| Author |
 Topic  |
|
DinkoJ
New Member
238 Posts
Member since 09/11/2018 |
 Posted - 11/12/2020 : 21:11:09
|
Meni su Leteći tigrovi jedan od najboljih stripova ikada. To je ono kada bi me netko pitao da nabrojim 5 stripova koji mi prvi padnu na pamet a da su mi vrh: Divovi dobra i zla, Leteći tigrovi, Asterix i sin, Konan vještica će biti rođena, Alan Ford Superhik.
Za Mister No ova epizoda je legendarna jer osim što je odlično napisana uz pojedine propuste daje odgovore na mnoga pitanja kao što su:
- odakle Mister No-u njegovo ime
- kako je naučio letjeti
- tko ga je naučio paliti avion udarcom noge u komandnu ploču
- što mu znači crveni znak na rukavu |
 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 13/12/2020 : 11:11:04
|
quote:
Originally posted by kiky
ponovio sam i ja RIJEČNE PIRATE prošli tjedan. i ponovno se oduševio. najviše u detalju koji se kroz epizodu ponovi 2-3 puta. mister no se u ovoj priči opet obračunava sa zakonom, sa policijom, to jest sa SISTEMOM. i sistem, recimo to otvoreno, pobjeđuje! sistem mister nou daje do znanja da je jači, da je postojan i da je praktički neprobojan. ali to i nije tolika tragedija niti najgore što se čovjeku može desiti. VAŽNO je kako REAGIRAMO na takve stvari, kako nas one DEFINIRAJU... sistem prvi put pošteno iscipelari mister noa. gadno i bezobzirno. da mu pokaže tko je tu glavni. i što radi mister no? jedino normalno u cijeloj situaciji što se može... liječi rane (alkoholom) par dana i budi se čio, jak, veseleći se ponovno suncu i životu kao malo dijete!
na samome kraju sistem mu ponovno očitava brutalnu i nemilosrdnu lekciju o tome kako stvari stoje u svijetu. da li ga to slama? da li zbog toga mister no gubi VJERU? NE! ide dalje, dosljedno, nesputano i uzlijeće pajperom kao bezbroj puta na kraju mnogih priča i avantura! koliko puta je scena mister noa u pajperu iznad amazonije označavala sam kraj epizoda? masu puta! toliko je simbolike upravo u tim završnim scenama i toliko životne filozofije. jer tako se živi. to je život. nema druge. izudaran, obogaćen životnim lekcijama, oprezan, domišljat, ali uvijek uzdignute glave, čvrste vjere, volje za život i ljubavi...
to je to. ovako šturo i površno rečeno, ali... tako se ŽIVI.
volim ove kikyjeve komentare, čak i kad promašuju fokus, kao ovdje.
naime, baš ova priča nema veze sa nekakvim misternoovim obračunom sa sistemom. mister no samo želi karburator i letjeti iznad Amazonije, koju si simboliku odlično primijetio. a tko vlada, upravlja, i kako se stvari odvijaju na toj razini, njemu je, u osnovi, svejedno i on prihvaća stvari kakve jesu. odnosno, prihvaća i da ga iscipelari viša sila, a to znači, prihvaća sistem svijeta u kojemu se događaju - i ovo je sad važno za shvatiti - manje ili veće nepravde AKO GLEDAMO SA STAJALIŠTA POJEDINCA. mister no se uzdiže iznad takvog sitnog gledišta, jer prihvaća i da pajkani iscipelare NJEGA SAMOGA, odnosno, prihvaća da je on samo periferija u odnosu na centar; prihvaća sebe kao partikularitet, kao obični dio i ne dovodi u pitanje ono veće: niti tako da želi uništiti svijet niti tako da ga želi popraviti u jednoj utopijskoj viziji perfektabilnosti.
zato tu nema obračuna sa sistemom. jer, kad kažem SISTEM, onda mislim upravo na ovo veće, cjelinu; ne isključivo policiju, premda su to neki simboli toga većega, uređenja.
za mister noa važi: sve je, naposljetku, dobro. i zato se događa ovo što si lijepo opisao: liječi rane, ne gubi zanos i dolazi veseo i čio, opet i opet. u takvoj životnoj filozofiji može se prihvatiti da si pobrao i batine, i to dobre batine, jer tu princip nije nepovrediva individualnost (tj. tašte i uvredljive pekmezaste majčine dušice sa svojim papagajskim refrenom o ljudskim, a zapravo, malim sebičnim pravima), već izmirenje OBA PRINCIPA, općeg i pojedinačnog. to je više gledište, i zato je strip Mister No, dobar.
