Pa zato što se ovi mekih korica kad su većeg formata savijaju Kao onaj Omnibusov. Još ako su lijepljeni, a ne šivani, ne možeš pošteno ni vidjeti stranicu.
i ja sam uvek pre za HC opciju,ali ovde je Omnibus stvarno uradio sjajno izdanje.Samo što je preskupo. Fibrin Prado,iako tvrdokoričen,prilično je jeftiniji.
Omnibus je objavio niz kvalitetnih stripova sasvim solidnog izgleda. Imam sva njihova izdanja inozemnih autora, zatim "Dnevnik Ane Tank" Istoka Sitara, kratke stripove Nine Bunjevac (hc) i Lavriča, pa i onu kvazienciklopediju "Stripovi koje smo voljeli" (hc). Dok mi za manji format meke korice ne smetaju, za veći mi nisu legle. Kad ih slažeš u police ima problema jer je hrbat tj. dio stripa koji se lijepi deblji, za razliku od hc izdanja koja su svuda iste širine, osim toga ne mogu stajati na polici okomito kao hc stripovi ako ih se ne podupre s obje strane.
Inače Omnibus je uvijek bio skuplji od ostalih izdavača, valjda je zato i riknuo. Njegov sljednik Modesty Comics za sada nije na istom levelu. Osim Obate i Setha nisam našao ništa drugo što me zanima. Btw. oba izdanja su A5 formata i hc, ali na lošijem papiru i s jeftinijim koricama.
7/10. Ok je, al po komentarima i preporukama očekiva san puno više...nije ono wow, već protumači-kako-oćeš. Ne slažem se da je stvar u Raulu, prije klasična prostor-vrime priča...a od takvih priča puno mi više leži lagana priča tipa povratak u budućnost nego Benjamin Button djir. I ne sviđa mi se Raulov odnos prema domaćici...nekako isforsirano, to nije on. Veliki je plus šta se strip čita u jednom dahu, to je uvik forte.
7/10. Ok je, al po komentarima i preporukama očekiva san puno više...nije ono wow, već protumači-kako-oćeš. Ne slažem se da je stvar u Raulu, prije klasična prostor-vrime priča...a od takvih priča puno mi više leži lagana priča tipa povratak u budućnost nego Benjamin Button djir. I ne sviđa mi se Raulov odnos prema domaćici...nekako isforsirano, to nije on. Veliki je plus šta se strip čita u jednom dahu, to je uvik forte.
Ja sam bila ambivalentna oko ovog stripa, jako, ali mislim da je caka u tome što zapravo, iako je Raoul "pripovjedač", pripovjedač je Ana.
Ona je ta koja je napisala knjigu i koja je namjerno stvorila sve te likove upravo zato da pokaze suprotnost između sebe i domaćice - i upisala nešto svojih kompleksa, nešto svjetonazora, nešto beznadne romantike itd.
Sve skupa jako zanimljivo, ali i dalje me nije osvojilo.
@ zarmix i anto Na mom prijašnjem radnom mjestu radili smo mape, zbornike i slično, a to moje iskustvo ukazuje da nema neke velike razlike između cijene tvrdoukoričenog i mekoukoričenog izdanja. Razliku u cijeni čini broj izdanja (zbog čega su naše mape bile skupe ko svetog Petra kajgana).
Uglavnom, smatram da je biranje mekih korica čista glupost jer se na tome ne moze niti lihvariti, a stripovima se smanjuje zivotni vijek barem upola. S druge strane, imaju neki psihološki efekt te tvrde korice...stalno imam osjećaj da sam luda burzujka kad si pogledam na police - nije ugodno razmišljati o sebi kao o pretencioznoj i privilegiranoj :)
sjećam se jednog članka na Indexu gdje su bila rangirana najbolja izdanja iz 2016.godine i nekim čudom ovaj strip je izbio na sam vrh te liste, što je dakako veliko postignuće obzirom na konkurenciju ovaj strip sam uzeo nakon što sam vidio najavu za Deliričnu svakodnevnicu te sam odlučio vidjeti kakav je taj Prado i mogu reći da sam prilično zadovoljan, strip nije dugačak ali vrijedi se zadržati na svakoj stranici i promatrati te sjajne tablice, ovo je baš prelijepo nacrtano ovo je možda najbolji strip za dokazati da stipovi nisu samo neka djetinjasta umjetnost gdje se likovi naganjaju i preživljavaju svakakve situaciju, ovdje je strip vrlo umjetnički i osobno napravljen, ovdje je strip sjajna ekspresija ideja i vizualno nagrađivanje čitatelja što se same radnje tiče, prilično minimalistički i metafizički, pravo značenje se ne nudi na pladnju i podložno je slobodnoj interpretaciji, trebalo se nakon ovog stripa dobrano zamisliti i nakon dugog razmišljanja još nisam dokučio pravi smisao, ali možda ni ne trebam jer sva ta jednostavnost me se dojmila, ipak ovdje vrijedi da je slika više od 1000 riječi ocjena? e sad da je samo stvar crteža bila bi 6ica, ovako dajem 4/5, stvarno mi se svidjelo ovo i drago mi je što sam se posvetio stripu, ali cijela ta radnja i konflikt među likovima kao da je preolako završio, nisam očekivao nešto burno i dramatično, ali ispalo mi je možda prebanalno i neuvjerljivo no u svakom slučaju ovo vrijedi imati u kolekciji
Ah, kakav strip. Ne može se više tražiti od stripa i od umetnosti uopšte. Ne znam kako je Migelančo Prado ceo ovaj strip napravio sam. Ako mene pitate, trebala su mu dva života, tri kolonije slikara, trebao mu je i Mone i Van Gog, trebala su mu decenije usamljenog lutanja u potrazi za Lepotom i Smislom, trebalo je da se razočara u život, dva puta umre, tri puta bude ubijen, i da onda samouvereno sedne i saopšti istinu u nekoliko reči, u jednostavnu priču o Njemu i Njoj, o Sudbini koja se igra sa svima nama i koja nam retko dozvoli da budemo na pravom mestu u pravom trenutku sa pravom osobom, ceo život je jurnjava da se jednom približimo tome i bar na tren budemo spokojni i sretni. Kakav kakav strip.
