| Author |
 Topic  |
|
zovko
New Member
201 Posts
Member since 21/08/2012 |
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3463 Posts
Member since 17/02/2014 |
 Posted - 29/12/2016 : 11:05:45
|
quote:
Originally posted by zovko
U redu je dok su negativci, ovde to nije slučaj
Ma nisu nužno ni pozitivci
Ovo je samo polusatirično/poluozbiljna reakcija na ono što Stinky smatra da je defetizam u suvremenom hrvatskom stripu, koji uglavnom ismijava te tradicionalne vrijednosti.
Uostalom, osim sinopsisa imaš i kritiku na sinopsis. |
 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/12/2016 : 11:23:56
|
ULTIMATIVNI HRVATSKI STRIP
Potom...
- Jesi nabavio Prljavog Hrvoja? –
- Da. Čitam. –
- Sviđa mi se ono kad Škorpion upuca onu babetinu, a sljedeći kadar vožnja kroz grad: kurve, pederi, hipsteri, narkomani, esdepeovci – Scorpio Rising. –
- O čemu ti to? –
- Pa, tako sam ja shvatio. –
- Ma daj. Kakvo vražje shvaćanje. Ja hoću da me zabavi i to je to. Amen. –
- Pa jel te zabavlja? –
- Dobar je Hrvoje, kul tip, ispaljuje neke legendarne. –
- Hehe, da. –
...
«PRILOG INDISKUTABILNOJ DIJAGNOSTICI NIHILIZMA U HRVATSKOM STRIPU (filozofski pokušaj)
Dijagnostika stanja. (sa marginama)
Duhovno životinjsko carstvo ---> objasniti
Pamfletika ---> prosvijećeni pamfletizam – što je to prosvijećeni pamfletizam?
Povući liniju Novi kvadrat – Macan – Q – Markos – Fibra – Jurica – MojStrip - svesti ih pod tip ---> sve je to isti slučaj propadanja
Svagdanji Marco kao underground luk ---> zvjezdani eksponent underground lukova – Davor Radoja Torghal
Pitanje: treba li, smije li underground luk «komentirati zbilju»? «Da zivim u Finskoj, Svedskoj ili nekoj drugoj razvijenijoj zemlji vjerovatno ta socijalna komponenta ne bi bila toliko jako izrazena ali s obzirom da zivim tu gdje zivim nekako mi je normalno da je jako izrazena. Moji stripovi obradjuju teme iz stvarnog zivota i ne mogu ja crtat kako je sve lijepo i krasno i kako nam je svima super kad to nema veze sa stvarnim zivotom.» ===> underground luk kao bezlično Se ---> «Svakidašnji tubitak crpi predontološko izlaganje svojeg bitka najprije iz vrste bitka Se.» (jurica, radoja, dupli, dješka itd.)
Pokazati koliko su jeftini i promašeni «lirski subjekti» kao crne željke, underground lukovi, mirakuli, stranci kurci palci na primjeru radoje:
«Zašto si mi jeba ženu, velečasni?» je sukus Radojinog kritizerstva koje se iscrpljuje u naklapanju. Pitanje: je li potreban autorski strip koji, prema Radojinim riječima, komentira «stvarni život», u okvirima piljarice. Nije nam lijepo ni krasno, sve su pokrali, zašto si mi jeba ženu, velečasni, progovoranje je o (stvarnom) životu jednako kao razgovor kronera u krčmi. Čemu mirakuli ako je to, u osnovi, ono što se priča u svaštari. «Tko – nije ni ovaj niti je onaj, nije netko sam i nisu neki, niti je to zbroj sviju. «Tko» jest neutrum, Se.»
Pitanje: treba li, smije li underground luk «komentirati zbilju»?
Odgovor: smije i treba. Ali ne iz razloga koje misli Jurica, Ken2, Markos i Macan. Underground luk aka svagdanji Marco je «ona vrsta bitka u kojoj se tubitak zadržava najprije i najčešće». Mi ga moramo po toj liniji forsirati ne bismo li ga istjerali na čistac i parirali sa «egzistencijama». O tom potom.
Pitanje empatije koju underground luk gaji prema svim ljudima ma kakvi bili, skroz naskroz se iscrpljuje u shemi establišment-manjinska skupina. Može se čitati ama baš svaku fibru na svijetu, svakog radoju – neće se izaći iz ove sheme. «U toj neupadljivosti i neustanovljivosti razvija Se svoju pravu diktaturu.» Otuda: underground luk je najtipičniji, najprosječniji čovjek («Se» ---> svagdanji marco ).
Otuda 2: raditi Prljavog Hrvoja jest odmetanje u šumu. Nietzscheova opaska: «Tko još danas ima snage nekoga izbičevati?»
«Ova prosječnost (radoja, fibra…) u skiciranju onoga na što se može i smije odvažiti stražari nad svakom iznimkom koja strši.» (stinky ---> Nur Narr! Nur Dichter! … svagdanji higijeničar u underground luku se tobože zgraža: … «nevjerojatna rečenica» … (rasterećenje svakidašnjeg, prosječnog, uglačanog na ono poznato fibraša ---> zato «tvrdokorna vladavina» Se---> javnost građanoida ---> SUPERMAŠINA!!)
«Sve izboreno postaje svima na dohvat.» (porazna misao po stinkyja)
«Briga prosječnosti razotkriva i opet jednu bitnu tendenciju tubitka, koju nazivamo niveliranje svih mogućnosti bitka.» (prosječnost ---> niveliranje svih mogućnosti u: estetski = stranci crne željke mirakuli, etički = «empatija» prema «drugačijima», filozofija = utilitarizam – J.S.Mill ---> «tolerancija» ---> «slobode»)
Nema odluke ---> predonotološko razumijevanje zakazuje na slučaju Zagor VS Fibra---> u pseudodruštvu millovih individualaca nema filozofije sjekire («Se je posvuda prisutno, ali tako, da se također uvijek već odšuljalo odande gdje tubitak gura na odluku.») ( … )
Prosječnost, niveliranje, javnost, rasterećenje ---> markosov «ideal» (»svagdanje borbe, mali porazi i male pobjede)
Peta antinomija: sve dosad rečeno unižava fibre, juradoje, ali: «taj način («Se») ne znači neko minimiziranje FAKTIČNOSTI TUBITKA – naprotiv, u toj vrsti bitka tubitak jest ens realissimum» (baš je underground luk najveći mejnstrim!!)
(«… u pogledu tih fenomena zatajuje tradicionalna logika…»)
prelazak na duhovno životinjsko carstvo
nihilizam ---> pamfletika (svi su uključeni, uključivši stinkija)
ultimativni hrvatski strip treba «utjeloviti» sve ove svijesti koje se «bore u areni» ---> strip scena ili dalje, kulturna javnost ---> Supermašina
egzistencija (!)
