Ako ostavite iznose koliko je tko znao dati za pojedine glancere eto zabave nasljednicima kad nas ne bude - da se dobro nasmiju koliko su luđaci znali dati za stari papir. Koji će vjerojatno završiti u dimu.
Aha, smijace se drzeci telefon od 3000 evra u ruci, koji ce nakon dvije godine baciti u kantu za smece.
Ako ostavite iznose koliko je tko znao dati za pojedine glancere eto zabave nasljednicima kad nas ne bude - da se dobro nasmiju koliko su luđaci znali dati za stari papir. Koji će vjerojatno završiti u dimu.
Aha, smijace se drzeci telefon od 3000 evra u ruci, koji ce nakon dvije godine baciti u kantu za smece.
Snimka telefonskog razgovora iz 2055. godine vođenog korištenjem najnovijeg Samsung Galaxyja S 46. Sin kolekcionara: "Bok prijatelju, oprosti što smetam, ali treba mi tvoja pomoć". Prijatelj: "Samo reci frende, tu sam ako mogu ikako pomoći". Sin kolekcionara: "Kopao sam po stvarima svog pokojnog starog i pronašao hrpu požutjelog papira, u pitanju je nekakva primitivna verzija knjiga. Među tom ogromnom količinom meni nepoznatih stvari za oko mi je zapala uplatnica na iznos 1200 € pronađena unutar jedne poluraspadnute knjige. Ne znam o čemu se točno radi, na njoj piše samo Zagor - Nasilje u Darkvudu. Znam da ti možeš sve iskopati pa bih htio da mi provjeriš taj Darkvud, mora da je to bilo vrlo važno mjesto u ono vrijeme čim je stari pljunuo takve novce za tu knjigu". Prijatelj: "Ok, samo se malo strpi i brzo ću istražiti o čemu se radi". Nakon nekoliko minuta. Prijatelj: "Hm, ne znam kako da ti kažem... ali tvog starog su dobro zajebali, taj Darkvud nikad nije postojao niti u jednom kutku svijeta". Sin kolekcionara: "Šta kažeš? Nikad nije postojao? O Sunce mu njegovo blesavo, kako se dao navući na tanak led, a činio mi se tako bistar čovjek koji stoji čvrsto na zemlji. Šteta što sada nije tu da mu pred njegovim očima spalim svo ovo đubre za koje je bacio krvave novce". Uslijed silnog uzbuđenja sinu kolekcionara ispadne mobitel iz ruke i zvekne ravno na pločice. Prijatelj: "Halo, jesi li još uvijek tu?" Sin kolekcionara: "Jesam, samo me malo zanijelo". Prijatelj: "Kakav je to bio udarac što se čuo?" Sin kolekcionara: "Ma ništa važno, ispao mi mobitel iz ruke i razbio se ekran, a baš sam ga kupio prošli tjedan. Tko ga jebe, sutra ću ionako kupiti drugi, kad je ona stara budala mogla baciti tolike novce na bezvrijedni papir onda je prava sitnica razbiti mobitel od 3000 €". Sin kolekcionara i prijatelj u isti glas: "Koja budala, hahahahahahahah, haaaaaaaaaaaaahhhhhh".
Kako niko da napiše da bi svi mi (a bogami pre svega izdavačke kuće) u neku ruku trebali da poradimo na popularizaciji stripa da bi se isti kupovao i od strane nadolazećih generacija, pre svega od strane naše dece?Mislim da je to suština svega ako se izdaješ za nekog ko voli strip, a ne da samo skupljaš radi nekog prestiža i postavljaš slike svoje kolekcije po forumima.
Takođe, pitanje nije dobro formulisano.Uopšte nismo svesni toga da nije reč o tome šta će biti sa stripovima kada nas ne bude bilo već ipak osetno ranije. Šta kao penzioneri (vezano i za tome odgovarajuće godine) ćemo na isti način skupljati i zanimati se za stripove?Kako dane, tada ćemo brajko moj imati malo više nekih drugih problema i peokupacija. Ko ima dece rekao bih i još ranije će početi da sređuje prioritete u životu pa samim tim i stripove. Čekaj kada dođe na red da se sin ženi ili ćerka udaje, da im se pomogne oko stambenog pitanja, zaposlenja.......Neće tada stripovi biti prioritet. Po meni, nije još puno vremena ostalo, a svedoci kraha ćemo biti i mi za života, dakle neće biti reči o tome šta me briga kad me ne bude bilo.
