| Author |
 Topic  |
|
Dexters
Senior Member
Croatia
1526 Posts
Member since 05/08/2018 |
 Posted - 14/08/2018 : 20:09:35
|
| Da, apsolutno si u pravu. Sclavi nije lud, ali ima tu dosta izopačenosti. A kod Bree, Dylan se preobražava u šonju, ne samo zbog njenog posla, već je i ona kao osobnost prikazana superiorno u odnosu na njega. Kvragu, trebat ću ja te stare epizode opet čitati :) |
 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13162 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 14/08/2018 : 20:32:34
|
Da, to sa Bree je teško podnošljivo za prave muškarce:)
Zezam se malo, ali opet, treba se gledati te stvari da se dobije kompletnija slika o DDogu. Svaka ta žena je na neki način dominanta u odnosu na njega. Kako se samo Lillie izderava, a Bree, stara ofucana kanta Bree ga tako voza, ko malog dečkića. Kažem, to je i duhovito, ali vrlo značajno i povezano sa onom temom Morgane (majke). Glupo je raditi bit stripa na edipovom kompleksu, to je tako pogrešno, a osim toga i banalno.
Možemo sad o svakoj ženi iz prvih 12 epizoda, to sam ponovio. Ali, volio bih da se i drugi malo uključe.
Recimo dvojka, Jack Trbosjek: na kakvu ženu pada Dylan, na malu psiho šiparicu koja ga voza na motoru. Tu se ipak pokaže muško, pa joj se otme iz kandža. Ali pogledati svijet iz kojeg se sastoji priča; nimfomanke, nezadovoljene buržujke, psihotične klinke, stari i strasni ljubavni parovi.
A scena u muzeju voštanih figura je haj point: čudovišta plaču, jer su prava čudovišta ljudi. Muzej voštanih figura kao paralelni svijet, omiljeno Sclavijevo variranje teme, svijet koji je pošteniji i iskreniji, ta su čudovišta iskrenija nego ovaj svijet, ovi lanci u kojima živimo - to je konstantno Sclavijevo gunđanje, naravno pretjerano jer tako jednostrano. Kažem, fanovi moraju sagledati i ovu stranu, kritički sagledati, da bi imali ispravniji uvid u DDoga, tj. Sclavijev imaginarij. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13162 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 14/08/2018 : 20:56:00
|
Da vam kažem i jednu nevjerojatnu stvar.
Na razmišljanja o Dylanu Dogu potakla me epizoda 12 Ubojica. Da, obični terminator. Bila je prvo Alfa i Omega koja me uputila na androgina, i vrhunska je epizoda. Ali Ubojica me iznenadio kako se održao. Da, održao.
ALFA I OMEGA
POVRATAK ČUDOVIŠTA
UBOJICA
JACK TRBOSJEK
DUH ANNE NEVER
tako nevjerojatno pomalo izgleda sada lista prvih 12.
ispale su Ljepota demona, čak i S druge strane zrcala, ta tako slavna u sjećanju S druge strane zrcala.
najlošija je jedinica, Zora živih mrtvaca. Petica, Ubojice je klimavo.
Ljepota demona i Zrcalo su dobri, također Noći punog mjeseca, pa i Zona sumraka, te i Veliki Sotona može proći.
znači, taj početak nije toliko loš, ima neki prolaz, ali podosta je to palo kada se sagleda iz drugih ili drugačijih kuteva.
Ubojica, 12, potakao me na razmišljanje, i to sam početak. Mislio sam o tome pisati, vidjet ćemo. Razmišljanja 12 godina poslije. Makar sam napisao recenziju s običnih fanovskih pozicija 2004. koliko sam vidio, pošto Sclavi voli simboliku brojeva neka bude 12 godina poslije.
Taj Ubojica, u dogovskoj zajednici shvaćen kao banalna akcijska priča, uopće nije tako bezazlen i čak puno više otvara nego S druge strane zrcala, tobože cerebralna epizoda. Ubojica otkriva Sclavija u njegovoj maniji, tu su njegove slabosti na tanjuru, to vidim sada, 12 godina poslije. |
|
|
|
Sarghan
stripovi.com suradnik
Croatia
1799 Posts
Member since 26/01/2011 |
Posted - 14/08/2018 : 23:34:45
|
Baš fina diskusija. 
quote:
Originally posted by stinky
Sada treba vidjeti sljedeće, Sarghan. Ostaješ li ti na mjestu ako samo slijediš pravce sagledavanja koje ti otvara Dylan Dog? Možda je došlo vrijeme da ga pogledaš malo iskosa, kao kada učenik počinje proces oslobađanja od učitelja? Možda je slijediti ono što drugi "samo iznosi" kao svoje viđenje postalo preslabo? Možda treba, kako rekoh na Zagoru, podići stvar na viši stupanj refleksije. Pitati se o Dylanu bez da te on određuje skroz na skroz, uhvatiti ga radikalno. Doduše, tu može doći do rušenja Dylana Doga, ali to su procesi oslobađanja. Ako ono što smo vjerovali ne valja, onda to i treba mrviti u prah.
Već sam davno prestao gledati Dylana na taj način... ako sam ga ikada tako i gledao. Nekako više naginjem onom što je Beva spomenuo kako mi Sclavijevi scenariji i stil pisanja najviše leže te kako i dalje čitam Dylana u iščekivanju neke zanimljivije priče/razmišljanja s nekom drugačijom izvedbom. Ova drugačija i raznovrsna viđenja koja sam vidio u Dylanovim pričama su mi u tom pogledu bila dodatan plus jer su mi djelovala zanimljivo više iz perspektive nečega novog nego nečega što bih prihvatio kao vlastito viđenje i slijedio ga (a nisam baš takav tip osobe). Teško mi je to objasniti, ali recimo da sam se slagao sa nekih 30% Sclavijevih viđenja i razmatranja koje je on iznosio u svojim pričama. Ovih ostalih 70% s kojima se nimalo nisam slagao mi je bilo jako zanimljivo pročitati i vidjeti jer sam mnogo godina kasnije takva razmišljanja viđao u ljudima iz stvarnog života. Slično kao i Bevi, Dylan je time utjecao na (visoku) razinu moje tolerancije. Iz te perspektive, rušenje Dylana Doga mi ima smisla na osobnoj razini kada znaš da postoji nešto više od toga, ali kod većine/mase koja ima takva "slaba/kriva" razmišljanja viđenim u Dylanovim pričama (ne zbog Dylana, već više zbog vlastitih životnih subdina) i koji ne vide (tj, ne žele vidjeti) više od toga, ta razmišljanja u nekoj (maloj?) mjeri potvrđuju da su ona ispravna jer, eto, odražavaju razmišljanja mase. Sad, druga je priča što takva vjerovanja, kao što si i sam rekao, ne valjaju i treba ih mrviti, ali problem je što njih podržavaju/odražava masa protiv koje manjina ne može puno toga napraviti. Za sada ću stati na ovome jer mi se čini da sam previše pojednostavljeno izložio sve ovo te da će se vrlo vjerojatno krivo protumačiti ono što sam ustvari htio izreći. Dotaknem se detaljnije toga kad/ako budem imao više vremena.
quote:
Originally posted by stinky
no, trik je u tome da takav čovjek ne može polaziti od sebe. ne, on sebe prvo mora smjestiti u "krug života" o čemu je razmišljao i pisao, te vidjeti kako stoji na Vječnoj Listi, uskladiti odnos periferije i centra. obično rečeno, Sclavi je preslab da bi njegovo znanje bilo moć koja se dobro koristi. on može biti to što kažeš, jedan impuls, ali takav da ti razmisliš o tome što on priča, a ne da budeš određen njime i njegovim stavom te se iscrpljuješ samo u tumačenju njegove vizije. kada ti shvatiš da je Sclavi preslab, onda si se probio iz Ničije priče i Zone sumraka te možeš polemizirati s njima iz superiornije pozicije.
