| Author |
 Topic  |
|
Tonto
Advanced Member
8151 Posts
Member since 11/02/2012 |
 Posted - 06/05/2021 : 21:41:07
|
Meni je ta planeta bila bezveze. Provlacenje kroz blato lika koji nikad nije ni bio puno iznad istog. Dilan je oduvijek bio placipicka, antijunak prepun samosazaljenja i kao sam lik prilicno sumnjiv. Ponekad odbojan, ponekad simpatican, cesto bezbojan pa cak i nedefiniran, ali ta njegova nazovi obicnost mi je bila nekad nesto novo pored svih junaka i junacina pa zbog toga i zanimljiva.
Dilan mi je najdrazi bonelijev serijal, ali to je uglavnom zbog sadrzaja, mesa koje sadrzavaju njegove price, u prvom redu sclavijeve, dosta rijetko ostale. |
The less I have the more I am a happy man |
Edited by - Tonto on 06/05/2021 21:42:12 |
 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 07/05/2021 : 09:40:35
|
quote:
Originally posted by pcoro
Sad sam se sjetio, ti zombiji iz Undeada: oni doslovno ozdravljaju - možda je mišljeno i preneseno, život je bolest, ali zapravo su svi ti likovi žrtve virusa koji ih je pretvorio u raspadajuće zombije, tako da na kraju nije krivo promatrati onu transformaciju kao ozdravljenje.
Definitivno nije u pitanju klasična smrt, izbavljenje u ništavilu, nego je prikazana svjetlost koja pokušava izaći iz tijela, duša.
Ja sam ti to već odgovorio, a ti se sad vraćaš:
quote:
To ti i govorim: na žalost, do sada se ništa nije promijenilo. Naprotiv, još gore i veće cmoljenje, još grđe lamentiranje.
Naglasak nije stavljen na "ono bolje što dolazi poslije", nego na 'ozdravljenje': smrt je izbavljenje od života. Ovo pak nije mišljeno onako kako to treba biti, kršćanski, nego baš to morbidno cendranje: život je grozan, loš, isprazan, i smrt nas izbavlja, oslobađa te tegobe.
Da je tome tako, možeš se uvjeriti čitajući svih 6 tih priča, tog nagvaždanja o besmislu života. To ti je taj razmjer, pcoro, koji moraš uzeti u obzir: 6 punih priča, sa lamentiranjem naspram stranice-dvije puke deklaracije da se trebamo pomiriti. Kako se provodi to pomirenje, to Bilotta nije pokazao; nije se ni dotaknuo. A nije da nije imao vremena, prostora... ta napisao je 6 odužih priča. I uvijek sejm old šit. On ne zna drugačije, on ne drži konce: ne vjerujem da će preokrenuti paradigmu.
To je taj problem. Koji ti ne vidiš. Jer, ne razmišljaš o svemu što si vidio, ne držiš cijelu tu sagu pred očima.
Pa i sama ta epizoda: preteže crnilo i besmislenost, teen i emo. Sad, ti možeš sam sebe varati i čitati samo zadnjih par stranica, to ti nitko ne spori, pa niti ja.
Da bi se prikazala svjetlost i duša, nije dovoljno staviti recitaciju na kraju... nego mora biti izvedba koja bi otvarala pravce u tom smjeru. Fokus mora biti onda na tome boljemu; ne na besmislu i zoni sumraka. Uostalom, pogleč posljednje Margaretine riječi. Dobro, ti kažeš da voliš teen, možda i želiš takve teen obrade; to je jedna stvar, i ja te mogu uzeti kao takvog. Drugo je da te pokušam podići, uzdići iz tog nezrelog stanja i reći kako stvari stoje.
"Podsjećaš me na njega. Zamišljala sam da će takav biti kad odraste. Romantičan, velikodušan i... beznadan."
Romantičan. Velikodušan. I... beznadan.
Beznadan.
= najgrđe teen sklavijevsko cmoljenje. Koje takvim teenovima s posebnim potrebama izgleda kul ako se izokreće smisao.
Naprotiv, ono bolje, ono pravo ozdravljenje u Platonovom smislu je nešto drugo. Istina toga je objavljena s kršćanstvom. Da Bilotta radi to, to "bolje", onda bismo dosad, kroz ovih 6 priča, imali pravce i otvaranje.
Od toga nema ništa; samo banalno recikliranje kul teen filozofija.
Taj finale Undeada nije prava transcendencija. To je transcendencija bez transcendencije. Ali kažem, da ne ulazimo duboko u te teme, jer to nije tvoje područje.
