Troje ljudi koji putuju svijetom u potrazi za čudesima i tajnama te pritom otkrivaju stvari koje bi drugi radije da su ostale skrivene. Oni su arheolozi misterija, istraživači tajne povijesti našeg planeta, kartografi nevidljivih granica fantastičnog svijeta.
Popularni scenarist WARREN ELLIS (Transmetropolitan, Astonishing X-Men) i priznati crtač JOHN CASSADAY (Uncanny Avengers, Captain America) donose nam ovu epsku, nevjerojatnu priču o multidimenzionalnim mirovnim snagama čija je zadaća pronaći tragove nadljudskog djelovanja. Ti arheolozi tajni otkrivaju nepoznatu povijest te paranormalne misterije kao što su superračunalo iz Drugog svjetskog rata koje je u stanju otvoriti prolaze u druge univerzume, hongkonški duh osvete, ali i izgubljeni otok pun čudovišta na umoru.
U ove ćete dvije knjige pronaći kompletan serijal, uključujući sve epizode Planetarija, od 1. do 27. broja, te specijalna izdanja – Planetarij/Batman, Planetarij/Liga pravde i Planetarij/Autoritet.
Planetarij 1 • Knjiga prva • 424 stranica • Kolor • 212 x 320 mm • Tvrdi uvez • Scenarij Warren Ellis • Crtež John Cassaday • Prijevod Robert Solanović • Lektura i redaktura Aleksandar Gucunski • Dizajn Melina Mikulić • Datum objavljivanja 10.11.2020. • Cijena 270 Kn
Planetarij 2 • Knjiga druga • 428 stranica • Kolor • 212 x 320 mm • Tvrdi uvez • Scenarij Warren Ellis • Crtež John Cassaday • Prijevod Robert Solanović • Lektura i redaktura Aleksandar Gucunski • Dizajn Melina Mikulić • Datum objavljivanja 10.11.2020. • Cijena 270 Kn
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
procita deo prvi. bavio sam se ovim stripom nesto ranije, al to je bilo samo par brojeva, nesto nije da sam tad skapirao, al mi se svidjalo. cesto sam pitao cika marka kad ce ovo, da li ce i tako to. al opet to sam pitao i za top 10, pa mi se strip sad nije svideo. taki je zivot, ebem li ga ovaj planetarij je cita promisljenost, gde nista (al ama bas nista) nije suvisno, niti je ista nedovoljno. ovde se radi o arheolozima (ko nije zele da bude indijana), misterijama (ko nije zeleo da bude marti), opskurna drustva (ko nije zeleo da bude clan istih) pa na sve to se doda naucna fantastika. i sve se gradi polako, red po red od pocetka. svaki broj je neka posebna celina uvezana u sve to. opet, ne secam se kad mi je svaki od brojeva bio toliko uzbudljiv. crtez, pa mozda je ovo moglo u format zatamljenja bob razbio, sta sledece junak prevodi? dvojku sam ostavio zaZimu, kad udari sneg, led i karantin 24/7
zanimljivo, lezi strip ka krevetu, cerka (4 god) se sad tu nesto igra. gleda ovu slagalicu na naslovnici, nesto joj je cudna, pa prelazi rukom preko nje. pita me kako cu ovo da sastavim, i gde su delovi sto fale
Zasada pročitao prvi dio. Kako je krenulo mislio sam da će svaka epizoda biti posvećena nekom posebnom misteriju ali onda bude jasno da sve te priče čine komadiće jedne veće slagalice (otud odlično pogođene naslovnice). Strip je neobičan, asocira povremeno na neke dc-eve superjunake ali nikad ne izričito, imamo tajne družbe (podsjeća me dijelom na league of extraordinary gentlemen), ideja multiverzuma me vrlo rubno podsjetila na crisis on infinite earths. Dok su mi sami glavni likovi cini se originalni, imamo cijeli neobičan miks poznatih stvarnih i fiktivnih osoba (osim već navedenih dc-evih superjunaka tu su i lovecraft, tarzan itd itd), pa čudna prapovijesna ili vandimenzionalna stvorenja, stravicne priče o eksperimentima na ljudima, lude znanstvenike i još citavo čudo popularnih teorija zavjere i koliko god se to činilo zabrkano, zasada ellis radnju čvrsto i suvereno drži u uzdama i pomalo rasplice klupko.
Crtez dobar premda mi je format možda prevelik za to, osim kod nekih scena i naslovnica. Ipak sviđa mi se likovno rješenje korica i hrpta.
Prošle godine sam se vratio Planetaryju i evo utiska... Neprolaznog.
Proglašavanje bilo kog dela najboljim jeste, kao i svako drugo ocenjivanje, krajnje subjektivna rabota. Watchmen na mnogim listama, u mnogim tekstovima, slovi za najboljeg. Pre neki dan se povela jedna stripofilska rasprava s tim u vezi: na moju opasku da je vreme pregazilo remek-delo Alana Moorea. Delo, kome niko ne može sporiti slojevitost, neprevaziđenu strukturu, karakterizaciju junaka, dramaturšku veličinu i šta još sve ne; toliko puta rečeno - stripski Citizen Kane. (S obzirom na aktuelnu tenziju na svetskoj političkoj sceni - koju, ruku na srce, ipak ne bih poredio s Hladnim ratom - iz Watchmena se donekle mogu povući i takve paralele s današnjicom.)
No, postoje najmanje dva stripska titana u čijoj je Watchmen dubokoj senci. Prvi je Eternaut, s daleko izraženijom političkom i društvenom alegorijom, te nenadmašnim Oesterheldovim teskobnim, šaputavim pripovedanjem. (Ovde bih se malkice ogradio, u smislu da sam superherojski aspekt uporedio s naučnofantastičnim, ali to nije tako strašno.) A drugi je Ellisov Planetary...
Nedavno sam mu se vratio, deset godina od završetka i dvadeset otkako se pojavio... (Sad, nisam ga čitao u realnom vremenu, ali to je manje bitno.) Ljudi moji, kako ovaj strip stari...! Bolje ne može! I kakva je to paradigma XXI veka, pored toga što je još jedna dekonstrukcija - ako ne i više od toga, demistifikacija - superherojskog žanra. Tamo gde se Alan Moore miri s činjenicama poput Kubricka u Dr. Strangeloveu, Oesterheld i Ellis nude nadu i podsećaju kolika je moć volje. I zato mi je Planetary doslovno spasao život. "Nothing ever ends." Malo sutra... Beat this, Alan Moore!
Tko zna, možda bi mi na ponovljeno čitanje bolje sjelo. Ali čak i da mi je bolje sjelo, ne vidim kako bi mi moglo nadmašiti Watchmen. Prvo zato jer je W očito model po kojem je P napravljen (a sklon sam prednost davati originalima), drugo zato jer su W bolje narativno složeni i treće zato jer P traži konstantno dešifriranje krosreferenci pop kulture, a pogotovo američkih stripova i njihovog meta-jezika, što je također preuzeto od W, ali W to nadilazi, univerzalniji je.