Možda se to iz mog ranijeg posta nije moglo zaključiti, ali gotovo se u potpunosti slažem s ovim. Osobito za dio da je Sclavi kao autor "preslab" iz perspektive o kojoj pričaš. Ipak, koliko god je to "mana", ja to u određenoj mjeri, kao i Beva, vidim i kao "vrlinu". Evo konkretno:
quote:
Sclavi je potonuo još više, gotovo da se predao, a to pokazuju te kasnije priče Ukronija, Marti i Lift za pakao.
Kao što ste ti i vice ustvrdili, Sclavi je Dylana stvorio eskapistički. No ono što se ti pitaš da li je Dylan u tom pogledu namjerno ili prisilno eskapističko štivo, ja bih tu još dodao/upitao i da li ga je Sclavi nesvjesno pretvorio u takvo štivo. To jest, meni je zanimljivije pitanje da li je Sclavi u prvom periodu možda nesvjesno započeo svoj eskapistički POKUŠAJ preko Dylana. Konkretno, na temelju prvih (dvadesetak) priča (koje naizgled djeluju kao posveta horror žanru osamdesetih) naizgled se čini da Sclavi nije imao u planu provlačiti kroz serijal temu užasa svakodnevnice. Onda su tu, malo po malo (te nešto svjesnije), dolazile priče koje su imale elementa tih tema da bi na kraju, u ajmo ju nazvati zadnjoj fazi prije prvog napuštanja serijala (kada postaje još očiglednije bavljenje Užasima svagdašnjice), Sclavi ciljano/svjesno počeo pisati o tome. No pitanje je da li je sve to počelo ciljano ili je u početku to izviralo iz Sclavija na nesvjesnoj razini.
Također, za taj Sclavijev eskapizam vjerujem ono što sam napisao da se u njegovim pričama uvijek mogla nazrijeti neka (blaga) pozitiva, vjera, ali i nada u bolje sutra. Ipak, to što se nazire više vidim samo kao pokušaj… koji, eto, nije uspio i koji je ostao na tom (neuspjelom) pokušaju. Unatoč toj "nadi" koja se nazire u njegovim pričama, Sclavi sve više tone i predaje se kako odmiče sa svojim pričama. I realno, Dylan kao serijal je odraz toga. Od početnih priča pa sve do njegovih zadnjih priča (prije prvog napuštanja serijala, a osobito one četiri povratničke priče), Sclavi je konstantno propadao i tonuo. No to je po meni, u ovom slučaju, bilo dobro za serijal. Kako je Sclavi kroz serijal tonuo, to su priče postale više kompleksnije (ili, kako bi neki rekli, nerazumljivije prosječnom čitatelju) te usmjerenije prema užasu svakodnevnice. I upravo to, kao što si naveo, pokazuju Ukronija, Marti i Lift za pakao. No po meni, koliko god su te priče "lošije" od njegovih najboljih priča, ujedno su mi i jedne od najdražih njegovih priča. Jer isto kao što se ovakvim diskusijama pokušava doći do nekog smisla, tako je trebalo nekako doći i do tih promišljanja i ideja koje Sclavi iznosi u tim svojim zadnjim pričama, osobito o promišljanjima u Ukroniji. A ne može se tek tako lako doći do toga. Za to treba puno vremena, promišljanja, kemijanja, rastavljanja i ponovnog sastavljanja, ali i puno "propadanja".
Unatoč tome što se u tom konstantnom propadanju nazire neka "nada", taj Sclavijev eskapistički pokušaj ne uspijeva već on ostaje zabilježen samo kao (neupsjeli) pokušaj. A Sclavi pokušava i pokušava i dalje te sukladno tome sve više tone. U tom pogledu, vezano za sve ono gore na početku, tu Sclavijevu "slabost" u ovom slučaju vidim i kao "vrlinu": vrlinu da unatoč konstantnom padu, konstantnom i sve većem odustajanju, uspijeva održati neku (minimalnu) razinu nade. Neki kažu, najbolje su Sclavijeve priče u kojima Sclavi muči Dylana. Po meni, to su ustvari priče u kojima Sclavi muči sam sebe i čijim pisanjem (s ciljem da sebi da neki smisao), unatoč određenoj dozi optimizma, Sclavi i dalje tone.
Evo jedno kontrapitanje (više usmjereno stinkyju, ali mogu se i ostali priključiti) vezano za publiku Dylana Doga: Ako se već slažemo da je Sclavi "preslab" kao autor i izvor znanja/moći, da li po tebi postoji neki drugi autor koji je pisao Dylana i koji je u tom pogledu bio jači od Sclavija ili je Sclavi, takav preslab, bio najjači od svih ostalih (Dylanovih) autora? I da li se većini Dylanovih čitatelja po toj logici ustvari najviše sviđaju priče autora koji je najjači od najslabijih, ili jednostavno najslabiji od svih njih? I što to ustvari govori o Dylanovoj publici?
A ovo o Dylanovim ženama, možda bi također bilo zanimljivo usporediti Dylanov pristup i odnos s ženama u prvim brojevima i onim kasnijim (Sclavijevim) brojevima, prvenstveno iz ove perspektive koju stinky spominje.
Toliko za sada, nemam više vremena za još par komentara i nadovezivanja na ostale komentare, ali potrudit ću se pratiti i uskočiti u diskusiju kad budem mogao. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13162 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 15/08/2018 : 08:45:38
|
quote:
Originally posted by Sarghan
Kao što ste ti i vice ustvrdili, Sclavi je Dylana stvorio eskapistički. No ono što se ti pitaš da li je Dylan u tom pogledu namjerno ili prisilno eskapističko štivo, ja bih tu još dodao/upitao i da li ga je Sclavi nesvjesno pretvorio u takvo štivo. To jest, meni je zanimljivije pitanje da li je Sclavi u prvom periodu možda nesvjesno započeo svoj eskapistički POKUŠAJ preko Dylana. Konkretno, na temelju prvih (dvadesetak) priča (koje naizgled djeluju kao posveta horror žanru osamdesetih) naizgled se čini da Sclavi nije imao u planu provlačiti kroz serijal temu užasa svakodnevnice. Onda su tu, malo po malo (te nešto svjesnije), dolazile priče koje su imale elementa tih tema da bi na kraju, u ajmo ju nazvati zadnjoj fazi prije prvog napuštanja serijala (kada postaje još očiglednije bavljenje Užasima svagdašnjice), Sclavi ciljano/svjesno počeo pisati o tome. No pitanje je da li je sve to počelo ciljano ili je u početku to izviralo iz Sclavija na nesvjesnoj razini.