«pokazivanje pozitivnog fenomena (underluk Se + domoljubni kič Hrvoje) omogućuje uvid u korijene promašivanja… ontološke interpretacije tog ustrojstva bitka» (ne to, nego: tzv. «pravi bitak» ---> što je to pravi bitak? ---> truebelieverstvo ---> kobni obrat: skok na početak ---> Kierkegaard: «strah i drhtanje» ---> vitez vjere (paradoks, apsurd = antimarkos)
«Sam on u svojoj vrsti svakidašnjeg bitka jest to što se najprije promašuje i zakriva.» (GGG ---> «za jednog izdavača, believera i u krajnjem redu poduzetnika, nekoliko puta više su vrijedniji "sljedbenici", koji kupe strip za normalnu cjenu» ---> GGG kao egzemplar «prosvijećenog», sekulariziranog intelektualca apsorbiran u Supermašini ---> rješenje: poboljšani pukovnik Kurtz?? Može li se uraditi 2poboljšanje»? Nietzsche se slomio ---> poraz) zabilješka: ne potonuti u defetizam zbog privremenih teškoća
«… tada će bitak PRAVE LIČNOSTI biti još teže pojmiti negoli postojnost»
«PRAVI SAMOBITAK ne počiva na nekom izvanrednom stanju subjekta odvojenom od Se, nego je jedna egzistencijska modifikacija Se kao jednog egzistencijala» (ovo pravilno shvatiti: ZATO je tako teško čitati Zagora kada postaneš (sada već znamo: kada propadneš kao) GGG… ken2, jurica, markos… Legija. Zagor nije «odvojen od Se», nego u Se i kroz Se «egzistencijska modifikacija» Se tj. svagdanjeg marca tj. underground luka)
vratiti se na osovinu koju ne razumiju: opstanak – egzistencija (Stjepan Zimmermann na 800 str. ---> odvažno stropoštanje na slučaju Jaspers)
Završna Heideggerova izuzetno zajebana misao:
«Istost zapravo egzistirajuće ličnosti tada je, međutim, provalijom razdvojena od identiteta Ja koje sebe održava trajućim u raznovrsnosti doživljaja.»
Pitanje: zašto mcn i/ili markos kao gurui scene ne mogu preskočiti ovu provaliju? Identiteti Ja koji se održavaju trajućim u raznovrsnosti doživljaja (na koricama otisnuto «Crveni alarm ima nevjerojatnu snagu proživljenoga» jest ostajanje u krugu opstanka) nisu zapravo egzistirajuće ličnosti (emfatički: «gzistencije»)… ali su uspješni u – Supermašini! Pitanje: o čemu ovisi «skok»? Heidegger, Jaspers, Marcel, Kierkegaard, a niti naš Zimmermann nisu odgovorili. Potom: znači li «skok» propadanje u Supermašini? Model: stinky kao seoski učitelj <=> mcn guru strip scene – markos_je_uspio
Graf 1:
 »
«Hm. Teško, teško. Ma… zadovoljan sam.» Stisne «pošalji».
...
- Miljac ga je baš nahvalio –
- Aha –
- Pročitao sam i ja Brodecka neki dan ali ni sam nisam siguran kakvi su mi dojmovi –
- Možda treba malo vremena da ti se slegne, ili još koje čitanje? –
- Takvu atmosferu kakvu je Larcenet stvorio u Brodecku već dugo nisam nigdje vidio –
- Na što točno misliš? –
- Christophe Chabouté, Didier Comès i Manu Larcenet su majstori pričanja, ali su u pojedinim fazama rada toliko crni da ih je teško čitati –
- Aha –
- Makar, Anderer… -
- Da, malo isforsirano –
- Ipak, dobar strip, hrabar, priča, crtež, sve…
- E da, moram spomenuti i kutiju –
- Kutija je jako knap –
- Lagano se skida, samo se lagano gurne s dva palca odozdo –
- Nejde, kad ti velim –
- Mora ići, samo treba paziti –
- Ja sve svoje stripove pazim –
- I ja –
- Jako, jako lijepo urađeno –
- Ovaj markos je bolesno savršen. Perfekcionist –
- Za nijansu više –
- Hehe -
|
|
|
|
jurica
Senior Member
1799 Posts
Member since 19/02/2003 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/12/2016 : 12:20:21
|
a jel imaš crtača za ovo
ali mora biti jak, ništa geg, karikatura, netko tko dolazi i želi se proslaviti |
Edited by - stinky on 29/12/2016 12:30:56 |
|
|
|
jurica
Senior Member
1799 Posts
Member since 19/02/2003 |
Posted - 29/12/2016 : 14:23:49
|
quote:
Originally posted by stinky
a jel imaš crtača za ovo
ali mora biti jak, ništa geg, karikatura, netko tko dolazi i želi se proslaviti
e tu nek se prepoznaju pravi patrioti!
obično jaki crtači mogu svoj rad pristojno prodati, a realistični i detaljni crtež zahtijeva prilično vremena, ali PRAVI PATRIOT zaboravit će na novac i odraditi to zato što je u interesu pravde i domovine!
sretno da nađeš jednog takvog  |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
|
|
jurica
Senior Member
1799 Posts
Member since 19/02/2003 |
Posted - 30/12/2016 : 12:37:34
|
quote:
Originally posted by stinky
samo malo: pa jel bi ti čitao jedan ovakav strip, da ne kažem ultimativni hrvatski strip?
pročitao bih po razumnoj cijeni. makar prvu epizodu (ako bi bio serijal). |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 31/12/2016 : 13:20:58
|
ULTIMATIVNI HRVATSKI STRIP
«Dobar ti je ovaj dio. Filozofija, manje-više :)
Znači, s Novim Kvadratom počinje propadanje? Znači da je skoro sve od hrvatskog stripa propast?? Možda si trebao navesti i neki suprotan primjer, neki dobar hrvatski strip (kao recimo Čaplja).
Ova daljnja analiza je dobra. Ti nisi čitao Radojine stripove, ali ja ti mogu reći da se kod njega stalno pojavljuju isti motivi. E sad, kod njega osim crnila, postoji i ta neka težnja da tu ubaci i nekakav mirakul, kao kad se onaj Zvone ubije pa padaju latice ruža. Možda si mogao i o tome nešto ubaciti, kao prikaz, valjda, krivo shvaćene vjere :)
(doista, je li naš Torghal ustvari vjernik, samo je preslab da bi to priznao, pa se upušta u crnilo)
ps – urnebesni su ti termini i veze:) Se – underground luk haha. A tako pogođeno.»
«Ma to s Novim Kvadratom je komedija. Nije Zagor nostalgija, nego – upravo to novokvadratsko prežvakivanje. Ima par ljudi koji su vidjeli Štulića uživo, pa se sada pojavljuju kao «junaci džonijevih pjesama»… pričaju kako su zataknuli Praxis u hlače i osvojili – Europu. Pa i dan danas imaš takve dibiduse (pa i na scomu); oni su protiv sistema… a onda ih Supermašina pozove i oni postaju: «sretno dijete». Od otpora sistemu do sretnog infanta, uz tvrdu fibru zataknutu u hlače (onu od 2 kile).
Znači, Novi Kvadrat, ništa, nula, teški luk. Par tipova koji nešto preispituju (medij valjda) i kenjaju protiv komercijale… a onda uzmu fibru i navlače ju u kutiju. Slipcase, ili kak se već zove taj vrag.
Lovci na čaplje, da. To je još najbolje što postoji. Par Maurovića, ako su čitljivi i, sada dolazimo do paradoksa, Devlić u Hermanu Gottesbergu. Devlić je pripadao tim zbunjolama oko NK, ali je devedesetih uradio proboj, skok. Odgovorio je na poziv (Hrvatska Stvar te zove) i malo pomalo počeo sintetizirati problematiku koju otvara UHS. Šteta za Devlića. Do danas bi imali par jakih stvari. Dobro, on još nije gledao stvari u potpunoj jasnoći, nego u ogledalu (Kor, 13,12), ali je krenuo na put. Budemo o tome. (razmišljam da analiziram Devlića oko osovine Krakov-hrvatska stvar-hrv. povijest u Machu Picchu, pa otuda na Gottesberga)
Ma Radoja je nemač pojma. Mislim da sam to sasvim jasno pokazao u «filozofskom dijelu». Ili nisam!? Hm.
