| Author |
 Topic  |
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3526 Posts
Member since 17/02/2014 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
 Posted - 18/11/2020 : 18:06:51
|
quote:
Originally posted by kiky
kako smo na temi sklaviju u mister nou, uspio sam da pročitam i FANTOMA U OPERI i NOĆ ČUDOVIŠTA. jedno gore od drugog :)
ali stvarno, priče su to koje možda funkcioniraju u detaljima, pojedinostima i momentima, ali cjelokupno te ostavlja hladnim i ravnodušnim. FANTOM U OPERI, kao i POŠTANSKA KOČIJA, je teatralna kazališna predstava ljudskog karaktera u koju je mister no samo tako ubačen da se snalazi, čudi, spašava i snebiva nad pojedincima kako osobno smatra da je najbolje. u pozadini cijele te drame leži nostalgija te najprostije i najpodlije ljudske strasti koje će na kraju urnebesno proždrijeti plamen!
jednako kao i u NOĆI ČUDOVIŠTA. sve izgara, sve biva proždrijeto vatrom; strast, pohlepa, čast, želja... poput osrednjeg giallo filma. najljepše, najkrasnije stvorenje postaje najveće i jedino pravo čudovište u cijeloj priči, dok ostali ružni, odbačeni i kilavi bivaju brižni, topli i neshvaćeni.. đoni frikovi.
Napokon sam vidio FANTOMA U OPERI. Izgleda da si ga ti na prvu otpisao, a onda kao da ti je rastao??
Ja mislim da nije loš, a ni besmislen kao Čarobnjak Hel, iako taj dio sa slavnom prošlošću Manausa i nema neke veze sa onim što bi po meni bila centralna tema: ljubav. I naravno, ovdje je opet u pitanju Sclavijevo abnormalno pretjerivanje, ljubav se povećava preko ljudskih dimenzija i tek tu dolazi do preokreta i požara i uništavanja.
Ovu priču možeš usporediti sa DD 8 Povratak čudovišta i to su ti abnormalni parovi kroz koje Sclavi pokušava govoriti o ljubavi. Erik je deformiran, i gotovo neuništiv kao Damien, a jedina sila koja ga pokreće je enormna, abnormalna ljubav prema Mariji. Povratak čudovišta je još koncentriranija i razrađenija verzija, jer tamo i Leonora, bez obzira na sve, nalazi ljubav u Damienu. Ovdje pak Maria ispada neka ludača, koja glumata i histerizira, a osnovni motiv je novac. To još nije tako dobro posloženo kao u Povratku čudovišta.
Nije jasno zašto Sclavi uzima taj društveno-historijski kontekst Manausa, osim ako je to čisto retorička figura kad već za pozornicu uzima manausku operu. Opera je opet dobar izbor scenografije za ta Sclavijeva poigravanja melodramatičnim ljubavima, koje onda on odvodi u pretjeranost, u grotesku. Ali kažem, sama ta abnormalnost ljubavi transcendira sve: i Manaus i operu i prirodu i društvo. Sclavijeve priče imaju malo veze sa misternoovskim svijetom i ovaj Mister No nije anarh ni buntovnik bez razloga. Nemam pojma što je on, osim naravno Dylan Dog prije Dylana Doga. On tu sekundira, nešto kao istražuje, ali sve je to sporedno, a bitna je samo abnormalna ljubav koja sve sagori i uništi.
Sotonina kuća je meni jača, a za Anangu ne znam ovoga trena, jer Fantom mi je skroz nešto novo, samo jednom čitano. Anangu sam mnogo puta, i Poštansku kočiju itd. Kad je nekoliko puta vidim, moći će se bolje procijeniti koliko je uspjela. Za sada je sigurno jedino da nije bezveze poput Hela.
Ostaje mi još Zlatna rijeka, priča koje se uopće ne sjećam i koju sam vrlo malo čitao. To ću uskoro. |
 |
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
8113 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 18/11/2020 : 18:53:05
|
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Kažeš, popela ti se?
Što si uvidio na novo čitanje?
Puno me sada pitaš. Zadnje čitanje je bilo prije možda deset godina.