Također, za taj Sclavijev eskapizam vjerujem ono što sam napisao da se u njegovim pričama uvijek mogla nazrijeti neka (blaga) pozitiva, vjera, ali i nada u bolje sutra. Ipak, to što se nazire više vidim samo kao pokušaj… koji, eto, nije uspio i koji je ostao na tom (neuspjelom) pokušaju. Unatoč toj "nadi" koja se nazire u njegovim pričama, Sclavi sve više tone i predaje se kako odmiče sa svojim pričama. I realno, Dylan kao serijal je odraz toga. Od početnih priča pa sve do njegovih zadnjih priča (prije prvog napuštanja serijala, a osobito one četiri povratničke priče), Sclavi je konstantno propadao i tonuo. No to je po meni, u ovom slučaju, bilo dobro za serijal. Kako je Sclavi kroz serijal tonuo, to su priče postale više kompleksnije (ili, kako bi neki rekli, nerazumljivije prosječnom čitatelju) te usmjerenije prema užasu svakodnevnice. I upravo to, kao što si naveo, pokazuju Ukronija, Marti i Lift za pakao. No po meni, koliko god su te priče "lošije" od njegovih najboljih priča, ujedno su mi i jedne od najdražih njegovih priča. Jer isto kao što se ovakvim diskusijama pokušava doći do nekog smisla, tako je trebalo nekako doći i do tih promišljanja i ideja koje Sclavi iznosi u tim svojim zadnjim pričama, osobito o promišljanjima u Ukroniji. A ne može se tek tako lako doći do toga. Za to treba puno vremena, promišljanja, kemijanja, rastavljanja i ponovnog sastavljanja, ali i puno "propadanja".
Unatoč tome što se u tom konstantnom propadanju nazire neka "nada", taj Sclavijev eskapistički pokušaj ne uspijeva već on ostaje zabilježen samo kao (neupsjeli) pokušaj. A Sclavi pokušava i pokušava i dalje te sukladno tome sve više tone. U tom pogledu, vezano za sve ono gore na početku, tu Sclavijevu "slabost" u ovom slučaju vidim i kao "vrlinu": vrlinu da unatoč konstantnom padu, konstantnom i sve većem odustajanju, uspijeva održati neku (minimalnu) razinu nade. Neki kažu, najbolje su Sclavijeve priče u kojima Sclavi muči Dylana. Po meni, to su ustvari priče u kojima Sclavi muči sam sebe i čijim pisanjem (s ciljem da sebi da neki smisao), unatoč određenoj dozi optimizma, Sclavi i dalje tone.
Sviđa mi se ovo razmišljanje. Tu si se pokazao dobar, dobro traženje odgovora. Po meni, jedini smisao i jest da se ovako ili na sličan način traži, moraš se ili morate se pitati "a što to sve znači što smo čitali". Možeš se ti zezati i zabavljati, ali ujedno znati: zabava je niža razina od ozbiljnog traženja.
Sada bih ti odgovorio samo ovo (kasnije na druga pitanja):
<<<<<<tu Sclavijevu "slabost" u ovom slučaju vidim i kao "vrlinu": vrlinu da unatoč konstantnom padu, konstantnom i sve većem odustajanju, uspijeva održati neku (minimalnu) razinu nade.<<<<<<<<
Upravo to je taj jedini, minimalni prostor u kojemu si ja mogu spasiti Sclavija i Dylana Doga. Nešto o tome sam natuknuo u mom oproštaju koji sam napisao za Andriju. Romantičnost, koja je dvosmislena i čiju je lošu stranu Hegel satrao, no istovremeno ima nešto što ni sam veliki Hegel nije vidio, nije doživljavao, a to je pozitivna strana romantike, drugi stupanj romantike. E tu ulazi Dylan Dog, tu ulazi ono arhetipsko herojsko i još više, beskonačna čežnja. No, kako je ovo teška materija, trebaju veliki napori da se izrazi, a još više da, budimo iskreni, Dogova publika, fanovi, da razumiju o čemu se radi. Možda mi ovo ostaje kao neki zadatak, vidjet ćemo.
Uostalom, kako rekoh, i ona crna svijet-je-šesti-kat epizoda (Lift za pakao) kao središnju priču ima priču o ljubavi. To je također indikativno u ovome smilu o kojemu sad pričamo.
No,
ima jedna stvar koju treba(š) shvatiti. Ovako pričati, kako sada pričamo, poduzeti spasenje Sclavija (i Dylana Doga), e vidiš - do toga treba doći. Znači, da bi se moglo vrednovati tu minimalnu razinu nade koja opstaje, treba BITI SVJESTAN ogromnih, užasnih (možda nesvarivih??) slabosti koje DDog i Sclavi imaju.
Tek kada si toga svjestan, onda se može prići neopterećeno i istinitije, jer imaš bolji uvid u stanje stvari, imaš pregled nad cjelinom. Sa fanovskih, "običnih", podrazumijvajućih pozicija ne može se gledati superiorno na čitavu stvar. Zato ovakve rasprave mogu i srditi fanove; ali to je proces sazrijevanja.
Ti si se pokazao dosta otvoren. Kako sam rekao, možda ste me i iznenadili, barem vi koji ste se javili. Bilo bi dobro vidjeti još fanova, jer ovo je to: ovo je otvaranje, tu se priča zaozbiljno. Nema pretvaranja, nema kenjaže.
Sada sam ti pomalo odgovorio i na pitanje o publici. Dosta je tu nezrele publike, kojoj ova razina nije ni na pragu svijesti. Dosta njih se boje. Ali vas par je spasilo stvar, čak bismo mogli reći, pomalo opravdalo Dylana Doga. Nije se do sada javio ni jedan pravi darknajter, što isto zanimljivo i vrijedno. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13162 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 15/08/2018 : 09:14:02
|
quote:
Originally posted by Sarghan
Slično kao i Bevi, Dylan je time utjecao na (visoku) razinu moje tolerancije.
Htio sam već i Bevi, ali ovako obojici.
Tzv. visoka razina tolerancije ne znači ništa (dok se ne vidi što je to zapravo).
Npr. ja to uopće nemam u tom smislu o kojemu vi pričate, ali se ne smatram lošijim čovjekom od vas, štoviše:)
Sasvim jasno: tolerancija koja se promovira kroz Dylana Doga je bulšit. To uopće nije tolerancija, nego ima veze sa onime što smo pisali - sa slabošću.
Sada ovo zvuči radikalno i skroz pretjerano. Ipak stoji to što kažem.
Umjesto da pišem eseje o toleranciji, probat ću vam dati mali poticaj, otvoriti pravac sagledavanja.
POVRATAK ČUDOVIŠTA - vrckavi, ironični Sclavi već samim naslovom dvostruko kodira: tko je ustvari to čudovište koje se vraća? U prvom planu je to abnormalni Damien; ali onda imamo obrat i ispada da ni Leonora nije baš mala maca: Leonora je hladno, slijepo, okrutno, sluđeno čudovište.
