Author |
Topic |
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 16/10/2019 : 10:24:21
|
quote: Originally posted by 1Euro
quote: Originally posted by xilrion
quote: Originally posted by 1Euro
Striptiz ima:
-muziku -ples -ljepe djevojke -golotinju -može imati i specijalne efekte -može imati i gimnastičke potjeze -ima šarm -može ispričati neku priču (kao ples npr) -ima puno toga više od običnog skidanja i njihanja grudi
jedini striptiz koji mene zanima je onaj koji se odvija u mojoj spavaćoj sobi.
tako je najbolje, u tišini, ugašeno svijetlo, sa osobom koju znaš več 20+ sati, dva puta zaključan u spavaču sobu, obavezno misijonarski položaj i udri!
Ovako je već zanimljivije. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
1Euro
Advanced Member
12494 Posts
Member since 17/07/2008 |
Posted - 16/10/2019 : 12:33:38
|
quote: Originally posted by DODSFERD
quote: Originally posted by 1Euro
quote: Originally posted by xilrion
quote: Originally posted by 1Euro
Striptiz ima:
-muziku -ples -ljepe djevojke -golotinju -može imati i specijalne efekte -može imati i gimnastičke potjeze -ima šarm -može ispričati neku priču (kao ples npr) -ima puno toga više od običnog skidanja i njihanja grudi
jedini striptiz koji mene zanima je onaj koji se odvija u mojoj spavaćoj sobi.
tako je najbolje, u tišini, ugašeno svijetlo, sa osobom koju znaš več 20+ sati, dva puta zaključan u spavaču sobu, obavezno misijonarski položaj i udri!
Ovako je već zanimljivije.
bio sam sarkastičan |
|
|
xilrion
Advanced Member
Croatia
3023 Posts
Member since 16/12/2010 |
|
1Euro
Advanced Member
12494 Posts
Member since 17/07/2008 |
Posted - 17/10/2019 : 10:30:51
|
quote: Originally posted by xilrion
ja sam mislio na striptiz koji ja izvodim.
kužim sad.
PA dobro, mislim da svijetska striptiz scena time ne gubi baš nešto |
Edited by - 1Euro on 17/10/2019 10:33:15 |
|
|
1Euro
Advanced Member
12494 Posts
Member since 17/07/2008 |
|
Risar_69
Advanced Member
Slovenia
11679 Posts
Member since 05/05/2008 |
|
Risar_69
Advanced Member
Slovenia
11679 Posts
Member since 05/05/2008 |
Posted - 18/10/2019 : 18:04:58
|
A sjetio sam se i tada krajem 80ih revije u boji Playstar-Kaj-A4 format, sve u boji, papir skoro bolji kao od Playboya, vrlo kvalitetno izradjeno, a izašlo je oko 5-7 brojeva, sve koje sam imao-oko pet prvih brojeva, završile u staroj vojsci kod drugih-razvalili mi ormar i odnjeli sve brojeve a ostalo ostavili netaknuto... |
Kad pocneš crtati, uvek moraš imati na kraju olovke, srce, ruku i misli! |
Edited by - Risar_69 on 18/10/2019 18:07:04 |
|
|
Vlladimir
Senior Member
2045 Posts
Member since 26/08/2009 |
|
Vlladimir
Senior Member
2045 Posts
Member since 26/08/2009 |
|
Vlladimir
Senior Member
2045 Posts
Member since 26/08/2009 |
Posted - 24/10/2019 : 13:04:23
|
DIJALOG S PENISOM: Žene u domaćem filmu Ivan Kegelj 27. travnja 2013.
Pročitajte sjajan tekst o položaju glumica u jugoslavenskom filmu, svojevremeno objavljen u e-časopisu za kulturu P.U.L.S.E.. Dok se novi hrvatski film, ne griješeći bludno, pokušava plasirati direktno u raj, redatelji koji su snimali u vrijeme Jugoslavije išli su u drugu krajnost. Film kao da nije mogao biti snimljen bez barem desetak minuta scena seksa. Valja naglasiti da su iste snimane s naglašenim mačističkim pristupom, što je bio i osnovni povod da autor propita odnos prema ženi na našem (kulturnom) prostoru.
“Riljaj Lazo, riljaj! Riljam ženo, riljam!” (Ljubav na seoski način)
POCEPAJ ME!
Koliko je talenta i pripreme za ulogu potrebno da raširite noge, naguzite se u kukuruzištu, prilegnete (goli) na šoferšajbnu, primite ga u kadi punoj vode ili da jaučete pod kakvim masnim siledžijom u štali, ulazu u haustor ili da vas pljeskaju po guzi kad god je glavnom (muškom) liku potrebno da objasni svoje traumatološke dileme? Pa, talenat je tu samo sluga strpljenju.