Underground luče,
čujemo se :))»
- Kakva je to gužva? –
- Zatvorili su trg. Sve je puno murije –
- Da? Baš ne pratim vijesti u zadnje vrijeme –
- Alo, čovječe, pa di ti živiš! –
- Postavili su bombu na Cvjetnom –
- Cvjetnom trgu?!! –
- Ma, gospodine, minirali su pravoslavnu crkvu. Pola grada je raznešeno, da ne velim. –
- ????! –
- Je, tak je, kaj se čudite –
- Pa mislim, nije to način… -
- Nikakva šteta. Dobro su napravili –
- Isuse Bože, tako govoriti… -
- To su vam veliki Hrvati, gospođo –
- Tisućljetna kultura –
- Ne puštaju nikoga blizu, nemre se tam –
- …
«Prema prvim, još nepotvrđenim informacijama od strane PU zagrebačke, jutros oko pet sati dogodila se strašna eksplozija u centru Zagreba. Nepoznati počinitelji raznijeli su pročelje Saborne crkve Preobraženja Gospodnjeg, katedrale Srpske Pravoslavne Crkve. Na oštećenoj zgradi pojavio se natpis AUTOKNIRPS. Motivi ovog vandalskog čina nisu poznati, kao ni značenje natpisa. S nama su u studiju Ekspert 1, dobro veče, i Ekspert 2, dobro veče. - Gospodine doktore Ekspert 1, radi li se ovdje o terorističkom činu i jesu li motivi nacionalni, vjerski ili kakvi treći? – Ekspert 1: - Bla bla bla… – Ekspert 2: - Ne bih se složio s Vama, doktore. Bla bla bla… - Ekspert 1: Hohoho, profesore. Neće biti. Bla bla bla… - Samo malo, trenutak, čini se, javljaju iz režije, izgleda da dobijamo neke informacije, radi se o proglasu koji se pojavio na mrežama, je li u pitanju neka organizacija, ne znamo, potpisuju se kao AUTOKNIRPS. Poslušajmo: «Mi … »
 |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3463 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 30/12/2017 : 20:31:48
|
Antologijska stvar svih antologijskih stvari, iliti završni rad filozofije sjekire i Stinkyeva rada na Zagoru...koji ovdje postavljam u njegovo ime kako sam ne može.
"Kada se osvrnem i pogledam unatrag, mnogi me krugovi vežu za Zagora: generacijski, dječački, zreli. To se ne prerasta, u onom lošem smislu kako se to povremeno može čuti od nekih koji su (pre)brzo zaboravili korijene. Na taj se način ne postaje zreliji i ozbiljniji; samo se drugim putem pada u trivijalnost. Za one vazda bolje ostaje obvezatno: vezanost vjernošću. Ona ne smije biti slijepa, jer se u prošlosti ne može niti treba živjeti, ali mora imati odlučno važenje iz kojeg se tek otvaraju nove mogućnosti. Tako Zagor ostaje u kontinuitetu, iako pojedini likovi njegova života ostare. Tada ih smjenjuju novi, uvijek malo okrugliji.
Ovoga trena najokrugliji je tekst koji pišem, pozdrav jednom razdoblju koje je imalo svoje oštre bridove u filozofiji sjekire i ostalim ćoškastim stvarima. Premda je onomad i to izgledalo, a realno je i bilo okruglo naspram ostalih iskrzanih strip-fenomena hrvatske stripovske laži. Tko zna kakve će se nesavršenosti i neravnine vdijeti iz pozicije budućeg, zaobljenijeg kruga.
Sadašnji pak je proizveo sljedeću trenutačnu vječnu listu.
Prethodno valja napomenuti da je radni materijal bio: zaključno 585-ta epizoda redovne serije (Bitka za život), bez priča Pirane i Sudnji dan; maxi broj 27; specijalac broj 28; kolor Zagor broj 4, gigant broj 3; svih 14 almanaha; jedino Chicove specijalce nisam niti neću čitati, izuzevši one početne brojeve koje je napisao Nolitta i koji, uostalom, jedini vrijede.
Uz najbolje Zagore donosim i one druge i treće kategorije, koji nisu poredani po kvaliteti, već samo kronološki..."
http://www.filmokaz.com/?p=1213 |
|
|
|
doom
stripovi.com suradnik
727 Posts
Member since 28/07/2016 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 25/06/2018 : 20:00:26
|
Natjerao si me da ponovim UHS. Uuuu, baš je jako, fino je odstajalo.
Za sada nek ovako stoji, nek zrije skupa sa mnom, pa onda kad sazrijem dam klasični završetak, sve pravce dotjeram u jednu točku, razumljivu svakome. |
|
|
|
doom
stripovi.com suradnik
727 Posts
Member since 28/07/2016 |
Posted - 26/06/2018 : 01:49:45
|
| I ja sam ga ponovio pa rekoh da vidim imas li stogod nadodati (ili pojednostaviti, tj vise konkretizirati) dok si ovdje prije nego sto opet isparis kad te obuhvati bitak |
Edited by - doom on 26/06/2018 01:50:26 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 10/01/2019 : 22:08:52
|
ZAGOR PROTIV SUPERMAŠINE
"
...
Supermike je na scenu stupio poput Ringo Kida u Poštanskoj kočiji i tu su na trenutak uloge bile zamijenjene. Odmah je slijedilo strašno ubrzanje i Supermike je predstavljen kao najbolje utjelovljenje Supermašine – kao supereksponent. On može sve: najbolje svirati, najbolje plesti, najbolji je sportaš na sveučilištu, navještiji bankar na Wall Streetu, najbolji mladi glumac itd. Također se non-stop reklamira, superreklamira. Za razliku od Zagora, Supermike je čitav u Supermašini. Nije ništa drugo nego funkcija Supermašine i čitavo se njegovo postojanje svodi na permanentno dokazivanje da je naj, da je super. Zagoru je takav bitak odbojan, ali u početku još nije skroz naskroz svjestan dimenzija Supermašine. Ne sviđa mu se Supermikeov egzibicionizam, ali pušta da se show odvija. Ne uzima za ozbiljno, misleći kako se tu radi o malo jeftine zabave za publiku.
S druge strane, Supermike je u elementu. Nema ničega na svijetu što njemu ne bi išlo od ruke. On je samo tobože stranac na granici; Supermašini je poznato sve. Ma koliko bilo nešto posebno, ono je ujedno i tipično: tako i vestern ima tipične situacije. Lokalni snagator, kralj pokera, revolveraški dvoboj, sve su ove vestern-situacije supertransparentne za Supermašinu. A savršena inkarnacija Supermašine je..."
Što je to SUPERMAŠINA?
http://www.filmokaz.com/?p=1444 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 06/03/2019 : 14:19:59
|
GIL - KAUBOJ U BIJEGU OD CIVILIZACIJE
"U drugoj epizodi Gil dolazi u Phoenix i upada u nevolju sa moto-bandama i gangsterima. Bajkeri i Harley-Davidsoni su dosta atraktivna tema (sjećamo se i Mister Noove avanture sa bajkerima u New Yorku). Tučnjave sa lancima i palicama, jurnjave na motorima, ova priča je radnjom dosta dinamičnija od prve. I sam zaplet je profiliraniji: nakon moto-bandi scenu preuzimaju gangsteri. Imamo posla sa dvojicom tvrdih tipova i jako je zanimljiva ta gradacija u podzemlju: bajkeri delikventi su kao neki niži stupanj, a tek su gangsteri pravi opasni kriminalci, koji ovaj odnos doslovno izražavaju: u prepirci koja predstavlja svojevrsnu 'pobunu' bajkera, jedan od gangstera ovako objasni stvari: «U rukama pripadnika bande bljesnuli su noževi, lanci, šipke, ali dvojica gangstera nisu izgledali naročito zabrinuti. – Ostavite se toga, klipani! Ovo što Roberts drži u ruci je 44 Magnum… Možda još nisi vidio što je u stanju napraviti ova pucaljka od njuške poput tvoje.»