inače, ovako sam pisao o RIJEČNIM PIRATIMA prije godinu i pol:
Riječni pirati definiraju tragediju Mister Noa savršeno. On, koji je pobjegao od civilizacije i Amerike koja je grabila u civilizaciju koracima od sedam milja, našao se u borbi sa posljednjim odmetnicima staroga kova zbog jednog - rasplinjača. Što je to fakin rasplinjač, kakva civilizirana i tehnička riječ: "Rasplinjač (ponegdje karburator) je dio nekih Ottovih ili benzinskih motora, koji miješanjem goriva sa zrakom priprema određenu količinu gorive smjese i potom ju raspršuje u cilindar." Baviti se rasplinjačima, ili karburatorima, oh kako je to nemisternoovski. Nije ni romantično ni bijeg od civilizacije. Pobjeći u Amazoniju da bi mjesec dana putovao do Belema po rasplinjač, to je paradoksalna tragična sudbina Mister Noa.
Temat "rasplinjač" u priči o uroti riječnih pirata koje vodi stripovski lik koji se pojavljuje doslovno sa crvenom krpom na glavi podriva osnovnu zamisao samog glavnog lika do savršenstva. Mister No mora prijeći na stranu civilizacije od koje bježi, dok pirati koji žive u odmetničkom gnijezdu negdje na obalama Amazone u stilu starog Zapada ustvari hoće ući u tu istu civilizaciju. Dosljedno bi Mister No morao odfakati rasplinjač i pridružiti se riječnoj bandi i to najnižem sloju, kokošariti, krasti sitniš i trošiti ga na žene i cachacu. To bi bio ostvareni ideal, no ujedno i srozavanje. Zato on zapravo uvijek mora ostati na oštrici i preobrtati se između civilizacije i plandovanja daleko od normi i zakona.
Čitavu ovu problematiku donosi Nolitta u Riječnim piratima, potiho, nenametljivo, u pozadini. Sve se preobrće, banditi, policija, ples, akcija i uopće nije jasno o čemu je ovaj strip kada se malo dublje čovjek zapita. Ovo nije detektivska priča, jer je linija o uroti i tajanstvenom gazdi praktički bačena na najtrivijalniji način bez ikakve razrade. Kad se pogleda scenarij, on je dosta čudan sa prijelazima od zezancije na brodu na pljačku, pa skitanje po krčamama, pa preokret sa ranjenim banditom i srebrnim kajmanom, pa lov na Mister Noa po mračnim ulicama, pa prelazak na plesnjak, pa spavanac i mačke itd. Ali je taj čudan scenarij ipak savršen, govori o Mister Nou više nego deset romana.
Ovo je priča o prijateljstvu, izdajstvu, Brazilu, velikim snovima i malim snovima, a govori nam da se nalazimo u svijetu paradoksa. Ipak u tom paradoksalnom svijetu postoje niti vodilje i to čini presudnu razliku od sklavijevskih sličnih prikaza "svijet je apsurd". Naposljetku i jedan rasplinjač može obradovati i Mister No veselo leti. Na plesu ili u krčmi s Krugerom, u letu pajperom i u vožnji Amazonom, Mister No prepoznaje smisao, dok banditi, policija i uređenje svijeta nadilazi njegove moći. I dok se hrva sa shvaćanjem svijeta, ponekad razbija glavu, a ponekad pusti da sve ide kvragu pa pije i pleše. Nolitta je znao održavati ovu napetost na živ način. Drugi se tu valjda nisu snašli. Ali nema veze, njegove se epizode mogu čitati uvijek iznova.
Riječni pirati bili su mi zanimljivi kada sam bio dijete. A zanimljivi su mi i sada, kada više nisam dijete. Dakle, klasik.
Ah da, ovo je rasplinjač:
 |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3461 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 13/12/2020 : 12:41:03
|
U osnovi, takvi stavovi o tome da je sve na općoj razini dobrro su bliski stoicima. Uostalom, i Jungerov anarh je jedna podvrsta stoika.