Danica Maksimović, danas zvijezda tv sapunica, objasnila je svojevremeno kako je izgledala jedna od njenih psiholoških uloga. Parafraziram: “Trebalo je da me on u štali tuca. Moj zadatak je bio da usred polnog akta, vičem – Pocepaj me! Na stranu što je sve bilo prljavo, a glavnom glumcu se osećalo iz usta…”
Zašto, dakle, u srpskom i (pre)potentnom eks-Ju filmu gotovo da i nije bilo snažnih, “nosećih” ženskih uloga? (i ne samo u filmu)… Ko je i zašto cijeli jedan umni i polni univerzum sveo na mjaukanje, porode u šumi i na konjskoj zaprezi, kresanje (bilo da je supružničko, ljubavničko ili onako usput – što je najčešći slučaj)? Žene su zapravo najbrojniji epizodisti u srpskim i eks-Ju filmovima.
NEOJEBERALIZAM
Nije prvi slučaj “karakterne” ženske uloge u filmovima o kojima je riječ, ali je bitan, jer je opet u gro planu domaća diva Milena Dravić. Čuvena scena silovanja u visokoj travi iz “Kozare”. Djevojka koju sustiže raspaljeni njemački vojnik i… ona ostaje nijema. Kako tada – tako i uvijek.
Milena Dravić dobila je kansku nagradu (najrespektabilniju koju je dobila neka srpska i eks-Ju glumica) za ulogu u filmu “Poseban tretman”. Šta je vrhunac te uloge? Pa scena u kojoj sadista i diktator, prikriveni alkoholičar, kog (brilijantno) tumači Ljuba Tadić, “razvaljuje” svoju domaćicu u fabrici piva na stolu u njenoj kancelariji. Neki kritičari (domaći gušteri) ismijali su tu nagradu, kao da je srpski film prepun iznijansiranih ženskih uloga. Šipak!
Čak je i Žika Pavlović u svojoj kultnoj seriji “Pesma”, rađenoj po romanu Oskara Daviča, jednu od svojih dramaturški najjačih scena posvetio ženi kao sredstvu za pražnjenje (ideološkog) libida. Kad Veković (opet Ljuba) nosi pralju u korpi za veš (kao kakvu umiljatu macu), on mumla: “Što volim kad je žena kurva!”, a ona – Mira Banjac (svjesna podjele posla u fikciji i stvarnom životu) odgovara: “Dođi dragi, dođi…”
I cijeli Crni talas srpskog i eks-jugoslovenskog filma tretirao je ženu, što bi drugovi rekli kao “objekt, a ne kao subjekt”. Raspojasana, ali uvijek kultivisana erotika Eve Ras iskorištena je u nizu filmova za aluzije na (s)jebano društvo: “Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT-a”, itd.
Tu je i grešna do maksimuma, i nemilosrdno iskorištena ljepota Jelene Žigon, Rade Đuričin, Nede Arnerić (više koitusa nego replika), Dragane Varagić, Ružice Sokić…
ŠTA JE ONO, OČE MAKARIJE? DOBRA PIČKA, SINE MOJ.
Pa cijeli serijal Živka Nikolića, koji je, govoreći o položaju žene u crnogorskoj tradicionalnoj kulturi, potisnutoj seksualnosti i o tome kako “čojstvo” djeluje na “junaštvo” – uslikao žensku potčinjenost i stavio je na pijedestal one kojoj svi pljuju u gaćice, a potajno onanišu.
Taj pogled na ženu kao teritoriju koju treba osvojiti (čitaj: povaliti), ne samo fizički već i mentalno, odlično ilustruje scena iz filma pomenutog autora (antologijska replika): “Šta je ono, Oče Makarije? To je, sine, što bi narod rekao, dobra pička!” – dok Savina Geršak za to vrijeme skakuće po vrleti kao divokoza, uplašena životinja.
Najveći karakterološki domet (“korak naprijed”, što bi rekli političari, stari pornografi) u domaćim crno-talasnim ili novo-talasnim erama jeste scena (eh, taj neugodni Živko) iz “Lepote poroka” u kojoj Mira Furlan pokorno nosi pogaču koju će staviti na glavu, kako bi je muž dokusurio maljem, jer je (jelde) bila sklona naturalizmu – tom najljućem neprijatelju balkanskog mačizma, ali samo kada se radi o našim ženama, naravski.
Doduše, bilo je tu i nekih psiholoških pomaka u pogledu osvajanja ženskog prava na orgazam (đavolji posao): “Da me vidi moja mila majka!” – viče raspomamljena švalerka u navedenom filmu, dok jaše onu stvar, koja je u srpskom i eks-jugoslovenskom filmu vađena više puta nego revolver u bezbrojnim kaubojcima starog dobrog Holivuda.
