naslovnica naizgled besmislena, ali je u duhu ranije over-the-top teorije pod spoilerima.
Trebao bih još par puta pročitati priču jer nisam siguran postoje li rupe u scenariju i čudna scenaristička rješenja, no prvi dojam je odličan. Za sada mi je ovo najbolja priča pred-preporoda. Ako ništa drugo, barem je trenutno najupečatljivija u ovom periodu.
Meni je ovo bila odlična epizoda, pravi Dylan kojega već nismo dugo vidjeli. Ovo je jedna od onih epizoda koju možeš čitati iznova i iznova a svaki puta nešto novo vidjeti i sasvim drugačije shvatiti strip. U jednom čitanju možda imaš jedne metafore, u drugom čitanju ti mozak radi malo drugačije pa ti bude kao da čitaš sasvim novu epizodu. Crtež je mračan, atmosferičan i fenomenalan. Neizmjerno me raduje što nakon nekog vremena mogu nekom Dylanu dati čistu desetku!
Sometimes good guys gotta do bad things to make the bad guys pay.
Kakav je ovo prijevod naslova? Čuj Jesenski lutalice? Valjda bi trebalo Jesenje lutalice. VČ je bolje preveo.
O rodu neću, već je sve rečeno, barem što se tiče razlike u hrvatskom i srpskom. Što se same razlike jesenski i jesenji tiče, prvi je oblik neutralan, i treba ga upotrebljavati u svakodnevnom životu, znanosti, pravu, klimatologiji... Loše je reći Jesenji radovi npr. Drugi je oblik stilski obilježen, pun emocija. A sad kad sam pročitao strip, definitivno je trebao baš taj oblik, jesenji. No, za razliku od jesenjeg, pridjev jesenski NIKAD nije pogrešan, on je samo lošiji ili bolji odabir. Dakle nije pogrešno, ali je slabo.
Ne upuštajte se u raspravu s budalama, spustit ce vas na svoju razinu, a potom vas zatuci iskustvom.
Upravo sam procitao epizodu, i zbilja je drugacija. Ovo je stvarno na tragu starih Dylana. Metaforicna, cudovista koja su unaokolo, mozda su cudovusta u nama...mozda i obratno. Definitivno iziskuje vise iscitavanja. Crtez je opak. Varira od tmastog/tmurnog do crnog/mracnog bas kako bi i trebao za one prave Dylanvske epizode koje iziskuju razmisljanje o nama samima i mjestu u svijetu koji nije ideealan. Nego se trazimo, sumnjamo, preispitujemo... Ako je ovo najava novih standarda i novih/starih stavova u Dylanovskom serijalu, onda pozdravljam nove epizode. Mada kako mi se cini ovo je vise povratak korjenima, nego inovacija. Dylan kakav smo davno citali,nekad.
By the way, od Nesmiljenog Hooka no.61 pa do Jesenskih lutalica, Ludens je naredao tocno 100 Dylana! Dvomjesecnim ritmom od startne 2002 do 2017-te trebalo ih je biti 90. Znaci 10 vise. Dobro smo i prosli. Uglavnom 100-tka, zivjeli!