Kao i uvijek, imao sam manja očekivanja, unatoč tome što je u pitanju interpretacija, ima podosta originalnih i efektnih scena. Prevladavaju bolje stvari, kao npr. horor scene gdje se bez kapi krvi osjeti jeza i napetost, a taj dio treba zahvaliti i Donatelliju.
Možda bi bio drugačiji dojam da sada pročitam epizodu.
|
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
Edited by - Spock on 18/11/2020 18:53:57 |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3526 Posts
Member since 17/02/2014 |
|
|
kiky
stripovi.com suradnik
7368 Posts
Member since 17/07/2003 |
Posted - 18/11/2020 : 19:05:17
|
meni u ruke danas (u)pao još jedan mister no specijalac. i to nolittin. KRALJ SERTAA.
sve se vrti oko otmice mumificirane glave legendarnog cangancierosa capitaoa lampiaoa iz bahijskog muzeja. glave koja uskoro postane vrijedna mnogim interesnim političkim skupinama koje se sve redom bore za prevlast na tom području. i, spletom okolnosti, počinje se kotrljati (doslovce) iz jedne ruke u drugu tijekom cijele priče.
oduševila me priča. sjajno je kako nolitta od jednog lika i njegove mumificirane glave kroz priču gradi mit i ujedno ironično, satirično ali između svega toga trezveno, pokazuje kako mitovi nastaju, djeluju, koju snagu, utjecaj (politički, ekonomsko-socijalni) i značenje u narodu imaju; tko je zapravo bio lampiao, to nikada nećemo saznati... ali to nije važno. presudno je da on kroz priču djeluje dakle po definiciji mita kao (izmišljena) priča koja se obraća svijesti jednog naroda putem određenih društvenih i kulturnih obrazaca ili snažnih kolektivnih osjećaja (uključujući predrasude i sl.). i time naravno, jako sredstvo manipulacije u nečijim rukama... dakle, zavisno od strane čiju priču slušaš, za jednog znanstvenika (koji ga želi proučavati sa čisto materijalističkog stajališta) lampiao je ludi kriminalac... sa stajališta desničara pukovnika guimarasa on je tradicionalist (reakcionar?) koristan vojno-državnoj vlasti... za sirotinju revolucionar... za pukog, bogobojaznog krščanina sam vrag... za jednog svećenika odani božji sljedbenik i svetac.
i dok mnogi u priči koriste taj mit i tu mumificiranu glavu kako bi ostvarili svoje uskogrudne interesno-imperijalističke, osvajačke pobude, mister no je također u pohodu na mumificiranu lampiaovu glavu... ali iz sasvim drugačijih, nesebičnih razloga; kako bi njome spasio jednu ženu. ženu koja ga niti nije bila vrijedna. koja ga je uvalila u nevolje. i koja ga je k tome još i izdala. i kojoj je na samome kraju ipak rekao zbogom... i to nakon što je svojim činom prema njoj pokazao svu svoju veličinu.
samo još jedna od lekcija koju je mister no iopet iznova naučio u ovoj priči. kao i onu, da uz sve te lokalne revolucionare, buntovnike, ustanike, oporbenjake i lokalne bande stoji, čvrsto i nesalomljivo, jedan uhodani sistem na samom vrhu hijerarhije političko-socijalnih odnosa jači od bilo kojeg ustanika, revolucionara i mita. sistem koji sve to suvereno sa vrha promatra pazeći na status quo. i naravno, sistem puno jači od mister noa čiju snagu dotični osjeti na samome kraju kada ga sistem pošteno i gadno izlema po zubima i faci dajući mu do znanja kako se treba ponašati osoba koja se usudila sistemu postavljati uvjete i pravila, možda i sa dobrom namjerom.
volim ovakve nolittine priče o odnosima snaga u društvu, ispričane vrlo vješto, britko, sa podosta humora i ironije, ali u konačnici pisane, netko bi rekao, ipak "trezveno" i zrelo... bez zanošenja... bez lažnog idealizma, koji nema pokrića u stvarnosti. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
|
|
kiky
stripovi.com suradnik
7368 Posts
Member since 17/07/2003 |
Posted - 18/11/2020 : 22:00:44
|
ma koji kurac ću se ja zajebavat sa sklavijem? :) i to još na zagoru? ma kakvi! idem dalje čitat nolittu! i to prvenstveno na mister nou. nema tu više niti najmanje sumnje; nolitta je najbolji bonellijev scenarist...