Uostalom, kurac bješe (a i danas je) najčešći partner našim glumicama. Pretjerujem? “E ne, da mu jebem oca!”
POZNAĆE ME MARKAN PO GUZICI!
Veza mlade drugarice koja obavlja visoku funkciju u državi (ministarka) i tada mladog, a danas jednog od najvećih srpskih pjesnika, koji će slavu steći mnogo godina kasnije, čije je intimne trenutke snimala UDBA, karakteristična je po pitanju: “Voliš li moj kurac više od Partije?” – samo to pitanje za ženu koja je cijelu karijeru (i dobar glas revolucionarke) žrtvovala za ljubav.
Svetlana Bojković, pozorišna primadona, na filmu je (na njenu sreću) igrala tek nekoliko puta. Za šta je iskorištena žena koja je odigrala cijeli klasični repertoar u srpskom glumištu? U filmu “Pas koji je voleo vozove” silovana je u (čini mi se) automehaničarskoj radnji. Razlog? Valjda ga se scenarista sjeća? Možda Goran Paskaljević može pomoći, kao režiser dotičnog?
U domaćoj instant komediji “Halo taksi” podvode je lokalnom bosu (Voja Brajović) koji je tretira kao “ženku”. Da, igrala je i u jednom domaćem krimiću (Neka druga žena), ali je tamo bila okrivljena za ubistvo. Epizodna uloga u kojoj se nije skidala. Pa, i nije loše za domaće filmske uslove. Pogotovo ako se uzme u obzir kako su prošle neke (eufemizam za gotovo SVE) njene koleginice.
Sjetimo se glasovitih prdeža (Tatjana Pujin) u Žilnikovom radu, kojima ona gasi palidrvca svom dragom, što ovome, ali i publici, više govori o radničkoj klasi od bilo kakvog Marksovog pisanija. Ili kako drug Meša u “Ocu na službenom putu” kitom kažnjava bivšu švalerku koja ga je otpremila na Goli otok: “Ti misliš da mi zbog pizde hapsimo?” Ma jok!
Tu je i priglupa seljančica u “Ko to tamo peva” koju seoski djevac (eto drage dame gdje još možete naći svog muškarca iz bajke) povaljuje na ledini pred horom drkadžija: “I tata bi sine!” Bogamiii…
Ili rasprodate Mire Furlan koju ondašnji jugo-režiseri nisu mogli da poskidaju onoliko puta koliko su naumili. Zabranjujući joj da govori bilo čim sem tijelom i bilo kako drugačije sem od grudi pa nadole. Jedan režijski nekrofil čak je tražio da legne gola na stol u mrtvačnici, usred formalina koji je ostao iza leša koji je netom podignut?!
Izuzetak potvrđuje pravilo. “Petrijin venac”? Nema zbora, jedan od veoma rijetkih srpskih filmova sa nosećom ženskom ulogom. Ali tu je paradoks – film je, zapravo, priča o muškom svijetu. Ipak, bez Petrije ne bi bilo priče. Istini za volju, Mirjana Karanović u tom filmu nije prošla bolje od ostatka ženske glumačke populacije, sa svim onim što je već rečeno, ali je bar dva sata bila glavna.
Sjetimo se i eks-jugoslovenske preteče Žilijet Binoš – Božidarke Frajt. U ingenioznom filmu-drami “Žena s krajolikom” Ivice Matića, lokalni dilber joj (trudnoj) zadiže suknju i nasjeda je na mravinjak: “Kaži, koji te je ujeo?” – pita i sve suče brke. Ili seoskog top-modela naivnog slikarstva iz istog remek-djela i njenog potresnog krika, nakon što je sebe ugledala na platnu: “Kuku meni, poznaće me Markan po guzici!”
Ne zaboravimo (pred)ratno puhanje u ženske gaćice u “Padu Italije” Lordana Zafranovića ili psihoanalitičke koituse u (inače sjajnom) filmu “Muke po Mati”. Ali, da budemo pravedni, domaći film ne “miriše” ni gošće iz inostranstva. Uostalom, jedna od najcitiranijih filmskih replika glasi: “Ko kara onu Šveđanku?”
KO KARA ONU ŠVEĐANKU?
“Nešto između”, film iz koga potiče ova “smjehotresna” opaska, jedan je u nizu filmova u kojima strankinje upoznaju najjači srpski i balkanski (filmski) brend – onu stvar. A onda, zbog ljubavi ginu, naravno jebači. Pitajte Dragana Nikolića.
