quote:

---

Originally posted by grofica Varga

quote:

---

Originally posted by going going

Ali tu lezi i najveca Burattinijeva mana koja nam je danas mnogo ociglednija nego sto je to bila citaocima sa kraja ere Zlatne serije i zajednicke nam drzave. A to je Burattinijeva zelja da bude Nolitta posle Nolitte i odsustvo ili zanemarivanje sopstvene originalnosti zarad tog cilja.

---

Buratinija smatram autorom koji najbolje kuži Zagora od svih koji su pisali nakon Nolitte. Ja mu ne bih spočitavala stvari koje radi dobro tj. uzela mu tu njegovu vrlinu za manu. Njegov Zagor je „Nolitijanskog“ karaktera obučen u ruho modernijeg načina pričanja. (Pritom mislim da je vodio računa o povijesnoj i zemljopisnoj autentičnosti, stvarnim likovima, ženama, ljubavnom životu i Zagorovoj decentralizaciji.)

Njegova najveća mana je prije svega objašnjavanje očitog i mlataranje prazne slame u dijalozima. (Takav on nije bio u početku. Znao je dobro držati dijalog, imao je humor i nije objašnjavao kao luđak.) To smatram najgorim jer su takve mane u stanju upropastiti i priču koja je maštovita, koja ima potencijal biti vrhunska epizoda. Duh starog nolitijanskog Zagora mi ne može upropastiti priču.

Sindrom belzebul sam prvi put čitala kao odrasla osoba i nije mi loša epizoda. U prvom dijelu mi je čak i izvrsna. Kako je išla kraju tako je postajala sve banalnija, pravocrtna i bez neke dodatne intrige, tako da su se i moji konačni dojmovi srozali. (Dala sam ukupnu ocjenu 80%)

---

quote:

---

Originally posted by Kontrast 2

quote:

---

Originally posted by solar


Burattini nije postao urednik serijala sve do 2007. godine, ja sam uvjeren da su mu u početnom periodu kresali scenarije i držali ga pod kontrolom.
Naravno, kako su godine odmicale to je bilo moguće sve manje i manje.

---

A Kameni Div?
Ko ga je tada kontrolisao?
A scenario potpuno netipičan za Bureta.

---

quote:

---

Originally posted by velka031

Više je napisao dobrih nego loših, kao i svi ostali Zagorovi scenaristi, sa izuzetkom Nolitte, on je napisao daleko više dobrih nego loših.

---

quote:

---

Originally posted by King Warrior

Italijani izabrali najboljeg njihovog scenaristu: Nolitta.
Kao što sam prije rekao, pomalo iznenađujuće ispadanje Burattinija i Bosellija još u osmofinalima.

---

quote:

---

Originally posted by dcopic

Za mene je Boselli najbolji. Neke od najboljih Zagorovih priča su mi njegove. Odgovara mi njegov stil i način pripovjedanja priče. Također i na Texu maestralan, pročitao sam sve njegove priče od Texa i tu je odličan! Moram spomenuti i Dampyra, također odličan serijal kojega je On osmislio, pun odličnih epizoda, kreativnih, gotovo svaka smještena u drugi kraj svijeta, puno teksta i zanimljivosti... nije lako pisati takve priče. Čovjek je kreativan, svestran i pun mašte i ideja, doslovno može preko noći preuzeti bilo koji Bonellijev serijal i pisati odlične epizode.

Među najdražima su mi i Gianluigi Bonelli i Sergio Bonelli zbog Texovog i Zagorovog zlatnog perioda, pa Manfredi, Enoch, Castelli... Da ne zaboravim i autore Nathana! Iako je pao u kvaliteti i dalje vrhunski serijal!

---

quote:

---

Originally posted by Kontrast 2

quote:

---

Originally posted by King Warrior

Italijani izabrali najboljeg njihovog scenaristu: Nolitta.

---

---

quote:

---

Originally posted by grofica Varga

SPOJLERI

IZGUBLJENI SIN (Burattini, Donatelli) 8,8,8,8 80%

Burattini žanrovski nije otišao u spektakl, napisao je vestern u kojem pratimo dramu jedne obitelji. Zagor se još jednom našao u ulozi detektiva, a ovaj put rješava desetak godina staro ubojstvo. Bure je odlično vodio čitatelje na krivi trag tijekom cijele epizode i to mi je najveći plus u scenariju. Sve do zadnjih 30-tak stranica nametao je zaključak da su Indijanci poslani od Harveya. Tek kada Nielsen dolazi na ranč Kindmanovih sa strelicom u leđima uviđamo da krivo mislimo i da je netko drugi u vezi s Indijancima. Nakon te scene je već bilo lakše zaključiti tko stoji iza svega. Sama završnica je jako efektna, pogotovo dramatični kraj negativaca ove priče.