sjajno mi paše i to je vrsta pisanja koja mi baš treba! pisati s takvim pokrićem; sa toliko iskustva, znanja, volje i (ukroćene) strasti, sa bistrim pogledom na svijet oko sebe, na pravdu i pravednost, odanost, dosljednost idealu, slobodi, sreći... ali, kao što rekoh, gledati i pisati o takvim (snažnim i zavodljivim) temama čvrsto, jasno i staloženo... bez prepuštanja emocijama, patetici.
biti (takoreći) idealist, ali biti trezven, ne impulzivan, jasno određen i uvijek svjestan svega oko sebe i svega što utječe na čovjeka, pojedinca, zajednicu, rasu, naciju... i znati, upravo poput mister noa, kako i u nepravednom, neukrotivom i sebičnom sistemu, ostati svoj, kako i dalje ustrajati... i kako znati raditi, djelovati, voljeti i ostati ČOVJEK. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 19/11/2020 : 12:01:16
|
quote:
Originally posted by kiky
sjajno mi paše i to je vrsta pisanja koja mi baš treba! pisati s takvim pokrićem; sa toliko iskustva, znanja, volje i (ukroćene) strasti, sa bistrim pogledom na svijet oko sebe, na pravdu i pravednost, odanost, dosljednost idealu, slobodi, sreći... ali, kao što rekoh, gledati i pisati o takvim (snažnim i zavodljivim) temama čvrsto, jasno i staloženo... bez prepuštanja emocijama, patetici.
biti (takoreći) idealist, ali biti trezven, ne impulzivan, jasno određen i uvijek svjestan svega oko sebe i svega što utječe na čovjeka, pojedinca, zajednicu, rasu, naciju... i znati, upravo poput mister noa, kako i u nepravednom, neukrotivom i sebičnom sistemu, ostati svoj, kako i dalje ustrajati... i kako znati raditi, djelovati, voljeti i ostati ČOVJEK.
Da, Nolitta je meni najbolji općenito što se tiče stripa. Nitko, znači nitko meni ne odgovara tako kao on; on je bolji Pratt od Pratta, veći Toppi od Toppija, tuče i Sclavija na njegovom terenu kad hoće, dublji je od Berardija, povezaniji od Castellija. Odabrani Nolittini Zagori i Mister No su najbolje u svijetu stripa i to mogu čitati uvijek, štoviše, čitam stalno: neke sam priče čitao valjda već 20 puta i nikad ne dosade.
Pročitao sam Riječno zlato i sada, nastavljajući ovu našu usporedbu Sclavija i Nolitte, mogu reći da mi je Sclavi dosadio. Nije to preloša priča, ali je opet i opet samo poigravanje; a nakon što sam isto gledao u Fantomu u operi, meni to postaje zamorno. Jer, u osnovi, tu fali vjere.
Nolitta i Sclavi, to je kao sukob vjere i nevjere. Lijepo se to može pratiti usporedbom ovoga stripa i, recimo, DOBRODOŠLI U MEKSIKO, koji sam nedavno ponovio. Čitajući Meksiko, sve do onog finiša sa policajcem, maksimalno sam uživao, i samo taj finale ima određeni pad, zbrzanost.
Riječno zlato je, ili preciznije, mogao bi biti pravi misternoovski strip akcije i pustolovine, sa Amazonijom, likovima iz polusvijeta i njihovom potragom za srećom, tu je i tajanstveno zlato... Sve to ima Sclavijeva priča, pa opet ona ne uspijeva biti pustolovna; previše postaje groteska, ti likovi nisu pustolovno simpatični kao kod Nolitte, već opet i opet pretjerani, abnormalni i patološki. Svi, svi do jednoga, uključivši i slatkicu Audrey i naoko bezazlenog debeljka Simona. Kada i uzme iste elemente od kakvih Nolitta gradi priču, Sclavi to ne može izvesti u pravoj mjeri, jer njemu fali - osnovno povjerenje. On se nešto batrga, bori, piše o heroju, traži neka izmirenja i smiraje, ali u cjelini priče ostaju neurotične, nesređene, ljudska patologija preuzima maha, prenaglašava se i plaća se danak stavu "svijet nije ružičast".