Čak ni u “Dečku koji obećava” strankinja nema drugog posla do li da nauči našeg dečka kako se pravilno, po svim briselskim standardima, radi felacio, odnosno, da citiramo bilo koji domaći film – dobra “pušiona”.
Ko će se sjetiti svih (ne)mogućih koitusa ili beznačajnih uloga majki, šutljivih žena, ojađenih sestara, lokalnih kurvica, urbanih kamenjarki… koje su prodefilovale ili još defiluju domaćim pokretnim slikama. Ta polna neravnoteža u srpskom filmu liči na udove – odlično razvijenu desnicu i ljevicu koja je tu samo radi estetike. Zašto je, dakle, domaći film bio i ostao mačistički i patrijarhalan?
Radi društva u kome egzistira? Radi ekstremne muške šovinističke estetike prema kojoj je moguć čak i čuveni stih (neodeseterac): “Mila majko, vjerna ljubo moja”?! Zbog manjka žena među filmadžijama? Zbog neke užasne i misteriozne tajne koja je umrla zajedno sa posljednjim Tarabićem?
Ako mene pitate, svi ovi odgovori mogu biti tačni, ali nisu. Naime, srpski Almodovar ili Bunjel nisu mogući jer mi – nemamo žene!
PLAČEŠ PIČKO, PLAČEŠ!
Šta je najteža kletva u našem narodu? Kada nekoga hoće da uvrijede, onda mu kažu – pičko! Takvima se ne piše dobro, takvi su izopšteni iz bilo kakvih moralnih vrijednosnih okvira.
Kod nas još nije doprla svijest da ne-imati kitu ne znači nužno biti podređen, omalovažen, autsajder, “donji”. Pisac ovih redova još nije sreo sagovornika koji mu je bez unjkanja i šaputanja priznao da ima (i da je svjestan da ima) svoju žensku stranu psihe i tijela, a da normalno funkcioniše kao muškarac.
Kod nas čak i one koji bi trebalo da budu žene, obožavaju čuvene uzrečice: “Eh, da mi je nešto ona stvar!” ili “Eh, da sam muško!” ili “Eh, da sam kurata!” (pjesnički izraz koji je imanentan našoj ženskoj prozi)… Kod nas ni žene (bar ne javno i ne u većini) ne vole da priznaju da im je lijepo bez kite, da im je baš drago što su pičke.
Ukratko, zatomnjeni seksipil ne pretvara se u umjetnost već u pritvornost i ne ide u kina, pozorišta ili galerije već u – sigurne kuće, kao posljednje utočište negiranja da nemaju “visuljak”. Čemu, dakle, ženski svijet na filmu kada ga nema ni u životu? A pošto je kamera “hladno i objektivno oko”, ne može ni da snimi ono čega nema.
Ne govorim pri tome, naravno, o podjeli prema onome što visi između nogu, već o podjeli na one koji su svjesni i one koji nemaju svijest da piškiti stojećki i piškiti sjedećki nije samo stvar poze, već su to različite percepcije života.
U narodu koji je “jedno i po polan” (ono pola vodi tek noćni život) jedna od najnježnijih i najtužnijih filmskih replika glasi: “Plačeš pičko, plačeš”…
I naplakaćeš se, bogami.
|
Ana Tomaskovic kraljica! |
|
|
Vlladimir
Senior Member
2045 Posts
Member since 26/08/2009 |
Posted - 24/10/2019 : 13:06:18
|
PORNOGRAFIJA U DOBA JUGOSLAVIJE Kako su 'magazini za umijeće ljubavi i higijenu seksualnog života' promijenili socijalističko društvo
AUTOR: Hina
OBJAVLJENO: 28.09.2019. u 15:00
Liberalizacija društva u socijalizmu donijela je 1968. prve "magazine za odrasle" - beogradski "Čik" i "Evu i Adama", da bi krajem 80-ih taj tip novina do rekordnih tiraža doveli slovenski "Vroči kaj" i zagrebačka "Erotika" s rekordnih 400.000 prodanih primjeraka broja iz prosinca 1987. Vezane vijesti
PORNOGRAFIJA NIJE OBRAZOVNI PROGRAM Šest lekcija o seksu koje mora znati svaki muškarac koji je 'učio' iz porno filmova
Ispovijest prvog hrvatskog pornografa: 'Snimio sam prvi pornić, a danas živim od cateringa'
Istaknuo je to povjesničar medija i filma Željko Luketić na predavanju "Sexual Liberation in Socialist Yugoslavia’s Print Magazines" održanom u petak u Puli u sklopu međunarodnog znanstvenog skupa "Socijalizam na klupi".
