forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Bonelli
 Dylan Dog
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page | Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 517

vice
stripovi.com suradnik

7312 Posts

Member since 29/06/2005

Posted - 13/08/2018 : 21:44:52  Show Profile Show Extended Profile  Send vice a Private Message  Reply with Quote
Može, i ja taman odo malo na plažu. :)

And like that... he's gone.
Go to Top of Page

Dexters
Senior Member



Croatia
1526 Posts

Member since 05/08/2018

Posted - 13/08/2018 : 21:47:44  Show Profile Show Extended Profile  Send Dexters a Private Message  Reply with Quote
@stinky ne moral, već znanje. Znanje je moć. Znam nešto što prije nisam znao, mogu s argumentima komentirati neku temu koju prije nisam mogao. Znanje se ne krije u stripu, ali strip mi je dao impuls- poticaj da ga steknem kroz druge izvore. Čovjek sa znanjem u sebi može izgraditi čvrst stav, može djelovati i širiti impulse na druge itd. Ok, Magla je jedan aspekt dylana, ima i drugih.

Strip Ničija priča- besmrtnost bi bila najgora kazna, genijalno. Vrijeme zapravo ne postoji, ono je produkt limitiranosti ljudskog uma koje mora sve ograničiti između točke A i točke B usljed svijesti o vlastitoj smrti. Kad bi potencijalno bio besmrtan, pojmovi "prošlost" i "budućnost" ne bi imali smisla, sve bi bilo to "nešto" što nemožemo spoznati jer izlazi van limita našeg uma (smjela aproksimacija je "vječno identični dani" u zoni sumraka).

Strip Maelstrom- višedimenzionalni prostori. Naš um može jedino percipirati tri dimenzije. Packman samo dvije, ti ne bi mogao packmanu nikako objasniti što je to "gore", "dolje", kao što ni mi ne možemo zamisliti kako bi izgledao npr. četverodimenzionalni prostor iako je on matematički dokaziv, dakle "mogao" bi postojati.

Tako da u Dylanu ima raznih tema, meni su osobno interesantne. Čak i krimići koje piše Ruju, i slasheri koje piše Chiaverotti mogu biti zabavni- tu bi se mogla povući i neka paralela sa Zagorom i drugim bonelli junacima, samo ne bih rekao da se tu Dylan dalje otisnuo, drugačiji mu je pristup to je sve.

edit: dodao bih samo da ja ne odbacujem moral, znanje bez morala je opasno. U toj epizodi primarno sam istakao spoznaju jedne male istine, a svaki čitalac je mozaik za sebe i znat će izvući dodatne kockice. Dylan Dog i moral, eh to je zbilja zahtjevna kategorija

Edited by - Dexters on 14/08/2018 01:18:33
Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
1799 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 13/08/2018 : 22:19:04  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote
Ne bih rekao da Dylan (ili njegovi autori) ima(ju) za cilj doći do neke (životne) istine, već više da on(i)... jednostavno iznose vlastita viđenja o određenim temama, društvenim situacijama, svijetu... konkretno tu mislim na Sclavija i Meddu, a i još neke (imalo) ambicioznije autore. Teme su raznovrsne, a najčešće je tu riječ o više ili manje svakodnevnom/važnom/aktualnom/(ne)poznatom. Ali da, generalno sam mišljenja kako autori samo iznose svoja viđenja o temama koje su njima zanimljive i u skladu s njihovim interesima. Takoreći, Dylan je u tom slučaju na neki način odraz njihovih autora.

Sad kad malo bolje razmislim, splater, krv i slično me nisu ni privukli Dylanu te generalno nisam njihov fan. Ono što me vjerojatno najviše privuklo Dylanu je ta širina i raznovrsnost tema koju je moguće obraditi kroz njegove stranice, ali najviše što velik broj priča također nudi drugačiji pristup/kut viđenja o nekoj temi. Nešto o čemu do tada (kad sam ušao u svijet stripova) nisam imao priliku vidjeti u drugim stripovima. U određenoj mjeri je nudio nešto novo (barem meni u to doba), no najviše me privuklo što najčešće nudi neko drugačije i (kako kad) ne toliko često viđenje/razmišljanje o temi koju obrađuje. To jest, nudi novi kut gledanja koji mi u to doba možda nije ni pao na pamet. Konkretno mi se to najčešće događalo kod Sclavija i Medde, a ujedno mislim da je to i razlog zašto mnogi Dylanovi fanovi vole Sclavijeve priče: jer je on preko njih nudio svoje (najčešće drugačije) viđenje o temama i pričama koje je pisao/posuđivao. Namjerno sam sada spomenuo to njegovo čuveno "posuđivanje" iz filmova, literature i slično gdje se često spominje kako on najčešće "prepiše" veći dio priče iz nekog drugog medija, i onda samo promijeni kraj kako bi ga učinio Dylandogovskim. Meni je to uvijek više izgledalo kako on priča/kraju priče daje svoje viđenje o toj temi i zato ju dovrši onako kako bi ju on dovršio da ju je prvi napisao. To jest, onako kako se to slaže s njegovim razmišljanjima o temi koju obrađuje, kako bi sam sebi dao neki smisao o tim razmišljanjima, ali kako bi sam sebi dao nadu u bolje sutra.

Zašto je to odlučio iznijeti preko splatera, krvi i slično (što je ujedno i alat preko kojeg je odlučio iznijeti svoja mišljenja)? Mislim da priča "Marty" (Ludens će ju objaviti kroz par mjeseci u extra seriji) naginje ka potencijalnom odgovoru na to pitanje: jer je Sclavi Dylana koristio kao ispušni ventil, ali i alat kojim je stavljao svoje misli na papir i pokušavao im dati neki smisao. Teško mi je to sad prenijeti u neki tekst, ali onaj tko je pročitao Martyja shvatit će prema čemu naginjem. Slično vrijedi i za Meddu koji se u svojim pričama najčešće bavi onim malim, i nebitnim stranama svijeta/života te im kao takvima daje neko svoje viđenje o njima.

Za kraj, kopirat ću dio teksta koji sam napisao u jednoj drugoj temi, a koji se također u nekoj mjeri nadovezuje na sve ovo gore.

quote:

Dojma sam kako današnji scenaristi, u želji da Dylana (kao serijal) vrate njegovim korijenima, sve češće posežu za težim, šokantnijim temama u kojima, kako bi pokušali prići što bliže efektima užasa iz Sclavijevih priča, posežu za ekstremima u kojima, u većini slučajeva, uvijek idu do samoga kraja sa tim ekstremima. To jest, između crnog i bijelog uvijek idu ka najcrnijoj verziji poante koju žele isporučiti čitateljima. Čini mi se kako nitko od njih ne shvaća da Sclavi, unatoč svojim crnim mislima i poznatim problemima sa depresijom, nikada nije išao skroz u najtamniju krajnost. Koliko god je Sclavi bio mračan/bolestan/depresivan sa nekim svojim pogledima, u njima se uvijek mogla nazrijeti neka (blaga) pozitiva, vjera, ali i nada u bolje sutra. To kod današnjih scenarista rijetko viđam jer oni u većini slučajeva, ako žele šokirati, izaberu skroz najcrnije viđenje, ne shvaćajući kako su Sclavijeva viđenja uvijek bila bliža sivoj varijanti nego najtamnijoj crnoj.