Ipak, bonelijevi junaci nisu pasivni promatrači zbivanja, već aktivno ulaze u događaje, pokušavaju nešto i promijeniti, onoliko koliko mogu. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 13/12/2020 : 12:48:19
|
Da je svijet (u osnovi) dobar (ovo ne shvatiti u moralističkom smislu) i biti aktivan iliti boriti se za sebe, nije ni u kakvoj opreci. To ti kažem: izmirenje ta dva principa, a ne isključiva prevlast jednog ili drugog. Tko ovo, neću reći sad, shvaća, nego osjeća, ima mu strip Mister No dušu, taj se dobro i nalazi u takvom stripu.
A stranu shvaćanja, tj. otvaranje prema pojmovnom, radimo i ovakvim razgovorima. |
Edited by - stinky on 13/12/2020 12:48:49 |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3461 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 13/12/2020 : 12:54:23
|
Biti aktivan znači i boriti se za druge, ne samo sebe (opet, svi bonellijevci su nesebični, dozvoljavam si ovako ih univerzalirati, jer barem ovi klasični bonellijevci dijele dosta zajedničkih principa i osobina, i tu je sad manje bitno partikularno, što Zagor rijetko pije, a Mr NO cuga itd).
|
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3461 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 13/12/2020 : 13:08:38
|
Uostalom, eto i ideje za temu: što to Bonelli junake čini bonellijevcima, odnosno, koje su im zajedničke osobine i koje su zajedničke vrijednosti tim stripovima.
Npr pala mi je na pamet ideja kako, za razliku od američkih superheroja, kao Batman ili Superman, bonellijevci nemaju neki strogi kodeks (da nipošto neće ubiti neprijatelja npr). Recimo, Zagorova sjekira nije oštra standardna sjekira, nego kamen za onesvješćivanje, ali to ne znači da neće ubiti ako je ugrožen ili se razbjesni. Postoje uopćeni principi, ali ih se ne drže pošto-poto. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 13/12/2020 : 13:09:31
|
boriti se za sebe = boriti se za druge, u ovako shvaćenoj filozofiji
nijedan Bonelli junak se ne bori za sebe u nekom egoističkom smislu. do takvog propadanja je došlo tek sa darknajterskim stripovima, makar to ne čitam, pa ne znam u detalje. znači, to bi eventualno moglo biti u onim američkim glupostima tipa preacher i slično. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3461 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 13/12/2020 : 13:14:17
|
| U Preacheru, uopćeno rečeno, glavni princip je nešto poput "ja i moji frendovi protiv Boga i svijeta", makar sad govorim po sjećanju. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 13/12/2020 : 13:34:52
|
Što se tiče RIJEČNIH PIRATA ja bih sada dao možda i nešto manju ocjenu nego prije godinu i pol. Da se krivo ne shvati, i dalje je to vrhunski strip. Ali i nešto početno, još je to jedna sirova energija, prava stripovska avantura, a naglasak je na "stripovska". Ne razrađuje se ništa posebno, stavlja se upravo stripovska rješenja, shematski. Ali svejedno ima draž, jer je nošeno velikom energijom i skroz su neobično posložene te stripovske sheme. Mister No bježi od metaka i puca, a s druge strane policajci ga iscipelare i ostave u njegovoj straćari i on ništa: proleži i kaže "Ah, prekrasan dan!"
Putuje po karburator, a bori se protiv zlikovaca kao u nekom banalnom Texu. Hvata ga zli šef sa crvenom maskom iz petparačke literature, a spašava bandit koji se buni protiv poretka i želi priznanje svoje osobe. To je sve tako ispremiješano i nabacano, baš sirova, još neukroćena energija. Možda bih dao i 9, ali kao taj sirovi polet i početak, dajem 9,5/10.
|
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3461 Posts
Member since 17/02/2014 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 13/12/2020 : 13:59:02
|
Ima i sočnih detalja. Neke mimozice bi danas radile građanski prosvjed, a meni je baš super u svemu tome kad MNo, prvo na str. 8 kaže za djevojku da je ružna, a onda na str. 160 ima ovu repliku: "Prokleta večer... samo mi je falila još ona glupača Beatriz!"
