Kako sam selio jedan mali dio stripova iz države u državu, nisam ih dobro zaštitio i neki su se oštetili ( manja oštećenja, tipa nije više glancer nego -5 ). Dosta sam vremena razmišljao i " gonila " su me ta oštećenja, još uvijek ponekad razmišljam o tome.
Uvidio sam da mi je kao i velikoj većini stripaša, ljubav prema stripu prešlo u moderni poremećaj među nama stripašima- glancerstvo i vrijednost stripa,kolekcije itd...
Žao mi je kad dobijem glanc nove stripove i onda mi se nekako oštete, iako su to sitna oštećenja,opet mi je žao.
U zadnje vrijeme, po facebooku,forumu,aukcijama viđam stvarno velike ljudske poremećaje po tom pitanju, nekima gomila stripova stoji na policama neproćitano,neki ih guraju u kesice ( nekada sam i sam to radio i opet me uhvatila kesomanija neka, ali eto opirem se ),nabijanje cijena, hvaljenje nabavke...mislim da bi malo trebali doći svijesti čovjeka a ne kolekcionarskog manijaka.
Puno veću vrijednost ima onaj osjećaj kada pročitaš sadržaj od stanja stripa još više vrijednosti.
Osjećam se kao rob svoje kolekcije. Volio bih da nisam nagomilao toliko stripova nego da kupim nešto pročitam i prodam. Jedna polica u vrh glave. Imam noćne more o požaru ili poplavi koji zahvate stripove. Pokušavam prodavati, ali sporo to ide ako želiš izvuči uloženo... Istinski slobodan čovjek nije rob materijalnog.
What you call sanity, it’s just a prison in your minds that stops you from seeing that you’re just tiny little cogs in a giant absurd machine.
Stripove gledam kao hobi. Tako se i ponašam prema tome. Nisam spreman platiti strip 1000 eura, niti sam spreman stripove štiti od ne znam kakvih oštećenja. Stavljanje u vrećice - i to mi je smiješno i ne vidim smisao toga.
Zanimljivo mi je kad usporedim dva hobija, evo npr. kolekcionarstvo stripova i lov. Koji je skuplji? Koje su mane jednoga i drugoga? itd... Dođem do zaključka da su ljudi uvijek spremni raditi ono da zadovolje neku svoju potrebu, pa makar to bila potreba da se na ovom forumu pohvališ sa stripovima koje si kupio. Lovci se slikaju s lovinom ili novom puškom koju su kupili, npr...
Znači nije ni poremećaj, ni bolest ni nešto treće nego čista potreba za zadovoljavanjem neke svoje želje. Tako ja to gledam.
Uopšte to nije poremećaj "velike većine stripaša". Velika većina nema nikakav problem, čita i skuplja stripove u zdravom ritmu, odnosi se prema tom hobiju sasvim normalno i pored njega živi raznovrsan život. A da postoji manjina koja ima sitne ili krupnije "bolesti", to svakako, s tim se treba boriti jer nije normalno da se osoba toliko stresira oko toga da li je hrbat nagnječen i hoće li izbiti požar, ljudi liječite se jebote :D
kad smo krenuli sa mudrostima, ja se drzim ove: "You have succeeded in life when all you really want is only what you really need." ja to kapiram, kad nadjes pravi odnos izmedju zelja i potreba onda je to - to
kad smo krenuli sa mudrostima, ja se drzim ove: "You have succeeded in life when all you really want is only what you really need." ja to kapiram, kad nadjes pravi odnos izmedju zelja i potreba onda je to - to
znači hrana, voda, odjeća i sex... ništa ti više ne treba
Strip je divna stvar ali ne treba se pretjerivati. Ja nisam sada neki manijak koji će da dadne brdo para za jednu sveskicu i da je ostavim da mi visi kao nekakva ikona. Stripovska čar je osjećaj kada pročitaš neko dobro/loše djelo i koje ostavi na tebe neki utisak. Ja lično volim svoje stripove da zaštitim kesicama, a naročito pazim oko malo skupljih izdanja jer ruku na srce na to su ipak otišle dobre pare i želim da mi bude u dobroj formi na polici. Moram priznat da volim kada je sve perfektno i kada sve izgleda glanc jer zaista mrzim da vidim bilo kakvo oštećenje na stripu jer se odmah osjećam na neki način, kao da sam dao pare za nešta što je loše jer nisam ga dobio u stanju kakvom ga očekujem. Kolekcija, naročito velika je ogroman teret ponekada ako samo pomislimo na požare i slične stvari, ali moramo se pomiriti sa time da ako ode onda ode, uvijek se može nabaviti novo, ali nažalost osjećanja i sjećanja koja se vežu za pojedini strip ne... Ako ste toliko vezani za neke stripove onda osigurajte ih u nekim metalnim kutijama i zakopajte u zemlju, to je možda jedini način da budu 100% zaštićeni...
A zamisli ovo - kupiš strip i nepročitanog ga staviš na policu. Ne znam, nekakav Mark. I onda za 67 godina uzmeš taj strip jer ti se baš čita Mark, kreneš ga čitati i - skužiš da fali par strana u sredini! Šok 1:Cijelo vrijeme si imao nepotpun strip. Šok2:Koliko li još takvih stripova imaš?! Nakon toga slijedi groznica, znojenje, bunilo i bolna smrt. Dijagnoza:Falicus stranicus u neprocitanus comicus mortis causa.
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
Nakon 67 godina u svakom Marku se nađe po 500 eura koje je Bernard uvalija svojim vjernim kupcima , naravno protuvrijednost u zlatnom listiću 24 karatnog zlata s posvetom Pamele Anderson
ono sto sam do sada vidio i procitao na forumu vise tezi poremecaju nego nakavoj ljubavi.opsesivni proemacaji posjedovanja savršenog,besprijekornog izdanja nadmasila su prag jednostavne ljubavi prema čitanju istog.i cini mi se sto je veci broj stripova kao da opsesija raste.ili ono sto je obi rekao da stripovi posjeduju njega a ne on njih.dogodajlo se dosta puta kada sa prodavao stripove da su ljudi trazili dodatnu sliku hrbata,prednje stranje ovog onog .na kraju mi bude zao tih ljudi sto muce sami sebe takvim sranjima.sebe ne smatram kolekcionarom makar posjedujem stripove.kupujem,čitam,prodajem.skidam s neta,brišem.citam na papiru i tabletu.vrlo dobro i odlično ostavim,odnosno oni sto mi se uistinu svidi i sto namjeravam citat jos puta.bilo sta sto ostavlja imalo sumnje oko posjedvanja prodajem.pravilo je jednostavno;ako razmislam ocu li ga prodat ili ostavit - prodam.cuvam stripove samo u smislu da ih ne bacam okolo.nikakve vrecice i duboki zamrzivaci.ako se nesto slucajo osteti - boli me kurac.stripove nosim na plazu,u sumu,bilo gdje samo da nisu teski i ogromni.prodao sam dosta ali prodat cu jos da očvrsnem tu svoju ''kolekciju''.