Premalo je i Bizanta ovdje pa sam htio sam staviti ciklus o Mandylionu iz madridske Kratke povijesti Ivana Skilitzesa... ali je ispalo da me pamcenje vara, da nema tamo nikakvog ciklusa, nego samo jedna jedina ilustracija te price. Pa cu to staviti nekom drugom prilikom, iz nekog drugog izvora... A iz tog rukopisa jedna druga zgodna bizantska pricica:
Viking (Varjag) je pokusao na blud nagovoriti casnu Bizantinku, a kad je odbila, pokusao ju je i silovati. Ali ga je ona lijepo zaklala njegovim vlastitim macem. A, kad se proculo sto se dogodilo, drugi su joj Varjazi donijeli na dar njegovu imovinu, a njegovo tijelo bacili bez pokopa, prema zakonu o samoubojicama.
12. st.
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati.
Edited by - culture vulture on 17/10/2017 21:31:22
Fala, Peyo, na lijepim rijecima, ali nisam siguran da ih zasluzujem. O marljivosti mozemo govoriti jedino u smislu da si uzmem truda da proberem materijal i uploadam ga na imgur pa tu ubacim gotovu fotku, a ne da samo 'dumpam' linkove na izvore pa, kome se da, nek si lista kroz stotine stranica ne bi li nasao sto sam ja nasao, a sto ga sasvim vjerojatno uopce ne zanima. Studioznog pristupa ovdje svakako nema - stavljam ovo bez ikakvog reda i smisla, jedini je kljuc u odabiru: "nesto sto jos nije bilo" (jer nema smisla stavljati bezbroj primjera iste vrste, dovoljno je da se pokaze sto je sve postojalo prije Toepffera). Volio bih da imam vremena napisati pokoju uz svaki prilog, barem toliko da vam svrnem oko na skrivene sale i uskrsnja jaja i to cu probati u buducnosti raditi, ali... svasta ja isplaniram pa nikad ne ostvarim. Drago mi je, u svakom slucaju, da ti je ovo zanimljivo. Nemam neku veliku ambiciju, jednostavno pokazati da povijest stripa nikako ne pocinje u 19. stoljecu. Eventualno inspirirati nekog nadobudnog studenta da me intelektualno pokrade i napise nesto sto se meni ne da.
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati.
Edited by - culture vulture on 26/10/2017 10:41:41
Trgovac posudjuje novac od Zidova (koji svi nose oznake na odjeci - ove kruzice), ovi ga opeljese uz pomoc krilatih demona, covjek ostaje bez sve imovine (14. slicica pokazuje praznom kucu koja je na 1. slicici bila puna) i sveden je na prosjacenje (15. slicica). U 16. slicici, medjutim, dolazi naplata - Zidovi su u paklu. Preostale 3 slicice, da popune mjesto, donose opca antisemitska mjesta - izmisljotnu o ubojstvu krscanskog djeteta u Tr(id)entu (17.), tzv. Judensau (opsceni kontakt s krmacom, Zidovima necistom zivotinjom) (18.) i, naravno, jarca (19.). Po broju sacuvanih primjeraka, reklo bi se da se stvar dobro prodavala.
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati.
Edited by - culture vulture on 26/10/2017 13:54:12
27. 9. 1726., Mary Toft, nepismena sluskinja iz Surreyja, zapocinje svoj neobicni porod nakon sto je mjesec dana ranije bila spontano pobacila. Najprije poradja nesto nalik macki bez jetre. Obitelj poziva lijecnika i ovaj sljedecih dana pomaze oko poroda zecje glave, macjih nogu i devet zdravih zeceva. Vijesti stizu do kralja Georga I., koji salje Nathaniela St. Andrea (Svicarca koji sluzi kruni kao kirurg i anatom) i Samuela Molyneuxa (sekretara Princa od Walesa) da istraze slucaj. Kraljevi emisari stizu 15. 11. i saznaju da Mary trenutno poradja svog 15. zecica. U njihovom prisustvu, ona poradja jos nekoliko mrtvorodjenih zeceva, koje oni seciraju i utvrdjuju da se vjerojatno nisu razvili unutar Maryjine utrobe, ali St. Andre ipak smatra da je slucaj autentican i nosi uzorke zeceva u London, da ih pokaze kralju i Princu od Walesa. Vijest se siri Londonom, kralj salje ovog puta njemackog kirurga, Cyriacusa Ahlersa, i njegovog prijatelja Mr Branda, da dalje istraze slucaj. Ahlers pregledava Mary te i sam svjedoci porodu jos nekoliko zeceva. Medjutim, sam ga cin poroda ne uvjerava i on odnosi neke od tih zeceva sa sobom u London. Ubrzo otkriva da se u izmetu koji je zaostao u rektumu jednog od zeceva nalaze tragovi kukuruza, sijena i slame, sto dokazuje da se zec nije razvio kao plod u Maryjinoj utrobi. 21. 11. Ahlers izvjestava kralja da sumnja na prijevaru i pokazuje recene uzorke izmeta kao dokaz.