Nolittin uvod sa zračnim rodeom, sa pilotima i Deborah Winter, to je nešto sasvim drugo od Sclavijeve situacijske komedije sa Audrey Hepburn. Ovo je igranje nekoga tko želi romansu, a ne vjeruje ili ne zna, dok je ono prava romansa iako Mister No i Deborah ostaju čvrsti karakteri, koji ne mogu biti spojeni, ne zbog subjektivne krivnje i nezrelosti kao kod Sclavija, nego je tu posrijedi više stanovište: objektivni moment i to je ta tragička krivnja koja se provlači kroz Nolittine postavke. I Mister No i Deborah su samosvjesni, odnosno slobodni, subjektivno su oni zreli, slobodni ljudi, ali je čitava zgrada nužnosti protiv toga da Mister No nađe smirenje, i on bježi od korejskog rata (iako bi mogao biti savršen heroj), od sustava i tržišta (iako bi se mogao dobro snaći i u osnovi ne pati zbog uređenja svijeta, ne pati zbog sustava), ne može se vezati ni uz ženu (iako bi mogao imati žene tople i meke). Mister No na višoj razini ne može naći izmirenje, jer on jest do kraja sve to što je svijet: sukob slobode i nužnosti, odnosno tragičko shvaćanje. Ova se krivnja nosi, u osnovi prihvaća, premda ne fatalno i histerično, kao što to uzima Sclavi, pa njegovi likovi ne mogu biti završeni, ne mogu biti zreli, nego abnormalni i pobunjeni kroz plamen, uništenje, razaranje i samo u takvoj crnoj romantici eventualno postižu izmirenje.
Nolittini vršci u Meksiku: zračni rodeo - Quebrada i Acapulco općenito - Dia de Muertos i Los Danzantes, to je tako perfektno uklopljeno u ovu pustolovnu krimi priču da je skoro savršenstvo. Tu je Meksiko kao geografska i kulturna odrednica sastavni dio priče na obvezatan način, dok je, recimo, Sclavijeva Zlatna rijeka i džungla samo trivijalni, puko stripovski dekor. Likovi skakača sa Quebrade i čuvara groblja su sa par poteza ocrtaniji čvršće, jasnije i sugurnije od Sclavijevog krimi trojca, koji imaju neke fiksacije i falinge povećano do karikature.
Sclavijeva skupina je zatvorena grupa, ali unutar vlada nepovjerenje i svatko za sebe i Bog protiv svih; Nolittina grupa je čak otvorena, ali vlada takav kodeks da čuvar groblja uzima nož i viče da nije Juda, žrtvujući se za šefa. Ovi ljudi, iako sa dna i živeći doslovno u svijetu koji nije ružičast, ne gube vjeru u neki viši smisao i čvrste odrednice ostaju čast, dostojanstvo, kodeksi, ukratko postoji neka norma. Jesu li oni naivni? Ne! Upravo što žive u svijetu ili polusvijetu skakanja sa stijene za turiste ili kao čuvari groblja, oni svakodnevno gledaju dark side, ali sami ne postaju darknajteri i nihilisti.
Sclavi naoko uvodi takovg lika, Simona, koji je Nolittin Wandering Fitzy, slobodan u džungli. Ali se ovaj lik koleba, sumnja, polakomi, izdaje i ostaje samo još jedan cinični majordom iz Sclavijevih Dvoraca strave. Bogataši su zli, siromasi labilni i bezvjerni i pokvareni zbog nepravednog sustava, i taj univerzum nema skakače s Quebrade ili Danu Wintera koji pjeva blues sa Delte na Rio Negru.