Onaj sroljec Burattini, koliko čujem, stavlja pedere u Zagora, a ovdje MNo pravi mačo muški strip. Pa i to kad dobije batine, pa cuga, pa plesnjak i hvata prostitutku da bi se spasio od progonitelja, pa detalj sa str. 115 kada razmišlja u sebi da će prije ili poslije prikupiti dovoljno love za novi rasplinjač, a ulicom prolazi neka cura u lepršavoj haljini i Mister No pogled skrene na nju... sve je to tako mačo i genijalno i ovakvi stripovi nama trebaju, a ne Burattinijeve kilave korektnosti. |
|
|
|
kasper
Advanced Member
10876 Posts
Member since 04/11/2001 |
Posted - 13/12/2020 : 14:05:45
|
| ta sirovost je skroz i iskrena i prirodna, sve je poslozeno tako da ovo jeste epizoda za 10. ima i ono sa faksa, nije znao za 10, al ima razmisljanje bas za najvecu ocenu. uostalom slicne i vece slabosti ima operacija posejdon, al to mi vec nije tako dobro leglo kao u piratima |
|
|
|
kasper
Advanced Member
10876 Posts
Member since 04/11/2001 |
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3461 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 13/12/2020 : 14:13:43
|
quote:
Originally posted by kasper
ta sirovost je skroz i iskrena i prirodna, sve je poslozeno tako da ovo jeste epizoda za 10. ima i ono sa faksa, nije znao za 10, al ima razmisljanje bas za najvecu ocenu. uostalom slicne i vece slabosti ima operacija posejdon, al to mi vec nije tako dobro leglo kao u piratima
Posejdon? Slabašno.
Što se tiče mačizma, nema premca Texu Willeru, nije čudo da ga Talijani cijene više od Zagora. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
|
|
kiky
stripovi.com suradnik
7366 Posts
Member since 17/07/2003 |
Posted - 13/12/2020 : 17:59:47
|
stinky, još jedan tvoj sjajan komentar moga komentara. i RIJEČNIH RIBARA općenito. koliko mi je potreban nolitta, koliko mi je potreban mister no u ovim izazovnim vremenima... u ovoj nevjerovatnoj 2020. godini. i ne samo meni. svima nama.
počeo sam čitati ERTRURSKOG DEMONA, ali su me neki tu gosti omeli. kad ih se brže-bolje riješim, nastavljam s čitanjem... |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
7469 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 13/12/2020 : 19:20:34
|
Evo ja ću započeti  :
  
MN LIB 62: Etrurski demon (SR 131/132/133a, LMS 858/859/860)
Broj stranica: 259
Scenarij: Guido Nolitta
Crtež: Roberto Diso
Naslovnice: Roberto Diso
Zanimljivosti:
- Mister No nekako sreće Patriciu Rowland u ekvadorskom gradiću imena Guayaquil, a koji se nalazi na obalama Pacifika. Svijet izgleda ponekad stvarno mali, ali ipak...
Komentar:
Volim priče o Jerryjevoj prošlosti u kojoj nam scenaristi proširuju i obrazlažu formiranje osobnosti našeg omiljenog junaka. S druge strane tu ima puno edukativnih povijesnih činjenica koje su meni jako zanimljive. Još se pojavljuje Patricia, a po naslovu je očito da su i etruščanske misterije u igri, baš kao u dobrom starom Martiju. Nolitta scenarist, a još je i Diso crtač.
Dakle, svi sastojci potrebni za vrhunsku epizodu su tu! Samo je li vrhunska?
Pa baš i ne!
Nolitta je ovdje atipičan. Priča i ideja su odlične, ali scenarij šteka. Stavljanje američkih osloboditelja u poziciju bahatih pljačkaša (što i jesu), a tome suprostaviti potpuno neočekivanog lika u poziciju branitelja talijanskog kulturnog blaga je genijalno. Njegovi saveznici su očekivani, a to je već scenaristički problem.
Mister No se ponovno nalazi na teškim mukama u donošenju ispravnih odluka. U biti, bilo koja odluka našeg junak je kriva s nekog stajališta. Tu Nolitta ne griješi, pa Mister No donosi odluku u skladu s likom kojeg poznajemo.
Problem je prerazvučen zaplet, dok na kulminaciju, a pogotovo rasplet otpada tek manji dio epizode. Zbog toga nakon čitanja ostaje dojam nedorečenosti iako to nije tako.
Cjelina je lijepo zaokružena i Nolitta je rekao sve što je trebao, ali moj dojam je da epizoda ima manje stranica nego je trebalo biti. Zašto je tome tako, sigurno nećemo saznati, ali ostaje žal za efektnijim scenama na kraju epizode, koje bi dale onaj završni pečat i uzdigle priču na višu razinu.
