Već se neko vrijeme bavim idejom da otvorim topic u kojem bi se raspravljalo o najrazličitijim temama vezanim za stripove; npr. ocjenjivanje stripova, tvrda ili mekokorična, odnosno kiosk ili luksuzna izdanja, i sl.
Mnoge od ovih i sličnih tema su već obrađivane (i nanovo se znaju pojavljivati) po raznim topicima i nepotrebno ih zagađuju jer često nisu vezane za naslov/temu topica, tesmetaju i živciraju one koje zanima prije svega sadržaj određenog topica.
Vaš odaziv ili ignoriranje ovog topica će pokazati njegov smisao.
Dobro bi bilo uz vaš post napisati i na koju temu se referirate.
Ako netko ne zna grintanje obično gunđanje, zanovijetanje, prigovaranje, kukanje, cendranje, ali u ovom slučaju bi trebalo značiti manje ili više prijateljsku razmjenu mišljenja.
Zanima me koliko vam znači ocjenjivanje stripova od strane pojedinaca.
Možete ići po ovim pitanjima ili kako vam se hoće.
1. Koliko vam ima smisla brojčano (preko ocjene) vrednovanje stripa?
2. Da li uopće čitate to ocjenivanje?
3. Ako da, koliko to utječ na vašu odluku o kupnji ili odabiru za čitanje?
Evo, ja ću ići redom.
Ocjena mi je samo nekakav orijentir, ali prije svega sam donosim ocjenu iz svog subjektivnog polazišta i preferencija, bilo da je u pitanju autor, određeni junak ili tema.
Smeta me kad pojedinci agresivno nameću svoje mišljenje i uz diskvalifikacije reagiraju na suprotno razmišljanje (iako priznajem ni sam nisam imun na takvo ponašanje ako mi je tipkovnica bliža od čaše hladne vode).
Ne volim davati brojčane ocjene jer mi se čini da bih s niskom ocjenom omalovažio autorov trud jer znam da to nije lagan posao i pretpostavljam da autor ozbiljno pristupa kreiranju stripa.
Također smatram nekorektnim popljuvati neko izdanje unaprijed u slučaju da je netko imao prilike čitati strano izdanje i na taj način unaprijed minira domaćeg izdavača. Smatram da u takvom slučaju treba malo pričekati s iznošenjem svojih utisaka.
Što se tiče utjecaja nečijeg ocjenjivanja na moj odabir za kupnju ili čitanje smatram dragocjenim ocjene nekog tko ima sličan ukus, ali iskustvo me uči da i tu treba biti oprezan i da je pouzdanost takvog razmišljanja između 60 do 70%.
Ako si u postupku skupljanja znanja, onda je ključno diferencirati tko je znalac, a tko bedak. Upravo je znanje neophodno za formiranje mišljenja koje onda može postati subjektivan ukus.
Dexters, ako želiš možeš ovdje nastaviti sa svojim komentarima.
Pretpostavljam da si ovdje mislio na objektivno, a ne subjektivno jer je svako razmišljanje subjektivno (čak i kad je objektivno), osim ako ga nemaš.
1. Brojčano ocjenjivanje ne volim (osobito ono tipa 77% i sl.) i nikad ne dajem takve ocjene. Ali razumijem i to. 2. Čitam ocjene i komentare pojedinih ljudi čije mišljenje cijenim i koje se često podudara s mojim i kad preporuče neki strip, odem ga pogledati, ali 3. To ne utječe na moju odluku o kupovini. Strip prvo pročitam pa onda odlučim kupiti ili ne.
Čitam komentare stripova pre nego što ih kupim, ali mi je na prvom mestu preporuka, odnosno, mišljenje ljudi čiji je ukus sličan mom. Za kupovinu je ponekad prevlada prvi utisak (kad ga prelistam odmah mi se svidi, iako su negativni komentari ili nisam čuo ništa o tom stripu).
Naravno i red je da izrazim svoj jad i čemer što niko Konstantina ne objavljuje, a mnogo šta je objavljeno i dobrog i manje dobrog!
Ako si u postupku skupljanja znanja, onda je ključno diferencirati tko je znalac, a tko bedak. Upravo je znanje neophodno za formiranje mišljenja koje onda može postati subjektivan ukus.
Dexters, ako želiš možeš ovdje nastaviti sa svojim komentarima.
Pretpostavljam da si ovdje mislio na objektivno, a ne subjektivno jer je svako razmišljanje subjektivno (čak i kad je objektivno), osim ako ga nemaš.