Uz negativce, u priči se pojavljuje Gilov stari prijatelj, čuvar auto-otpada. Groblje automobila na periferiji i starac koji voli potegnuti iz flaše, sjajna su pozadina za ovu priču. Tu je i djevojka Sally, koju Gil namjerava posjetiti («Da, u Phoenix. Tamo stanuje jedna moja mala prijateljica. Simpatična djevojka, predusretljiva. Shvaćaš, konjiću?»). Da, shvaćamo. Jako je lijepo imati simpatične zgodne prijateljice koje rado izlaze u susret. Sally u stanu ima postere Boba Dylana i Bee Geesa. Voli izlaziti u disco-klubove i nagovori Gila da je povede. Ovaj se, naravno, ne snalazi na takvim mjestima i klisne: «Možda sam ja stari balvan, ali ove stvari nisu za mene! Sally će shvatiti i oprostit će mi, siguran sam!»
Gil je u ovoj priči pokazao plemeniti karakter, onaj viteški, i sukobio se sa gangsterima kako bi spasio djevojku. No, stvar je zapravo spasila policija koja u obračunu ubije kriminalce. U osnovi Gil ima povjerenja u društvo i zakon te snage reda često imaju zadnju riječ.
Druga epizoda je jedna od boljih u serijalu; tko se tu ne primi, ne treba dalje ni tražiti."
http://www.filmokaz.com/?p=1514
|
Edited by - stinky on 06/03/2019 14:21:49 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 12/04/2019 : 19:02:58
|
LJEPOTA TAME: SAN, LUDILO, NOĆNA STRANA PRIRODE
Počinjemo lagano, da se oraspoložite:
- Rekli smo, ako se sjećate, u početku razgovora da su sva mlada živa bića aka stripaši po prirodi vatrena i da ne mogu mirovati ni tijelom ni glasom, nego da uvijek neuredno izvode glasove i skaču.
- Kako da se ne sjećamo.
- Kad bi tko onako općenito priredio nekakvo natjecanje i ne odredio pobliže da li će to biti natjecanje u tjelovježbi ili u glazbi ili u jahanju, već skupio sve stripaše, izložio pobjedničke nagrade i objavio da dođe tko god hoće da se natječe samo u pružanju naslade, pa tko najviše razveseli gledaoce – ne propisujući na koji način – da će pobijediti, ako upravo to postigne u najvećoj mjeri, i da će biti proglašeno da je on pružio gledaocima užitak najviše od svih natjecatelja, kakva bi, po našem mišljenju, bila posljedica te objave?
- Čudnovato je tvoje pitanje.
- Ne bi bilo čudnovato kad bi netko iznosio čarobnjačku vještinu i mislio da će time najlakše iznijeti pobjedu.
- Čudnovato je to što kažeš.
- Ako budu sudili nedorasli stripaši, presudit će da je pobjednik onaj tko iznosi čarobnjačku vještinu. Ja pak tvrdim da sucima u takvim natjecanjima treba kreposti zato što osim razboritosti moraju posjedovati i hrabrost. Pravi naime sudac ne smije u presuđivanju primati upute od gledalaca niti dati se zbuniti od galame mnoštva i vlastite neupućenosti, niti opet smije, ako se u to dobro razumije, iz nejunaštva i plašljivosti izricati lažnu presudu. Ta ne sjedi sudac kao učenik gledalaca, nego radije, kako je opravdano, kao njihov učitelj da se usprotivi onima koji gledaocima pružaju nasladu kako ne dolikuje i kako ne valja. To je protivljenje bilo sucu dopušteno prema starom hrvatskom običaju, dok je naprotiv sicilski i italski običaj u naše vrijeme pokvario same pjesnike pretvorivši ih u crne romantike.
- Čudnovato je to što kažeš.
- Tko upotrebljava sviranje na fruli i na kitari i onda kada to nije potrebno plesu i pjevanju, pokazuje potpuni nedostatak razumijevanja prave umjetnosti i očituje jedino neku opsjenarsku vještinu.
Pa još malo laganog:
"Spomenuli smo prije, strip počinje idiličnim, bajkovitim svijetom. To je, naravno, naopako polazište, jer čovjek je prvo usmjeren prema van, tj. on prvo upoznaje vanjski svijet. Tek kasnije, a i to uz napor, okreće se prema unutrašnjosti i eventualno upoznaje ponore i dubine u njemu samome. Ovdje je to izvedeno tako da se unutarnji svijet ruši, međutim ubrzo postaje jasno da je to unutarnji svijet jedne djevojčice koja sada leži negdje u prirodi, sama, te da postaje leš koji se raspada dok se pak taj njen unutarnji svijet izvanjušćuje: mali karikirani likovi izlaze iz nje i stupaju u vanjski svijet, svijet iz našeg svakodnevnog iskustva u kojemu se i sami nalazimo.
Ubrzo oni dolaze u svakakve zgode i nezgode. Čini se da je jedini smisao te odiseje briga oko hrane, zaklona, igranja, premda sve skupa nema nikakvog smisla – samo se nabrajaju događaji jedan pored drugoga, slučajno redanje bez pravog jedinstva. Oni trgaju bubama noge, a mravi jedu njih. Svako malo pokoji od njih nestaje sa scene, međutim nitko ne haje, sve se odvija u jednom besmislenom protjecanju. Eventualno primijete da je «zaglavljena već tri dana» i to je sve. Podloga za ovo bezglavo cirkuliranje među likovima unutarnjeg svijeta je prolaznost u prirodi. Izgleda da je to posljednji smisao na koji se može pozvati: prolaze godišnja doba, sve se raspada, truli. Djevojčica je postala leš koji truli, ali je otpala u prirodu. Priroda ne mari, nitko od likova se ne obazire. Nekada djevojčica, sada leš, dano nam je u pozadini, a ispred prolaze zgode i nezgode karikiranih likova koji glavinjaju. Jednodimenzionalnost – osnovno obilježje ovog prvog plana. Priroda je duboka, ljudi (te karikature su nam
zamjena za ljude) plošni. Čitav strip funkcionira na takvim izokretanjima i, kako rekosmo, kontrastima – ljepota tame."
Onda malo pojačavamo:
«Najdublji je razlog teženja za beskrajnim uvjerenje, da svrha čovjeka prelazi preko granica zemaljskoga života. Čeznutljivo gleda romantik preko zemaljskog života i traži put iz konačnog u beskonačno. William Lovell zna, kako ovakova čežnja može mučiti, a ne da se stišati. Ali romantik nalazi sredstvo da je umiri: ljubav. Već 17. svibnja 1792. ispovijeda Friedrich Schlegel svome bratu ...»
Tko je zagonetni Čovjek Koji Nema Oči?
"Ali su ti likovi unutarnji svijet djevojčice, dok ovaj čovjek nema nikakvog unutarnjeg svijeta! On čak spava u nekoj potpunoj neosjetljivosti, u modrohladnoj boji, bez snova. On je i u spavanju totalna imanencija, a nema ni oči. Primijetite da mi nikada ne vidimo njegove oči, one su uvijek sklopljene, a na mjestu bistrog Aurorinog oka nalaze se tamne, tmaste crne mrlje. Čovjek bez očiju živi sam u kolibi, dere zeca i šuti."
...
--- ne propustite studiju o Ljepoti tame koja je napisana kao sinteza velikih misaonih formi u povijesti ljudskoga duha koje su se obračunavale sa nefilozofijom ---
--- ne propustite moj obračun sa crnom romantikom! ---
"Završetak: ne duga ledena zima u sivoplavoj noći u stravičnoj šumi golemog drveća koje golemim prijetećim rukama prijeti progutati zametenu kolibu i ugasiti maleni tračak svjetla, nego..."