Luketić je kazao da su upravo 1968. "Čik" i "Eva i Adam" prvi plasirali "literaturu za odrasle" odnosno magazine "za umijeće ljubavi i higijenu seksualnog života", ali i da je tada to bilo čitateljima vješto plasirano kroz kombinaciju zabave, humora i erotike.
"Pornografija tada nije bila ni u primisli, iako je znakovit odgovor urednika čitateljici 'Čika' koja je u rubrici 'Pisma' pitala kada će na duplericama i goli muškarci. U ime redakcije odgovoreno joj je 'penis je pornografija' i time je bio zacrtan razvoj erotske zabavne štampe sve do kraja 70-ih kada se obnažene žene, a ponekad i muškarci sve češće pojavljuju u medijima slaveći slobodu i seksualnost", kazao je Luketić. Porez na šund kao cijena slobode
Dodao je da se vladajućima i nije sviđala baš tolika sloboda pa su tiskovine "padale" pod legendarni i mnogima zloglasni "zakon o šundu" i tako plaćale cijenu svoje slobode.
"Upravo 70-ih javlja se i zanimljiv spoj ozbiljne politike, istraživačkog novinarstva i slobodnih, mekopornografskih fotografija koje je u zagrebački Start doturao Ivo Sanader, koji će tridesetak godina kasnije postati hrvatski premijer.
S druge strane, u beogradskom Zum i Extra Reporteru uglavnom se bez copyrighta izrezivao i kopirao strani tisak. Gostujući psihijatri poput Marijana Košičeka razglabali su s čitateljima o gljivicama i trudnoći, no rijetko se tko odvažio pokazati ultimativni društveni tabu - golog muškarca.
Već navikli na obnažene djevojke, pa i slavne poput pjevačice Moni Kovačić, čitatelji i čitateljice su stalno tražili nešto novo pa ne začuđuje objava prva fotografija potpunog golog muškarca u "specijaliziranom" magazinu - legendarnog Ibre sa Zvezdare u Extra Reporteru u listopadu 1982.", kazao je Luketić za Hinu.
Oslobađanjem publike, ali i uredništava, prodaja magazina za odrasle stalno je rasla i funkcionirala na čistim kapitalističkim principima unatoč ekonomskom socijalističkom okruženju. Erotski magazini često su odrađivali i edukacijsku ulogu
"Dobar dio Erotike nestajao je još u tiskari, a upravo je ona i lansirala prvi komercijalni gay magazin, Erotika M krajem 1989. godine. Tada su već žarili eksplicitni porno magazini poput slovenskog "Vročeg Kaja" pa su se Ibro sa Zvezdare i 'isjeckani' mišićavci činili kao ne odveć skandalozna pojava s početka desetljeća", kaže Luketić dodajući i da su, iako su bili u kategoriji zabavnog i humorističnog tiska, erotski magazini često odrađivali i edukacijsku ulogu.
"Žene je veselilo da i muškarci mogu biti objekti požude, a izdavače i novinare je veselio novac koji je stizao na njihove račune. Kako kaže jedna bivša dopisnica Zum Reportera iz Zagreba, sada zaposlena na HRT-u, za veći tekst mogla se u honorarima zaraditi gotovo cijela plaća", zaključuje Luketić.
Ogroman interes i novac koji se okretao "magazinima za odrasle", potvrđuje i rekordna tiraža Erotike, legendarnog i najprodavanijeg revijalnog izdanja kuće NIŠPRO "Vjesnik" pokrenutog 1985. koji se od 1988. prodavao u više od 300.000 primjeraka, ali i rekord od točno 399.698 prodanih primjeraka broja iz prosinca 1987. s darom čitateljima - kalendarom obnaženih žena.
Ujedno, "Erotika" je time bila i najprodavanije i najuspješnije magazinsko izdanje cijele kuće Vjesnik.
|
Ana Tomaskovic kraljica! |
|
|
Vlladimir
Senior Member
2045 Posts
Member since 26/08/2009 |
Posted - 24/10/2019 : 13:09:05
|
PORNO JUGOSLAVIJA! Domaći pornići iz Beograda bili su konkurencija švedskim, a glavna srpska porno glumica je bila SA KARABURME!
Danas se često čuje da je Beograd postao "grad greha", pun bluda i razvrata, a da su generacije naših roditelja živele u neko lepše i čednije vreme, kada je socijalistički moral bio još uvek jak, a međuljudski odnosi a i odnosi među polovima bili mnogo zdraviji i normalniji.
Časopis Čik
Ipak, da to baš nije bilo tako svedoči i članak koji je objavljen u listu Borba 1970. godine pod naslovom "Ćevapčići sa danskim seksom". U članku koji je ponovo objavljen na Fejsbuk stranici "Kuriozitet", navodi se da je beogradska pornografska pijaca puna raznovrsne "robe", i da se pornografija naveliko švercuje iz inostranstva, a takođe i proizvodi u domaćoj radinosti.