Ironično je kako današnji scenaristi naginju ka mučnijim, depresivnijim i teškim poantama i/ili temama kako bi se probali približiti genijalnosti Dylanovog tvorca, ne shvaćajući pritom kako će Sclavijeve priče uvijek biti bolje upravo zbog te (blago) pozitivne perspektive koja je vidljiva u skoro svakoj njegovoj priči. A najveća ironija je u tome što su priče Dylanovog depresivnog tvorca puno pozitivnije i "ljudskije" od priča "normalnih" (to jest, mentalno zdravih) scenarista koji spisateljski pokušavaju oponašati priče jedne depresivne osobe



Eto, my five cents. Ukratko, nije me toliko privuklo nasilje koliko drugačija/nova razmišljanja o temama koje se obrađuju kroz serijal,a to mi je uvijek (u najmanju ruku) zanimljivo za pročitati. Sad, dal bi me to privuklo da alati preko kojeg su ta razmišljanja iznešena nisu nasilje, splater i krv... vjerojatno bi.
Go to Top of Page

Jocko
stripovi.com suradnik



Serbia
1138 Posts

Member since 22/11/2016

Posted - 13/08/2018 : 23:09:08  Show Profile Show Extended Profile  Send Jocko a Private Message  Reply with Quote
Napomena: Post dopunjen nekoliko puta, poslednji put u 00:00.


Evo da i ja odgovorim, kao jedna od mladih nada.

Kod Dilana me najviše privlači sledeće (bez redosleda):

1. Žanr. Volim horor, ali ne svaki. Poželjno je da ima što manje klišea, i da mi po atmosferi odgovara. Naravno neke epizode Dilana ne ispunjavaju prvi kriterijum, ali Dilan je strip koji ima neki šmek - izgrađen Svet da tako kažem, i čak i kada je ideja već viđena / pozajmljena (što je čest slučaj), i dalje je strip nekako 'svež'. Pritom je DD strip sa dosta psiholoških elemenata, a ja sam oduvek bio slab na dela koja odišu jakom 'psihologijom' (film: Amelija, La Haine, Memento, Machinist, Fight Club, Requiem for a Dream, Trainspotting, Shining, Cuckoo's nest, City of god...; strip: Dylan Dog, Ken Parker, Svagdanja borba, Blast, Žeželjevi stripovi, Kule od peska, Grad od stakla, Trag kredom, V kao Vendeta, Trilogija Nikopol... knjiga: Pan, Zapisi iz podzemlja, Hazarski rečnik, Slepilo, Smrt i njeni hirovi, Sto godina samoće)

2. Likovi. Dilan je vrlo distinktivan, specifičan lik, totalno van svih šablona. Gručo jeste likom i šalama pozajmljen, ali što više čitamo DD, to više je kao lik jedinstven, meni je kao brat... Bloch je tu kao očinska figura, i iako i on deluje pozajmljeno (što likom, što ponašanjem) za njega važi isto kao za Gruča. Čitalac se za njih VEŽE i ZAVOLI IH, oni imaju ljudske crte. Zapravo toliko sam 'zgotivio' Gruča i Blocha, da bih, onome ko kaže da su oni kao ideje ukradeni od strane Sklavija, rekao samo jedno ''aj ne seri''. Meni je Gručo Gručo, a Gručo Marks Gručo Marks. A za to je zaslužan Sklavi. Da ne spominjem uvek dragog Lorda Velsa, madam Trelkovski, Hamlina, Dženkinsa i sl... Pa onda sve, mahom prolazne, ljubavi.

3. Atmosfera. London, njegove uske ulice i ciglene kuće u nizu. Obožavam cobblestreets & brick arhitekturu i generalno gotovo sve DD epizode imaju odličnu atmosferu, melanholija Craven Roada...

4. Gradivni elementi Dilanovog sveta: Buba, vicevi, revolver, klarinet, uaaaargh!, vegetarijanska pica, odlazak u bar s Blochom, živopisnost Craven Road 7... to daje ovom stripu prepoznatljivu aromu, zbog koje i pozajmljeni/kliše momenti bivaju mnogo podnošljiviji... Neke ti elementi (i likovi) možda smore, ali mene nikada nisu niti će. Dok me primera radi Teksovi kompanjoni dozlaboga smaraju.

5. Humor i Horor. Sreća i tuga. Dilan ume da bude vrlo pozitivan strip, da vrvi od urnebesnog humora (Gručo, Bloch, Dilan, klijenti, situacije...) ali i vrlo depresivan, nihilistički. Epizoda može da vuče na sprdnju (Golconda, Zločin, Gručo specijali...) ili da bude teška melanholija i ozbiljnoća (Gospodar tišine, Totentanz, S druge strane Smrti, Ničija priča...), osećam da DD pogađa širok spektar emocija, i to je ono što čini ovaj strip kompletnim. Ne samo da pre čitanja neke epizode Dilana znam da me neće samo i isključivo izbedačiti (ima i takvih epizoda), već sam svestan da postoji nemala mogućnost da me ovaj strip podjednako nasmeje koliko i šokira. Pun paket.

6. Odnosi između likova. Dilan je kao serijal prava mala studija muško-ženskih odnosa (Dilan - ženske, pa i Gručo - ženske), patologije i patoloških stanja, odnosa između prijatelja (naročito trougao Dilan - Gručo - Bloch). Drago mi je što Dilan nije neki ''squad'' strip na kakve se lože u Americi: ekipica (superheroja) koja se ne gotivi se okupi i pobeđuje zlo a međusobno su različti pa se podjebavaju. Kod Dilana nije tako - ima mnogo više usamljenosti i melanholije, a odnos između Dilana i sporednih likova nikada nije bio ''squad'' tipa.

7. Crtači. Odlično dočaravaju sav taj užas i atmosferu. I oni su pun paket - od šaljivog, urnebesnog Piccatta, preko mračnog Roija, do melanholičnog Casertana, atmosferičnih M&G, standardno-odličnog Brindisija, sumornog ali kreativnog Freghierija...