Sclavi nema pandan Tangu Martinezu. Osim ako ne uzmemo da je to Audrey, ali taj lik je budalasta slatkica, rastresena, žovijalna, ali meni ne ulijeva povjerenje i ona je više jedna Sclavijeva fiksacija na takve likove Anne Never. To bi trebala biti ljubav, kada nije abnormalna, a sve je to jedna nezrelost, sve neke žene bez ženstvenosti, samo površina, tinejdžerke. Ona spašava Mister Noa na kraju, ali je to opet čisto stripovski petparačko, bez prave dubine.
Tango Martinez je, s druge strane, enigma. Mister No ga nikako ne može prihvatiti i stalno je ljut na njega, iako Nolitta nipošto ne ocrtava Tanga odbojnim, štoviše. Taj lik gotovo konkurira Mister Nou i tu je Nolitta velik, jer glavni junak čak ne može zasjeniti antagonista ma koliko se pravio i trudio. Tango osvaja i Deborah i ima takve ljude koji se za njega žrtvuju; njegova magična privlačnost prostire se tako daleko da smanjuje Mister Noa i ovaj i na kraju izlazi iz Mister Noove stupice. Tango i Mister No igraju pat poziciju, a uzevši u obzir koliko Nolitta voli Mister Noa, tu se može pratiti kolika je razlika u dijalektici i sagledavanju svega kod Nolitte i Sclavijevih jednostranosti.
Dobrodošli u Meksiko je živa, životna, uzorna priča i taj neuništivi polet osvaja čovjeka, kada se počne buditi kao što je učinio kiky;), a s druge strane, za one koji još spavaju i samo puko čitaju stripove, ako se nisu posnobili i postali dosadni i glupavi, može se čitati kao uzbudljiva pustolovina sa dobrom pričom, likovima i egzotičnim lokacijama. |
|
|
|
kiky
stripovi.com suradnik
7368 Posts
Member since 17/07/2003 |
Posted - 19/11/2020 : 17:50:55
|
| sjajno! iako svaki od nas dvojice pristupa mister nou i nolitti sa (ideološki) drugačijih pozicija, vidim da se nalazimo u sve više i više točaka. biće da je i u tome snaga nolitte. ali bez obzira odakle dolazimo (ili odakle POLAZIMO) ne može čovjek, ako je imalo vješt i razuman, ne prepoznati u svemu tome polet, strast, volju za životom, slobodom i dostojanstvom (i u najtežim, najnepravednijim vremenima)... i nije poanta samo znati to prepoznati nego i ostati istinski dojmljen time. tko nolittu, pa time i mister noa, i zagora doživljava čisto površno ili (još gore) ako kao čovjek ostaje sasvim ravnodušan na sve te ideje i misli vodilje koje sam upravo naveo... usuđujem se reći, da je to onda stvarno tužna osoba. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3526 Posts
Member since 17/02/2014 |
|
|
kiky
stripovi.com suradnik
7368 Posts
Member since 17/07/2003 |
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3526 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 20/11/2020 : 12:45:16
|
| Uglavnom, radi se o odličnom filmu, ako voliš klasike (a o samom filmu ću reći nešto više, najvjerojatnije na filmskom dijelu foruma). |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/11/2020 : 14:02:12
|
pročitao Eternauta, pogledao što se na scomu govorilo o njemu i nalazim da je sve to obična koruza, presipanje iz šupljeg u prazno i još nitko nije ZAISTA rekao nešto vrijedno pažnje o tom stripu. još kad sam vidio da razne otromboljene fukare pišu svoje budalaštine, okreće mi se želudac.