LJEPOTA TAME: SAN, LUDILO, NOĆNA STRANA PRIRODE
uskoro u Antologijskom stvarima poveznica na integralni tekst koji se čita s nevjericom |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 13/04/2019 : 09:26:57
|
«Samoća i čar šume, bučni mlinski potok, noćna tišina njemačkog sela, zov noćobdije i zapljuskivanje zdenca; ruševna palača sa zapuštenim vrtom u kome se mramorni kipovi troše i mrve; razvaline porušenoga viteškog grada: sve je romantičko što budi čežnju da se uklonimo vrevi svagdašnjice.»
LJEPOTA TAME: SAN, LUDILO, NOĆNA STRANA PRIRODE
http://www.filmokaz.com/?p=1667
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 17/06/2019 : 19:43:25
|
HIJENA PROTIV WHITLEYA DAVIESA
Užas iz beskraja, DD 61
"Sva sećanja izlaze na površinu: Stephena je ubila Whitleyjeva majka, verski fanatik, zbog toga što je ličio na vanzemaljca, a Whitley je sve to video, čak je krivio sebe za to. Dete je poludelo od tog prizora, a nasilje kojem ga je podvrgnuo njegov rođeni otac dovršilo je onošto mu je ostalo od psihe. I jedne noći, dok su svi spavali, mali Whitley je polio svoje roditelje, jednu ubicu i jednog nasilnika, benzinom... i zapalio ih. Ili je barem on to tako zapamtio: u stvari, kuću je zapalio pijani Whitleyjev otac..."
Ocjena: 96%
Priča 10
Scenarij 9
Crtež 10
Naslovnica 9
Ocjena dilanovske rulje: 9 9 9 8, 92%
Međutim, ocjena Hijene: 6 6 4 7, 60%
...
Pročitao sam oba stripa prije par dana. Otkako sam sav svoj, sve se preokrenulo. Hijena mi sada izgleda zanimljivije od Užasa iz beskraja: dobro posložena priča bez konfuznog Sclavijevog filozofiranja. Nekada, kada nisam imao svoju glavu, mislio sam ili pokušavao misliti da je Hijena preobična, da tu nema čudovišta, kerefeka, Sclavijevih bulažnjenja...
Nema tih lupetanja, ali ima čiste sklaviještine. Grin zvani Hijena spada u ono najbolje što Sclavi uopće može ponuditi. To su likovi koji prekoračuju svakodnevno, koji nemaju građansku mjeru, koji su apsolutni. Ova romantika je još jedino što me može intrigirati kod Sclavija.
Whitley Davies je, s druge strane, lik iz galerije svakodnevnih, običnih, činovnika, jedan Nitko. Disfunkcionalni građanoid, kakvima se Sclavi također voli baviti i secirati ih.
Na prvi pogled, Whitley je dobar građanin, a Grin abnormalna kreatura, maltene Damien. Djole, gore u citatu, podleže tom prvoloptaškom gledanju.
Zapravo je čitava ta priča oko disfunkcionalnog građanoida Whitleya Daviesa jako jako dvosmislena. Nipošto se ne može tako olako reći što se dogodilo, Djoletova interpretacija događaja je problematična. Baš ta PROBLEMATIČNOST jest point Sclavijeve priče, iako -pazite sad- i on sam podliježe jednom dozlaboga dosadnom narativu iz kruga dječjih pravobraniteljica.
Djole je dobro shvatio da Sclavi povezuje makro i mikrokozmos, ali nije shvatio da ni u jednom pravcu nema za Sclavija razrješenja. Ni zvjezdano nebo nada mnom ni moralni zakon u meni nemaju kraja; nikada ne mogu postaviti sam sebe, nema utemeljenja. Uvijek infinito, beskraj. To je ispričano kroz Whitleyeve seanse: nema početka, nema definitivnog sjećanja, nego petlje i zavrzlame u kojima se isprepliću objektivna stvarnost i subjektivna percepcija. Je li Whitley ubio svog brata ili je to učinila majka, jesu li istina njegova sjećanja ili Dylanova sugestija da nije on ubojica - to se ne može znati. I ta konfuzija je Sclavi in nuce. Zaustavite vrtešku univerzuma u mojoj glavi, to je konstanta što se tiče Sclavija.
I tek kad ovo osvijestimo, kad zaista shvatimo koliko je Sclavi sjeban tip, koliko je mali miš, Nitko, koliko nesiguran, TEK otuda onda možemo uzeti neko rješenje, tek toliko da ga uzmemo. Npr., možemo reći sa Djoletom: roditelji su krivi, otac je pijanac, a majka fanatik, dijete je žrtva i ostaju mu traume s kojima se onda mora nositi. To je i komotno rješenje, to je iluzija na koju pristajemo kako više ne bismo morali misliti što se stvarno dogodilo: nije li možda dijete zlo, nije li možda dijete ubilo brata, roditelje... Ali ovakvim razmišljanjem napravili smo puni krug - i došli do Grina Hijene, do romantike: i Whitley Davies je jedna Hijena, apsolutni tip koji prekoračuje sve granice kojima se okružujemo u našim mirnim građanskim životima. Ali za takve apsolutne stvari mi nemamo riječ, ni pojam, niti se možemo s time nositi. Zato je lakše reći: roditelji su krivi.
Ovo je mali zločesti Sclavijev žalac građanskom društvu. Njegova dvosmislenost nema granica, ali se također lako slama - i on oblači kožu najobičnijeg građanoida. Tada pada epohalno, postaje baš taj Nitko i propovijeda najgrđe, maltene, malograđanske pamfletiće. Ova samoukidanja, ovi autogolovi prisutni su u Užasu iz beskraja na manje vidljiv način, dok su npr. u Doktoru Teroru ili Posljednjem uštapu nepodnošljivi.
- uskoro nastavljamo - |
Edited by - stinky on 17/06/2019 19:44:53 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 17/06/2019 : 20:53:19
|
HIJENA PROTIV WHITLEYA DAVIESA drugi dio
Za Sclavija uopće ne postoje normalni ljudi. Kad kažem "normalni", ne mislim na tebe, čitatelju, nego na sebe. Jako jako uravnoteženi ljudi, pribrani i prisutni. Nadčovjek kao mjera čovjeka.
Takvu pribranu uravnoteženost, Sclavi ne poznaje. Za njega postoji samo jedan tip ljudi: bolesni. Whitley je privremeno izdresirana Hijena koja očajava, a Grin je Hijena otpuštenih kočnica. Whitley može samo zaboraviti i onda živjeti jednim konformističkim životom. Ali to ne traje. Smetnje izbijaju ovako ili onako.
Grin ne zaboravlja i on je bad motor scooter bez granica. Njegova mržnja je beskonačna, romantička. On će se osvetiti i pobiti sve bez obzira. Ta dosljednost ga čini jednim od najjasnijih Sclavijevih likova i ujedno najboljom postavkom. Nema vrludanja, pobješnjelu Hijenu se mora ukloniti. Možda se čini prebanalno, ali dugogodišnjim čitanjem stripova i nasuprot njima brda knjiga, udomaćilo mi se mišljenje da su stripovi, praktički jedino, sposobni samo za ovakve postavke.
Užas iz beskraja ide na nešto više, ali ujedno i ne uspijeva baš. Zato se tu mora skrivati iza raznih dvosmislenosti, iza mistificiranja, iza blefa. Taj blef može do neke mjere buditi pozornost, ali kad se čovjek otisne dalje, sve m use to čini prebedastim.