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni. Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu
od onih šta je fibra objavila ovaj je najbolji. To san mislija. Delirična sv. se da pročitat , a Ardalen mi se nije niti pr. svidija.
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni. Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu
Delirična bi bila puno bolja da je bilo čitat prije nekih 15 godina. a ukusi se naravno razlikuju i to je ok.
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni. Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu
Dva puta sam u zadnjih par godina pročitao ovaj strip i moram priznati da mi se sviđa. Djeluje baš smirujuće i sanjivo, a radnja je baš intrigantna. Zanimljiva je cijela ta postavka s ovako čudnim, nemogućim protokom vremena, no ne bih se usudio reći da me povlačilo da detaljnije preispitujem zbog čega je to tako. Nije mi se zbog toga Potez Kredom svidio, već zbog enigmatičnih likova i samog štimunga na otočiću u sred ničega. Drago mi je da ponovljenim čitanjem strip nije izgubio niti malo na privlačnosti te mi se čini da ću ga prije ili kasnije još koji put okrenuti. Crtež perfektan, Pradova upotreba boja je naprosto prelijepa i strašno upečatljiva. Naizgled kratak strip, ali ima tu materijala za čitanje ispočetka i ispočetka.
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
Meni je Potez kredom jedan od omiljenih stripova - na poklon sam čak i dobio neke uramljene kadrove u jednoj slici (ne original naravno ). To što kažeš, atmosfera ostrva usred ničega je sjajna, propraćeno prelepim crtežom i fenomenalnom bojom. No mene je baš priča lupila, tragična a realna, taj kraj koji nekako posebno ističe melanhoniju čitave situacije i nihilizam u pozadini svega. Verovatno ću opet obrnuti strip i ove godine, baš se sećam kako me je prvog puta odalamilo posle čitanja i kakav je utisak ostavio danima posle.
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
Mislim da bih mogao da se slozim. Vec mi je kreda bila ok, ali Ardalen... wow! No, to je recimo ta soj stripa, ali oni ostali mi se sviđaju mozda jos malcice vise (ili ajmo reci, na drugaciji nacin), mislim na Deliricnu svakodnevnicu i one srpske. Ma, Prado je veli car samo takav!
Anything is possible dec d uej Be the Change You Want to See
Mislim da bih mogao da se slozim. Vec mi je kreda bila ok, ali Ardalen... wow! No, to je recimo ta soj stripa, ali oni ostali mi se sviđaju mozda jos malcice vise (ili ajmo reci, na drugaciji nacin), mislim na Deliricnu svakodnevnicu i one srpske. Ma, Prado je veli car samo takav! [^
Nazalost Prado jos nije uradio nikakve srpske stripove :D ali od svih procitanih Ardalen daleko najbolji, i vjerojatno neka od narednih rasprodanih fibri...Potez kredom nudi deo toga, ali nije toliko kompleksan, zivotan, slojevit...
I meni je Ardalen najbolji. Možda i zato što mi se čini da ima više topline iljudskosti, a manje cinizma i ljudske sebičnosti nego neki drugi njegovi radovi.
Svi Pradovi radovi su mi uglavnom odlični a najbolji su mi Delirična svakodnevnica, Stratos i Ardalén.
U središtu njegovih djela je čovjek a Prado je izuzetan promatrač kojeg krase oštro oko i bistar um. Nadam se da će Fibra objaviti još poneko njegovo djelo.