Htio sam staviti naglasak na posjedovanju mišljenja i pretpostavki iza toga. Pojmovi "objektivno, subjektivno" su mi bezveze. Često se rabe kao odbrambeni mehanizmi što ih onda udaljava od bitnog. Objektivizacija je pak dobrodošla u nekim situacijama (npr. ocjenjivanje), ali o tome možda poslje.
Moram se osvrnuti i na spamm u libellus temi koji ima svoju draž. Kad tamo pišem osjećam se superiorno, kao da postajem jedinka nove vrste Libellicus Tvrdoukorikus- fascinatno biće, u narodu poznato i kao elitist.
Ako si u postupku skupljanja znanja, onda je ključno diferencirati tko je znalac, a tko bedak. Upravo je znanje neophodno za formiranje mišljenja koje onda može postati subjektivan ukus.
Dexters, ako želiš možeš ovdje nastaviti sa svojim komentarima.
Pretpostavljam da si ovdje mislio na objektivno, a ne subjektivno jer je svako razmišljanje subjektivno (čak i kad je objektivno), osim ako ga nemaš.
Htio sam staviti naglasak na posjedovanju mišljenja i pretpostavki iza toga. Pojmovi "objektivno, subjektivno" su mi bezveze. Često se rabe kao odbrambeni mehanizmi što ih onda udaljava od bitnog. Objektivizacija je pak dobrodošla u nekim situacijama (npr. ocjenjivanje), ali o tome možda poslje.
Moram se osvrnuti i na spamm u libellus temi koji ima svoju draž. Kad tamo pišem osjećam se superiorno, kao da postajem jedinka nove vrste Libellicus Tvrdoukorikus- fascinatno biće, u narodu poznato i kao elitist.
Pitanje je za početak što je to "znanje", kako ga definirati?
Je li (u ovom slučaju kad pričamo o "težini" nečijeg mišljenja o stripu) znanje = načitanost?
Možda je ipak to znanje = razumijevanje tehničke izvedbe stripa, ili je znanje = poznavanje povijesti i teorije stripa.
Ja smatram da nije ništa od toga samo po sebi, ali sve to može biti dio tog "znanja", koje se sastoji još i od ovakvih stvari: - zdravorazumsko "znanje", - široka opća kultura, - talent za kritičko razmišljanje, - vještina pretvaranja tog kritičkog razmišljanja u artikulirano mišljenje, - brušenje tog talenta i vještine kroz praksu i eventualnu izobrazbu, - itd.
Netko može pročitati tisuće i tisuće stripova ali ako ne zna formirati i artikulirati vlastito mišljenje to njegovo "znanje" ima malu vrijednost za publiku koja ga prima. Sa druge strane, netko može biti nadprosječno inteligentni filozof mislilac, ali ako slabo poznaje materiju neće razumijenti kontekst, poveznice, teoriju.
Opet, netko tko dobro poznaje materiju može biti pod prevelikim utjecajem toga usvojenog znanja, ponekad je osvježavajuće pročitati nečije mišljenje neopterećenon poznavanjem kanona, teorije i povijesti.
Uglavnom, za prepoznati onoga čije mišljenje vrijedi također treba imati dara :)
Vukozec, artikulacija je sklizak teren, jer oni koji misle da je imaju trude se bit i najglasniji. Prominentnost kritičara često ovisi upravo o tome. Prosječna osoba više će držati do poklapanja mišljenja nego do stručnosti istog. Time se i ja vodim. Kritike guštam čitati samo onda kad su i zabavne (pitke, jednostavne i šarmantne, bez puno onih velikih riči "šta lipo zvuče, a ništa ne znače"), jer je tad privlačno čitat i one oprečne tvom dojmu.
1. Brojčano ocjenjivanje ne volim (osobito ono tipa 77% i sl.) i nikad ne dajem takve ocjene. Ali razumijem i to. 2. Čitam ocjene i komentare pojedinih ljudi čije mišljenje cijenim i koje se često podudara s mojim i kad preporuče neki strip, odem ga pogledati,
Ovako otprilike i ja razmišljam, međutim... Zdravo je ponekad (zapravo redovno) čitati i mišljenja drugačija od svojeg, odnosno odupirati se strogom zatvaranju u echo chamber u kojem se samo traži potvrda i osnaživanje unaprijed zauzetih stavova i mišljenja. U echo chamberu mozak atrofira, jedino alternativna razmišljanja mogu proširiti nečije vidike ;)
...
Što se tiče ocjenjivanja, ja nerado ostavljam ocjene, međutim nekakva masovna prosječna ocjena (tipa imdb za filmove) može biti korisna da se dobije vox populi (samo treba imati na umu da i tu imamo efekt utjecaja mase na mišljenje).