Da sad ne pričam detaljno o toj epizodi, ono što je važno za naš problem, problem tolerancije, otvara se u ovoj maloj sugestiji: velika, neostvarena ljubav epskih razmjera, sa suznim očima "čudovišta", Damien plače u kulminaciji epizode. Sentimentalni moment, čitalac bi trebao biti premješten iz stanja lovačke hajke na monstruoznog koljača u toleranciju, u suosjećanje sa nesretnim mladićem koji nije kriv ni za što (pa ni za svoje abnormalno stanje). Leonora ne plače, Leonora je steel, čelik i barata mačetom bolje od indiosa Hivaros - ipak će Sclavi u finišu i nju iskupiti, opravdati nestvarnom, epskom ljubavnom strašću većom od života--------> i tu se krije greška!
Tolerancija? Da, ali za koga?
======> za sjebane, sluđene ljude. Osnovni stav: nisu oni krivi. Krivo je društvo birokrata, društvo aseptičnih hladnih ljudi iz zone sumraka koji nameću neka puritanska pravila pa se Leonora ne može trpati sa Damienom u štali. Društvo, taj birokratski stroj, taj administrativni pakao ne dozvoljava da se jedan retard i jedna psihoklinka trpaju u štali. To je ta velika istina koju Sclavi srcedrapajuće otkriva uz fanfare.
No, ljudi, sad me dobro slušajte: taj stav "krivi su drugi, oni tzv. normalni", dakle, to nije tolerancija. To su čisto mentalne negacije slabića koji se ne snalazi u velikom svijetu.
Na ovome mjestu prekidam, dovoljno sugestije za sada.
|
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3469 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 15/08/2018 : 09:25:13
|
Možda bi se mogla povući ovu paralela sa nečim što sam pročitao u jednom tekstu o stripu Sninkel.
Transcendencija koja se odvija u svijetu u kojem transcendencije nema. (na brzinu, glavni lik kao doživljava transcendenciju, ali je postavka da je svijet loše mjesto, da je tvorac zao itd)
U Dylanu pored te nezrele romantike ima i činjenica da se ona odvija u svijetu koji je tek "jedan od paklova".
Možda zato ona ostaje na pokušajima, količini i ponavljanju, jer je svijet koji Sclavi piše takav da ne dopušta "androgina", smirenje, brak i djecu haha.
Ostaje nada, ali opet, nije li ona samo pokušaj koji se temelji na beskrajnom trajanju serijala? (da će jednom naći pravu ljubav)
Ili se već u tih prvih 100 brojeva može sagledati cijela stvar?
Možda se cijeli Dylanov slučaj može izraziti kroz samo jednu epizodu, neku od tih najboljih. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13162 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 15/08/2018 : 09:35:28
|
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Transcendencija koja se odvija u svijetu u kojem transcendencije nema.
Ovo je razorna kritika Dylana Doga u jednoj rečenici. Šteta da je ja nisam napisao:))
Da, to je taj glavni problem, glavni, veliki, enormni problem stripa Dylan Dog. A većina publike ovo ni ne razumije, pa se stvar odvija i traje i traje, vrte se klijentice, Dylan ih sprči i naplati 100 funti dnevno plus troškovi, zaljubi se pa vidi da nije to to. S te strane, Dylan je sama nepatvorena loša beskonačnost.
E onda kroz taj ogromni nedostatak probijaju male nade koje želi Sarghan (i ja).
Što se tiče famozne jedne epizode, da, Dylanov slučaj se može vidjeti i u jednoj (praktički bilokojoj Sclavijevoj priči), ali to možeš vidjeti tek naknadno. Kad već probiješ Sclavijevu šifru, kada ga gledaš ko da čitaš otvorenu knjigu. Ne možeš doći i vidjeti o čemu se radi, ako nemaš podlogu u onome što se zove početni položaj (a razumjeti početni položaj opet treba sazrijevanje itd. da sad ne širimo kamo i ne treba u ovome trenutku). |
|
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17819 Posts
Member since 02/08/2002 |
Posted - 15/08/2018 : 09:48:00
|
dilan je ljevicar, liberal, ljubitelj pasa po ulicama da vrsljaju, a nema ljubimca, nema obitelj a podrzava useljavanje imiugranata iz sumnjivih zemalja s petero djece, protiv je terorizma ali ako odgovara njegovim svjetonazorima onda je okk, vegetarijanac, antialkohlolocar...
ne trosi ne kupuje ne potice prizvodnju lijen neradnik...
sve najgore danas
supljator nije ni cudo sto se zene loze na njega
citam ga zbog noastalgije navike...nadam se zombijima i pravom hororu
dobivam opsjednute usisivace automobile te gomilu imigranata
zato ne citam prateca izdanja
samo redovnu seriju kupujem |
Utabanim stazama ocaja! |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13162 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 15/08/2018 : 10:12:39
|
quote:
Originally posted by zeljko
dilan je ljevicar, liberal, ljubitelj pasa po ulicama da vrsljaju, a nema ljubimca, nema obitelj a podrzava useljavanje imiugranata iz sumnjivih zemalja s petero djece, protiv je terorizma ali ako odgovara njegovim svjetonazorima onda je okk, vegetarijanac, antialkohlolocar...
ne trosi ne kupuje ne potice prizvodnju lijen neradnik...
sve najgore danas
supljator nije ni cudo sto se zene loze na njega
citam ga zbog noastalgije navike...nadam se zombijima i pravom hororu
dobivam opsjednute usisivace automobile te gomilu imigranata
zato ne citam prateca izdanja
samo redovnu seriju kupujem
da, dobro vidiš slabu stranu DD
ali postavlja se pitanje: ako znaš da je DD šuplji, zašto to čitaš, pa makar i iz navike? što će ti zombiji i horor?
zar to nije isto šupljina, ako samo to želiš, naviku, zombije, horor... |
|
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17819 Posts
Member since 02/08/2002 |
Posted - 15/08/2018 : 10:29:08
|
navika je gadna stvar... volim redovnu seriju koja nije ni skupa za praćenje kao npr maxi i giganti
pa je šteta minimalna...
očito je kad su ispucali sve talijanske i američke zombi horore počeli su prepričavati viceve o usisivačima
pitam se ima li ijedne originalne priče
dilan je kao i život
ne znaš što ga živiš ali nadaš se nečemu
|
Utabanim stazama ocaja! |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13162 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 15/08/2018 : 10:38:12
|
quote:
Originally posted by Sarghan
Evo jedno kontrapitanje (više usmjereno stinkyju, ali mogu se i ostali priključiti) vezano za publiku Dylana Doga: Ako se već slažemo da je Sclavi "preslab" kao autor i izvor znanja/moći, da li po tebi postoji neki drugi autor koji je pisao Dylana i koji je u tom pogledu bio jači od Sclavija ili je Sclavi, takav preslab, bio najjači od svih ostalih (Dylanovih) autora? I da li se većini Dylanovih čitatelja po toj logici ustvari najviše sviđaju priče autora koji je najjači od najslabijih, ili jednostavno najslabiji od svih njih? I što to ustvari govori o Dylanovoj publici?