Za sada ti je dovoljno čisto kao informacija, da tu nema:
a) istinskog razumijevanja što je to Bog (vidi epizodu Svršetak je moj početak, koja se najviše digla po tom pitanju, 'usudila' se gotovo otvoreno filozofirati o Bogu)
b) zato nema ni ispravnog razumijevanja čovjeka
c) te onda nema ni duše - Bilotta ne zna što je to duša, ili preciznije rečeno, on ima ovu jednostavnu predodžbu koju je stavio u Undead: duša napušta tijelo (ali to znaju svi, i kumeki)
d) te je zato njegova potraga za beskonačnim, koju on pogrešno i naziva (samo slijedi Sclavija) besmrtnost, srozana na strip-priču o ludom doktoru koji traži serum.
Ovu točku d) ću pobliže objasniti, jer ipak vi, navodno, volite stripove, pa je onda tek to prava tema za vas.
Kada kažem "srozana na strip-priču" onda tu uzimam stripove kao nešto djetinjasto. Što nije loše, nema ničeg lošeg u tome, i sam čitam povremeno stripove.
No, kada se istovremeno želi otvarati 'velika' pitanja, onda je zahtjev da se to i provede. Bilotta, u ovoj sagi, definitivno ima te ambicije; ali izvedba je onako, mnjah. Uglavnom recikliranje i srozavanje, s povremenim bljeskovima. To sam sasvim jasno rekao inicijalno: on je između, tukan ili pijetao (dajem mu šansu, ajde, da se dovede do kraja; iz svega viđenog, ne vjerujem da on to može, nema te kapacitete, ali ajde - da vidimo).
Znači, on otvara pitanja smisla, čovjeka, Boga (na momente lucidno), ali se onda srozava u strip-priču: priču o Xabarasu koji traži serum koji doslovno pobjeđuje smrt. I svi sudionici te sage to prihvaćaju: oni traže tzv. znanstveno rješenje, vrše opite na nultom pacijentu i bla bla i sada još dobijaju arhineprijatelja pride. Odnosno, imamo jednu pričicu, onako prolaznu - to je to, to je strip. Nekome, malenima, teenovima, emoima, to može biti vrh itd. Sve je to u redu. No, na višoj razini, to je recikliranje i banalnost.
Jer, ako se imaju velike ambicije (a imaju, to je opet evidentno iz pristupa toj sagi), onda se više ne može vrtiti u krugu strip-priče. Koju smo, uostalom, već vidjeli, kod Sclavija. Ako autor želi objasniti beskonačnost, onda to, za mene, mora biti deset tisuća stopa iznad pričice o serumu za besmrtnost.
Naprotiv, Bilotta se od tog obrasca ne odmiče, štoviše: sad je i Bloch prihvatio priču o serumu, sad Bloch postaje Xabaras.
Najkraće: mene prvenstveno zanima razina smisla; tebe razina strip-priče.
|
Edited by - stinky on 07/05/2021 09:43:19 |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2221 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 07/05/2021 : 10:00:17
|
Da, da, tu se razlikujemo, ne možemo isto interpretirati strip, ali ne bi rekao da je priča sa serumom djetinjasta.
Serum je znanost koja radi na vječnom životu. Evo, na kioscima osim Dilana imamo i Hararija koji u Homo Deusu govori o pokušajim da se produži ljudski vijek. Danas se smatra da vi se život mogao produžiti do 120te, a onda i dalje, vječno ako može (za bogatije). Tako da Ksabarasova ideja o serumu je pomalo banalna ali nije nerealna, možda je čak i aktualna.
Meni još nije jasno da li Bilota razmatra tu ideju za ozbiljno pa onda kaže - ne, to nije pravi put, tijelo nije sve, unutar tijela je duša, ili je to više onako, poigravanje. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 07/05/2021 : 10:19:34
|
quote:
Originally posted by pcoro
Meni još nije jasno da li Bilota razmatra tu ideju za ozbiljno pa onda kaže - ne, to nije pravi put, tijelo nije sve, unutar tijela je duša, ili je to više onako, poigravanje.
Po ne znam koji put, to je ta sićušna niša, mrvica prostora koji mu još dajem. Iako, za razliku od tebe, sam već gotovo siguran da je Bilotta nemač pojma.
Ponešto potkovaniji nemač pojma od svojih čitatelja, fanova, ali ipak - nemač pojma.