8. 96/94 stranice (mada volim i kratke i duže DD priče) - taman pravi broj stranica za priču. Marti Misterija neretko udavi sa predavanjima, Teks i Karson jašu 20 strana pričajući (nacrtani iz 134234 uglova), skoro je slično i za Mister Noa. Kod Dilana nema praznog hoda. Dilanovi scenaristi moraju, hteli ne hteli, da prave rezove iz scene u scenu i da ne tupe previše, već sve smeste na tačan broj strana. To naročito Sklaviju polazi za rukom. Zato kada čitam Dilana ne osećam da postoji prazan hod kao kod Teksa ili preterani monolozi koji odu u dosadu kao kod Martija. Mislim da veliki procenat bonelijevaca, koji čitaju većinu boneli junaka, nisu uopšte svesni koliko je scenario za Dilana superiorniji od mnogih scenarija drugih boneli junaka. Smatram da neću pogrešiti kada kažem da su Dilanovi scenariji, upravo zbog ograničenja u broju strana, mnogo dinamičniji i življi od scenarija mnogih drugih likova (primer: postoje brojni fini i suptilni prelazi između scena, dinamičnost koja ne bi postojala ili bi je bilo u manjoj meri, da su autorima odrešene ruke u pogledu broja strana..). Epizode s jakim scenariom: Grand Guignol, Zločin, Maelstrom, Ničija priča, Na granici vremena, Tri puta nula, Gospodar tišine...
Naravno nisu retke manjkavosti poput one da se scenarista suviše spetlja pa završnica ispašta, ili se zanese pa zbrza kraj, bilo je svakakvih promašaja... A opet, ako potreba za nastavkom postoji, ili priča bude dvodelna ili se kasnije napiše zvanični ili nezvanični nastavak (Golconda - Peto godišnje doba - Div...)
--- U suštini ono što želim reći je da mnogi podcenjuju Dilana s te scenarističke strane. Način na koji scenaristi (naročito Skalvi) vode pojedine priče je za svaku pohvalu - a u komentarima DilanDogova se često može pročitati: ja ovo ništa ne kapiram, ovo je konfuzno, šta je pisac hteo reći... Čim radnja stripa nije pravolinijska, čitaoce standardnih-straightforward stripova uhvati prpa i onda optuže Dilana da je konfuzan. E pa nije Dilan konfuzan nego neki ne uključe mozak tokom čitanja! (ograđujem se time da postoje zaista konfuzne i glupe Dilanove epizode, ali onaj ko nazove jednu Golkondu ili Grand Ginjola konfuznim i glupim, poslao bih ga na studije režije ili kurs pisanja, da nauči osnove).

Ja definitivno spadam u grupu kojoj Diša nije ''štivo za ćenifu'' (iako ga i tu rado čitam ), i rekao bih da u Dilanu tražim The Istinu, ali ne celu, već njene deliće. Neka je The istina puzla od milion delova. Neka svaki drugi ili treći Dilan predstavlja jedan (manji ili veći) delić te milionske istine - meni dosta. Ostale deliće istine ću tražiti u drugim, raznoraznim stripovima, naravno knjigama, filmovima, pozorišnim predstavama i svemu ostalom što oplemenjuje ljudski duh i dovodi do katarze, ili ako ne dotle a onda uživanje u atmosferi, humoru, vođenju priče, scenarističkim dosetkama, crtežu, kadriranju... Zapravo oni najveći parčići Istine se otkrivaju samo i isključivo na sopstvenoj koži, ličnim iskustvom.

S druge strane, delići te velike istine se mogu naći i u štivu koje nije mračno ili depresivno, i u kome nema morbidnosti i ubistava. Mene je DD ranije privlačio mahom zbog tog aspekta, ali kada osoba duhovno sazri, nauči da ceni u stripu i neke druge stvari (koje sam u prethodnim tačkama sve pomenuo).



Edited by - Jocko on 13/08/2018 23:58:58
Go to Top of Page

Jocko
stripovi.com suradnik



Serbia
1138 Posts

Member since 22/11/2016

Posted - 14/08/2018 : 00:15:32  Show Profile Show Extended Profile  Send Jocko a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Dexters

quote:
Originally posted by stinky

quote:
Originally posted by Dexters

Preko krvi, mučnog, bolesnog može se dospijeti do nekih istina...



e ovo me zanima
kako mučno i bolesno tebe vode do nekih istina, što točno tu nalaziš, ako to sad možeš malo bolje pojasniti. znači, ne natječemo se ovdje pa da mora pasti neko savršeno objašnjenje, nego ako se može dati i malo više mesa o tome bolesnome i mračnome.


Kad je izašao strip Magla (Barbato/Brindisi)nisam bio registriran ovdje, ali sam čitao komentare. Znatan broj ljudi uopće nije shvatio čak ni kostur priče, tužno je to, ali i surova realnost- za čitati taj strip potrebna je valjda određena doza inteligencije koju neki ljudi nažalost nemaju. Što je tu mučno i bolesno? Sama pedofilija dakako jest, no mnogo je mučnije i bolesnije nijemo posmatranje iste. Zar je zaista potrebna ta maglovita šuma- hladno nevidljivo, zar čovjek sam nije dostatan.
Čitalac pročita strip, i razmišlja, i dobiva impuls koji dotad nije imao. Spoznaje jednu malu istinu.



Sviđa mi se kako je ovo Dexters sročio. Slažem se da su mnoge Dilanove epizode neshvaćene. Dilan definitivno nije strip za svakoga, potrebna je (osim inteligencije) i određena doza senzibiliteta.
I da, to je baš ono što ja tražim - mala istina. Istina upakovana u određeno mesto, vreme, događaj(e), sa određenim likovima. Ko traži neku veliku istinu, po mogućnosti instant, neće je naći, jer je za to potrebno vreme. Ima jakih epizoda, koje ostave knedlu u grlu, a ima i krševa koje bi čovek najradije da zaboravi, ali DD kao serijal ostavlja trag u ljudima (ako imaju dovoljno senzibiliteta i inteligencije (ovde mislim pre svega na emocionalnu inteligenciju, ne na IQ i sl.)).
Znam za vrlo lukave, inteligentne ljude, koji Dilana ne bi uopšte skapirali, ''ma daj, kakvo je ovo bizarno govno! Ovo neki sektaš radio garant!''. Takvi, iako sami inteligentni, ne poseduju tip inteligencije niti senzibilitet koji se za Dilana traži.




Edited by - Jocko on 14/08/2018 00:18:05
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
38097 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 14/08/2018 : 07:50:44  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Vice, ako mozda jos nisi, svakako procitaj Dr. Morgue. Izaslo kod Padore.
http://www.stripovi.com/index.asp?page=search&header=0&Name=&Heroes=DRMR&What=HR&Publisher=All&ITPublisher=All&Author=All&list=off&sort=Publisher%2CNum%2CHero&cnt=20&submit=Tra%9Ei



Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
13152 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 14/08/2018 : 09:24:44  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by vice
Tražim li ja tu vlastitu hrabrost, karakter koji će se sukobiti s nečim stravičnim, i iz toga izaći živ, izaći kao onaj koji je prevladao, ili barem izdržao? Znači li to da, što je više splattera, više užasa i prikaza onog uznemirujućeg u svojoj najokrutnijoj i najdegutantnijoj formi, više je i nade, više je i istine? Više je i hrabrosti? Samim time, više je i gušta u nečem fiktivnom?