Whitley Davies je građanin koji građanski funkcionira samo dok je u zaboravu. Građani su samo maske koje se nose. Ispod maske je užas. Ocoubojica, majkoubojica, bratoubojica. Sa ovakvim "teretom", jasno je da Whitley ne može ni ženu zadovoljavati na zadovoljavajući način. Ne sjećam se više kako je to riješeno u Dok padaju zvijezde, ali mora biti tako da Whityja ostavi žena, a on postaje impotentni Marty koji mašta kako mrcvari svoje susjede, poznanike itd. Drugo sklavijevsko rješenje, zanimljvije i iz početnih dana, bilo bi da Whitley i žena postaju Bonnie i Clyde bez granica i da apsorbiraju čitav svijet u beskonačnoj ljubavi. Onda ih snage reda upucaju, a u pozadini lebdi riječ - fašisti.
A evo što Sclavi nije znao napraviti, potez koji on ne može povući, a koji bi bio bolja kritika društva od njegove impotentne građanoidne: Whitley se bori sa svojim demonima, prisjeća se da je ubio brata, roditelje... Dylan mu pomogne tako da se sugerira kako je Whitley to umislio, jer je preuzeo grijehe otaca na sebe... centri za mirovne studije prave završnu feštu, nižu se poznate deklamacije i osuđuje religija, kapitalizam koji vodi u alkoholizam itd. Kako traju te govorancije, tako se izobličuju lica raznih pročelnica, koordinatora savjetodavnih službi, volonterki civilnog društva. Lica se izobličuju u grotesku, nešto trulo i odvratno. Počinju orgije, padaju maske i nalazimo se u 120 dana Sodome.
Otac i majka, anđeoskih lica, počivaju u posljednjem počivalištu. Apoteoza. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 18/06/2019 : 14:50:27
|
BOG PROTIV I HIJENE I WHITLEYA DAVIESA
Grina Hijenu je lako prepoznati kao sjebanog tipa. S tim smo na čisto. Ali na Whitleyu Daviesu i najveći obožavatelji posrnu. Na takvim nikogovićima se svi poskliznu, pa se pišu građanske recenzije o obiteljskom nasilju itd.
Stvari nisu tako lagodne. Ako smo se razumjeli, Whitley Davies je, po Sclaviju, također jedna Hijena. Samo izdresirana, pripitomljena. Dok TO zaboravlja, Whitley je mali sitni službenik, uređuje magazine o NLO-ima, odlazi sa ženom u ladanjsku kuću, nosi pulover i slično.
A onda počne viđati leteće tanjure i izvanzemaljce. Nema više skrivanja u zaboravu: Hijena Rising.
Građanski recenzenti i dilanovske horde nisu razumjeli ovu temeljnu Sclavijevu unezvjerenost. Kako za njega nema bijelog pulovera, ladanjske kuće, obiteljskog izleta, šetnje sa ženom. Sve to može biti - ali privremeno. Nigdje za pobjeći, nigdje se sakriti.
Da bi Whitley bio pravi Whitley, morao bi imati sjećanja, prošlost, povijest - temelj. Toga nema. Nema temelja, jer unutar mene je infinito. Beskraj. Pojma nemam što sam. Moja sjećanja su nestalna, izmičuća, varljiva, bestemeljna. Mogu biti sve, a najčešće sam užasan, ocoubojica, majkoubojica, zao do srži.
Ali kada živim mali sitni konformistički građanski život, mogu angažirati vojsku stručnjaka da me zacijele. Oformljujem ekspertnu radnu skupinu za suočavanje s prošlošću. Njihov pravorijek će podvući crtu: možda više neću vikati za dom spremni i slično.
Šarene pilule za lilule.
"Tako čovjek u svojem zbiljskom, svjetovnom djelovanju ima određen broj radnih dana u kojima se bavi svojim posebnim interesima, svrhama svjetovnosti uopće i zadovoljenjem svoje nužde – te zatim jednu nedjelju, kada sve to ostavlja po strani, sabire se za sebe i, oslobođen od uronjenosti u konačne poslove, živi za samoga sebe i ono više što je u njemu, svoju istinsku bit."
Ovo je početak. Da bi se uopće razumjelo Sclavija, njegove strahove, da bi on sam razumio samoga sebe, trebalo bi resetirati na početak.
Zato moramo krenuti otamo, otpočetka.
Hajdemo. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 18/06/2019 : 18:13:00
|
BOG PROTIV I HIJENE I WHITLEYA DAVIESA 2
"Poći ću u školu... diplomirat ću... oženit ću se... pronaći ću siguran građanski posao... moja žena će me varati... vidjet ću izvanzemaljce... sovu... izvući ću leteći tanjur iz zemlje nedaleko moje ladanjske kuće... ispričat ću sve ekspertu kako se moj svijet ne bi srušio. I onda?
Pošao sam školu... diplomirao sam... oženio sam se... pronašao sam siguran građanski posao... moja žena me varala... viđao sam izvanzemaljce... sovu... izvukao sam leteći tanjur iz zemlje nedaleko moje ladanjske kuće... ispričao sam sve ekspertu kako se moj svijet ne bi srušio. I onda?
I to je sve...
Bože moj, koji užas...
A ipak bih volio da se taj užas nastavi..."
Ako izuzmemo većinu forumaša, nema takve konfuzne osobe na svijetu kao što je Sclavi. Da parafraziram Hegela: on je najbjedniji stvor na kugli zemaljskoj, upravo zato što se nalazi pred vratima spasa.
Whitley Davies je pristojni, uredni, situirani čovjek u zrelim godinama. Ima ženu, fotoaparat, mačka. I jedan višak: leteći tanjur zakopan nedaleko vikendice. Pa otkuda pristojnim, situiranim ljudima leteći tanjuri kraj vikendica?
Sclavijev odgovor: mrtvi su pobijedili. Svi su ljudi čudovišta. Bez razlike. Bijesne Hijene i Hijene pod dresurom koja će svakoga časa otpustiti. Mrzim ovu dresuru... ali, Bože, volio bih da potraje!!
Bože moj, mrzim ovu dresuru... ali ne znam ništa drugo, strah me i kukavica sam, i volio bih da traje i traje. Životni moto Whitleya Daviesa aka Nikoga aka Sclavija.
Resetiranje.
"Tako čovjek u svojem zbiljskom, svjetovnom djelovanju ima određen broj radnih dana. I jednu nedjelju, kada sve to ostavlja po strani, sabire se za sebe i, oslobođen od uronjenosti u konačne poslove, živi za samoga sebe i ono više što je u njemu, svoju istinsku bit."
Ovaj izvorni razdvoj, pocijepanost čovjeka na život u turbi i nevidljivu zbilju, Sclavi doduše ne poznaje na pojmovnoj razini, ali tim više je skroz na skroz apsorbiran tom pocijepanošću. Malo tko je tako stopostotno progutan. Predpojmovno on nazire da nešto ne štima, nitko tako ne očajava i ne zdvaja. Na jedan način se jobovski hrva - iz ovog primordijalnog, starozavjetnog hrvanja izrastaju te dobre priče.
Ali pazite što se onda događa. Nemajući pojam razdvoja, Sclavi misinterpretira samoga sebe i svoje jobovsko hrvanje te perpetuira mizeriju hvatajući se za slamke radnih skupina, eksperata, psihoanalitičara, psihijatara, pedijatara, antropologa, sociologa i etnologa. A neće pomoći dr. Bronsky, nema tih tableta koje će zacijeliti procjep. Jer, pazite, Sclavijev procjep je apsolutan. Ništa manji nego apsolutan. Kod relativnih razdvoja, forumskih, da se krpati sa šarenim pilulama i tableticama i tako užas traje dok ne stane. Sjetite se vaših užasnih, dosadnih rasprava, postova, diskusija. Osvijestite svu njihovu relativnost, to će reći beznačajnost.
Sclavi nije na toj razini mrzle juhe. Ne, on je najbjedniji stvor, tisućustruko uvećan od tihog forumskog brujanja. I zato kolosalno očajava, tik pred vratima spasa.
