Kaos! Ali! Što je normalno za pauka za muhu je kaos. Takvim kaosom (se) služi John Ghost. Rrobe opet se pomalo reciklira. Kao i kod prvog pojavljivanja Axela Neila koristi situaciju iz same jezgre Dylanovih priča da bi je na kraju gurnuo preko ruba. Sve one situacije koje, više zbog nepisanih pravila i serijalnosti, su gotovo uvijek koliko god izgledale beznadeže i s kolikim god utijecajem na stvarnost bile se u pravilu vraćale na status quo, sada to Ghost ne dozvoljava. I zapravo je ideja ok. Sudar starog i novog. Pomalo i ogoli rupe starih priča ali iste ne popravlja već ih i dalje koristi kad je to potrebno (nasilje, neuhvatljivo nasilje, možda nikad bliže nego danas). Za sada sam zadovoljan, prijetnja je daleka, višeznačajno, što je možda najveći minus.
Nizzoli mi nikad nije legao do kraja ali ne kvari dojamam previše. Pogotovo jer ni Leomacs ne briljira. On je oldschool crtač, možda primjereniji Texu ali snašao i tu. Možda da je malo bolje gradirao Axela bi dojam bio bolji.
Naslovna strana je vrhunska i istovremeno teska navlakuša. Medjutim i crtezi unutar korica deluju vrlo interesantno i bas bih citao ovaj Maxi. Je l imo prati sta se desava sada u ovim maxi pricama pod Rekionijevom uređivačkom palicom
• 55 god.Alan Forda u HR • Od 1970.-2017.izdana su 1063 broja (ukljucujuci Klasik, Super KL, Zlatni KL) • • Od 2022.Alan Ford u originalnim tablama formata 17x24 cm u novom kolekcionarskom TOP izdanju •
Uopće mi nije uvjerljiva ideja da je Dylan u mladosti bio dio nekog tamo punk-rock benda koji se pokušavao probiti u mainstream. Cijela priča je prožeta uobičajenim klišejima o sukobu između punk ideala i želje da se probiju do velike popularnosti. Tu su onda milijun puta viđeni konflikti između članova benda koji ne mogu kontrolirati svoj ego i onda to u kombinaciji sa drogama i alkoholom stvara pravi kaos i vodi u tragediju. Tu je Baraldijeva prilično jeftino ubacivala reference iz "Dok vas smrt ne rastavi", pa onda loš pokušaj da ona Emily postane nešto slično Marini iz "Dugačkog pozdrava" a da ne spominjem par tabli na sredini gdje Dylan tone u halucinacije izazvane drogama pa onda tamo fantazira o svojoj majci i Xabarasu a to je također usiljeno ubačeno. Isto tako postoji problem sa narativnim konceptom jer cijela priča je miks između prošlosti i sadašnjosti gdje bi mi kao čitatelji trebali biti angažirani oko svih tih likova, ma... Jasno mi je da su Mari i Baraldijeva fascinirani tim punk-goth periodom ali svejedno bi trebalo pisati priče koje imaju više supstance osim puke osobne fascinacije. E da, Baraldijeva se potrudila i napravila playlistu koji možete slušati tijekom čitanja stripa, link: https://open.spotify.com/playlist/4i7GpyLsXLjAQkLbjE9wbq
Treća knjiga u našoj sljedećoj turi je Dylan Dog 37, a ovo su epizode i autori koji vas čekaju u njoj:
“Nojev let” - Mauro Marcheselli & Tiziano Sclavi / Giovanni Freghieri “Arakne” - Gianfranco Manfredi / Corrado Roi “Proročanstvo” - Gianfranco Manfredi / Corrado Roi
U Italiji ove epizode premijerno su objavljene u razdoblju između listopada i prosinca 1995. godine (originali 109-111), a specijalnu naslovnicu za ovo naše izdanje nacrtao je i kolorirao sjajni Pasquale Del Vecchio!
Cijena Dylanove 37. knjige bit će 195 kuna, a posebna cijena tijekom prva dva mjeseca iznosit će 156 kn.
Bacite pogled:
Još jedna Dylanova knjiga, 38. po redu, također će biti u našoj novoj turi, a priče i autori koji vas čekaju unutra su:
“Bliski susreti” - Gianluigi Gonano / Bruno Brindisi “Mračna polovica” - Tiziano Sclavi / Giampiero Casertano “Tamnica od papira” - Michele Medda / Luigi Piccatto
Navedene epizode u Italiji su objavljene u razdoblju između siječnja i ožujka 1996. godine u originalnim brojevima 112, 113 i 114, a specijalnu naslovnicu i za ovo naše izdanje nacrtao je i kolorirao naš stari znanac, genijalni Pasquale Del Vecchio!