<<<<<Znači li to da, što je više splattera, više užasa i prikaza onog uznemirujućeg u svojoj najokrutnijoj i najdegutantnijoj formi, više je i nade, više je i istine? Više je i hrabrosti? Samim time, više je i gušta u nečem fiktivnom?

Na mnogo načina se može prići ovome što se pitaš, ali ja ću ipak odmah izravno, makar uz opasnost da pogrešno shvatiš: više užasa ne znači više istine. Ovo je sada jedna izjava, koja stoji tvrdo i jasno, a da nije elaborirana. Otuda se s pravom može i reći: otkuda mu to, sjetio se tek tako?
Ne, ali ići ćemo okolnim putevima da bi se ti (ili vi) približio i sam uvidio da je tako kako kažem. Bolje je kada ti sam dođeš do toga u procesu, nego da ti netko ulije izvana (natoči znanje, kako bi to pomalo htio dexters - usput, dexters, krećeš se na opasnom terenu sa stavom "znanje je moć", ali valjda bude prilike i o tome).

Znači, vice, idemo okolo naokolo.
A pošto smo otvorili opasne teme, a ja imam opasan smisao za opasne teme, reći ću nešto riskirajući da (za tebe sam siguran da nećeš potonuti u histeriju) izdrže i takav neobičan put.
Uostalom, veza je što su i jedni i drugi Talijani:)

Tamo davno, pojavio se u Italiji fašizam. (ponavljam, nema ovo veze sada sa političkom stranom, ta nas razina sada ne zanima, nemojte si otrgnuti glavu zato što ste vidjeli riječ "fašizam"; što ja mogu, tako se zvao taj pokret)
Neki idejni izvori tog pokreta doveli su do toga da je životni stil (barem proklamirani) koji je važio kao neko nadahnuće glasio: živjeti opasno.

Da skratim, ima tu jedna veza s ovime što ti pričaš: kaliti svoj karakter tako što ćeš se sukobiti s nečim stravičnim, opasnim. Umjetno izazivati i tražiti opasnosti, ne bi li se izvukao iz otuđenosti, dekadencije, zamrlosti, gubitka vitalnosti, a najviše i jednom rječju: lošeg stanja u kojem se nalaziš i osjećaš nekako da se nalaziš u lošem stanju.

Sada se treba pitati, vice: nije li takvo umjetno kaljenje jedna vrsta eskapizma? U umjerenom građanskom svijetu koji mi živimo, to se događa kroz horor filmove, splatter, krv, iznutrice, kako ti to shvaćaš, dok su musollini i ekipa htjeli izravniji put, pa i organizirati to kroz dresuru itd.

Možda se o ovome može razmisliti.
Možda tu treba razmišljati u ovom pravcu, vice: više splattera u svojoj najokrutnijoj i najdegutantnijoj formi ne znači više nade ni hrabrosti ni istine. Stvari tako ne funkcioniraju. Uzmi ovaj primjer: onaj tko je prenabildan nije ljepši ili skladniji od onoga tko je taman, kao Zagor. Štoviše, prenabildanost može graničiti s nakaznošću, dok će Zagor uvijek biti Zagor, kralj lijepog izgleda.
Znači, došli smo do nečega što se zove - mjera.

Ima li Dylan mjeru, ima li Sclavi mjeru?

Sarghan je pisao da ima.

Hm, nisam siguran, ali to ćemo drugi puta.
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
13152 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 14/08/2018 : 09:49:55  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Dexters

@stinky ne moral, već znanje. Znanje je moć. Znam nešto što prije nisam znao, mogu s argumentima komentirati neku temu koju prije nisam mogao. Znanje se ne krije u stripu, ali strip mi je dao impuls- poticaj da ga steknem kroz druge izvore. Čovjek sa znanjem u sebi može izgraditi čvrst stav, može djelovati i širiti impulse na druge itd. Ok, Magla je jedan aspekt dylana, ima i drugih.




sve je to lijepo, ali ima tu jedna caka: ti pričaš o stavu "znanje je moć" vrlo instrumentalno. ili, ako tako i ne misliš, svejedno se "prišlepalo" u tvoj način obrazloženja.
i tamo si ranije o Bosellijevom Hellingenu pričao sa pozicija "racionalne osnove".

kažem, to je jedna vrijednost, biti racionalan, ali nije sve. čak je shvaćati intelekt kao korisnosni organ grdno srozavanje. u osnovi, to je nihilizam, isto kao i "živjeti opasno".

dobro je imati taj impuls prema znanju, što tebe vodi, ali sada treba vidjeti što onda s time, ako stekneš ogromno znanje i time i ogromnu moć. pitanje nije"želim moć", nego "što ja radim sa tom moći".

zato
quote:

Strip Ničija priča- besmrtnost bi bila najgora kazna, genijalno. Vrijeme zapravo ne postoji, ono je produkt limitiranosti ljudskog uma koje mora sve ograničiti između točke A i točke B usljed svijesti o vlastitoj smrti. Kad bi potencijalno bio besmrtan, pojmovi "prošlost" i "budućnost" ne bi imali smisla, sve bi bilo to "nešto" što nemožemo spoznati jer izlazi van limita našeg uma (smjela aproksimacija je "vječno identični dani" u zoni sumraka).


besmrtnost bi bila najgora kazna nije genijalan stav, nego zbrkano mišljenje jednog čovjeka koji ne može (usprkos Sarganovom viđenju) izdržati vjernost. da, takovme čovjeku, koji je u osnovi slabić, čini se da bi bila zona sumraka i vječno identični dani, jer njemu je svakodnevica nešto preteško i predosadno. drugim riječima, on nije dovoljno jak da izdrži "običan" život, slično kako kada se vice pita treba li više splattera i iznutrica kao poticaj ili fašisti koji bi "živjeli opasno".

no, trik je u tome da takav čovjek ne može polaziti od sebe. ne, on sebe prvo mora smjestiti u "krug života" o čemu je razmišljao i pisao, te vidjeti kako stoji na Vječnoj Listi, uskladiti odnos periferije i centra. obično rečeno, Sclavi je preslab da bi njegovo znanje bilo moć koja se dobro koristi. on može biti to što kažeš, jedan impuls, ali takav da ti razmisliš o tome što on priča, a ne da budeš određen njime i njegovim stavom te se iscrpljuješ samo u tumačenju njegove vizije. kada ti shvatiš da je Sclavi preslab, onda si se probio iz Ničije priče i Zone sumraka te možeš polemizirati s njima iz superiornije pozicije.
konkretno i jednostavno, Zona sumraka je glupost. ona može biti uzeta u obzir SAMO na toj razini na kojoj se nalazi Sclavi kao jedan put njegova oslobađanja iliti rasta. na žalost, to se nije dogodilo, nego upravo suprotno, što Sarghan ne vidi: Sclavi je potonuo još više, gotovo da se predao, a to pokazuju te kasnije priče Ukronija, Marti i Lift za pakao.