O publici ti malo jesam. Moraju se i više uključiti pa ćeš i sam vidjeti što je i gdje stoji Dylanova publika. Npr. ja sam pročitao onaj zbornik radova koji je Andrija sjajno posložio. Presuda: osim simpatične naivnosti, uglavnom tu nema ničega, publika je mahom nezrela. Ostaje kao neki plus, ta simpatičnost. Makar, treba imati na umu da ovo sad govorim po najvišim kriterijima. Ali takve ja uvijek držim, što da se radi.
Ne postoji jači od Sclavija na Dogu. Sclavi jednako Dog. Ostali su beznačajni i niti ih ne pratim, pravo rečeno. S izuzetkom Chiaverottija, u mojoj fanovskoj fazi. Chiaverotti mi je bio broj 2. Tada. Kako bi to bilo sada, morao bih vidjeti. Godinama nisam pročitao Chiaverottija. Barbato ima veliku manu: žena. Pročitao sam neke podnošljive njene radove, ali realno, to je beznačajno u bilo kojem pogledu. Najbolji doprinos žene Barbato na DD bi bio da je hipotetski mogla dati Sclaviju pi*** i tako ga spasiti, dati mu androgina. Ovo je sad i duhovito i ludo i pretvrdo i nekorektno; ali tako ti je to. Tako ja to vidim. Žene imaju prevažnu ulogu, ali ta se prije sastoji u onome što je Nietzsche izrazio kao odmor ratniku, nego u pisanju scenarija za Dylana Doga.
Nisam više u doticaju sa fanovskom stranom publike, ali mi se čini da ipak i dalje ostaje Sclavi. Svima je najjači Sclavi. Na predrefleksivnoj razini, hvataju se njegovi simboli (to je, recimo, jaka strana Dylana Doga, to je ta egzekucija koju vidi dexter: iznimno uspješno integriranje simbola u naoko obične priče, naoko blesave horor splattere).
Sclavi, slično kao Mađar Tarr u filmskom svijetu (samo na višoj razini, jednoj jako zajebanoj razini) suvereno vlada mračnim estetizacijama. Ali ovdje treba biti prodoran i shvaćati ovo: nešto može biti virtuozno s jedne strane, a istovremeno biti uronjeno u laž, u koruptno stanje bitka.
«Demonologijom nazivamo nazor koji neposrednim uvjerenjem vidi bitak u moćima, u djelotvornim oblikujućim silama... Slavi se kako dobro tako i zlo, a u svemu se događa uzdizanje zajedničkim gledanjem mračnih dubina koje se pojavljuju u slikama.»
GOLCONDA, taj vrh serijala, to privlačeće, uvlačeće koje nas hipnotizira: «izraz za nešto neshvatljivo, za nešto što je na granici događanja, za nešto što je u cjelini nepojmljeno, neželjeno, izopačeno, slučajno, za nešto što nadmoćno utječe kao iz vlastitoga izvora, ali sve to skupa ne dobiva oblik, ne postaje nikakvom teorijom, nego ostaje nestajući izraz neke granice.»
Dakle, ovu snagu ima jedino Sclavi, ali ona izvire i iz onoga što se naziva demonologijom, samo sad ovo ne treba shvatiti banalno kao u jeftinim horor filmovima.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13162 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 15/08/2018 : 10:57:15
|
quote:
Originally posted by zeljko
dilan je kao i život
ne znaš što ga živiš ali nadaš se nečemu
da, to ti je slično kao kad Sarghan priča za Sclavija
nadaš se nečemu, i tako to traje, mali porazi i male pobjede
tako se može i izluditi, željko. čovjek može puknuti, a može postati i mali šonjo, birokrat kako to vidi Sclavi
naravno, radi se o tome da je to pogrešno rezoniranje
to je stav slabića. ili nedovoljno jakog da zaista zajaše divlje konje i ostvari androgina.
s tim u vezi
quote:
Ovih ostalih 70% s kojima se nimalo nisam slagao mi je bilo jako zanimljivo pročitati i vidjeti jer sam mnogo godina kasnije takva razmišljanja viđao u ljudima iz stvarnog života.
Iz te perspektive, rušenje Dylana Doga mi ima smisla na osobnoj razini kada znaš da postoji nešto više od toga, ali kod većine/mase koja ima takva "slaba/kriva" razmišljanja viđenim u Dylanovim pričama (ne zbog Dylana, već više zbog vlastitih životnih subdina) i koji ne vide (tj, ne žele vidjeti) više od toga, ta razmišljanja u nekoj (maloj?) mjeri potvrđuju da su ona ispravna jer, eto, odražavaju razmišljanja mase.
ovo je defetizam
Sarghan vidi da su ljudi sjebani, da razmišljaju baš tako kako to Sclavi opisuje u trenucima mračnih estetizacija... ali to je krivo rezoniranje.
Znam, teško je sad objasniti da stvari tako ne stoje, pa i kada ih doslovno vidiš kao puke činjenice. Kako se dobiva vječni sjaj nepokolebljive vjere, to vam ja ne bih znao reći. Je li to milost, ili sam izgradiš, ja to ne znam. Neki prostori razvoja moraju postojati jer je jedina bitna stvar ovoga svijeta stvar slobode. Sloboda znači da u svakom trenutku možeš izaći iz lošeg stanja. To je načelno tako, ali kako se realizira, e to je ono teško. Tu slijedi trnoviti put.
Možda se počne tako da se ne predaješ i ne padaš na te fore da "odražavanje mišljenja mase" išta znači. Masa je nula i drek na šibici. Iako ima silu, besvjesnu silu da te zdrobi. Ali masa je drek na šibici i u onome za što sada, ovoga trena i vi svi sjebani i slomljeni, osjećate da je ono pravo ili bar da postoji (to je ta Sclavijeva vječna "nada"), dakle u tome pravome masa ne znači ništa.
Jedan sam stiže na cilj. Čovjek je više od mase i čak je zamislivo da jedan, heroj (Zagor haha) slomi masu pogledom.
Hoću ti reći, Sarghan, ta mišljenja nisu ispravna, jer nisu istinita. Ona možda imaju točnost. Točnost je pak niži rang od istine. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13162 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 15/08/2018 : 11:12:36
|
sa teških i apstraktnih tema dobro dođe da presječemo lakšim i konkretnijim crticama
NOĆI PUNOG MJESECA
Dylan se nađe u internatu mladih curetaka i sve frca od neizživljenog seksa. Represivna civilizacija, puritanska buržujska i malograđanska je izolirala mlade pičoke i zapriječila im oslobađanje. Dylan je isti taj mali neizživljenko i susret ta dva pola je nabijen erotikom na entu potenciju. Njemu bi svi ti pičoki dali, a on se zaljubi u jednu malu na biciklu.
Ovako šaljivo prepričano vas može zabaviti, ali radi se o tome da je to jedna te ista tema Sclavijeve manjkavosti, bolesti, ukratko promašivanje androgina, nerazumijevanje ljubavi ako hoćete.