Diso briljira. Za razliku od Bignottijevog, Disov crtež je inače pozadinski prazan. Ovdje čak dosta često crta detaljne krajolike, na 4-5 vinjeta čak s životinjama, što je više Bignottijevo obilježje čiji je crtež po tom pitanju puno detaljniji.
Posumnjao sam da je Diso možda ovdje imao pomoć pri docrtavanju, ali ne - ipak nije (mislim). Vjerovatno je po pitanju krajolika samo kopirao Bignottijev stil. ;-)
(priča: 10, scenarij: 7, crtež: 10, naslovnice: 10) - 91% |
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 13/12/2020 : 19:28:20
|
quote:
Originally posted by Spock
Evo ja ću započeti :
E da. A ja sam odgovorio:
""Nolitta je ovdje atipičan. Priča i ideja su odlične, ali scenarij šteka. Stavljanje američkih osloboditelja u poziciju bahatih pljačkaša (što i jesu), a tome suprostaviti potpuno neočekivanog lika u poziciju branitelja talijanskog kulturnog blaga je genijalno."
Ponovo si odlično uhvatio srž ove priče i upravo je tako kako kažeš: ima nečeg neobičnog u tome kako nam je ova priča ispripovijedana. U tome se opet savršeno slažemo, ali se ne slažemo u ocjeni te činjenice. Naime, meni je ETRURSKI DEMON još jedna epizoda iz reda najboljih, dajem najmanje 9/10 (možda 9,5).
quote:
Jozzinelli kaže
Ako ćemo tako, baš je Etrurski demon smor na početku, dok ne dođe do glavne razrade, ali se i ona nakon toga nekako prebrzo završava.
, međutim ja mislim da nije tako. Priču možemo podijeliti na 3 dijela, koji su spojeni u jednu cjelinu, ali ujedno i svaki može stajati za sebe. Prvi dio je klasični nolitijanski uvod, ovoga puta sa keramikom i Patricijom. Taj dio zaokružuje cijelu priču, jer otvara mogućnost Mister Nou da ispriča svoju priču iz Italije. Taj je dio okej, dobar, ali ni blizu savršenog uvoda u Riu Negru, recimo. Spada u standardna Nolittina uvođenja u priču, koja gotovo odreda imaju visoku kvalitetu, znaju biti i najbolji dijelovi epizoda. Ovaj uvod spada u tu postignutu kvalitetu, ali se ničim ne odlikuje posebno; već smo navikli na te uvode i očekujemo nešto dobro. Ovdje smo na toj razini ispunjenih očekivanja i ništa više.
Drugi dio, nazovimo ga pravi ratni dio, za mene je podizanje kvalitete. Nekada sam vapio za ovakvim ratnim pričama, te sam u davnim danima čak bio razočaran kada se ova priča preobrnula u nešto drugo, kada smo ostavili ratna djelovanja. Sada sam, međutim, očekivao da će mi taj ratni dio bio dosadan. To se nije dogodilo. Prilično je uzbudljivo dočarana atmosfera, pokušaj proboja, masakriranje Amerikanaca, Mister No u ratnom paklu. Taj dio traje od 45 do 114 i kad sada pogledam, savršeno je pogođen ritam. Niti je prekratko niti predugo, dobili smo ratnu priču (jer, u osnovi, ovo je priča iz 2. sv. rata) u pravom smislu i ujedno prijelaz za ono što je glavni dio ove epizode. Uvod je na nekih 40 str., onda rat i borbe na nekih 70.
Glavnom dijelu ostaje tako najviše prostora, preko 150 str. i on je veći od oba prethodna zajedno. Ali ne toliko da bi sve pojeo, pa otuda sva 3 dijela djeluju skladno, iako svaki može stajati sam i lako je zamislivo da između ovih dijelova nema neposredne veze. Organske veze i nema, iako je Nolitta napravio lijepe lagane prijelaze među njima i stavio povezujuće elemente. Tako uvod nagovješćuje glavni dio, sa krijumčarenjem, lažiranjem i preprodavanjem starina, a u pravom ratnom dijelu imamo razlog zašto je Mister No stavljen u pozadinu i u krug visokog društva.
Također je podjelom na dva ratna dijela, sada iz ove perspektive, dobijeno puno više nego da samo imamo borbe i akciju. Imamo pravi vojnički život, koji se sastoji od paklenih borbi, ali i lijepih trenutaka opuštanja u izlascima, plesu i svim sitnim detaljima koji čine život općenito, a koji ima obje strane: i tešku i lijepu.