Crtež Donatelli, a što reći... Čim ugledam one njegove face s kockastim glavurdama, tankom ravnom kosom i velikim zubima odmah sam dobre volje. Tu se našla i modno osviještena Indijanska banda krvoloka, čije glave krase kape i šeširi po ultima modi bijelaca. Njihov kolovođa obavezno ima ožiljak na licu i imperativ mu je da mu skalp „čovjeka u crvenoj košulji, koji je veliki ratnik“ krasi šator. (Ili pojas.) Nostalgija kod mene radi svoje, tu nema sumnje.

Ova je epizoda kronološki uletjela u SA period kada su se izdavale priče veće od života. Nakon pustih epova i modernih crteža, djeluje malo starinski i zalutalo. Imala sam osjećaj kao da sam sjela u vremeplov, odvezla se u 80-te, u Toninellijeve bitke s Indijancima. A taj osjećaj, iskreno ću kazati, uopće nije bio loš.

---

quote:

---

Originally posted by Korg

quote:

---

Originally posted by dcopic

Za mene je Boselli najbolji. Neke od najboljih Zagorovih priča su mi njegove. Odgovara mi njegov stil i način pripovjedanja priče. Također i na Texu maestralan, pročitao sam sve njegove priče od Texa i tu je odličan! Moram spomenuti i Dampyra, također odličan serijal kojega je On osmislio, pun odličnih epizoda, kreativnih, gotovo svaka smještena u drugi kraj svijeta, puno teksta i zanimljivosti... nije lako pisati takve priče. Čovjek je kreativan, svestran i pun mašte i ideja, doslovno može preko noći preuzeti bilo koji Bonellijev serijal i pisati odlične epizode.

Među najdražima su mi i Gianluigi Bonelli i Sergio Bonelli zbog Texovog i Zagorovog zlatnog perioda, pa Manfredi, Enoch, Castelli... Da ne zaboravim i autore Nathana! Iako je pao u kvaliteti i dalje vrhunski serijal!

---

Amen!

---

quote:

---

Originally posted by grofica Varga

SPOJLERI

IZGUBLJENI SIN (Burattini, Donatelli) 8,8,8,8 80%

Burattini žanrovski nije otišao u spektakl, napisao je vestern u kojem pratimo dramu jedne obitelji. Zagor se još jednom našao u ulozi detektiva, a ovaj put rješava desetak godina staro ubojstvo. Bure je odlično vodio čitatelje na krivi trag tijekom cijele epizode i to mi je najveći plus u scenariju. Sve do zadnjih 30-tak stranica nametao je zaključak da su Indijanci poslani od Harveya. Tek kada Nielsen dolazi na ranč Kindmanovih sa strelicom u leđima uviđamo da krivo mislimo i da je netko drugi u vezi s Indijancima. Nakon te scene je već bilo lakše zaključiti tko stoji iza svega. Sama završnica je jako efektna, pogotovo dramatični kraj negativaca ove priče.

Crtež Donatelli, a što reći... Čim ugledam one njegove face s kockastim glavurdama, tankom ravnom kosom i velikim zubima odmah sam dobre volje. Tu se našla i modno osviještena Indijanska banda krvoloka, čije glave krase kape i šeširi po ultima modi bijelaca. Njihov kolovođa obavezno ima ožiljak na licu i imperativ mu je da mu skalp „čovjeka u crvenoj košulji, koji je veliki ratnik“ krasi šator. (Ili pojas.) Nostalgija kod mene radi svoje, tu nema sumnje.

Ova je epizoda kronološki uletjela u SA period kada su se izdavale priče veće od života. Nakon pustih epova i modernih crteža, djeluje malo starinski i zalutalo. Imala sam osjećaj kao da sam sjela u vremeplov, odvezla se u 80-te, u Toninellijeve bitke s Indijancima. A taj osjećaj, iskreno ću kazati, uopće nije bio loš.

---

quote:

---

Originally posted by Whetherpine

Može neki link na topic o Zagorovim najboljim epizodama? Odnosno zanima me topic gdje se komentira Best of Zagor. Htio bih iz toga izvuči neke preporuke za čitanje. :)

---