Da stvar bude još komičnija, tu su vještice-čuvari koje su isto opsjednute androginom. I misle da su našle savršenu formulu: pariti popaljene curetke sa zvijerima. Haha, da se usereš od smijeha. To su ti izrazi za nešto nepojmljeno, neshvaćeno, izopačeno, što nestaje kao neka izmičuća slika na granici. Ujedno je ultrajaki simbol, doslovno i prikazano kao ljuštenje čovjekovog lica, simbol koji prodire pod kožu, u kost, u srž i sluđuje. Kako rekoh, pitanje seksa je pitanje broj 1, to radi potpunu pomutnju u čovjekovom biću.
Naravno, imamo i drugačijeg (Beva ga tolerira). Retard Otto, aseksualan, njega nam Sclavi ponudi kao rješenje.
Ako me razumijete, to je sve tako infantino, to je to sluđeno zbrkano mišljenje jednog bolesnika i slabića koj ise ne snalazi u svjetu. To što su i drugi takvi, masa koju vidi Sarghan, ne znači pod milim Bogom ništa u smislu ispravnosti. To je pogrešno i točka. |
|
|
|
swamp thing
Advanced Member
.jpg)
Bosnia and Herzegovina
4078 Posts
Member since 05/08/2009 |
Posted - 15/08/2018 : 12:15:56
|
Smrdo
Koji je cilj ovih tvojih pisanija? Jel ti hoćeš da pokažeš čitateljima DDa da je to drek od stripa?
Koji je spas za serijal? Da Dilan postane Zagor?
Jesu li jedini dobri stripovi oni u kojima se pojavi zli čiko koji pravi sranja, i onda beskompromisni junak (lijepo građeni Zagor sa lijepim crtama lica, kako ga ti vidiš haha) uspije da ga savlada, pored svih prepreka, i pri tom transcendira, napreduje, uči?
Ovo za Sklavija, da je mala pičkica koja se nije snašla u svijetu je već obrađeno, mlaćenje uprazno. Da je Dilan zapravo jedna katastrofalna osoba koju bi vjerovatno svako htio zadaviti da ga zna isto tako. Fino ga je zeljko opisao.
Dakle, šta je teza? Šta dokazuješ i šta je krajnji cilj toga? Da preobratiš one koji vide životne istine u Dilanu, koji misle da je to sve zapravo dobro, da je svijet takvo mjesto i da svi živimo u glibu iz kog je nemoguće izaći, ali dobro je dok se vidi mali tračak svijetlosti?
Ovo sve bez zajebancije. Kad bi prvo malo razjasnio šta hoćeš, možda bi ljudima bilo lakše i zanimljivije pratiti, ovako će se prikačiti par likova koji imaju volju razglabati, i to dosta nabacano, dok će ostali pomisliti da opet nešto sereš čisto radi sranja, tj. da pišeš da je Zagor život, ostalo su sitnice. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3469 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 15/08/2018 : 12:27:23
|
quote:
Originally posted by swamp thing
Jesu li jedini dobri stripovi oni u kojima se pojavi zli čiko koji pravi sranja, i onda beskompromisni junak (lijepo građeni Zagor sa lijepim crtama lica, kako ga ti vidiš haha) uspije da ga savlada, pored svih prepreka, i pri tom transcendira, napreduje, uči?
Pa najbolji stripovi zapravo i jesu takvi. Pa i najbolje priče ako hoćeš.
Dobre priče su one u kojima pobjeđuje dobro. Sve ostalo su zastranjenja. |
Edited by - Zoroasterixx on 15/08/2018 12:29:13 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13162 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 15/08/2018 : 12:47:21
|
slušaj, tupsone, ne obraćaj mi se na taj način. nismo mi ovce pasli.
ovo je bilo prvo.
dakle,
ako hoćeš ozbiljno pričati, onda ozbiljno i postavi pitanje
mogu ti probati objasniti to što te muči (a mogu te i satrati u zajebanciji ili čemu god, ali to je bezveze, to vrćenje u mjestu me više ne zanima), ali da bi se to učinilo, ti moraš učiniti sljedeće, to je uopće pretpostavka da uđemo u komunikaciju koja nešto znači.
ovo gdje ti nešto glumiš da si kul i da shvaćaš sve što piše, to je obična kenjaža. ne, ti ne razumiješ do kraja ovu razinu. ali vidi: nije to ništa strašno. ne možeš ni razumjeti dok ti se ne otvore oči. znači, ja znam da je to tako kako kažeš (da si ti pomislio da ja opet nešto serem), no, vidi: mene se to ne tiče puno. mogu izdržati to tvoje podmuklo stanje, jer ti si apsolutno u krivu a ja apsolutno u pravu.
sad ti sve ovo zvuči grubo, ali moraš biti muško i toliko pošten da razumiješ da si ti nametnuo ovakva pravila svojim obraćanjem koje niti doprinosi diskusiji koja se razvila niti ima ikakvog smisla osim da, eto, ti pokažeš da imaš stav. tobože imaš gard, ali on se mrvi u prah kad ti ja ovako odgovorim jer tada ti, ako si pošten, treba biti jasno da potpuno gledam tvoju poziciju kao otvorenu knjigu.
da ti kažem, probaj shvatiti
cilj ne postoji kao to tvoje pogrešno rezoniranje, sad ćeš tu dobiti formulu za otkriće Dylana Doga ili za životnu mudrost
stvari tako ne funkcioniraju. one su dublje i složenije.
sam proces pitanja i otvaranja pitanja, pisanja i komunikacije, kad uđeš u to, ali zaozbiljno (ne ovako kao ti, sa figom u džepu) e onda već radiš posao. ideš prema cilju.
preobraćanje neće doći tako što ti očekuješ da ti ja budem zen majstor ili čudotvorac i izlječim te dodirom. to je opet preplitko. promjene su proces a procesi su vrijeme. potrebno je vrijeme. pa ni onda možda nema promjena, jer je sve o čemu se ovdje radi teško. jako teško, swamp, močvaro ili kako već hoćeš da te zovem, mali dečko ili što.
najkraće, ovo možeš gledati kao jedan impuls da bolje, istinitije shvaćaš Dylana Doga (pod pretpostavko mda te taj uopće zanima). zašto istinitije? zato jer se progovara sa dublje i šire perspektive nego to fanovi obično vide.
a možeš shvatiti još ozbiljnije i primijeniti na samog sebe. i postajati cjelovitiji.
a možeš sve zanemariti, jer tobože nije zanimljivo, dosadno je i mlaćenje prazne slame, skriva se jednodimenzionalna poruka da je Zagor bolji i ostale budalaštine koje ti već padnu na pamet
znači, imaš više puteva na raspolaganja, a na tebi je da se odlučiš za jedan. ali ozbiljno odlučiš, a ne kolebljivo, dvoglavo, pa malo bi malo ne bi (znaš ono o je**** a da ne uđe). to ne ide, tj. to je lošiji put i ne vodi nikud, osim da tapkaš u mjestu i misliš da si frajer jer znaš dobaciti.
ako si dobro razumio ovaj odgovor, očekujem da se uključiš u Dylana Doga, ali zaozbiljno. pa da vidimo kuda će nas odvesti. |
|
|
|
Jocko
stripovi.com suradnik
Serbia
1138 Posts
Member since 22/11/2016 |
Posted - 15/08/2018 : 13:31:54
|
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by swamp thing
Jesu li jedini dobri stripovi oni u kojima se pojavi zli čiko koji pravi sranja, i onda beskompromisni junak (lijepo građeni Zagor sa lijepim crtama lica, kako ga ti vidiš haha) uspije da ga savlada, pored svih prepreka, i pri tom transcendira, napreduje, uči?