1. Brojčano ocjenjivanje ne volim (osobito ono tipa 77% i sl.) i nikad ne dajem takve ocjene. Ali razumijem i to. 2. Čitam ocjene i komentare pojedinih ljudi čije mišljenje cijenim i koje se često podudara s mojim i kad preporuče neki strip, odem ga pogledati,
Ovako otprilike i ja razmišljam, međutim... Zdravo je ponekad (zapravo redovno) čitati i mišljenja drugačija od svojeg, odnosno odupirati se strogom zatvaranju u echo chamber u kojem se samo traži potvrda i osnaživanje unaprijed zauzetih stavova i mišljenja. U echo chamberu mozak atrofira, jedino alternativna razmišljanja mogu proširiti nečije vidike ;)
...
Što se tiče ocjenjivanja, ja nerado ostavljam ocjene, međutim nekakva masovna prosječna ocjena (tipa imdb za filmove) može biti korisna da se dobije vox populi (samo treba imati na umu da i tu imamo efekt utjecaja mase na mišljenje).
Naravno da čitam sve komentare o nekom stripu, nikada ne preskačem nijedan.
Htio sam reći da neke više cijenim od drugih kad je riječ o preporuci za neki strip.
Imate li nekad osjećaj da nešto "morate" pročitati samo zato jer je općeprihvaćeno kao "obavezna lektira" za strip, unatoč tome što vas na prvu ne zanima ni uncu?
Ako da, di je tu gušt, i radi li se onda o čistoj zabavi i uživanciji ili o opsesiji?
Imate li nekad osjećaj da nešto "morate" pročitati samo zato jer je općeprihvaćeno kao "obavezna lektira" za strip, unatoč tome što vas na prvu ne zanima ni uncu?
Ako da, di je tu gušt, i radi li se onda o čistoj zabavi i uživanciji ili o opsesiji?
čitan šta mi se prohtije,a šta se tiče komentiranja i ocjenjivanja drugih,pogledam al nebitno mi je u smislu da bi uticalo na čitanje ili kupnju.
You stared at the abyss, you'll never rest in peace
Imate li nekad osjećaj da nešto "morate" pročitati samo zato jer je općeprihvaćeno kao "obavezna lektira" za strip, unatoč tome što vas na prvu ne zanima ni uncu?
Ako da, di je tu gušt, i radi li se onda o čistoj zabavi i uživanciji ili o opsesiji?
Da. Događalo se više puta i često sam ostao neugudno iznenađen. Recimo Watchmen, Swamp Thing, većina Batmana..., uglavnom Ameri. Prije sam znao istrajati i čitati do kraja ali sada više ne. Nema smisla gubiti vrijeme.
Na topicu o Komanči su mi skrenuli pažnju na razliku između zavira/previewa i tiskanog strip izdanja.
Koja su vaša iskustva, kolike su to razlike?
Ja sam već tamo napisao da se zbog lošeg iskustva ne odlučujem na kupnju dok ne vidim kako izgled tiskano izdanje u rukama.
Kako u zadnje vrime više stripova čitan u digitalnom obliku nego u tiskanom (a i uvik san bija sklon digitalizaciji stripova i knjiga i volin čitat na ekranu), dobar privju mi je skroz ok. Iako, većinu ih ni ne čitam, već ako me zanima, ili pročitan strip kompletan u digitalnoj verziji (kupim na comixologyju il čitam na "onaj drugi način") il jednostavno kupin tiskanu verziju na osnovu interesa. Reprezentativan primjer je Fibra, čija je gomila stripova dostupna na engleskom kao original ili kao prijevod (poglavito od izdavača Europe Comics), a nude privju za svaki strip.
Imate li nekad osjećaj da nešto "morate" pročitati samo zato jer je općeprihvaćeno kao "obavezna lektira" za strip, unatoč tome što vas na prvu ne zanima ni uncu?
Ako da, di je tu gušt, i radi li se onda o čistoj zabavi i uživanciji ili o opsesiji?
Da. Događalo se više puta i često sam ostao neugudno iznenađen. Recimo Watchmen, Swamp Thing, većina Batmana..., uglavnom Ameri. Prije sam znao istrajati i čitati do kraja ali sada više ne. Nema smisla gubiti vrijeme.
Da, iako će dosta ekipe reć "jbt, pa ti nisi pročita Mausa (zamijeni ovo s bilo kojim kultnim naslovom)?" Isto vridi za filmove/serije/knjige/glazbene albume...
Imamo li mi, kao stripofili, određenu "dužnost" pročitat "obavezne lektire" i zaslužujemo li ukor ako odbijamo isto?
Stripovsko "grintanje" / Majka off-topica
Posted - 22/05/2020 : 14:40:24
.jpg)