Serum za besmrtnost i pozivanje na znanost u tom smislu, to je ono djetinjasto. Najviše što se po toj liniji može postići, to je eventualno GGG: znam neke minorne fragmente, a nemam ni elementarno znanje o obuhvatnom = potpuni sam tupson, ali si mogu kupiti peseka robota.
Extra Ecclesiam nulla salus, pcoro, ali sad, za vas je možda dobro i da se tješite strip-pričama o serumu. Samo kad bi bar preko takvih stripića postali Ecclesia. Doduše, ti i jesi eklezijastičan pomalo, puno bolji i dalji od ovih ostalih sroljeca koji zomboidno bauljaju po scomu (povratnici). Jer, premda ti to ne shvaćaš, ovi tvoji razgovori, bez ljutnje i zamjeranja ovakvom jednom proroku old skul tvrdoće, jesu izleti u duh i zajednicu, u ono istinsko. |
Edited by - stinky on 07/05/2021 10:20:56 |
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3464 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 07/05/2021 : 10:55:05
|
Apropo pijetla i Asklepija...
Izraz za pijetla u mnogim jezicima je i izraz za muški spolni organ. Što je dosta simbolično u svoj toj alegoriji života i smrti. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 07/05/2021 : 11:06:11
|
| Dobro je imati dobrog pijetla, no ovdje, u ovoj konkretnoj priči, nema te potentnosti. Ovim ljudima koji si stavljaju General Roostere otpadaju ruke u lavabo, otpadaju im uši itd. Muški ud im je već prije otpao, a Margaret ga ni nema. |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2221 Posts
Member since 17/01/2006 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 07/05/2021 : 20:43:01
|
Kuća sjećanja nastavlja, s jedne strane, razvijati priču o novom dilanovskom svijetu, Planetu mrtvih, a s druge već tu počinje sapunjara i stajanje u mjestu.
Dylan sada, nakon što je Domovinski pokret došao na vlast, ljuto pati; on ne pije nego cevči. Povukao se na osamu, na groblje kao u onom filmu i postao je pijani stražar između živih i mrtvih.
Ova noirovska neurednost u kojoj pliva glavni lik ima određenu draž: Dylan pije, puca, ne odlazi na posao ---- u osnovi, on se ne bi imao razloga furiti na Domovinski pokret, jer je postigao dinarsku dimenziju. Napokon pravi proboj iz mrtvila građanoidne egzistencije koju prezire.
Bilotta ni u ovom slučaju ne zna jasno misliti; tako on radi erteelovsku priču o dobrom Senfu i zločestom Orbanu, a istovremeno, nenamjerno (odnosno: ne tako da bi on to znao, mogao ovako lijepo objasniti) dodaje dinarsko-epsko-guslačku dimenziju Dylanovom liku.
Kada bi Dylan (Bilotta) bio svjestan koliku životnost pruža ovo unutarnje proturječje u čovjeku, tada, in the first palce, ne bi nam ni dao onu imbecilnu početnu storiju o zlom Domovinskom pokretu. Koliki netko ima raspon između mentalnog dinarstva i jedne, ne doduše građanoidne svijesti, već: građanske profinjenosti kulturom, toliko vrijedi. Najveći raspon = najveća napetost, ali i = viši tip čovjeka.
Bilotta, kažem, ne zna ovo, ni sebi ni nama, ovako objasniti, no u samoj izvedbi ima tih nekih momenata koji ukazuju da njega određene silnice slijepo bacaju vamo-tamo. Valja obratiti pozornost na čitav taj otužni, ispražnjena smisla svijet, također na one usputne sličice koje prikazuju da Dylan vidi zomboide svud oko njega. Ovi zomboidi jesu građanoidi, na razini scoma da ih sad ne nabrajam: markos, ken2 e tutti quanti.
Na drugoj strani, od tog pospanog, posranog mrtvila, dozlaboga dosadnog recikliranja sklavijevske teen filozofije "mrtvi su pobijedili", budimo se i živnemo kada:
- Dylan spava do podne i pada po flašama
- na štednjaku podgrijani grah
- cipele razbacane po sobi
- puška čuva ognjište
- Dylan puca po povratnicima, često i iz zabave
- pročisti ih u ognju
Sve su ovo dinarski momenti, tj. protuteža onom građanoidnom šonji koji je vozikao one ženetine za prava životinja i slično. Bilotta ovo nema u potpunoj jasnosti, pa je tu opet jedan "između": između cmoljavca i pobjednika sinjske alke, tukana i pijetla.