Treći, glavni, dio donosi nešto neobično za jednu takvu ratnu priču, kakvu bismo očekivali iz MNoove ratne prošlosti. Igra se tenis i razgledavaju umjetnine, premješteni smo u neki drugi svijet od vođenja rata. Istovremeno se događaju misteriozna ubojstva, atmosfera je podzemnih grobnica i nalazimo se usred najuzbudljivijeg trilera. Filmovati ove grobnice i scenu kada Mister No baterijom osvjetli maskiranog, etrurskog demona, to bi bio najbolji hičkokovski film.
Slično kao u Bogu Jaguaru, drevna etrurska civilizacija je podloga za priču koja se događa u realnom vremenu, u MNoovoj sadašnjosti. Scenografija je, u tom smislu, maestralna, a kulminacija je u završnici, u Svetoj šumi! Kipovi, hramovi, Baukova usta, sve u raspadnutom zelenilu, to bi vrijedilo filmovati.
Rasplet, po meni, nije zbrzan. Naprotiv, upravo je ovdje (kao i u Bogu Jaguaru ili Hramu Maja) pokazana superiornost koju ima Nolittin pristup nad Castellijevim. Ono tajanstveno, mistično, nadnaravno, ono nerazumljeno drevne starine koristi se samo kao izvrsna scenografija i razvijanje napete, romantičko gotičke atmosfere u najboljem izdanju. Ne ulazi se u objašnjenja, ne otkriva se "tajna" te drevnosti, jer objašnjenja najčešće sve svađaju na neku banalnost i plitku racionalnost. Za Nolittu svijet ima dublju dimenziju, o čemu već jesmo.
Možda čitatelji baš ovu okolnost osjećaju kao neki nedostatak, kao da neki detalj izmiče. Ali upravo je suprotno i samo dodir tajne i drevnosti, postiže više, daje i bogatstvo i puninu. Što se nas tiče Tuchulucha? Bitna je misterioznost koja je postignuta uvađanjem Tuchuluche na scenu, a ne koja je njegova tajna.
Da Tuchulucha ostaje i dalje tajna, baš na tome Nolitta i gradi poantu ove priče. Claudia, iako obrazovana, iz visokog društva itd., pada u fanatizam, u pogrešan smjer koji smo imali prilike puno puta vidjeti u serijalu. Slično je to, ista linija spaja padanje u zanos Tangata-Manu urođenika na Uskršnjem otoku ili Tuarega u obožavanju "kamenih zmija", kao i Claudijino traženje identiteta u drevnoj talijanskoj prošlosti, u etrurskoj kulturi i demonima. Takva oživljavanja nečeg arhajskog, identificiranje sa primitivnim i razaračko-osloboditeljskim silama, Nolitta uvijek pokazuje kao promašaj u inače opravdanoj borbi ili traženju vlastitog identiteta.
Baš zbog ove složenosti njegovog sagledavanja, imamo ovu priču koju je Spock savršeno opisao da je genijalna, ali zbog nekih suprotnosti i nešto neobično.
Ovo je ključno: kako god, na razini stripske priče, imamo pobjedu dobrih nad lošima (Mister No i Amerikanci su pobijedili Ericha i Claudiju), istovremeno i kao u jednom dahu imamo i danu situaciju u kojoj 'dobri' Amerikanci pljačkaju grobove, a Nijemac se požrtvovno bori za ideju te je također u ulozi onoga koji spašava kulturno blago od novih barbara.
"... ali čak usred tolikog nasilja i očaja njegova svijest čovjeka od kulture navela ga je da premjesti na sigurno sva ona umjetnička blaga koja su se nalazila u muzeju one stoljetne opatije... opatije koju ste vi, neuki i cinični osvajači, sravnili sa zemljom bez imalo razmišljanja pretvorivši se potom u najobičnije grabežljivce, devastirajući i pljačkajući naše etrurske grobnice!"
Ova Claudijina jezgrovita osuda ostaje kao neki lajtmotiv i ne da se ukloniti ma kako nju na kraju upucali Amerikanci i ma kako se Mister No nominalno bori protiv nje i Ericha!