A zato što je tako bespomoćan, depotenciran, ne može nego se bacati naglavačke u ralje civilnog društva, građanoidnih zombija. On ih označava užasom, ali kada ga samelje, uzdrhti i na koljenima puzi: daj, o Bože, da taj užas potraje. Ovaj vražji krug nije moguće pobijediti vlastitim snagama, jedan od milijun to valjda uspijeva. Ako. Ostali leže posuti po zgarištima, savijeni i zgaženi do tragikomičnih crva. Jedan takav je Sclavi.
Ili da kažemo, Whitley Davies.
Pa može li se onda išta učiniti?
To tek trebamo utvrditi.
|
Edited by - stinky on 18/06/2019 18:15:46 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 19/06/2019 : 09:28:02
|
BOG PROTIV I HIJENE I WHITLEYA DAVIESA 3
Whitley Sclavi Davies odlazi u ladanjsku kuću, peče roštilj i tako to. Ili piše stripove o noćnim morama, užasima svakodnevice, svaki mjesec novo čudovište i nova cura. Ne pomaže. Leteći tanjuri su tu, u vrtu, izvanzemaljci sondiraju i slično. Građanski život je iluzija i Sclavi nam to priča iz mjeseca u mjesec. Nitko nego on pati od posljedica izvornog rascijepa. Za ovaj rascijep se nekako zna, a opet ne zna. Dilanovske horde ne zdvajaju poput Sclavija (uglavnom), ali što ih vuče da čitaju te budalaštine? Te košmare, sakaćenja, očajavanje? Neuspjeh, disfunkcionalne obitelji? Nema muževnog, nema ženstvenog, ljudi u pokušaju, neuspjeli primjerci?
Zamislimo da jedan pristojni forumaš, nazovimo ga beva, djole ili ivanl, ovamo se jako lijepo ophodi, a tamo čita DDoga gdje ljudima eksplodiraju glave, kasape se, muževi se slamaju, a djeca su nakazna. U svjetovnom djelovanju imaju određen broj radnih dana u kojima se bave svojim posebnim interesima, bilo da su to duge plovidbe ili građevinski zahvati ili uređivanje stripova o NLO-ima, i tu su jako pristojni, a onda, onda imaju i jednu nedjelju u kojoj, oslobođeni od uronjenosti u plovidbe, građevinu i seriozno stripašenje, žive za sebe... ali, molim da se sada obrati pozornost, tako da kao ono više prepoznaju sakaćenje, urlikanje, raspadanje uhodanih shema i otkopavaju leteće tanjure u vrtu.
Srećom po te krasne dečke, oni su se prilagodili toj shizofrenoj situaciji i žive građansku osrednjost bez većih potresa. Zomboidni život se odvija manje-više izglačan do jedne Supermašine. Zna se, a ne zna se.
Sclavi ne zna, a opet sve u njemu vrišti: I to je sve?! Bože moj, koji užas. Nikada nisam vidio bolju definiciju ni od koga, nego kada se Chiaverottiju omaklo da opiše Sclavija - duša koja urla sav svoj užas.
Ali što je ovo urlanje užasa?
To je ona nedjelja. Zomboidni građanski život, uronjen u konačne poslove, olako prelazi preko nedjelje. Nedjelje se odvijaju redovito, male nedjelje dostaju da teče dalje. Kolotečina.
Sclavi bi pak Veliku Nedjelju. On to ne zna, ali njegovo čitavo bijedno postojanje živi jedino za nedjelju. Kamo god da krene, prema abnormalnim Damienima ili običnim Whitleyima, nema ispunjenja u stvarnosti, građanskoj stvarnosti. Čim se zagrebe, sve se mrvi u prah. Jedno raspadanje u Zoni Sumraka.
I što onda čini Sclavi?
Zove doktore, vatrogasce, dispečere, policajce. Dakle, iste te zomboide iz Zone Sumraka, kojih se užasava i kriči na sav glas protiv njih, tada, kada iscrpljen pada na koljena, pruža konfuzne ruke prema istom tom sumraku i truleži i guta šarene pilule za lilule. Naravno, nikada ne uspijeva, jer je svaki taj pravorijek, lijek i zakrpa relativna, a njegova potreba za nedjeljom je apsolutna.
Uopće je nedjelja apsolutna, kod svih i svakoga. Samo što većina ugljikovih jedinki preživa i prežvakava zonu sumraka u zaboravu. Doktori Hicksovi, sami mesmerizirani, mesmeriziraju ostatak ekipe. Samo ponekad, za prvi maj, zovne ih direktor osnovne...
Dogovske horde žive srozano stanje bez većih potresa, ali sam maestro, on je jedna osjetljiva majčina dušica. Njegov senzibilitet ne da mu da zaboravi nedjelju. A kako ne zna što je ova nedjelja, on grca, očajava. Kierkegaard kaže, bolest na smrt.
Pa što je ta nedjelja, pobogu?
Hegel kaže, u jednom običnom podnaslovu: razdvoj religije i svjetovne svijesti.
Pročitati ovo, ovako banalno rečeno, obično napisano, to prepametne dogovske profesore sa njihovim šeširićima, srdi do frekvencije od 15 tisuća megaGaussa. Neš ti mudrosti: razdvoj religije i svjetovne svijesti.
Pa ipak, ova bagatelna rečenica od pet riječi od kojih je jedna neugledni veznik "i", to je rješenje svih Sclavijevih muka. Postoje ljudi na svijetu, koji se zovu rijetki, ali koji se na laganim, agilnim nogama kreću kroz taj iskonski razdvoj. Ne biste ih prepoznali na ulici ili na forumu kad ih sretnete: tako su elementarni u običnim stvarima. Ne mogu se prepoznati po tome što čitaju bombastične, egzotične i svjetske stripove. Možda čak čitaju banalne Zagore, recimo.
Jednom prilikom, čitao sam Schellinga u Filozofiji mitologije itd. Nekih tisuću petsto stranica i ja vam, tu me režite, ne bih ovoga trena mogao to reproducirati u detalje. Ako sam išta razumio (a to je upitno, kao što je čitavo ovo izlaganje upitno), čini mi se da je Schellingova teza: svijest je svijest o Bogu. Ako ja ovo razumijem, kao što ne razumijem i odsada nadalje sve uzmite sa velikom rezervom, Schelling kaže: svijest je svijest o Bogu. Pa dobro, dvaput si to rekao, mislim, bezveze, svijest je svijest o Bogu.
Samo malo, ne radi se tu o predikatizaciji. Nije riječ o tome da postoji prvo "svijest" i onda ta "svijest" ima ili zna, svijesna je jednog predmeta koji označavamo "Bog". Svijest je svijest o Bogu. Svijest, prvi dio formule križam, i ostaje drugi dio formule koji se treba čitati baš tako kao da piše prvi dio formule. "Svijest o Bogu" = "svijest". Umjesto da kažemo "svijest", kažemo "svijest o Bogu". Ali, vidi sad, budući da je to jedno te isto, a govoriti "svijest o Bogu" je nezgrapno, predugo i zavađa na stranputice predikatizacije, dovoljno je reći - svijest.
Aha, počeša se iza uha.
Gospodo, iskonski rascijep, za koji se zna, a ne zna se, upravo je ovaj samozaborav i predikatizacija. Ali što je najkonfuznije, nije tako da bi se moglo ostati u izvornoj cjelovitosti, u Parmenidovoj Sfairi, Jaspersovom obuhvatnom, Platonovom Dobru i kršćanskom Gospodu. Mora se kroz turbu, mora se u srozano stanje. I otuda vraćati u početni položaj.