o Eternautu se može pričati, ali prvo valja uopće pomaknuti gledište sa papagajskog brbljanja o Oesterheldu i vojnoj hunti. sva priča se svodi na tu paralelu, koja uopće ne pomaže niti uvodi u zanimljivije sagledavanje. Oesterheld je loš i čovjek i filozof, ali barem dobar pripovjedač starog kova i Eternaut je još uvijek u pravom stripovskom pripovijedanju, gdje se petparačka radnja razvija brzim tempom. zato bih ga krstio sljedećom epohalnom odrednicom: Eternaut je veličanstveni šund. e sad, što se tu događa i koji su razlozi da smjestim Oesterhelda između procijepa lošeg čovjeka i pripovjedača veličanstvenoig šunda, to ćete saznati u novom reprintu Eternauta, koji će markos objaviti sa mojim lucidnim predgovorom LUTANJA ETERNAUTA OD KOLEKTIVA DO DUŠE, za koji je pristao isplatiti poveću sumu i pristao je na sve moje uvjete, odnosno, da neću štedjeti ni njega ni njegovu publiku ni debilni svjetonazor koji su im utuvile sveprisutne Ruke upravljane Njima. |
|
|
|
kiky
stripovi.com suradnik
7368 Posts
Member since 17/07/2003 |
Posted - 21/11/2020 : 17:29:29
|
ja sam riješio nolittinu KRV NA SNIJEGU. ni u kojem slučaju vrh, niti išta iznimno. priča ima dobar početak, i tamo negdje u zapletu ima solidnih elemenata, ali završnica jednostavno pokazuje da je na djelu samo jedan predvidljivi krimić.
mister no svome prijatelju krugeru priča priču iz prošlosti kako ga je splet okolnosti doveo u Aspen, mondeno američko skijalište gdje panorame i okoliš jesu besprijekorni i očaravajući, ali ljudi definitivno ne...
u smislu dobrog početka je mister noovo lutanje po new yorku u onim ranim posljeratnim danima, onako neprilagođen, distanciran, prepun pitanja u glavi i pomalo izgubljen. i gdje mu najdraži trenutci su upravo posjeti bronškom zoološkom vrhu, jer nakon životnih razočaranja i previranja, očito preferira pričati i filozofirati sa životinjama a ne ljudima. niti veze sa njujorškim curama mu ne idu od ruke, jer bez obzira na fizičku ljepotu, fali im strasti i života, tako da mister no i od njih, za sada, diže ruke. a o luđacima i divljacima na asfaltu da ni ne govorim. sav taj rat kao da je ostavio duboki trag na ljudima i tamo daleko na drugom kontinentu.
aspen je opet priča za sebe, ali ne toliko drugačija od new yorka. i tu ponovno mister nou ništa ne ide od ruke. i s razlogom. kada se pokaže da je i to svijet sasvim drugačiji od njegovog, od njegovih nazora i ideja. ušminkano i idilično malo mjestašce dobrostojećih građana i izletnika za koje je u startu jasno da je predobro da bi bilo istinito. sve svoje laži i tajne aspen razotkriva upravo kada kriminalistički elementi priče postaju sve zastupljeniji i što više mister no traži načine kako da pobjegne otamo.
ali dosljedan i lojalan kakav je, mister no ne odlazi prije nego spasi prijatelja pa i pod cijenu riskiranja vlastitog života. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/11/2020 : 19:43:17
|
quote:
Originally posted by kiky
ja sam riješio nolittinu KRV NA SNIJEGU. ni u kojem slučaju vrh, niti išta iznimno.
ne bih se složio
ali, i ovo je nevjerojatna podudarnost, baš mi Krv na snijegu stoji pripremljena za ponavljanje!
tako da više uskoro, no, meni se čini da ovo jest vrh. i to je jedna perfektna noir priča, u koju se Nolitta prebacio iz New Yorka i velike teme "moto bande". samo što ove moto bande nisu nimalo bezazleni Marlon Brando buntovnik bez razloga, već pravi psihopati. to je svijet u kojemu Mister No više nema što tražiti, svijet koji je poživinčio i Mister No će morati bježati iz džungle na asfaltu u naoko sneni zameteni Aspen, ali koji također postaje uspaljen i sve će više postajati džungla na snijegu... te će Mister No morati otići dalje, daleko, u Brazil. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3526 Posts
Member since 17/02/2014 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/11/2020 : 21:33:36
|
pa i James Dean je utjecao na Mister Noa, a ovaj film o kojemu govorim (moto film) je The Wild One sa Marlonom Brandom.