Jedino da se mlađe generacije približe stripu.
A sad neka me slobodno ispljuje ko god hoće zato što imam stav i što sam eto poljuljao nečiju utabanu samozadovoljnu harmoniju.
Ako ostavite iznose koliko je tko znao dati za pojedine glancere eto zabave nasljednicima kad nas ne bude - da se dobro nasmiju koliko su luđaci znali dati za stari papir. Koji će vjerojatno završiti u dimu.
Aha, smijace se drzeci telefon od 3000 evra u ruci, koji ce nakon dvije godine baciti u kantu za smece.
Snimka telefonskog razgovora iz 2055. godine vođenog korištenjem najnovijeg Samsung Galaxyja S 46. Sin kolekcionara: "Bok prijatelju, oprosti što smetam, ali treba mi tvoja pomoć". Prijatelj: "Samo reci frende, tu sam ako mogu ikako pomoći". Sin kolekcionara: "Kopao sam po stvarima svog pokojnog starog i pronašao hrpu požutjelog papira, u pitanju je nekakva primitivna verzija knjiga. Među tom ogromnom količinom meni nepoznatih stvari za oko mi je zapala uplatnica na iznos 1200 € pronađena unutar jedne poluraspadnute knjige. Ne znam o čemu se točno radi, na njoj piše samo Zagor - Nasilje u Darkvudu. Znam da ti možeš sve iskopati pa bih htio da mi provjeriš taj Darkvud, mora da je to bilo vrlo važno mjesto u ono vrijeme čim je stari pljunuo takve novce za tu knjigu". Prijatelj: "Ok, samo se malo strpi i brzo ću istražiti o čemu se radi". Nakon nekoliko minuta. Prijatelj: "Hm, ne znam kako da ti kažem... ali tvog starog su dobro zajebali, taj Darkvud nikad nije postojao niti u jednom kutku svijeta". Sin kolekcionara: "Šta kažeš? Nikad nije postojao? O Sunce mu njegovo blesavo, kako se dao navući na tanak led, a činio mi se tako bistar čovjek koji stoji čvrsto na zemlji. Šteta što sada nije tu da mu pred njegovim očima spalim svo ovo đubre za koje je bacio krvave novce". Uslijed silnog uzbuđenja sinu kolekcionara ispadne mobitel iz ruke i zvekne ravno na pločice. Prijatelj: "Halo, jesi li još uvijek tu?" Sin kolekcionara: "Jesam, samo me malo zanijelo". Prijatelj: "Kakav je to bio udarac što se čuo?" Sin kolekcionara: "Ma ništa važno, ispao mi mobitel iz ruke i razbio se ekran, a baš sam ga kupio prošli tjedan. Tko ga jebe, sutra ću ionako kupiti drugi, kad je ona stara budala mogla baciti tolike novce na bezvrijedni papir onda je prava sitnica razbiti mobitel od 3000 €". Sin kolekcionara i prijatelj u isti glas: "Koja budala, hahahahahahahah, haaaaaaaaaaaaahhhhhh".
2055.vjerovatno neće bit ni knjiga ni eura ni kolekcionara a pogotovo stripova. smanji to na 2025.
You stared at the abyss, you'll never rest in peace
Sto ce biti s nasom kolekcijom stripova, jednog neminovnog dana, kad nas ne bude? Vrijedit ce masu, vise nego sada. I vrijednost ce joj,(im), s buducnoscu samo rasti... Sad, drugo je pitanje, dali ce se kolekcije kao takve uscuvati, i tko ce to 'upraviti'? Prodati, rascjepkati, pokloniti, cistiti gradele s njima i loziti oganj, osnovati zakladu, muzej, nastaviti sakupljati, ili sto vec...
Ako dica to budu znala cijenit i još lipše, volit, ja posthumno sritan. Ako i ne, ja opet posthumno sritan. Kako to zna moj dobri prika reć, "jebo te taj komad papira, da te jebo".
Ako ostavite iznose koliko je tko znao dati za pojedine glancere eto zabave nasljednicima kad nas ne bude - da se dobro nasmiju koliko su luđaci znali dati za stari papir. Koji će vjerojatno završiti u dimu.