Članak iz lista Borba:
"Pre neki dan u Knez Mihailovoj ulici prišao je jednom našem kolegi elegantno odeveni mladić. – Da li vas interesuju pronografski časopisi i filmovi? Odlična roba, danska. Imam filmove i za celovečernji program. – Naš kolega tvrdi da nije bio interesent jer nema kino-projektor, ali već sledeći prolaznik se izgubio zajedno sa mladićem.
Proizvođači
Pored profesionalnih švercera „švedsku klasiku“ unose u našu zemlju strani studenti, turisti, naši radnici zaposleni u inostranstvu, intelektualci koji privatno ili službeno putuju van granice. Šansu koristi i osoblje naših saobraćajnih kompanija. Jedan poznati beogradski muzički ansambl sa svakog gostovanja u inostranstvu donosi ovu „literaturu“ i njome najčešće plaća usluge mladića koji im pomažu da nose instrumente. Naravno, pornografske časopise i filmove nije teško prošvercovati.
Zato i ne čudi izjava Mićka Starovića, šefa odseka sa prekršaje Savezne uprave carina: – Nemamo mnogo slučajeva švercovanja pornografske literature. To ne znači da toga nema. Prošle godine smo kod Kopra uhvatili jedan mercedes prepun slika nagih devojaka. Roba je bila namenjena nekim majstorima u Splitu koji izrađuju novčanike i ogledalca sa ovim slikama. Naravno to nije bila pornografija. Slike nagih devojaka nisu ništa sablažnjivo. Pa ipak mi smo zaplenili robu i automobil. Inače prema ovim prekršiocima smo daleko strožiji. Rasturanje pornografije je krivično delo, a naša zemlja je još 1950. potpisala međunarodni Sporazum o sprečavanju širenja pornografije. Zbog toga su kazne rigorozne i kreću se od 2000 novih dinara pa naviše.
Naravno zavisi od različitih okolnosti.
Pogrešno je verovati da pornografska pijaca zavisi samo od inostrane „robe“. Postoje i domaći „proizvođači“ koji nisu registrovali svoje radnje, niti plaćaju porez. Jedna fotografska radnja na Bulevaru revolucije, koja je sada zatvorena, služila je za snimanje ovakih slika. Priča se da se i jedan amaterski kino-klub bavi ovom vrstom biznisa, a ima čak i stalne pretplatnike. Za izvesnu mladu damu J. P. sa Karaburme tvrde da je uz pomoć svog brata kino-amatera glavni akter beogradske pornografske proizvodnje. Mušterija uvek ima.
Abnormalci
Pornografske seanse nisu omiljene samo među beogradskim intelektualcima. Neki dovitljivi ugostitelji koriste konjunkturu pa svojim gostima serviraju ćevapčiće s danskim seksom. Proletos je uhvaćen jedan ugostitelj kod Lipovačke šume koji je svojim gostima u specijalnoj sali, prikazivao pornografske filmove. On je radnju registrovao na ženino ime a bio je zaposlen kao kondukter spavaćih kola pa mu nije bilo teško da nabavlja ovakve filmove.
Da li je prikupljanje i prikazivanje pornografskih filmova obična moda ili tu ima posla i za lekare?
– Mnogi zbog neupućenosti mešaju pojam pornografije sa erotikom- kaže dr Momčilo Đurđević, neuropsihijatar. – Pornografija je insistiranje na čisto fizičkom polnom aktu, sa svim varijantama perverzije, korišćenje seksualnih nagona u svrhu zarade. Erotika je sadržajniji pojam i podrazume telesnu i duhovnu stranu ljubavi. Erotika ne vređa normalan ukus i osećaje dok pornografija to čini. Nažalost, erotika je za većinu još tabu. Belgija i delimično istorija, napravili su od erotike bauka, a nas opteretili osećanjem krivice i greha. Izraz seks identičan je sa sablaznim, vulgarnim i zabranjenim. Nasuprot tome erotika za orijentalnu civilizaciju nije greh već religiozni kult.
A pornografija?
U nekim zemljama, a u poslednje vreme i kod nas, razvila se čitava pornografska industrija. Za pornogafske sadržaje najviše je zainteresovana omladina, mlađe i starije neženje, a i mnogi koji su naizgled rešili svoje probleme. Žene to manje čine. Zainteresovanost može da ide do razumnog stepena što bi odgovaralo osobama, normalnih psihičkih i seksualnih osobina.