Mister No se može čitati i razumijevati iz samih priča, a produbljenije i pojačanije je kada se poznaje i shvati i uhvati duh vremena u tim filmovima, koji su, iz raznih kutova opisivali buntovnika bez razloga. no, nije jedino buntovnik bez razloga bitan za Mister Noa, nego je tu i tvrdi tip bogartovskog tipa, pa treba uhvatiti noire, te i stariji francuski film sa Gabinom, a također i pustolovni filmovi. uglavnom, ima tu materijala, i sa tih pozicija se bolje i razumije Nolitta, jer je on TO prenosio u strip, prožeto sa vlastitim iskustvom i putovanjima na ta mjesta. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3526 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 21/11/2020 : 21:38:33
|
| U to vrijeme je postojalo nešto što su zvali beatnik, tu spadaju valjda Bukowski i Kerouac, iako ja ne poznam te autore. Makar se ne čini da to ima veze sa Mister Noom, jer on je ipak pustolovni duh, a ne cinik-intelektualac, možda je zajednička ta pozicija "odbijanja" vrijednosti modernog društva. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 22/11/2020 : 09:12:55
|
| Bukowski ne, Kerouac da; Na cesti sam čitao davno, ima 20 godina, to nije direktno Mister No, nego posredno su neki odjeci vremena. Ali morao bih ponoviti da vidim bolje, a kad već to spominješ, možda i Lovac u žitu ima neke takve posredne utjecaje. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3526 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 22/11/2020 : 09:26:27
|
| Kada sam već spomenuo Bukowskog i Kerouaca, Tom Waitsovi albumi opisuju takve low-life karaktere iz američke provincije, skitnice i frikove, groteskne ljude i mjesta itd. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 22/11/2020 : 10:44:47
|
Prije nego krenemo na Krv na snijegu, prijavljujem da sam pročitao ZABORAVLJENOG FARAONA. Onako, okej, ali čak nisam siguran da je to bolje od Otoka magije. Naoko je ovo razrađenije, ali je tu Castelli već pravi Martin Mystere dosadnjaković, sa nabacanim podacima, ali bez prave sinteze i uvjerljive priče. Meni čak djeluje kao da je i ovdje Nolitta igrao neku ulogu, jer sam taj veći okvir u kojemu se plete politička strana ove priče je kao odmah zatim ispričani TUAREZI. Samo što je ovdje kulminacija denikenovsko-alternativna povijest, a tamo je to ozbiljnije sagledan politički kontekst, a također stripovski dio mi više odgovara sa tim obrascem iz francuskog krimi filma.
Usput, za pcoru, ovdje ima eksplicitno prikazan brutalni dio, sa mučenjem i odsijecanjem prstiju. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3526 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 22/11/2020 : 10:47:34
|
| ZABORAVLJENI FARAON ima prilično neuvjerljiv obrat, no to je tako i kod dosta Martin Mystere-a (usput, ima li nekih epizoda MM-a, koje bi ponovio?) |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 22/11/2020 : 10:55:47
|
uzeo sam iz stare kuće Teutonsku baštinu i epizodu o Aboriždinima (Otok vjetra), jer te Aboridžine totalno volim
baš da vidim mogu li čitati MM |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3526 Posts
Member since 17/02/2014 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 22/11/2020 : 16:16:03
|
Dok čituckam KRV NA SNIJEGU, opet me bode ovo kikyjevo prerano i prenaglo otpisivanje ove epizode. Doduše, nisam još završio strip, negdje sam na polovici, pa ipak sam mišljenja da ni "predvidljivi krimić" ne može uništiti ovo što je Nolitta uspio stvoriti.
Priča ima tri dijela, koji nisu ravnomjerno raspoređeni: prvi dio, koji je ujedno najslabiji dio priče je čisto okvir da bismo dobili ovu priču iz Mister Noove prošlosti; to je banalni dio, šablona koju Nolitta koristi jednako kao što Zagor Chicu priča.
Ali drugi, njujorški dio, je vrh! Tu je jako dobro ocrtan, ne samo taj fizički sukob koji MNoa prisiljava na putovanje u Aspen, već, kad to ne bi bilo nespretno reći - metafizički sukob lika i svijeta: koordinate kozmosa (=uređenog svijeta) počinju se kolebati, svijet gubi smisao i Mister No se nalazi u nekom rastrojstvu. A kako reče svom prijatelju Chambersu, nije to samo zbog toga što nema ni cvonjka.