Time Etrurski demon ide u red onih složenih političko-socijalnih priča, čak još više zbunjujućih, u kojima nema jednostavnog rješenja. Na površini priče, dobri su pobijedili, ali u dubini ostaje neki prigovor, nešto zapinje i mi čak, kada se jednom odmaknemo od naivnih djetinsjkih praćenja fabule, ne možemo reći što je glavni smisao ove priče: je li to pobjeda junaka nad zlim nacistom ili...!?? |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2265 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 13/12/2020 : 20:22:08
|
Ja se slažem sa Spockom i osjećam da Etrurski nije baš top top. Možda zbog toga što previše šalta između različitih situacija: prvo taj keramičarski uvod, pa ratni pokolj, pa onda ležanija i krađa umjetnina, pa onaj maskirani lik.. ne izgleda mi to lijepo u stripu. A ima i ta nebitnost radnje. Koga briga za malo te grnčarije dok okolo lete granate i gine se kao u mesnici? Mislim, možda bi grnčarija trebala biti važna ali ja je nisam osjetio važnom kroz strip. Bila je tu samo da se može nešto ukrasti. Definitivno je imala manju simboiličku vrijednost nego rasplinjač u Piratima.
Etrurski demon: bolji od Miltona Galvaha (promašaj istih autora) ali ne puno bolji od prosjeka. Analiza je dobra. |
|
|
|
kiky
stripovi.com suradnik
7366 Posts
Member since 17/07/2003 |
Posted - 13/12/2020 : 20:51:35
|
quote:
Originally posted by pcoro
A ima i ta nebitnost radnje. Koga briga za malo te grnčarije dok okolo lete granate i gine se kao u mesnici? Mislim, možda bi grnčarija trebala biti važna ali ja je nisam osjetio važnom kroz strip.
ja sam tek na pola stripa ali sam krađu te grnčarije osjetio važnom... i u realnom okviru, ali i na simboličkoj razini. vidi se to iz razgovora mister noa i pukovnika stafforda, kada mu ovaj priča razloge za krađu! a sve se svodi na tragičnost američkog vojnika, veterana i na poslijeratno vrijeme kada za mnoge od njih slijedi nova borba; borba za preživljavanje i načini kako se ponovno uspješno uklopiti u zajednicu, civilni život.
|
Edited by - kiky on 13/12/2020 20:52:08 |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2265 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 13/12/2020 : 21:34:25
|
| Čitao sam pred dve tri godine pa sam zaboravio detalje al meni je sve skupa bila više žalopojka tipa: mi Talijani smo bili fašisti i slizali se s Hitlerom pa onda odustali na pola i sad se vi Amerikanci borite umjesto nas ali vidi kako ste pokrali našu grnčariju... |
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
7469 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 13/12/2020 : 22:25:50
|
quote:
Originally posted by pcoro
Čitao sam pred dve tri godine pa sam zaboravio detalje al meni je sve skupa bila više žalopojka tipa: mi Talijani smo bili fašisti i slizali se s Hitlerom pa onda odustali na pola i sad se vi Amerikanci borite umjesto nas ali vidi kako ste pokrali našu grnčariju...
Ne, već realan prikaz da nije sve crno i bijelo kako se u većini filmova i povijesnih udžbenika prikazuje.
Nolitta baš tim detaljima izbjegava biti dosadan i proziran, a budući da je Talijan siguran sam da je više prepričavao nego izmišljao. |
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
|
|
|
solar
Moderator
.jpg)
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
Posted - 14/12/2020 : 00:20:39
|
Ja ne čitam Mister Noa, ali zanimljivo mi je, tu i tamo, pročitati ove rasprave jer ovdje se govori o tome što je čovjek i koje vrijednosti upravljaju njime.
Istina, to neki ne shvaćaju pa upadaju kao padobranci, ali i to je u redu. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3461 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 14/12/2020 : 08:23:18
|
quote:
Originally posted by solar
Ja ne čitam Mister Noa, ali zanimljivo mi je, tu i tamo, pročitati ove rasprave jer ovdje se govori o tome što je čovjek i koje vrijednosti upravljaju njime.
Istina, to neki ne shvaćaju pa upadaju kao padobranci, ali i to je u redu.
Govori se o tome, ali realno, ni jedan strip, pa ni najbolji, o tome ne mogu reći baš puno, knjige su te koje mogu dati mjeru čovjeka, kao onoga rastrgnutoga između zemlje i neba. |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Antologijske stvari