ali da ne skačemo pred rudo, idemo okolo naokolo i polako
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
13152 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 14/08/2018 : 10:00:36  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Sarghan

Ne bih rekao da Dylan (ili njegovi autori) ima(ju) za cilj doći do neke (životne) istine, već više da on(i)... jednostavno iznose vlastita viđenja o određenim temama, društvenim situacijama, svijetu... konkretno tu mislim na Sclavija i Meddu, a i još neke (imalo) ambicioznije autore. Teme su raznovrsne, a najčešće je tu riječ o više ili manje svakodnevnom/važnom/aktualnom/(ne)poznatom. Ali da, generalno sam mišljenja kako autori samo iznose svoja viđenja o temama koje su njima zanimljive i u skladu s njihovim interesima. Takoreći, Dylan je u tom slučaju na neki način odraz njihovih autora.

Sad kad malo bolje razmislim, splater, krv i slično me nisu ni privukli Dylanu te generalno nisam njihov fan. Ono što me vjerojatno najviše privuklo Dylanu je ta širina i raznovrsnost tema koju je moguće obraditi kroz njegove stranice, ali najviše što velik broj priča također nudi drugačiji pristup/kut viđenja o nekoj temi. Nešto o čemu do tada (kad sam ušao u svijet stripova) nisam imao priliku vidjeti u drugim stripovima. U određenoj mjeri je nudio nešto novo (barem meni u to doba), no najviše me privuklo što najčešće nudi neko drugačije i (kako kad) ne toliko često viđenje/razmišljanje o temi koju obrađuje. To jest, nudi novi kut gledanja koji mi u to doba možda nije ni pao na pamet. Konkretno mi se to najčešće događalo kod Sclavija i Medde, a ujedno mislim da je to i razlog zašto mnogi Dylanovi fanovi vole Sclavijeve priče: jer je on preko njih nudio svoje (najčešće drugačije) viđenje o temama i pričama koje je pisao/posuđivao...



U osnovi, ti se slažeš s dexterom da je Dylan Dog jedan poticaj.
Recimo da ti je Sclavi otvorio svjetove (i pravce sagledavanja).

Istovremeno, nije te privukla krv, dapače, to ti je možda i odbojno.

Sada treba vidjeti sljedeće, Sarghan. Ostaješ li ti na mjestu ako samo slijediš pravce sagledavanja koje ti otvara Dylan Dog? Možda je došlo vrijeme da ga pogledaš malo iskosa, kao kada učenik počinje proces oslobađanja od učitelja? Možda je slijediti ono što drugi "samo iznosi" kao svoje viđenje postalo preslabo? Možda treba, kako rekoh na Zagoru, podići stvar na viši stupanj refleksije. Pitati se o Dylanu bez da te on određuje skroz na skroz, uhvatiti ga radikalno. Doduše, tu može doći do rušenja Dylana Doga, ali to su procesi oslobađanja. Ako ono što smo vjerovali ne valja, onda to i treba mrviti u prah.
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
13152 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 14/08/2018 : 10:06:48  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Jocko

Ja definitivno spadam u grupu kojoj Diša nije ''štivo za ćenifu'' (iako ga i tu rado čitam ), i rekao bih da u Dilanu tražim The Istinu, ali ne celu, već njene deliće. Neka je The istina puzla od milion delova. Neka svaki drugi ili treći Dilan predstavlja jedan (manji ili veći) delić te milionske istine - meni dosta. Ostale deliće istine ću tražiti u drugim, raznoraznim stripovima, naravno knjigama, filmovima, pozorišnim predstavama i svemu ostalom što oplemenjuje ljudski duh i dovodi do katarze, ili ako ne dotle a onda uživanje u atmosferi, humoru, vođenju priče, scenarističkim dosetkama, crtežu, kadriranju... Zapravo oni najveći parčići Istine se otkrivaju samo i isključivo na sopstvenoj koži, ličnim iskustvom.

S druge strane, delići te velike istine se mogu naći i u štivu koje nije mračno ili depresivno, i u kome nema morbidnosti i ubistava. Mene je DD ranije privlačio mahom zbog tog aspekta, ali kada osoba duhovno sazri, nauči da ceni u stripu i neke druge stvari (koje sam u prethodnim tačkama sve pomenuo).




Tvoj stav je sličan Sarghanovom.
Pa važi kao odgovor ono što i njega pitam.
Tvoj put je dobar u tom smislu što si pomaknuo fokus od krvi i iznutrica na djeliće istine. Ostaje vidjeti: je li Dylan Dog dovoljno dobar da ti daje te djeliće istine? Naravno, tvoj horizont nije ograničen isključivo Dogom; ali, čini se da si još preveliki fan da bi srušio svoga idola. Ali, ako to što voliš treba u nečemu srušiti, onda se to mora. Nema druge. Tvoje pitanje, dakle, ostaje: treba li se Dylana Doga rušiti ili je on temeljno mudar, pametan, dobar, lijep?
Go to Top of Page

Barker
Advanced Member



Fyro Macedonia
4650 Posts

Member since 10/10/2003

Posted - 14/08/2018 : 13:07:35  Show Profile Show Extended Profile  Send Barker a Private Message  Reply with Quote
Opasne ove mlade DD nade
Stinky kao I obicno, katalizator ili okidac na pistolju - odlucite sami

Bistro i duboko nebo utociste pruza!

Edited by - Barker on 14/08/2018 13:08:12
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
13152 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 14/08/2018 : 13:15:13  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
pa možeš se i ti uključiti, barkeru, kao stara garda. gdje si sada što se tiče Doga, odzvanja li ti ova rasprava kao problemska razina ili te se ne tiče?
sjećaš se starih vremena, kada smo prije sto godina vodili bitke i bojeve za Doga; dakle, kako stojiš sada?
Go to Top of Page

Beva
Advanced Member



Bosnia and Herzegovina
6034 Posts

Member since 04/06/2007

Posted - 14/08/2018 : 13:23:13  Show Profile Show Extended Profile  Send Beva a Private Message  Reply with Quote
Dylan Dog kao strip s vremenom sve više opada u kvaliteti i možda bi bolje bilo da su ga dosad završili. Nije da lik nema potencijala, nego mi izgleda da novo vodstvo serijala baš i ne zna što bi konkretno radili, kamo bi vodili priču. Mijenjaju dosta toga, ali zasad djeluje da su promjene uglavnom kozmetičke.