Ako se radi o osobama za koje je gledanje pornografskih filmova i slika jedini način da se uzbude, onda oni sigurno pripadaju kategoriji koja ne može da se smatra seksualno normalnom. Iza takvog ponašanja često se kriju najrazličitije psihičke devijacije što može da bude još jedan znak abnormalnosti."
|
Ana Tomaskovic kraljica! |
|
|
Vlladimir
Senior Member
2045 Posts
Member since 26/08/2009 |
Posted - 24/10/2019 : 13:17:43
|
Erotika u Jugoslaviji
Zapitamo li prosječnog hrvatskog korisnika čemu služi internet, odgovor je predvidljiv - Facebook, portali s lakim i brzim vijestima i, naravno, Njeno Veličanstvo - pornografija. Ništa neobično, s obzirom da su se mogućnosti novog medija spojile sa starim navikama. A kakve su one točno bile 70-ih u bivšoj državi, donosimo u novom nastavku rubrike Retro
Godine 1981, prepoznajući bolje od partije autentičan sadržaj 'klasne svijesti' radnika, Bora Đorđević osvaja mase 'soft porno' uratkom 'Volim, volim, volim, volim žene'. Simbolički, u toj točki dovršena je prva etapa društvene liberalizacije seksualnosti započete oko 1967. godine, kada čak i fotografi američkog Timea stižu u Novi Sad ne bi li napravili reportažu o lokalnim konobaricama obučenima u 'zečice' slične Hefnerovima. Možemo smatrati Boru prvorazrednim primitivcem i čobanom, ali kulturološku vrijednost stihova 'guzate, sisate, lomne u struku zbog njih razvijam desnicu ruku' ne možemo zanijekati. No vratimo se izvorima.
Strip vs. žensko tijelo
Kako su povijest erotike, odnosno pornografije i medija povezane jače nego prst i nokat, otvara se teško rješiva dilema - je li se prvo mijenjalo društvo, a onda mediji prihvatili novi sentiment publike ili su upravo mediji stvorili novi sentiment? Ukoliko je 'moralni čistunac' razdoblje od 1966. do 1971. proveo u dubokoj komi od doživljenog šoka, brzo se u nju vratio - npr. samo izgled kioska transformiran je do neprepoznatljivosti. Šarene dječje stripove poput Reportera Fleša i Operacije Palac na naslovnici Plavog vjesnika zamijenili su prizori poput sugestivne reklame s djevojkom u uskoj majici koja zavodljivo šireći usta pije Naru, a crno-bijeli Vjesnik u srijedu 'oplemenjen' je naslovnicama domaćih 'jetseterica' u minijaturnim kupaćim kostimima! Potpuno nova pojava bio je Start, formom najsličniji američkom Playboyu, pa su relativno kvalitetno obavljene istraživačke reportaže i intervjui okruženi gomilom žena u toplesu i prikladnim zidnim posterom!
'Lepljivo i mokro'
'Gospođa Marija, iako već u poodmaklim godinama, izgledala je tako lepo i očuvano da su se mnogi pogledi mladića često zaustavljali na njenim oblim grudima - na njenoj maloj, zgodnoj zadnjici. Nekoliko puta sam u snu vodio ljubav s tom ženom anđeoskog izgleda. Jednog jutra probudio sam se sav obliven znojem, po butinama sam osetio nešto lepljivo i mokro', klasičan je citat iz tekstova Čika, beogradskog tjednika iz šezdesetih i sedamdesetih s otvoreno pornografskim tekstovima i visoko izražajnim fotografijama.
U Čiku su se mogla pročitati i npr. 'muška pisma Anđi' satkana od stihova 'ko srebrne lisice, stoje tvoje sisice, u njihovu stilu je da ih netko miluje', ali i nevjerojatno bolesni šovinistički izrazi poput 'čak i mučena i pretučena, lepša si no obučena'!? Iz Sarajeva pak stizale su Večernje novine s tjednim prilogom Eros, indikativnog podnaslova 'za seksualno vaspitanje, humanizaciju među polovima i pripreme za brak i porodicu'. Tko im je mogao išta prigovoriti kada oni samo 'vaspituju'?
Javna reakcija
Ubrzane i dramatične promjene nisu mogle proći bez značajne antireakcije. Prema javnom zakonodavstvu, konkretno članku 189. Krivičnog zakonika, 'tko proizvodi, prodaje, raspačava, javno izlaže, radi prodaje ili drži spise, slike ili druge predmete kojima se teško krši moral, kaznit će se zatvorom do jedne godine'. Po tzv. Zakonu o šundu, dijelom potenciranom i eskalacijom otvorene seksualnosti, mediji skloni erotici i 'soft' pornografiji morali su plaćati dodatne poreze, posljedično povećati cijenu proizvoda, a bili su i laka meta cenzure.