Vrhunaravni Dylan, i na idejnoj i na stripovskoj razini, bio bi Dylan Dog koji sluša Čavoglave, razbija u lokalu, pljune Smrti u lice, nosi oznaku HOS-a, ognjem pročišćuje povratnike, ali i zaboravne, i čita Budaka i poeziju Zlatka Tomičića "Hrvatska, gujo pod kamenom
s golim trokutima i ilirskim mjesecom
- tko na te s mržnjom stane
past će mrtav od otrova tvoga."
i uza sve to je lirski subjekt, velikodušan i plemenit i treperi u a-molu.
Mi nemamo takvog Dylana, tako vrhunaravno provedenog, već neki miks dinarida i kiflice, pa zato i epizoda varira od dosadne patetike a la Sclavi s pričama povratnika do jebačkog, tvrdog, zagorskog podgrijanog graha.
Uglavnom,
Dylana iz noir obamrlosti trgne "slučaj": on počne istraživati "zaboravne". Ovim "zaboravnima" Bilotta proširuje sagu, a ujedno i sapunjaru. Sada se fokus pomiče na Oaze i Dylan se neće ubiti (rusko-slavenski kompleks), već istražiti što se to događa. Malo će cmoljiti sa Smrti, a malo padati na standardne otužne buržujke. Na kraju će dospjeti u Oazu, upoznati Wernera (najbolji lik serijala) i - postati lotofag: pušim da zaboravim. To ćemo slijediti u narednim pričama, kako se Dylan Dog napušio lotosa i prešao u rajsko stanje.
Uza sve Bilottine zbunjenosti, koje sam ovako skicirao za publiku, sumirajmo taj dinarski moment kojim je Dylanov lik obogaćen: on sada više ne oklijeva, nego puca. Rješava i novinarku (str. 21) i Skye (str. 156).
5/10
|
Edited by - stinky on 07/05/2021 20:48:44 |
|
|
|
Dexters
Senior Member
Croatia
1526 Posts
Member since 05/08/2018 |
Posted - 07/05/2021 : 20:53:53
|
| stinky, mislim da si zaboravio na priču iz drugog kolorfesta. To je prva epizoda Planete mrtvih, a ujedno i posljednja. Ne bi bilo loše da baciš pogled i na to budući da su specijali samo eksploatacija konačne finalizacije iz tog kolorfesta. |
Edited by - Dexters on 07/05/2021 20:54:37 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 07/05/2021 : 21:01:39
|
jebote, pa nisam ja bilo tko, nekakav građanski fan DDoga. ja sam više guslarski tip, a mi ne pratimo te fensi šmensi kolorfestove i slične građanske trivije. samo čista, nepatvorena dinarska izdanja kako Bog zapovijeda.
ali stavi mi ovdje sliku, obavezno hrvatskog izdanja (više ne čitam čak ni srpska, ne zadovoljavaju visoke dinarske kriterije), da vidimo točno o čemu ti to |
|
|
|
Dexters
Senior Member
Croatia
1526 Posts
Member since 05/08/2018 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 07/05/2021 : 21:25:39
|
Ne vjerujem da je to bitno, jer, koliko je to: par stranica?
Ukoliko budem u prilici nekad, pogledam i to, da ti srce bude na mjestu. Prema pretraživanju, toga nema u knjižnici, tako da, možda ikad, a možda nikad.
Ali, zašto ti ne bi dao jedan krasan uvod u tu, po tebi, bitnu priču? Daj malo analize i mesa, pa ću ti reći što mislim. Da ne bude zabune: ja mogu to analizirati bez da čitam; dosta je tvoj precizan osvrt, pa ću se nadovezati. |
Edited by - stinky on 07/05/2021 21:26:03 |
|
|
|
Dexters
Senior Member
Croatia
1526 Posts
Member since 05/08/2018 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 08/05/2021 : 08:51:02
|
32 stranice, dosadnog nagvaždanja, to je tebi - bitno? Ne, dexter, bitnim možeš zvati ova rasvjetljavanja čitave sage, to je taj najbolji 'nastavak' Planeta. A ta pričica je bezveze, to je vidljivo iz aviona. Bez da sam čitao, bez da sam uopće znao za tih pišljivih par stranica opisao sam tu priču kroz seriju postova, zaključno sa genijalnim upućivanjem na dinarske momente u Kući sjećanja. Da sam učinio samo to, učinio bih bio više nego svi ljudi u Hrvatskoj, i Italiji, koji su pisali recenzije, komentirali svaku pojedinu priču i stavljali svoje ocjene, ocjene smrtnika.