Uglavnom, da odgovorim na pitanje, što me privuklo Dylanu? Prije svega priče. Što sam stariji, sve više cijenim izvedbu priče. Na koncu konca, ne postoji danas ništa pretjerano originalno, pa nije toliko pitanje što je ispričano, nego kako. A Sclavijevo pisanje mi leži i kad piše svoja najneuspješnija djela. Majstor je scenarija, tempa, njegovi Dylan Dog stripovi malo kad su dosadni. I zna napisati upečatljive likove.

Splatter mi nije važan, čak ga u periodu kad je Ruju bio glavni gotovo nije ni bilo. Splatter mi je bio zabavan samo kod Chiaverottija jer on je u početku imao ideja na izvoz. Čak su mu i dijalozi u tim prvim radovima bili odlični. To su samo 'začini' epizodi koji mogu malo podići dojam, ali nisu presudni.

Uglavnom, sad od stripova tražim nešto novo, tražim priče koje će me iznenaditi, a Dylan to više ne nudi. I dalje mi je drago čitati zlatni period, kvalitetne su to priče i dobro su napisane, ali opet im se sve rjeđe vraćam. A nove čitam po navici, bude tu i dobrih stvari, ali rijetko. Recimo, Gavranov sud, jedan od najhvaljenijih novijih Dylana mi je poprilično bezveze. Mater Morbi me 'pukla' tek na drugo čitanje, kad sam i sam dobio djecu pa sam se mogao poistovijetiti s pričom dječaka iz stripa, i to je pravi horor.

Znači, da zaključim, žanr i likovi su manje bitni ako priča valja i dobro je ispričana. To je samo dodatni bonus na koji se vremenom naviknemo i više služi izdavačima za mužnju love nego što je nama kao čitateljima bitan.

Jubilarni Polo 10!http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=51213
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
13152 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 14/08/2018 : 13:38:41  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
Beva,
da, ali ne pitaš se što stoji iza ispričane priče? Što ta ispričana priča znači?
Ovako ispada da je tebi dosta da ti ovaj ispriča priču (i da to uradi na dobar način) i ti si zadovoljan. O čemu je ta priča, to je svejedno ili sporedno.
Da stvari tako ne stoje kako ti misliš da misliš za sebe:), možeš se testirati: zamisli da ti, eto ostanimo na onoj prijašnjoj opasnoj paraleli, zamisli da ti neki fašist suvereno i majstorski ispriča priču, sa upečatljivim likovima, fenomenalnim ritmom i obratima da padneš na guzicu - bi li i tada bio zadovoljan? Bi li ti to bilo dosta, a istovremeno da si uhvatio i poantu i ta se poanta baš i ne poklapa sa tvojim viđenjem svijeta?
Go to Top of Page

Dexters
Senior Member



Croatia
1526 Posts

Member since 05/08/2018

Posted - 14/08/2018 : 13:49:25  Show Profile Show Extended Profile  Send Dexters a Private Message  Reply with Quote
@stinky ispitivanje besmrtnosti kao jednog oblika užasa i strave je dobra tema koja me zadovoljava. Kad kažem genijalan, ne mislim doslovno, ali određene Sclavijeve teme su iznad standarda kojeg Dylan Dog ima kao strip serijal, to je sve. Užas svakodnevice je nešto što je on navodno iz sebe projicirao, ali taj aspekt nisam ovdje ni razmatrao jer je već mnogo puta opisan. Njegov impuls ja i ne koristim da bih igrao po njegovim pravilima, treba uvijek ići dalje. Tvoje početno pitanje je bilo "što vas drži na Dylanu", tako da sam u tom kontekstu i odgovarao. Naravno, ostaje otvoreno pitanje što ću misliti za npr. 10 godina
Marti i Lift za pakao nisam još čitao.
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
13152 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 14/08/2018 : 13:53:45  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
ma sve jasno
nema ovdje pogrešnih odgovora: pričamo, raspravljamo, tražimo istinu i postajemo bolji ljudi:)
Go to Top of Page

Beva
Advanced Member



Bosnia and Herzegovina
6034 Posts

Member since 04/06/2007

Posted - 14/08/2018 : 13:57:39  Show Profile Show Extended Profile  Send Beva a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by stinky

Beva,
da, ali ne pitaš se što stoji iza ispričane priče? Što ta ispričana priča znači?
Ovako ispada da je tebi dosta da ti ovaj ispriča priču (i da to uradi na dobar način) i ti si zadovoljan. O čemu je ta priča, to je svejedno ili sporedno.
Da stvari tako ne stoje kako ti misliš da misliš za sebe:), možeš se testirati: zamisli da ti, eto ostanimo na onoj prijašnjoj opasnoj paraleli, zamisli da ti neki fašist suvereno i majstorski ispriča priču, sa upečatljivim likovima, fenomenalnim ritmom i obratima da padneš na guzicu - bi li i tada bio zadovoljan? Bi li ti to bilo dosta, a istovremeno da si uhvatio i poantu i ta se poanta baš i ne poklapa sa tvojim viđenjem svijeta?



Dobro, ja sam to malo pojednostavio, naravno da je bitno i što mi se priča :) Ali ne moram se nužno sa svime slagati da bi mi bilo dobro.

Bitno mi je da mi je zanimljivo. Ne tražim neke poruke, imam izgrađen moral na koji je sad teško utjecati tako da mi nije toliko bitno da je glavni lik pozitivac, ne mislim ga oponašati :)

Dakle, priča nekog fašista, dobro ispričana, mogla bi mi biti dobra, zašto ne? Ne bih se morao s ničim složiti niti izvlačiti moralne pouke, ali ako bi dobio uvid u njegovu svakodnevicu možda bi mi bilo zanimljivo.

Negdje sam jednom pročitao da ljudi čitaju priče kako bi proživjeli što više iskustava bez da osobno sudjeluju. Neki strip o fašizmu u obliku pamfleta mi se vjerojatno ne bi svidio, ali prikaz života jednog fašista, zašto ne? Ja bih u startu njega gledao kao negativca, ali priča može biti dobra.

Recimo, Mooreov From Hell je o Jacku Trbosjeku, i detaljno su opisana ubojstva iz perspektive Trbosjeka (ako dobro pamtim). Strip je odličan, ne nameće se da je Trbosjek pozitivac, ali njegova priča intrigira ljude već desetljećima, ima tu nešto. Svi volimo pročitati nešto što u stvarnosti ni u ludilu ne bi učinili.

Jubilarni Polo 10!http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=51213
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
13152 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 14/08/2018 : 14:15:35  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Beva
Ali ne moram se nužno sa svime slagati da bi mi bilo dobro.



Da, ovo je lijepo i lako reći, naoko se čini ispravno... a onda, kad malo uđeš u stvar, moraš se zamisliti: može li to zapravo stajati.

Odlično si uzeo primjer Moorea. Jednom sam se malo zezao i analizirao taj strip. Da, on je dobro ispričan, ali moja konačna presuda je već i tada glasila: Mooreov From Hell je smeće.
Pazi sad to; znači, strip je smeće, makar se to može čitati i može zanimati ljude. Ali, presuda mora glasiti: to je smeće.