Tako je npr. javno tužilaštvo Beograda u listopadu 1971. zabranilo Čiku objavu niza fotografija, a na predviđenim mjestima pušten je samo - prazan prostor! Na temelju 189. članka, film Boštjana Hladnika 'Maškarada' s nekoliko slobodnijih, ali umjetnički interpretiranih prizora seksualne igre hipija zabranjen je na području cijele države za prikazivanje, ali i za izvoz. U burnom razdoblju sukoba liberalnog i konzervativnog vjerojatno najprofiliraniji i najugledniji branitelj uspona umjetničke, ali ne i vulgarne erotike bio je Igor Mandić, koji je to redovito činio kroz legendarnu kolumnu Notes. Zanimljivo, 1976. godine, kada je početni val erotike ipak polomio niz starih granica, mlada Jelena Lovrić ljuto reagira na izostanak oporezivanja romana Glasa Slavonije, naslova 'Nikad dosta', 'Požuda', 'Orgije', 'Noć zadovoljstva', 'Jedan po jedan'...
Slava i novac
Medij filma dovodio je prizore golog ženskog tijela i seksa na potpuno novu razinu. Sa seksualnošću se poigrava generacija mlađih redatelja, pa se oko 1970. javljaju komentari da je Filmski festival u Puli 'sav u seksu', iako je najčešće bila riječ o postojanju jednog prizora seksualnog odnosa, ponekad u neobičnom kontekstu s eventualnom pojavom glumice u toplesu.
Puno više akcije bilo je vidljivo u filmovima talijanske, njemačke i skandinavske produkcije, povremeno i suradnje s jugoslavenskim avangardnim redateljima, pri čemu se javlja zanimljiv fenomen 'odljeva glumica'. Naime, mlade zgodne djevojke željne novca, slave i slobode prihvaćale su i filmove obilježene prizorima golog tijela i seksa. Lista imena je podugačka - Marija Baxa, Nevenka Đunđek, Jagoda Kaloper...
Do Jugoslavena su istovremeno stizale prve vijesti o sugrađankama koje su u stranim zemljama uvučene u prave porno filmove, kao što je bio slučaj s izvjesnom, tada dvadesetogodišnjom Titograđankom Stevanom V.
Omladina
Gdje se javlja erotika, neizbježna je i moralistička briga za mlade. Dovoljno je spomenuti slučaj iz Krapine ranih sedamdesetih, gdje su u omladinski disko klub zbog raširenih tračeva dolazili zabrinuti roditelji jer su 'čuli da se tu orgija', a bake pričale da djevojke plešu samo u gaćicama.
Na uzorku od 200 studenata zagrebačkih fakulteta između 20. i 25. godine života provedeno je 1967. ispitivanje o navikama spolnog života. Na pitanje o prvom spolnom odnosu 89 posto muškaraca tvrdilo je da ga je već iskusilo, dok je istovjetan odgovor pružilo samo 49 posto žena! Osim što su značajno više stupali u spolne odnose, muškarci su se prema ispitivanju isticali i većom potrebom za samozadovoljavanjem - da to nikada ne radi tvrdilo je 35 posto muškaraca i čak 73 posto žena! Zanimljivo, nekoliko godina kasnije tvornica iz Ozlja proizvodila je vibrator Tahir, a prodavači su se žalili da su očekivali puno jaču prodaju. Uz ankete o spolnom životu, omladinu se ispitivalo i o konzumaciji pornografije, a njihovi su stavovi, barem kroz tisak, interpretirani kao izrazito negativni prema tom vidu istraživanja seksualnosti. Već tada rođena je ideja o uvođenju spolnog odgoja u škole, čiji je program i eksperimentalno isprobavan u nekoliko škola.
|
Ana Tomaskovic kraljica! |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38104 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 21/12/2019 : 01:55:14
|
quote: Originally posted by jaki
Nije bilo pornografije u jugi sve do 87 godine kad su počeli dolaziti porno filmovi u kina i magazini na kioske. Prvi pornić u splitskim kinima:Strasti. Sve dotad je bilo pod etiketom erotsko(izrezano).
Eh, kasnite vi tamo dole. U Ljubljani su se vrtili pornici (ne erotski filmovi) jos u 70-ima i 80-ima. Vec pomenuti Kino Sloga koji je vrtio erotske filmove od 60-ih.
Neke od ovih naslonica Erotike koje je Vlladimir okacio mi ima stara jos doma.
|
Anything is possible dec d uej Be the Change You Want to See
|
|
|
GGG
Senior Member
Slovenia
2535 Posts
Member since 08/11/2003 |
|
Topic |
|
|
|