Aha, smijace se drzeci telefon od 3000 evra u ruci, koji ce nakon dvije godine baciti u kantu za smece.
Snimka telefonskog razgovora iz 2055. godine vođenog korištenjem najnovijeg Samsung Galaxyja S 46. Sin kolekcionara: "Bok prijatelju, oprosti što smetam, ali treba mi tvoja pomoć". Prijatelj: "Samo reci frende, tu sam ako mogu ikako pomoći". Sin kolekcionara: "Kopao sam po stvarima svog pokojnog starog i pronašao hrpu požutjelog papira, u pitanju je nekakva primitivna verzija knjiga. Među tom ogromnom količinom meni nepoznatih stvari za oko mi je zapala uplatnica na iznos 1200 € pronađena unutar jedne poluraspadnute knjige. Ne znam o čemu se točno radi, na njoj piše samo Zagor - Nasilje u Darkvudu. Znam da ti možeš sve iskopati pa bih htio da mi provjeriš taj Darkvud, mora da je to bilo vrlo važno mjesto u ono vrijeme čim je stari pljunuo takve novce za tu knjigu". Prijatelj: "Ok, samo se malo strpi i brzo ću istražiti o čemu se radi". Nakon nekoliko minuta. Prijatelj: "Hm, ne znam kako da ti kažem... ali tvog starog su dobro zajebali, taj Darkvud nikad nije postojao niti u jednom kutku svijeta". Sin kolekcionara: "Šta kažeš? Nikad nije postojao? O Sunce mu njegovo blesavo, kako se dao navući na tanak led, a činio mi se tako bistar čovjek koji stoji čvrsto na zemlji. Šteta što sada nije tu da mu pred njegovim očima spalim svo ovo đubre za koje je bacio krvave novce". Uslijed silnog uzbuđenja sinu kolekcionara ispadne mobitel iz ruke i zvekne ravno na pločice. Prijatelj: "Halo, jesi li još uvijek tu?" Sin kolekcionara: "Jesam, samo me malo zanijelo". Prijatelj: "Kakav je to bio udarac što se čuo?" Sin kolekcionara: "Ma ništa važno, ispao mi mobitel iz ruke i razbio se ekran, a baš sam ga kupio prošli tjedan. Tko ga jebe, sutra ću ionako kupiti drugi, kad je ona stara budala mogla baciti tolike novce na bezvrijedni papir onda je prava sitnica razbiti mobitel od 3000 €". Sin kolekcionara i prijatelj u isti glas: "Koja budala, hahahahahahahah, haaaaaaaaaaaaahhhhhh".
2055.vjerovatno neće bit ni knjiga ni eura ni kolekcionara a pogotovo stripova. smanji to na 2025.
Ali će zato postojati Sammsung, a 2025. je skoro pred nosom i prerano je da kolekcionari umiru tako brzo.
Neka netko digne kredit i kupi od mene sve što imam (a ima se šta vidjeti), pa je jedan član automatski riješen te brige iz naslova. A ja ću nastaviti živjeti po onoj poslovici- ne veži se za ništa što nemožeš za 10 minuta ponijeti sa sobom...
Stari Egipćani su bili mudri pa su sve stvari koje su ih uveseljavali bile pokopane sa njima, lešinari su se mogli samo češkati, i to već znate gdje......
Stari Egipćani su bili mudri pa su sve stvari koje su ih uveseljavali bile pokopane sa njima, lešinari su se mogli samo češkati, i to već znate gdje......
Da. Samo sto su lesinari nahrupili stoljecima kasnije i izlesinarili sve.
Stari Egipćani su bili mudri pa su sve stvari koje su ih uveseljavali bile pokopane sa njima, lešinari su se mogli samo češkati, i to već znate gdje......
Da. Samo sto su lesinari nahrupili stoljecima kasnije i izlesinarili sve.
Sustit će ih kazna Velikog Ozirisa i Izide , kao i mnoge
Šta će biti sa našom kolekcijom kad nas ne bude?
.jpg)
Posted - 09/08/2019 : 14:58:07
.jpg)
.jpg)
.jpg){kind=avatar}
(1).jpg)
.jpg)