Zašto? Ne zato jer on piše o Trbosjeku, nego zbog načina na koji on sagledava čitavu stvar. Dakle, ne zbog toga KAKO je on ispričao strip (to je dobro uradio), nego zato KAKO je on vidio ideju oko Trbosjeka. A tu je on i sam priznao da se na trenutak uplašio ulaska u taj svijet; međutim, nije mogao izdržati i odbaciti te mračne estetizacije, nego je (iz mnogih razloga: nutarnji nemir, slava, čast, uspjeh itd.) podlegao iskušenju i ispričao priču. On je takorekuć prodao dušu vragu za uspjeh (nije pomoglo i on se povukao naposljetku iz stripa shvativši da ne može ništa značajno reći o ljudskom bitku, kako se i sam izrazio).

Dakle, dilema glasi: može li biti dobro nešto sa čime se ne slažeš. Možeš li se ti samo ograničiti na to da spoznaješ drugačija iskustva, kao neki promatrač u kazalištu lutaka, ili te ta iskustva uvlače i približavaju upravo takvom stanju da ti ta isustva (za koja sada držiš da nisu dobra) postaju prihvatljiva, normalna. Najkraće: ne mijenjaš li se na gore ako si dozvoljavaš uživati u sadržajima za koje misliš da nisu dobri.

O tome se može razmišljati, Beva.
Go to Top of Page

vice
stripovi.com suradnik

7312 Posts

Member since 29/06/2005

Posted - 14/08/2018 : 14:29:34  Show Profile Show Extended Profile  Send vice a Private Message  Reply with Quote
@Poli - jesam, i s guštom san ga čita. :)

@stinky - moj je dojam kako je Sclavi Dylana i stvorija eskapistički. Mislin da je čak negdje bilo govora i o tome da je bolova od kliničke depresije u doba nastanka Dylana. Možda su to bile samo neukusne glasine, ali se, kao dio mozaika, fino uklapa u ono šta kod Dylana imamo - izobilje mraka, i junaka suočenog s istim, ne na klasičan "herojski" način.

Naravno da se u mraku i stravi ne smije gubiti, jer u tom smislu, nade i istine nema, osim možda one koja te pretvara u monstruma, figurativno pa gotovo i doslovno.

Pisci koji se znaju snalaziti u tematici zla i onog uznemirujućeg uvik su mi bili najdraži, i sama sklonost takvim pričama je konstantna. Sclavi je jedan od njih, i ono što je on predstavio kroz lik Dylana je ogledalo sebe samog. Samim time, umjerenost se gubi, jer nije lako ostati umjeren ako tražiš izlaz iz samog sebe i to stavljaš na papir. Tu umjerenosti nema, ali je ni ne treba biti.

Dok god je ta pretjeranost nešto vridno upuštanja u fiktivni svijet, a ne monstruozno, gadljivo i odbojno. Doduše, nekome Dylan Dog može biti upravo ovo drugo.

And like that... he's gone.

Edited by - vice on 14/08/2018 14:30:52
Go to Top of Page

Beva
Advanced Member



Bosnia and Herzegovina
6034 Posts

Member since 04/06/2007

Posted - 14/08/2018 : 14:35:40  Show Profile Show Extended Profile  Send Beva a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by stinky

Dakle, dilema glasi: može li biti dobro nešto sa čime se ne slažeš. Možeš li se ti samo ograničiti na to da spoznaješ drugačija iskustva, kao neki promatrač u kazalištu lutaka, ili te ta iskustva uvlače i približavaju upravo takvom stanju da ti ta isustva (za koja sada držiš da nisu dobra) postaju prihvatljiva, normalna. Najkraće: ne mijenjaš li se na gore ako si dozvoljavaš uživati u sadržajima za koje misliš da nisu dobri.



Ne znam, nadam se da ne :)

Uglavnom tu pisci upotrebljavaju trik i ubace barem jednog lika s kojim se čitatelj može poistovjetiti. Ne mogu se baš sjetiti sad priča u kojima je samo negativac prisutan, ali kažem, ne odbacujem mogućnost da bi mi bile zanimljive.

Mislim da se malo tko suštinski mijenja nakon 25-30 godine. Ne u smislu iskustva, tu se svi mijenjamo, nego u pogledu stavova. Tako da volim vjerovati da sam toliko stabilan da neka priča o fašistu ne bi napravila fašista od mene, ali ne mislim da ću u praksi toliko toga pročitati da ispitam tu tezu :)

Sad sam se sjetio stripa 'Borgia', tu su glavni likovi mahom negativci, ali taj me strip i nije nešto privukao. Nije nezanimljiv, ali me nije ni oborio s nogu. Pretpostavljam da je stvarno teško uživati u priči ako ti baš nitko od likova nije simpatičan.

I da, sad sam se sjetio stripa 'Epileptičar' koji mi je na prvu baš bio naporan, a na drugo čitanje me oduševio. To je priča u kojoj nema simpatičnih likova, dosta je teška, mučna, a opet se može uživati u njoj. To je priča koju čitaš i sretan si jer se takvo nešto ne događa tebi.

Jubilarni Polo 10!http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=51213
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
13152 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 14/08/2018 : 14:43:56  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by vice
moj je dojam kako je Sclavi Dylana i stvorija eskapistički.



Pa to ti kažem:)
Dobro si shvatio Sclavija.

Sada ostaje vidjeti da li to što je netko stvorio (namjerno ili prisilno) neko eskapističko štivo, je li mu to samo plus, ili ujedno i minus (i to veliki minus).
Drugim riječima, kakav bi trebao biti naš vrijednosni sud nečijeg eskapizma, ili eskapizma općenito? Ili uopće ne bismo trebali vrednovati, pustiti neka bude kako bude? Možemo li mi biti tuđi suci, Sclavijevi suci? Ili: moramo li biti tuđi suci? Moramo li se mi odrediti prema Sclaviju?
To su ta pitanja, vice, koja sada pitamo.

quote:
Pisci koji se znaju snalaziti u tematici zla i onog uznemirujućeg uvik su mi bili najdraži, i sama sklonost takvim pričama je konstantna.


I ja bih tako mogao reći. Međutim je problematičan dio ovo: pisci koji se znaju snalaziti u tematici zla. Za mene je to Nolitta. Ne Sclavi. Sclavi se ne zna "snalaziti", on je, kako i sam kažeš, eskapist.

