Nije. Scenaristi prve sezone su bili Goran Kulenović, Igor Mirković, Marina Barac i Goranka Greif-Soro. Baretić može biti samo dobitak, kreira zanimljive likove, piše odlične dijaloge i vrlo je duhovit.
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
Gdje se može pogledat ovo čudo. Propustio sam zadnje 3 epizode..
There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.
Mama me nagovarala da pogledam tu seriju danima, čak je išla tako daleko da mi je puštala najbolje scene kad bih došla kod njih, ali moram priznati da ovo što sam prisilno pogledala (šesta i sedma epizoda) odlikuje vrlodobra do odlična gluma, lakoća prijelaza iz jedne scene u drugu i sveopća simpatičnost. Jedino su mi školske scene apsoštrumfno bezvezne, svi nastavnici glume kao da su narednici u vojsci i to mi ide na đigericu. Tja, mozda je to stvarno bilo tako...ali ne djeluje mi prirodno.
Originally posted by Mrkva Jedino su mi školske scene apsoštrumfno bezvezne, svi nastavnici glume kao da su narednici u vojsci i to mi ide na đigericu. Tja, mozda je to stvarno bilo tako...ali ne djeluje mi prirodno.
Meni je gluma užasna, krenuvši od Riđičkog koji mi je ruku na srce uvijek bio neprirodan, ljigav i iritantan, preko onog klinca koji mu glumi brata i fotografa Žungula. Sve sama katastrofa, dok s druge strane, ženska postava kvalitetom glume toliko odskače od njih da je to u najmanju ruku neobično. Sara Stanić, Anica Dobra etc.
There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.
Proljetos sam zavrsio drugu sezonu jer sam tek onda bio skuzio da su je snimili. Prva sezona mi je bila OK, ali druga je bila stvarno dobra. Vjerojatno zato sto su promijenili scenaristu, o cemu se i na ovom topiku pisalo. Sad bas malo dijele ljudi nesto na fejsu s Pule pa citam da su premijerno prikazali prvu epizodu trece sezone.
Ovako pise Jurica Pavicic u javljanju iz Pule:
"Pravi je šok, međutim, donijela uvodna epizoda treće sezone “Crno-bijelog svijeta”. Serija autora Gorana Kulenovića nastavlja se isprva na isto razdoblje (1983.) i iste likove kojima se bavila druga, s tom razlikom da su uvodne scene crno-bijele. Prva epizoda, međutim, odjednom skače u 1991. i prikazuje što se likovima, posebno onima iz miješanih brakova, zbiva ratne jeseni. Kipo (Filip Riđicki) postaje ratni reporter, Žacu (Karlo Maloča) otac organizira bijeg u inozemstvo, a majku Jagodu Miličević (Anica Dobra) rat zatekne u Beogradu uz očevu bolesničku postelju. Pritom stari otac (Voja Brajović) izgovara ključnu rečenicu koja odaje ozračje epizode. U ratom poharanoj zemlji, on kaže “Nama mladost ne mogu oduzeti. Ovim jadnim mladima mogu.”
Središnja je i najšokantnija fabularna linija prati Unu (Kaja Šišmanović), koja je u međuvremenu započela vezu s Beograđaninom i napravila karijeru kao glumica u ansamblu. Ratne jeseni ona postaje otpadnik: svi je tračaju da je “prešla k njima”, jednog dana portir je izvijesti da joj je zabranjen ulaz u kazalište te joj uruči radnu knjižicu jer je dobila otkaz. Sudbina fikcionalne junakinje humorističke serije, ukratko, uvelike nalikuje sudbini Mire Furlan.
Nakon tog flash-forwarda serija se opet vraća u 1983., no efekt je razoran. Dok gledate (još) bezbrižni svijet u kojem se gospođa Jagoda muči s pomodnim aerobikom, ne možete a ne misliti o tome kako svi likovi sjede na tempiranoj bombi koja otkucava, a da toga nisu svjesni. Riječ je o odvažnom i intrigantnom postupku (pogotovo) za humorističku seriju - vidjet ćemo kamo će ga Kulenović odvesti."
Mene je uvijek zanimalo kako ce se CBS nositi s tim ratnim godinama. Sad izgleda dobivam odgovor, da se nece raditi o prevelikoj propagandi, sto je OK.
Usprkos nerviranju zbog puštanja 11. umjesto 37. epizode, kad je prava epizoda krenula sve je sjelo na mjesto. Najbolji mi je bio Žacov dio s vojskom i čobanima.
Volim seriju, ali uvijek im se potkradu neke greške. Npr.u ovoj epizodi koja se dešava 1985.godine, Nenad lijepi plakate za Univerzijadu koja je bila 1987. Isto tako, čisto sumnjam da bi oficir JNA uništavao državnu imovinu (TV) i da bi se wc u armiji mogao dovesti do onog stadija zaprljanja koje je Žac čistio za kaznu.
Meni je serija ful simpaticna, makar su i likovi i situacije kombinacija stereotipa i karikature. Onak mi je, ko da sjedis nakon dvajst godina i pricas, joj el se sjecas ono kad su ti stari i ujak banuli jedne subote u sest ujutro da nam adaptiraju onaj stan di smo nekad zivili. Al to je i poanta pa je to okej, jer seriji je smisao da zavrti nostalgiju.
Ak sam dobro skuzio, ovo je zadnja sezona pa ima stih, sad se svi moraju uozbiljiti jer tak to u zivotu. Interesira me zadnja epizoda, skuzio sam da ce se dio odigrati u sadasnjosti i da cemo saznat sta se s likovima dogodilo.
Našao im grešku jučer. Kipo maše brojem Alan Forda koji je izašao sredinom devedesetih čini mi se.
There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.