Nego, daj ti, i pcoro, i beva ako je u stanju, dajte vi stavite svoje smrtne komentare o kulminaciji serijala do koje smo sada stigli - o liku Wernera.
U Werneru je Bilotta doživio svoje vrhunce, a i kolaps, jer se onda srozao opet na ono djetinjasto. Nikud se nije genuo i počela je dobra stara vrtnja u mjestu, sa jednim-te-istim zvocanjem kako je svijet odvratan, kako je sve besmisleno i sad svi čekaju Godota, Dylan po milijunti put traži smisao (ali u prolaženju jednog-te-istog), iznova i iznova, i ta je djetinjasta vrtnja istina o toj sagi.
Dakle, što imate za reći o Werneru?
|
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2221 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 10/05/2021 : 09:08:18
|
N e mogu reć da imam nešto puno za reć. Lik mi se činio potentan sa svojim kraljevstvom iluzije. Ima je mefistoleski štih, kad je vodio Dilana po onom staklenom krovu, to je podsjećalo na priču o Sotoni koji kuša Isusa na brdu, ali nisam dokučio pravi smisao toga.
A Werner je na koncu prilično jeftino skončao, koliko se sjećam.
Iz ovog tvog sažetka Kuće sjećanja ta se epizoda čini boljom nego što je, BAR 8/10, a zapravo tu dobru radnju pomalo kvari to što su priče povratnika dosadne i što je crtež nije najbolji. |
|
|
|
Beva
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
5803 Posts
Member since 04/06/2007 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 10/05/2021 : 12:47:26
|
quote:
Originally posted by pcoro
A Werner je na koncu prilično jeftino skončao, koliko se sjećam.
Kako to misliš, gdje je skončao Werner? Je li to nakon epizode Undead? |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2221 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 10/05/2021 : 13:52:05
|
Ne, ne, ranije. Nejasno se prisjećam da je bio neki upad zombija u oazu i da je Werner poginuo. Ali možda se krivo sjećam  |
Edited by - pcoro on 10/05/2021 13:52:33 |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2221 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 10/05/2021 : 13:53:57
|
| Sad potaknut obnovom teme opet čitam Veliku utjehu pa vidim koliko sam stvari pozaboravljao, ali trenutno mi je pri ruci samo ta zadnja epizoda |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 10/05/2021 : 13:57:12
|
Mislim da se varaš, nema nečega takvog.
Ali sad ću staviti jedan uvod u najbolju priču sage, pa možemo onda popričati. Uvod preko Wernera i što on znači u čitavoj Bilottinoj filozofiji. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 10/05/2021 : 13:59:25
|
quote:
Originally posted by pcoro
Sad potaknut obnovom teme opet čitam Veliku utjehu pa vidim koliko sam stvari pozaboravljao, ali trenutno mi je pri ruci samo ta zadnja epizoda
pa di su ti druge priče? sad bi ti sve to dobro došlo, i čak izgleda, tebi bi čitav taj Planet sjeo.
usput, Veliku utjehu još nisam čitao; to će valjda biti za godinu dana, kada Ludens izbaci tu epizodu. |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2221 Posts
Member since 17/01/2006 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 10/05/2021 : 14:35:43
|
Mi smo stigli do trenutka kada je Dylan prešao iz cuganja na pušenje. Znači, on se skrasio u Oazi - epizoda Svršetak je moj početak, vrhunac sage, dajem 7,5/10, možda čak 8/10 ako bih zažmirio na Bilottino vraćanje, pad natrag.
Evo što se događa: Dylan uredno puši, našao si je ženu (Sybil: na fanovskoj razini je ta autoreferentnost dražesna i tu sad gikovi mogu doći na svoje; na idejnoj razini samo ovo 'povezivanje' unutar stripovskog dilanovskog univerzuma nije bitno) i polako počinje podsjećati na starog, nama znanog Dylana. Ovo vraćanje Dylana na početne postavke je bitno u vezi sa Wernerom i njegovom filozofijom (odnosno, Bilottinom - obrati pažnju na daljnje izlaganje).
Općenito smo u sagi dospjeli do ove točke: stvarni svijet je odvratan, neizdrživ. Ljudi su podijeljeni u tabore, vlada rasulo, tu je Domovinski pokret koji jaše na populizmu i fašizaciji; policija kao nešto pokušava, osnovan je specijalni odjel za problem povratnika, s druge strane niču razni radikalni pokreti, Crvene brigade i ostala bagaža. Mnogi ne mogu izdržati pa se prijavljuju u centre za potpomognuto umiranje... drugi bježe u Oaze, da "zaborave", da se izmjeste iz tog kaotičnog svijeta.