Zagor ili Dylan Dog, to je jedna te ista priča s ove univerzalne pozicije kojoj si se približio: snalaženje u svijetu dobra i zla.
Dog tu pada, ali polako. Idemo okolo naokolo.
Go to Top of Page

Dexters
Senior Member



Croatia
1526 Posts

Member since 05/08/2018

Posted - 14/08/2018 : 14:46:42  Show Profile Show Extended Profile  Send Dexters a Private Message  Reply with Quote
Vidim da su svi govorili što ih je privuklo Dylanu, a ja sam to zapostavio hehe. Moj odnos s Dylanom je u početku bio kao s divljom ženom. Hoću ja njega, neće on mene, hoće on mene, neću ja njega. Prvo iskustvo je veoma bitno, za sve u životu, ali sve te početne epizode su vrlo dobre/odlične, gje je moglo poći krivo? E pa ovaj nesretnik, koji je tad imao 11 godina, prvo iskustvo je imao sa brojem 13- On su među nama (rekao bih najgora epizoda u prvih 30).

Bio sam premlad, a Dylan nije znao da mi je to prvi put
Poslje kad sam stekao određenu zrelost, Dylan i ja postali smo prijatelja dva. Ovo što je napisao Beva: priča i posebno njena izvedba, to je bio vodeći kohezifni faktor između mene i ovog strip junaka.

Ljepota demona, briljantna epizoda, na najbolji način pokazuje tu vještinu egzekucije koju Sclavi ima. Sve one tvrdnje kako je on "malo lud", na drogama itd. sve je to glupost. Čovjek je tehnički gledano fenomenalan scenarist. Epizode Cagliostro! i Div, pogledajte samo tu asinkronost i iracionalnost koja na kraju postaje potpuno smislena. Priče završavaju kao kompletiran mozaik. Iza takvih epizoda se vidi da stoji mukotrpni rad- to se mora cijeniti.

Kakva će biti budućnost s Recchionijem, vrijeme će pokazati. Siguran sam da shvata ozbiljnost tog posla, i činjenicu da nisu ideje toliko bitne koliko njihova izvedba: The Devil is in the detail- kako bi neki rekli.

Go to Top of Page

vice
stripovi.com suradnik

7312 Posts

Member since 29/06/2005

Posted - 14/08/2018 : 14:58:20  Show Profile Show Extended Profile  Send vice a Private Message  Reply with Quote
quote:
moramo li biti tuđi suci? Moramo li se mi odrediti prema Sclaviju?


To ide i uz onu "možeš li odvojiti umjetnika od njegova djela".
Dylan Dog je kao strip, kao tvorevina, intiman, tajanstven i zapravo ne tako lako dokučiv i očit. Svi ostali scenaristi nisu uspjeli replicirati taj recept jer je to nemoguće - oni nisu Sclavi. Točnije, oni nisu Dylan Dog.

Postajemo li mi Dylan Dog čitajući ga?

To mi se sad vrti po glavi.

Natruhe Sclavijeva eskapizma vidljive su i u Zagoru, pogotovo u Divovima dobra i zla. No, Zagor nije njegov.

E sad, spomenuo si Nolittu. To je zanimljiva usporedba:

Je li Zagor intimna Nolittina tvorevina kao što je i Dylan Sclavijeva?

Govorimo o različitim junacima i njihovim autorima, no jako zanimljiv aspekt se tu krije.

And like that... he's gone.
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
13152 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 14/08/2018 : 14:59:46  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Beva
Tako da volim vjerovati da sam toliko stabilan da neka priča o fašistu ne bi napravila fašista od mene,



ali ne mislim da ću u praksi toliko toga pročitati da ispitam tu tezu :)




Ne treba se baš tako doslovno shvaćati, stvari ne funkcioniraju tako mehanički (osim kod nagora:). Tipa, sad ćeš ti pročitati Mein Kampf i postat ćeš Hitler. Budimo ozbiljni, Beva:)

No, ovaj drugi dio rečenice je ono što pokazuje da pomalo vidiš opasnost u onome što govorim. I ti se nećeš testirati haha, nećeš od danas čitati samo fašiste.

Međutim, sa Dogom je stvar drugačija. Njega čitaš stalno. E sad, kada bi se tebi otvorile oči na neke njegove teške mane, bi li tada mogao čitati stalno? Da, sada opet idu druga gledišta, pa ćeš ti reći da uvijek možeš naći neki lik koji je pozitivan ili nešto lijepo i tako kompenziraš mane.
Uostalom, zato Doga još uvijek nisam proglasio smećem haha.

Međutim problem ostaje. Dylan Dog ima teške, da ne kažemo, temeljne mane. Ja ih vidim, pa mogu ovako govoriti, što se fanovima ne sviđa previše. U ovoj razmjeni doživljavanja, svi ćemo možda nešto dobiti.

Mene sada zanimaju svjetovi fanova kao što ste vi i gdje stojite. To ujedno govori o samom stripu Dylan Dog, jer vi ste ta publika zbog koje on i postoji.
Za sada, možda ste i bolji nego sam očekivao:)
Go to Top of Page

Dexters
Senior Member



Croatia
1526 Posts

Member since 05/08/2018

Posted - 14/08/2018 : 15:03:28  Show Profile Show Extended Profile  Send Dexters a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by vice

@Poli - jesam, i s guštom san ga čita. :)

@stinky - moj je dojam kako je Sclavi Dylana i stvorija eskapistički. Mislin da je čak negdje bilo govora i o tome da je bolova od kliničke depresije u doba nastanka Dylana. Možda su to bile samo neukusne glasine, ali se, kao dio mozaika, fino uklapa u ono šta kod Dylana imamo - izobilje mraka, i junaka suočenog s istim, ne na klasičan "herojski" način.

Naravno da se u mraku i stravi ne smije gubiti, jer u tom smislu, nade i istine nema, osim možda one koja te pretvara u monstruma, figurativno pa gotovo i doslovno.

Pisci koji se znaju snalaziti u tematici zla i onog uznemirujućeg uvik su mi bili najdraži, i sama sklonost takvim pričama je konstantna. Sclavi je jedan od njih, i ono što je on predstavio kroz lik Dylana je ogledalo sebe samog. Samim time, umjerenost se gubi, jer nije lako ostati umjeren ako tražiš izlaz iz samog sebe i to stavljaš na papir. Tu umjerenosti nema, ali je ni ne treba biti.

Dok god je ta pretjeranost nešto vridno upuštanja u fiktivni svijet, a ne monstruozno, gadljivo i odbojno. Doduše, nekome Dylan Dog može biti upravo ovo drugo.



Nekih problema je imao koliko znam. Dylana je možda u grubo kao lika tad zamislio, ali bilo kakvo pisanje scenarija je praktično nemoguće za čovjeka koji boluje od kliničke depresije.
Prije da je on svoje iskustvo iskoristio kako bi se upoznao sa raznim oblicima duševnih bolesti i patnje. Primjer je shizofrenija odnosno cijepanje stvarnog od nestvarnog, što je uspješno implementirao u mnoge stripove, ne samo dylana.

Edited by - Dexters on 14/08/2018 15:05:13
Go to Top of Page
Page: of 517 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page | Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.73 seconds. Snitz Forums 2000