Njujorški dio je stranicama malen, ali idejno jako snažan i koncentriran. U samo 64 stranice, Nolitta je majstorski iznio problematiku. Usput, ispada da je Kerouac i Na cesti uključen i direktnije nego sam mislio, jer MNo kaže da je poslijeratne godine, do ove '49. proveo u lutanju Amerikom. On nije prigrlio bitnički mentalitet, ali je vidio i tu stranu. I očito, ni tu nije našao smisao, nego se vratio doma, u New York. A u New Yorku provodi vrijeme tako da šljaka neke posliće, posjećuje jazz klubove, ide na plesnjake i, ne manje bitno za našu analizu, ide u kino. Mister No voli filmove, i to naravno Bogarta i tvrde dečke, te naravno seks-simbole, Lauren Bacall. Ne voli melodrame i ostavit će curu, jer ju ne želi voditi na Zameo ih vjetar.
Sve ovo ističem, jer je važno za pravilno shvaćanje lika Mister Noa, a što je nedavno došlo u fokus te se sa Spockom nisam najbolje sporazumio. Naime, ja sam ustvrdio da MNo nije protiv sustava i države, a Spocku je, zbog nekih crta, izgledalo drugačije. Međutim, dovoljna je već i ova priča da se ta stvar bolje razjasni. Mislim da je Spocka zavarala površina te stvari, pa i ovdje imamo korumpirane policajce zbog kojih MNo nastrada i mora pobjeći iz grada. Ali u osnovi, snage reda predstavlja i njegov prijatelj Mulligan, policajac koji intervenira kod prve tučnjave sa bajkerima, ophodnja koja Mnoa spasi te pošteni kapetan koji je na "njihovoj strani", odnosno, ratni veteran i good guy. No, još veća prevaga za moju tezu je upravo ono što sam naveo: MNo ide na plesnjake i u kino. On, ne možemo reći, prati pop-kulturu, ali ju upražnjava bez zadrške. Nema pobune, nema odbojnosti, nema grimase: Mister No ne smješta svoj problem u društveno-političko uređenje svijeta. To je samo površina stvari, koja njemu ne ide u prilog niti se on tu nalazi, ali u osnovi on bi mogao i ovoga trena pisati na scomu i sudjelovati u antologijskim stvarima, pričajući nam kako je fibra za pozere.
U čemu je MNoova krivnja, zašto je on buntovnik, to izlazi iz okvira političko-ideološki postavljene problematike. Ima li razvijene te krucijalne teme, mislim da vjerojatno i ne, da ima samo tako naznaka te da se Nolitta nije mogao (a možda ni znao) baviti tako teškim, dubokim stvarima, u osnovi filozofskim zaokruživanjem egzistencijelne strane čovjekova bitka. Ta bi se strana eventualno dala analizirati i pokušati opisati u jednoj doktorskoj disertaciji, možda, jednom, nekad.
Da se vratimo njujorškim danima i noćima. Između kina i zoološkog vrta, Mister No šljaka bezvezne poslove i izlazi sa nekim curama. I sve ga to ne ispunjava. On osjeća ovaj raskol, ne znam sad prikladniju riječ, metafizički raskol između njega i svijeta koji ide dalje, juri, fućka mu se za rat i veterane. Nolitta pribjegava klasičnoj priči kako je nekada bilo bolje i smisleno, a sada se kohezija raspada i dolaze neki poživinčeni oblici, neljudi. To je on uspio majstorski izraziti u slici prvog MNo sukoba sa bajkerima: starica hoda po pločniku, a bajkeri kao nekada Indijanci u vesternu jašu na motoru i vrše prepad, pljačkaju bakicu. MNo ne može trpjeti takav besmisao, pa se nepozvan umiješa u događaj. Stiže i policija i sve ima privid reda, Mister No vjeruje u svemir i pravdu... ali on ne zna da svega toga više nema, da se svijet promijenio i da će se naći na meti podivljalog bajkera.
Riječju, genijalan strip do sada. |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Antologijske stvari
