Prije 20 godina finski Diaboli je objavio svoj drugi album Towards Damnation koji nije tako kvalitetan kao prvi Mesmerized by Darkness, ali se može pronaći nekoliko vrlo dobrih do odličnih stvari a ovo je uvodna.
Danas je ravno 20 godina od izlaska drugog Setherial albuma Lords of the Nightrealm. Album je kvalitetom dosta ujednačen, čak bih rekao da prevladava monotonija u samom zvuku i tempu, gotovo niti jedna stvar se ne izdvaja od ostalih, a svejedno sve skupa tvore jednu vrlo dobru cjelinu. Naravno, prvi album Nord je ostao nedodirljiv za sva kasnija izdanja benda, ali Lords of the Nightrealm je odmah iza njega.
Zbog starih dana kada sam slušao ovaj bend red je obilježiti 20. godišnjicu izlaska Edguy albuma Vain Glory Opera. Bend se u prvih 10-ak godina karijere dosta furao na poznatiji Helloween, kasnije je promijenio svoj stil i to više nije bilo to, nakon Rocket Ride iz 2006. potpuno sam ga prestao pratiti. Jedna od boljih stvari sa ovog albuma.
Kada je u pitanju atmospheric to mora biti nešto posebno da bi mi zapelo za uho, evo upravo takvog albuma koji nije ni predugačak što je inače boljka ovog muzičkog stila. Bonebranches je novi album izašao prošli mjesec, o bendu Bloodbark se gotovo ništa ne zna osim da vjerojatno dolazi iz Rusije i da je ovo njegovo jedino izdanje. Bloodbark me podsjeća na ruski Elderwind, najviše na vokalnom dijelu, a ne bih se čudio da se radi o istom liku.
Za usporedbu evo i benda Elderwind koji također ima jedan album pod imenom Волшебство живой природы (The Magic of Nature) izašao još 2012. Sigurno da na albumu ima boljih stvari, ali ova baš paše za trenutnu situaciju.
Nedavno je izašla 4. doza depresije jednostavnog naziva IV danskog genijalca Ynleborgaza i njegovog projekt benda Make a Change... Kill Yourself. Album nije donio ništa novo u odnosu na prethodne radove benda, ali to nikako nije nedostatak jer uspješan recept ne treba mijenjati. Ovdje su opet vrlo dugačke stvari pune tjeskobe i boli a iste vokalne linije se protežu od početka do kraja. Dobro, ipak treba priznati da je prisutna nešto manja količina depresije nego na prethodna 3 albuma, ili je možda stvar u tome da se tek trebam priviknuti na novi (iako sam ga preslušao 4 puta). Make a Change... Kill Yourself je trenutno najbolji DSBM bend na sceni, Shining je goli kurac u usporedbi sa ovime. Samo tako nastavi majstore i nemoj posustajati (ili nešto mijenjati) ni za milimetar.
Ynleborgaz ima još jedan bend, u pitanju je Angantyr koji svira nešto drugačiju i bržu verziju blacka nego Make a Change... Kill Yourself, a još jedna razlika je u tome što Angantyr ima tekstove kompletno na danskom jeziku. Angantyr je također nedavno objavio nešto novo, ovoga puta EP Foragt koji sadrži samo dvije stvari, a ovo je naslovna.
EP Foragt je samo uvod u novi studijski album čiji je izlazak najavljen za 30.03. a zvat će se Ulykke (valjda za slušanje neće biti to što njegovo ime kaže). Za sada je dostupna samo jedna premijerna stvar, i ako je suditi po njoj ne bi trebalo biti problema po pitanju same kvalitete albuma.
Kada sam već kod Angantyra red je spomenuti da je prošlo 20 godina od izlaska demo albuma Endeløs. Kako je u pitanju demo naravno da se to mora osjetiti u samom zvuku koji je siroviji nego na kasnijim radovima, a to je inače bilo vrijeme kada se bend furao na TNBM. Ovo je najduža i meni najbolja stvar na albumu, posebno zbog ubrzanja u svom drugom dijelu.
Pisma o black metalcima jednoga eminentnoga splitkoga pjesnika: Često lice obojim u bijelo i obučem najcrnje odijelo strah i trepet svog sam rodnog sela s naopakim križem posred čela
Od nervoze koljena mi drhću u ponoć na obližnjem raskršću Nečastivom tad prinosim žrtvu pa prizivam svoju babu mrtvu
Ne podnosim viceve ni šale prakticiram zlobne rituale vječno tmuran, smrknut, namrgođen da sam barem u Norveškoj rođen
Ljuti se na mene moja mama kad me nađe usred pentagrama jednom me izmlatila oklagijom zato što se bavim crnom magijom
Želim ubit mog najboljeg druga jer pripadam sekti Crnog kruga moj će život biti radostan tek kad spalim neki samostan
Nemam curu, i šta će mi ona jedina mi ljubav je Sotona ne osjećam potrebu za ženom volim samo Bathory i Venom
Kad žrtvujem jariće i kozliće ne gledaj me, jer brzo ti pozlit će mi blekeri ne pijemo vina nego krvi koza i gudina
Simpatična pjesmica, samo što ima nekih predrasuda o blacku. Bathory i Venom nikada nisu svirali black metal, već su (u početnim fazama karijere) bili pokret nazvan first wave of black metal koji je bio prethodnik pravim predstavnicima žanra nastalih u Norveškoj. Tekstovi u blacku ne govore uvijek o dijaboličnim stvarima, neki pravci kao što su depressive i atmospheric u pravilu nikada nemaju takve tekstove.
Prije 20 godina je grčki bend Naer Mataron objavio svoj prvi album Up from the Ashes. Ako zanemarim povremeno ubacivanje solaža, koje ne odgovaraju toliko ovom muzičkom pravcu, mogu reći da se radi o prilično dobrom albumu, ali i kao takav je svejedno puno slabiji od njihovog drugog Skotos Aenaon koji je vrhunsko ostvarenje. Ovdje mi se najviše sviđa mračni synth ugođaj iz drugog dijela iako ne traje dugo.