Pa najbolji stripovi zapravo i jesu takvi. Pa i najbolje priče ako hoćeš.
Dobre priče su one u kojima pobjeđuje dobro. Sve ostalo su zastranjenja.
Apsolutno ne delim to mišljenje. Dobre priče su one koje ''slave'' život, tj. predstavljaju život ''u malom''. A život je otprilike podjednaka količina dobrih i loših stvari, i ne pobeđuje uvek dobro. Zapravo priče u kojima po svaku cenu pobeđuje dobro smatram pomalo infantilnim.
Mnogo više cenim priče koje su neutralne, tzv. životne priče, gde je nejasna linija između dobrog i lošeg, i gde nema pobede dobrog ili lošeg, jer dobro ili loše ne pobeđuju, samo se, u nejednakim i neočekivanim intervalima smenjuju. Primer za to je strip Svagdanja borba. Strip koji, kao i život, nema ultimativno dobro ili loše - glavni lik kroz taj strip, kao i kroz život, pliva, živi, bivstvuje i pokušava da nađe suštinu, a ono što mi (i on kao lik) percipira kao dobro, loše ili neutralno mu se prosto dešava, jer tako funkcioniše život...
U knjigama Dostojevskog često ne pobeđuje dobro, čovek je težak mračnjak i oboleo čovek (paralela sa Sklavijem). Da li je on zastranio na svom spisateljskom putu? Ne mora Dostojevski, daj ime bilo kog pisca i bilo koje knjige koja nema happy end.
Zašto dobro MORA da pobedi da bi priča bila dobra?
|
|
Edited by - Jocko on 15/08/2018 13:38:15 |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3469 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 15/08/2018 : 13:36:47
|
quote:
Originally posted by Jocko
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by swamp thing
Jesu li jedini dobri stripovi oni u kojima se pojavi zli čiko koji pravi sranja, i onda beskompromisni junak (lijepo građeni Zagor sa lijepim crtama lica, kako ga ti vidiš haha) uspije da ga savlada, pored svih prepreka, i pri tom transcendira, napreduje, uči?
Pa najbolji stripovi zapravo i jesu takvi. Pa i najbolje priče ako hoćeš.
Dobre priče su one u kojima pobjeđuje dobro. Sve ostalo su zastranjenja.
Apsolutno ne delim to mišljenje. Dobre priče su one koje ''slave'' život, tj. predstavljaju život ''u malom''. A život je otprilike podjednaka količina dobrih i loših stvari, i ne pobeđuje uvek dobro. Zapravo priče u kojima po svaku cenu pobeđuje dobro smatram pomalo infantilnim.
Mnogo više cenim priče koje su neutralne, tzv. životne priče, gde je nejasna linija između dobrog i lošeg, i gde nema pobede dobrog ili lošeg, jer dobro ili loše ne pobeđuju, samo se, u nejednakim i neočekivanim intervalima smenjuju. Primer za to je strip Svagdanja borba. Strip koji, kao i život, nema ultimativno dobro ili loše - glavni lik kroz taj strip, kao i kroz život, pliva, živi, bivstvuje i pokušava da nađe suštinu, a ono što mi (i on kao lik) percipira kao dobro, loše ili neutralno mu se prosto dešava, jer tako funkcioniše život...
U knjigama Dostojevskog često ne pobeđuje dobro, čovek je težak mračnjak i oboleo čovek (paralela sa Sklavijem). Da li je on zastranio na svom spisateljskom putu? Ne mora Dostojevski, daj ime bilo kog pisca i bilo koje knjige koja nema happy end.
Zašto dobro MORA da pobedi da bi priča bila dobra?
Može glavni junak i poginuti ili ne uspjeti, a da se ipak vidi pobjeda dobra. Dobro mora biti potvrđeno (mislim da je tako i kod Dostojevskog, koji ipak vjeruje u dobro, ali davno sam to čitao).
|
|
|
|
swamp thing
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
4078 Posts
Member since 05/08/2009 |
Posted - 15/08/2018 : 13:37:05
|
quote:
Originally posted by stinky
slušaj, tupsone, ne obraćaj mi se na taj način. nismo mi ovce pasli.
ovo je bilo prvo.
dakle,
ako hoćeš ozbiljno pričati, onda ozbiljno i postavi pitanje
mogu ti probati objasniti to što te muči (a mogu te i satrati u zajebanciji ili čemu god, ali to je bezveze, to vrćenje u mjestu me više ne zanima), ali da bi se to učinilo, ti moraš učiniti sljedeće, to je uopće pretpostavka da uđemo u komunikaciju koja nešto znači.
ovo gdje ti nešto glumiš da si kul i da shvaćaš sve što piše, to je obična kenjaža. ne, ti ne razumiješ do kraja ovu razinu. ali vidi: nije to ništa strašno. ne možeš ni razumjeti dok ti se ne otvore oči. znači, ja znam da je to tako kako kažeš (da si ti pomislio da ja opet nešto serem), no, vidi: mene se to ne tiče puno. mogu izdržati to tvoje podmuklo stanje, jer ti si apsolutno u krivu a ja apsolutno u pravu.
sad ti sve ovo zvuči grubo, ali moraš biti muško i toliko pošten da razumiješ da si ti nametnuo ovakva pravila svojim obraćanjem koje niti doprinosi diskusiji koja se razvila niti ima ikakvog smisla osim da, eto, ti pokažeš da imaš stav. tobože imaš gard, ali on se mrvi u prah kad ti ja ovako odgovorim jer tada ti, ako si pošten, treba biti jasno da potpuno gledam tvoju poziciju kao otvorenu knjigu.
da ti kažem, probaj shvatiti
cilj ne postoji kao to tvoje pogrešno rezoniranje, sad ćeš tu dobiti formulu za otkriće Dylana Doga ili za životnu mudrost
stvari tako ne funkcioniraju. one su dublje i složenije.
sam proces pitanja i otvaranja pitanja, pisanja i komunikacije, kad uđeš u to, ali zaozbiljno (ne ovako kao ti, sa figom u džepu) e onda već radiš posao. ideš prema cilju.
preobraćanje neće doći tako što ti očekuješ da ti ja budem zen majstor ili čudotvorac i izlječim te dodirom. to je opet preplitko. promjene su proces a procesi su vrijeme. potrebno je vrijeme. pa ni onda možda nema promjena, jer je sve o čemu se ovdje radi teško. jako teško, swamp, močvaro ili kako već hoćeš da te zovem, mali dečko ili što.
najkraće, ovo možeš gledati kao jedan impuls da bolje, istinitije shvaćaš Dylana Doga (pod pretpostavko mda te taj uopće zanima). zašto istinitije? zato jer se progovara sa dublje i šire perspektive nego to fanovi obično vide.
a možeš shvatiti još ozbiljnije i primijeniti na samog sebe. i postajati cjelovitiji.
a možeš sve zanemariti, jer tobože nije zanimljivo, dosadno je i mlaćenje prazne slame, skriva se jednodimenzionalna poruka da je Zagor bolji i ostale budalaštine koje ti već padnu na pamet
znači, imaš više puteva na raspolaganja, a na tebi je da se odlučiš za jedan. ali ozbiljno odlučiš, a ne kolebljivo, dvoglavo, pa malo bi malo ne bi (znaš ono o je**** a da ne uđe). to ne ide, tj. to je lošiji put i ne vodi nikud, osim da tapkaš u mjestu i misliš da si frajer jer znaš dobaciti.
ako si dobro razumio ovaj odgovor, očekujem da se uključiš u Dylana Doga, ali zaozbiljno. pa da vidimo kuda će nas odvesti.