Na kraju još samo podatak da će i Dylan Dog 38 koštati regularnih 195 kn, a posebna cijena tijekom prva dva mjeseca iznosit će 156 kuna.
Složio bi se. Pozadina puno zanemarena. To bi se nekako i moglo zanemariti ali loš crtež samog Dylana, ne. Dylan ne liči na sebe i to mi je loše odrađeno. Ipak zbog kontinuiteta, nastavljam dalje. Ne da mi se sastavljati kolekciju s različitim izdanjima. Nadodao bi da je druga naslovnica odlična, još da Dylan liči na sebe, perfektna.
Nadodao bi da je druga naslovnica odlična, još da Dylan liči na sebe, perfektna.
Ova s ovom čudnom zelenom žabom s velikim očima!?
Pretjerao sam, nije perfektna ni odlična. Nedostaje dosta pozadine i kako sam rekao Dylan je čudan skroz. Ovdje sam subjektivan, volim te naslovnice koje su čudnije, mistične. Ovako na prvu je jednostavna ali eto mene privlači da kupim-pročitam. Generalno vi ste u pravu loše je ovo, iako je meni ova zadnja (druga), dobra.
Pročitao sam Dnevnik i mogu reći da je vrijedio para premda su neki govorili suprotno. Bilo je tu jako zanimljivih intimnih momenata iz života raznih autora, naravno neki unosi su zanimljiviji od drugih, tu je depresivni Sclavi iz 1986. gdje piše da očekuje propast Dilana na kioscima, Marcheselli koji 1993. piše kako je Sclavi iscrpljen i želi pauzu od Dilana, Recchioni je 2009., po njegovim riječima, imao izrazito usranu godinu, a i ona prije nje je bila jednako usrana pa je tada napisao Mater Morbi koja mu je promijenila život... Barbara Baraldi je imala posebno emotivnu priču a tu je i prodavač na kiosku koji se naljutio na Marzana kad je otkrio da ovaj nije Sclavi nego tamo neki obični scenarist itd. Tu su također i iznimno zanimljive stvari poput Marchesellijevog originalnog sinopsisa za "Dugački pozdrav" ili Sclavijeva privatna pisma Montanariju & Grasaniju i Casertanu povodom početka rada na epizodama #72 i #127, pa onda primjeri Sclavijevih scenarija i još mnogo toga. Najgori djelovi su kada određeni autori ne govore o svojim sjećanjima nego pokušavaju biti pametni i misteriozni pa nije jasno jesu li to njihova stvarna iskustva ili samo izmišljaju da popune stranice.
Nije da ikog zanima, ali meni obe naslovne za 1/10, najviše 2. Fuj.
+1 za Solarov osvrt na Dnevnik.
Najgori djelovi su kada određeni autori ne govore o svojim sjećanjima nego pokušavaju biti pametni i misteriozni pa nije jasno jesu li to njihova stvarna iskustva ili samo izmišljaju da popune stranice.
ovo je jedan od razloga što nisam kupio Dnevnik. Iz 'straha' da ne bude premalo ''mesa'', tj da tekstovi ne budu šturi.
Što se tiče Dnevnika, do sada po komentarima na oba foruma mišljenja su podeljena.
Definitivno ima "mesa" i vrijedi kupiti Dnevnik, ti lošiji djelovi zauzimaju malo mjesta, većinom su to jako zanimljive insajderske informacije raznih autora a imaš i kratku priču na sredini i da ne spominjem neke jako interesantne crteže i probne skice poput one iz "Dok vas smrt ne rastavi". Jedan od jačih trenutaka je onaj iz Sclavijevog privatnog pisma Casertanu povodom početka rada na Džonijevom srcu gdje ga poput iskusnog trenera nabrijava za rad i govori mu da će ova epizoda biti nacrtana od strane boga!
Nije da ikog zanima, ali meni obe naslovne za 1/10, najviše 2. Fuj.
Naslovnice su očajne, ne razmijem ni ljude iz Libellusa što su ovo objavili a ni Del Vecchija koji je "nacrtao" ove katastrofe.
edit: Pročitano i spremljeno na zasluženo mjesto na polici: