Kad je jednom na nekoj izlozbi jedan Njemac upitao Picassa gledajuci u sliku Gernica, to ste vi uradili? Vec tad slavni umjetnik je odgovorio: ne, vi ste!
Kad je jednom na nekoj izlozbi jedan Njemac upitao Picassa gledajuci u sliku Gernica, to ste vi uradili? Vec tad slavni umjetnik je odgovorio: ne, vi ste!
Čuo sam za to, ali nisam znao je li to bilo tako ili je samo anegdota.
Da, zanimljivo kako ono što je jednome jezivo, drugome može biti opuštajuće.
Da to je i meni zanimljivo. Recimo meni sa prošle i ove stranice ništa nije baš jezovito. Ajd Beksinskijev Pakao mi je eventalno malo uznemirujuć ali sve ostalo izaziva sasvim drugačije emocije. Ali ok, ja sam naviknut na kosture, kozoroge i slične budalaštine pa je valjda u tome caka.
Recimo slike ludog matematičara Fomenka većini ljudi ne bi izazivale jezu dok su meni užasno jezive, hladne i otuđujuće
Ove slike jesu pomalo uznemirujuće, onako kozmičke i hladne.
Ovi bezizražajni likovi u "publici" podsjetili su me na našeg slikara Smiljana Popovića, ne znam jel bi netko ovo nazvao jezovitim, ili samo čudnovatim
@lwood za mene je jezovitost estetska kategorija. Jednostavnost oblika, samoća, tišina, noć...ah, prekrasno
Ukoliko je autor topica ciljao na nešto, u klasičnom smislu, odvratno ili neukusno, onda su one tvoje fotografije dobar izbor, mada to nije slikarstvo.
@lwood za mene je jezovitost estetska kategorija. Jednostavnost oblika, samoća, tišina, noć...ah, prekrasno
Ukoliko je autor topica ciljao na nešto, u klasičnom smislu, odvratno ili neukusno, onda su one tvoje fotografije dobar izbor, mada to nije slikarstvo.
Bilo kako bilo, ne mogu stati gledati onaj Otok smrti od Bocklina. To jest sve njegove verzije, koje sam pronasao. Kako rekoh nisam ovo prije vidio, i bas sam zahvalan na objavi ovdje. Kakva slika...
Bilo kako bilo, ne mogu stati gledati onaj Otok smrti od Bocklina. To jest sve njegove verzije, koje sam pronasao. Kako rekoh nisam ovo prije vidio, i bas sam zahvalan na objavi ovdje. Kakva slika...
Ivanl, imaš li još koju sliku da te se dojmila osim Otoka mrtvih i Splavi meduza?
Evo, ja obožavam Boschove slike, ali nikad ih nisam, iz svoje perspektive, smatrao jezovitima. Nego opuštajućima. Meni su to više zanimljive slike, ne da bi me plašile, mada mi je jasno da neke prestrave ili im se čak i gade. Naravno, jedno je izazvati jezu, a drugo su slasheri, tj. koljaže pune gadnih scena. Mada horori, klanje i sl. me isto opuštaju, čak i fasciniraju ako je još sve to ukalupljeno u neku dobru priču. Npr. meni su istinski jezive sapunice, i većina romant. filmova. A prije svega reklame, oni reality showovi i sl. Kad vidiš, za stvarno, koliko su ljudi bedasti, naivni, povodljivi, jadni... Zato ne gledam televiziju :D
“Never argue with stupid people. They will drag you down to their level and beat you with experience.” - Mark Twain
A u kurac. Sad kad te krenu napadat imači osjećaja
Btw Smiljan Popović je odličan! Nisam do sad čuo za njega pa sam bacio oko na dobrih dvadesetak minuta. Kao da je čitao Leove svjetove Aldebarana
@bonjovi: vidiš da, ja obožavam hororce ali slashere ne volim ni na filmu ni nacrtane. Recimo one Hostele, Saw i slično ne bih pogledao ni da mi platiš dok s druge strane znam jednu curu koja voli pogledat slashere ali nema šanse da pogleda neke koji udaraju na psihu; tipa Blair Witch ili Hereditary.
Jeziva je ako znaš kontekst iza toga kako je nastala. Što se tiče topica, originalno sam samo htio vidjeti što je kome jezivo, ali kako su drugi počeli stavljati svoje slike, malo se i tema svela na to, što meni ne smeta, jer sam otkrio neke zanimljive slike.
Pretpostavljam da si htio kritizirati nedostatak filozofije na temi, ali ne mora ni svaka tema biti svemirska.
ma ne, ne bih ja tako nikada ni rekao: "nedostatak filozofije".
iako, meni su bolje teme koje nečemu vode. što se tiče toga što kažeš, znati kontekst, mislim da to ne može biti nešto presudno za neku sliku: ona se mora moći izraziti sama sobom. čovjek uopće ne mora znati "kako je nastala", jer je to sporedno.
Inače bih se složio s tobom da odvratno nije isto što i jezivo, ako si vidio, to sam i rekao; no za ovu konkretnu sliku, smatram da je i jedno i drugo.
Što se tiče "cilja teme", ne može li "cilj" biti običan razgovor?
Je, to može biti.
Ali sad tu ima dvostruko čudnovato: 1. ili sam ja skroz zaboravio obično razgovarati ili nemam pojma što ne valja sa mnom 2. može li "običan razgovor" imati temu - jezovito slikarstvo?
U oba ova slučaja ima nečeg što se ne uklapa: valjda treba i chat, a opet, kakav je to chat gdje se priča o slikama, umjetnosti, jezovitom i odvratnom.
Inteligentnom pojedincu sve što pripada fikciji ne izaziva jezu odnosno strah. Strah je mehanizam odbrane od opasnosti, usmjeren prema fizičkim (da ne kažem stvarnim) pojavama.
No, pravo je pitanje, da li je sve što čovjek zamisli lijepo? Može li se tvrditi da je Saturnovo proždiranje sina estetika, jer proizlazi iz čovjekove kognitivne moći, a to je dar nad darovima. Naginjem prema tome.
Kad bi bilo tako, onda bi ispalo da su ljudi koji se plaše horora u fikciji neinteligentni. Međutim, očito je riječ o instinktivnim, podsvjesnim reakcijama.
Saturnovo proždiranje sina bi samo po sebi bilo tek gadno, no velika je razlika između istog čina kako ga je ovdje prikazao Rubens:
i kako ga je prikazao Goya; kod Rubensa je čin jednako gadan ako ne i gadniji (jer je riječ o bebi), no Saturn je prikazan kao klasično božanstvo; Goyin Saturn je divljak i nakaza, koji djeluje kao da je uhvaćen u luđačkom činu; Rubensov Saturn je neumoljiv i okrutan, Goyin Saturn je prestravljen, uspaničen.
Inače, mi ne znamo je li Goyin Saturn zaista Saturn; to ime su mu dali naknadno, kada su našli sliku oslikanu na zidovima njegove kuće (zajedno sa ostalim "crnim slikama").