Pa opet nisi ništa rekao.
Smrdo ti je forumski nick, ne vidim gdje sam ti se ružno obraćao. Kao meni kad napišu močvarko.
Dakle, ti si potrošio opet finu količinu vremena da meni kažeš kako ja ništa ne razumijem. Mogao si to ovako sročiti: "Tupsone, ništa ne razumiješ." I da se opet lijepo osjećaš među ovom klapicom od koje samo očekuješ da se složi sa tvojim zapažanjima.
Nisi odgovorio ni na jedno moje pitanje, ali nijedno.
@Zoro
Pa svako normalan se najljepše osjeća kad dobro pobijedi zlo, nema tu šta posebno razglabati, ko god navija za zlikovce nije dobar s glavom i zla je osoba. To mi ne treba objasniti nijedan filozof. Kao ni to da je potpuno besmisleno skakati s jedne žene na drugu kroz samoubijeđivanje da si zaljubljen.
Stvar je u tome da li se može čitati nešto što sadrži drugačije svijetonazore, gdje posmatraš um nekoga s kim se ne slažeš čisto da vidiš kako on gleda na stvari, da uživaš u nečijoj maštovitosti, pored tih pitanja bitka kao krajnjeg cilja. Sjećam se uživanja dok sam čitao Ubik, gdje je Dik pisao o nekome ko može upravljati vremenom i kakva to pitanja otvara u glavama ostalih protagonista. Dakle, ja se uopšte ne slažem sa Sklavijevim kontovima, ali mi je interesantno posmatrati kako on iznosi svoje stavove i čime ih objašnjava. Nešto kao slušanje ljudi oko sebe s kojima se zapravo ne slažeš oko nekih stvari. |
|
|
|
Jocko
stripovi.com suradnik
Serbia
1138 Posts
Member since 22/11/2016 |
Posted - 15/08/2018 : 13:40:59
|
Najmanje cenim usiljene stripove koje je autor unakazio preteranom željom da pobedi dobro ili, sa druge strane, da pobedi loše. Dakle, ne svršavam na dela gde autor, poput kakvog fetišiste, uživa u tome da zlo, na podjednako usiljen način, pobedi.
Najveći procenat stripova koji su mi se svideli spada u kategoriju ''bitter crop'' iliti ''pirova pobeda'', gde su osećanja izmešana.
Možda ti Zorroasterix misliš upravo na to, da i kada nema happy enda, i kada je došlo do tragedije, ipak vidimo dobrotu u nekom od likova, i percipiramo je, uprkos gorkoj završnici. U tom slučaju ok.
|
|
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3469 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 15/08/2018 : 13:41:52
|
quote:
Originally posted by swamp thing
Stvar je u tome da li se može čitati nešto što sadrži drugačije svijetonazore
Pa naravno da se može čitati,
ali može se čitati sve. Tako da to još ne govori dovoljno. Iz svog svjetonazora ćeš ionako prosuditi pročitano.
|
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3469 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 15/08/2018 : 13:45:48
|
quote:
Originally posted by Jocko
Možda ti Zorroasterix misliš upravo na to, da i kada nema happy enda, i kada je došlo do tragedije, ipak vidimo dobrotu u nekom od likova, i percipiramo je, uprkos gorkoj završnici. U tom slučaju ok.
Sad, to sve ovisi. Je li ta dobrota ovdje samo zato da bi se jače žalilo za njom kada nastrada (sentimentalnost, plakanje nad gorkom sudbinom) ili se pokazuje kao jača od te "gorke sudbine". |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2283 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 15/08/2018 : 13:46:21
|
U svjetlu ove nove diskusije o Dilan Dogu, šokira me što Stinky ne vrednuje Zoru živih mrtvaca/Doktora Ksabarasa. Pa zašto ne? To je vrh... vrh. Dylan kakav bi mogao biti da nema tog novodetektiranog problema sa seksom.
I htio bi još malo skrenuto sa teme: drag mi je Dylan (tj. njegovi počeci, prvih x brojeva, ajmo reci do 50 i tek pokoji dalje) ali mi je uvijek u njemu bilo nečeg vještačkog. U novijim epizodama samo to vještačko i ostaje.. kao npr. u Mater Morbi, kao da se želi nešto reći samo radi poze, jer je to in. Najbolje priče su mi zato Sclavijeve i Chiaverotijeve rane, užasi svakodnevnice i čisti horror. Ali.u biti, htio sam pitati je li čitao itko Segurinog i Bernetovog Krakena gdje je slična tema, svijet je okrutan, a ljudi su zli obrađena na suprotni, macho način? |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13162 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 15/08/2018 : 13:57:11
|
odgovorio sam ti
dalje nije na meni
ti si taj koji se treba odrediti prema svemu ovome. ali nemoj htjeti, ne možeš ti imati takvu želju da dobiješ od mene odgovor u tom jednostavnom načinu ili linearno-racionalnom. da, tada bi dobio manje složeni odgovor, dobio bi dogmu i formulu. pa što će ti to. to imaš od bilo koga, eto, željko ti je dao konačni odgovor i to je to. vidiš da ti on odgovara, propituješ dalje njega. ne mene. to je sasvim u redu.
ono što nije u redu, je tvoja (loša) želja da sve bude tebi prilagođeno. to se neće dogoditi, nemaš ti tu moć da to uradiš.
ja ti samo mogu reći što sam ti rekao: razina rasprave je preteška za tebe ili ti jednostavno nemaš otvorenost za to. ali to još uvijek ne znači da je ono glupo ili lažno ili besmisleno. nije i to vidi svatko tko želi vidjeti (i može).
to ti je slično kao da sad čitaš nekog filozofa koji se izražava jezikom za koji treba svladati disciplinu i srdiš se što to ne razumiješ i onda mu dođeš i kenjaš da je to bezveze i ničemu ne služi. da, ničemu ne služi za neke (možda mnoge? Sarghanovu masu?), za druge pak je poticajno.
ali da n tupimo više
naši se putevi razilaze haha, nećemo se grliti. ja bih volio da ti možeš pričati o Dylanu Dogu, da si otvoreniji i hrabriji, ali neću presvisnuti ni što je ovako kako je. kao što i sam kažeš, barem ti je dobitak što ovdje imaš in nuce "Nešto kao slušanje ljudi oko sebe s kojima se zapravo ne slažeš oko nekih stvari."
|
|
|
|
Topic |
|
|
|
Dylan Dog
