Najaviše na FB novog Helišu (mrzi me da kačim sliku):
Četvorotomna serija Hellboy Omnibus, zajedno sa dva toma “The Complete Short Stories”, sakuplja sve Mignoline nagrađivane Hellboy priče hronološkim redosledom za ultimativno iskustvo čitanja.
Ovaj tom na 416 stranica pokriva Hellboy avanture od 1998. do 2005. godine, reprint “Osvajačkog crva”, “Čudna mesta”, “U tiho more” i "Desna ruka propasti". "Kutija puna zla" i "Biti čovek" iz ''The Right Hand of Doom” i “BPRD: Biti čovek”.
Ovo bi čak i mogao uzeti. Kakva su njihova izdanja s tehničke strane? Uvez, papir, itd?
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
Ja ne posedujem ni jedno njihovo izdanje. Ali drzao sam u rukama vise puta onaj njihov prvi tom Hellboy omnibus i deluje mi da je do jaja uradjen. Jeste "meko pakovanje" ali mi deluje bas kvalitetno, papir i boje top. Ja planiram da mi ga zena kupi sad za NG :D
Dugo, dugo me Hellboy privlačio. Filmove sam pogledao, ona dva dobra, remake neću. I reko, napokon da pročitam nešto što nije Marvel niti standardna superherojština (iako je donekle superherojština). I kaj reći, odličan je, iako ne bez mana. Mignolin storytelling i crtež su izvrsni. Problem je što se Mignola tu i tamo izgubi, predstavi neke likove pa ih zanemari ili bezvezno prebrzo riješi, ili ne ubije neke negativce s nadom da će ih vratiti, no onda shvati da mu ne trebaju pa ih se riješi na neki random način i slično. Imao je viziju nekog većeg serijala, no ne i volju/mogućnost da ga izradi kako treba. Serijal je protkan kratkim zasebnim pričama bez kronologije, kao i onim glavnima, koje imaju kraj, no nekako je neočekivan kao kraj. Barem prvi kraj. Drugi kraj je već bolji, no imam osjećaj kao da je trebalo biti još nešto epskije prije. Ili će možda biti poslije? Jedino mi to ima smisla. Uglavnom, pročitao sam svih 12 Dark Horseovih volumea, plus Hellboy in Hell, plus Mexico, i još par kraćih priča koje iz nekog razloga nisu uvrštene u brojanu volume kolekciju. Ostaje tu još hrpa spinoffa, tipa B.P.R.D. i Abe Sapien, koje ostavljam za budućnost. Jer mignolaversea sam pročitao stvarno puno u kratko vrijeme.
Inače, vezano za prva dva kraja - u Oluji i bijesu i u Paklu, ja ih doživljavam kao Hellboyev pokušaj bijega od vlastite prirode. Jer se kroz cijeli serijal provlače proročanstva koja govore da je Hellboy Zvijer Apokalipse i da je njegova svrha dići vojsku Pakla da ustane protiv Neba, a on cijelo vrijeme pokušava pobjeći od toga. Tako da mu u neku ruku smrt u borbi protiv zmaja nudi savršeno rješenje - em je zaustavio zmaja em je umro pa ne može biti Zvijer Apokalipse. Pretpostavljam da je to i razlog ubojstva Sotone i razaranja pakla u Hellboyu u paklu - nakon toga se čini da nema mogućnosti da se proročanstva ostvare.
Nije mi to bilo najjasnije dok sam čitao te priče nego sad, s naknadno pameću mislim da je to bila ideja i da zato ti krajevi izgledaju antiklimatično.
Za mene je Hellboy jedan od "svetog" (ironije li ) trojstva stripova koji obrađuju bajke na jedan moderan način. Znači, Sandman, Fables i Hellboy. Dok Sandman predstavlja bajke u skroz grandioznom stilu, povezujući manje i više poznate mitologije i priče u jednu veliku cjelinu o tkivu svijeta, Fables to radi jednostavniji i prizemniji način, bliži nama čitateljima. Kod Fablesa su bajke prožete likovima koje smo znali ko djeca i koji su nam toliko poznati, no opet su prikazani u novom svjetlu i smješteni u svijet tako sličan našemu, a opet tako različit. S druge (treće?) strane, Hellboy izvlači ono najsablasnije iz bajki i narodnih predaja manifestirajući ih u jednoj interesantnoj, no itekako zastrašujućoj maniri. Horor je u Hellboyu rijetko prikazan, no gotovo uvijek se osjeti ta zlokobna atmosfera, kao da nešto konstantno nije u redu. Izaziva onaj osjećaj kao kad ste u mraku i čini vam se da vas nešto promatra. Znate da to gotovo sigurno nije istina, ali postoji onaj jedan trenutak dvojbe koji postavlja pitanje "što ako ipak jest istina?". E pa Hellboy je taj trenutak.
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
Fables ne čitam, za Sandmana se slažem ali Hellboy doživljavam skroz drugačije. On je nešto kao Tim Burton samo bolji. Hellboy je prije svega sladak, ali ne kao Hello Kitty nego goth sladak. Svi likovi iz Hellboya su umiljati i smiješni (osim možda onih najljigavijih) i podosta stilizirani i uvijek ima bar malo humora. Po meni, kad čitaš Hellboy ne osjećaš strah nego kao da si u društvu nekih čudaka koji su skroz u redu i koji ti baš pašu kad ih bolje upoznaš.
Hellboy i B.P.R.D.
Posted - 23/07/2020 : 13:07:50
.jpg)
) trojstva stripova koji obrađuju bajke na jedan moderan način. Znači, Sandman, Fables i Hellboy. Dok Sandman predstavlja bajke u skroz grandioznom stilu, povezujući manje i više poznate mitologije i priče u jednu veliku cjelinu o tkivu svijeta, Fables to radi jednostavniji i prizemniji način, bliži nama čitateljima. Kod Fablesa su bajke prožete likovima koje smo znali ko djeca i koji su nam toliko poznati, no opet su prikazani u novom svjetlu i smješteni u svijet tako sličan našemu, a opet tako različit. S druge (treće?) strane, Hellboy izvlači ono najsablasnije iz bajki i narodnih predaja manifestirajući ih u jednoj interesantnoj, no itekako zastrašujućoj maniri. Horor je u Hellboyu rijetko prikazan, no gotovo uvijek se osjeti ta zlokobna atmosfera, kao da nešto konstantno nije u redu. Izaziva onaj osjećaj kao kad ste u mraku i čini vam se da vas nešto promatra. Znate da to gotovo sigurno nije istina, ali postoji onaj jedan trenutak dvojbe koji postavlja pitanje "što ako ipak jest istina?". E pa Hellboy je taj trenutak.