Whitley Davies pati od srozanog stanja i učinio je refleks prema početnom položaju, no u potpunoj dezorijentaciji. On bi iz turbe, apsolutno, ali se obraća relativnim radnim skupinama eksperata. Whitley nije dovoljno korijenit. Ta se metanoja mora izvršiti pobjedom nad Supermašinom. Koliko je to moguće, čitatelj će prosuditi. Ja podsjećam da sve ovo treba uzeti s rezervom, jer supermašinsko postojanje supermašinskih ljudi ne može se samo tako presjeći, jednim rezom. A mora baš i upravo tako. Pa si vi mislite.
Hegel kaže enciklopedija, ali Kierkegaard kaže skok.
Kako se radi taj skok u Gospodina, to ćemo ili nećemo pričati jednom.
Sclavi se nalazi tik pred vratima spasa, ali je zato najrđaviji, najsrozaniji, najpokvareniji stvor. Neka se otvori str. 28 epizode Užas iz beskraja. Whitley grca i kleči, a sova mu vadi srce. Ove konfuzne slike jedne religiozne svijesti koja se odbija probuditi ostajući tako u vražjem krugu puzanja i klečanja, urlaju sav konfuzni užas: građanoidna sova duha pretumačenog u intelekt mora izvaditi srce koje očajava i traži nedjelju. Ali zahtjev srca je apsolutan i ne može popustiti ni odstupiti ni milimetar i nema te civilne sove koja može izvaditi ljudsko srce do najsitnije žilice.
Molim prevedite i pošaljite ovo Sclaviju. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 20/06/2019 : 18:17:59
|
POVODOM CRVENOG ZNAKA
Prvo eksplicitno ljevičarsko smeće u serijalu. Svi vide da nešto ne štima sa ovom epizodom, a ne mogu si do kraja razjasniti. Radi se o onome do čega smo došli u prethodnom razmatranju: Sclavijev očaj je apsolutan, a zemaljska bijeda je relativna. Nikakvi imigranti, beskućnici, grbavi, siromašni, proleteri ne mogu nikada biti toliko očajni koliko je to svijest u rascijepu. Sclavi se tu, u Crvenom znaku proletera, patvori, falsificira samoga sebe. Instrumentaliziravši svoj apsolutni očaj u lijeve narative, izgubio je svu vitalnost, svu energiju. Neka se usporedi Povratak čudovišta ili Alfa i Omega. Njegov forte je romantika koja ne poznaje granice, nije kanalizirana niti se dade artikulirati u akcijski program. Sve ovo on patvori u Crvenom znaku, a otada će se toj mlakosti utjecati i kasnije.
Dobri stari Coppola, kojega ne možemo smisliti, ovdje je, ne za 10, nego za 100, tisuću bodova prešišao Sclavija. Otvorio sam Crveni znak i nisam mogao vjerovati. Gledao sam taj crtež dok je Sclavi zamuckivao svoje "poante".
Problem zla u svijetu je jedini ozbiljni prigovor ateizma. Ne mislim, pri tome, da je to ozbiljan prigovor pravim muževima, nego je ozbiljan u turbi. Kroz Supermašinu tutnje horde i njih se pokreće sentimentalnim govorima, u kojima nema nikakve suštine, ali ima zavodljivih slika. Kad se te horde pokrenu, onda se tresu tisućljeća. U Supermašini se više i ne računa bez masa, i to je jedan vražji krug u kojemu ti Sclavijevi siromašni ucjenjuju bogate, a bogati njih. Sve je to besmisleno, ali funkcionira!
"Gadljivo... Ne bih htio, ali tako je. I sad sam sav sretan što sam se vratio na svoj bogati sretni planet. Sramim se sama sebe. Zašto oni nisu ovdje? Zašto ja nisam tamo? Odakle mi pravo da imam kuću, auto, stereo?"
...lamentira konfuzni Dylan kada ga strefi problem teodiceje.
Pitati se zašto ovaj ovo, a onaj ono i zaustaviti se na sentimentu, to je upravo ostati u turbi. To nije dovesti u pitanje pravila Supermašine, nego upravo provoditi ih kao pokorni vražji sluga. Sve je u Supermašini puno takvih Potraga, životnih priča, specijaliziranih emisija uz sudjelovanje eksperata. To se kaže i - prelazi se dalje. U svijetu DDoga na Kraljicu tame, a u svijetu šoubiznisa na reklame i večernju utakmicu.
Sclavi je više ljudski, bolji i istinskiji kada piše Hijenu ili Damiena, nego kad servilno paktira sa talijanskom komunističkom partijom i ostalom žgadijom.
O otmjenim kurvama, Sclavi nema pojma, dok je Kubrick zanimljiviji. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 20/06/2019 : 20:48:42
|
ŠERIFI ROMANTICI PROTIV KONDOTJERA
Već duže vrijeme čitam vestern u stripu. Tako sam ponovio Blueberryja (teškom mukom ---> Blueberry je jedan od najprecjenjenijih stripova na planetu. ovo ne znači da nije okej, nego je debelo precijenjen) i Comanche.
Comanche je mrvicu zanimljiviji strip od Blueberryja, a epizoda koja vrijedi je broj 8 ŠERIFI.
Općenito se Komanču smatra realističnim vesternom: to znači da unutra imate stilizirano nasilje, tarantinovske dijaloge i ostali arsenal gluposti koji maloga pericu navodi da fantazira u pravcu "to je to, tako je to bilo".
Šerifi imaju sve ovo, čitav ovaj arsenal ------- ali stiliziran do jedne farsične prenapregnutosti. Tako da krajnji rezultat ispada zanimljiviji nego je to Greg možda namjeravao: realizam se pretvara u nadrealizam i mi imamo jedan vestern koji se odigrava u srednjovjekovnoj Europi opkoljenih gradova, kondotjera, plijena, dama i vitezova.
Red Dust, glavni trubadur, sreće sortu šerifa slobodnjaka. Jako je zgusnuta ova postavka o ekipi šerifa, nasuprot koje stoje farme i rančevi, progres i civilizacija. Jasno, nije to Gregova postavka; on ju je samo prenio iz klasičnog vesterna. Osobno mi je to izuzetna tema, ali sada nećemo piliti u crijevca.
Svijet starog Zapada se mijenja i divlja horda šerifa daje najbolje od sebe u borbi do smrti protiv plaćenika koji imaju mjernu jedinicu (te su time, paradoksalno, oličenje progresa koji nastupa, sistema potreba koji će zamijeniti romantiziranje otvorenih prostranstava i zelenih pašnjaka).
ps - jesu li ikome prebedasti dijalozi, ti čuveni, opjevani Gregovi dijalozi koje vode likovi koji su istovremeno brutalizirani do mašina za preživljavanje i istančani do visoke kulture ironijskog odmaka? Fakin debeli šerif, sirovina koja ždere, pije i puca, koristi riječ - apoteoza??! To je ta nadrealnost koja obavija priču i čak ju podiže iz suhog realizma.
 |
Edited by - stinky on 20/06/2019 20:50:37 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 22/06/2019 : 10:43:08
|
LOŠE CRVENE MISLI
2000-će i neke Orban postavlja bodljikavu žicu na granicu. 90-te Sclavi piše Crveni znak. 98-me Sclavi piše Loše misli. 2019. stinky piše kratki komentar. Ovoga puta zaista kratki:
"Ako želiš pokrenuti lanac dobrih misli i dobrih ljudi, nemoj napisati strip u kojemu jedan dobar čovjek pomaže drugima da se oslobode gnjeva i mržnje i onda tog istog dobrog čoovjeka sadistički ubiti na kraju pomoću jedne budaletine policajca."
Emmanuel Kant, pametniji brat Immanuela Kanta u knjizi Kritika vatrene vode |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Antologijske stvari