Dylan je, nakon svega, postao taj, "zaboravni", lotofag. Mi ga zatičemo u poodmakloj fazi zaborava: ne sjeća se ničeg, farba kosu u crno i živi uredan građanski život. Pokušava se ubaciti u poduzetničke vode, otvoriti detektivsku agenciju. Premišlja se bi li geslo bilo lovac na misterije ili private eye...
I tu je naš Werner.
Werner voli ćaskati s Dylanom, štoviše, daje mu lektiru - Hobbsa i Dostojevskog.
Werner, iako je apsolutni gospodar Oaze, dapače, njen stvoritelj, ne prepušta se zaboravu. On ne puši, naprotiv: sve arhivira, pedantno pohranjuje svaki trenutak svoga života i provodi vrijeme gledajući protekle trenutke. Werner i stanovnici Oaze su krajnja suprotnost. Tu sad dolazimo do Bilottinog životnog creda, filozofskog uzdignuća i ujedno njegove granice.
Problem, kako ga je skicirao Bilotta, je podosta filozofski složen, pa ćemo se time pozabaviti u zasebnom postu.
|
Edited by - stinky on 10/05/2021 14:37:11 |
|
|
|
Dexters
Senior Member
Croatia
1526 Posts
Member since 05/08/2018 |
Posted - 10/05/2021 : 15:13:03
|
Svršetak je moj početak. Moj komentar iz kolovoza 2018:
Jako dobra i zabavna epizoda, sigurno će se svidjeti onima koji ne vole klasičnog Dylana i teže jasnom kontinuitetu radnje s "horror" elementima. Stari fanovi neće biti razočarani, jer je tu i umjerena doza filozofije s elementima psihološkog stripa. Definitivno bolje od prošlog broja "Kuća sjećanja", može se reći da saga o planeti mrtvih ovdje zaista počinje. Sviđa mi se lik Wernera (klišej, ali lijepo izveden zahvaljujući dijalogu i odličnom crtežu) i profesora Herberta čija vas preobrazba neće ostaviti ravnodušnim. Mali minus zbog blage prerazvučenosti radnje.
Ma ja sam stao s planetom dok sve ne izađe, pozaboravlja se dosta toga, ali da- sjećam se da je ova priča bila najbolja, dobar njuh stinky.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 10/05/2021 : 15:17:59
|
Kako se može postati Bog?
Pa najbolje je stvoriti jedan svijet.
To je Werner, zanimljiva Bilottina izvedba na temu Boga. Međutim, granica je Bilottina mišljenja što on nije pojmovno, a to odmah znači spekulativno, ušao u kršćanstvo. U kršćanstvu je ta njegova dvojba razriješena. Dobro, to sad nije razina koju bismo mogli pratiti, pa ćemo pokušati donekle pojednostaviti za publiku. Nisam siguran je li to moguće, ali hajmo uraditi, pa ćemo vidjeti dokle ćemo dospjeti.
Werner, dakle, nije samo ekscentrični graditelj neke tamo Oaze za ljude koji se ne mogu nositi sa životom i stvarnim svijetom. Werner je više od toga; on je središnja točka čitave te ideje o Planetu mrtvih i tek kroz njega sve to skupa ima neki smisao.
On gradi London 2, zapravo potpuno isti London, samo bez povratnika, zombija i ostalih nakaznosti. U njegovom, destiliranom Londonu, stanovnici mogu živjeti savršene živote; cijena je jedino da se napuše.
Ovo je, u osnovi, priča o rajskom vrtu. Bilotti dajem priznanje da se uzdigao do teme Bog, sloboda, zlo. Problem je što ostaje na Starom zavjetu, nije razumio što je to istinski Bog.
Ali vratimo se na stajalište kako je to zamislio (dosegao) Bilotta.
Werner vodi akademske rasprave sa Dylanom, uglavnom ex cathedra, u kojima mu pojašnjava svoju viziju: dat će ljudima savršeni svijet u kojemu nema zla - pružit će im drugu šansu. I zaista, Oaza nije ništa drugo nego Pleasantville. Dražesni svijet nevinih. Samo, avaj, ti nevini su ujedno i napušeni. Cijena nevinosti je neznanje, nesvijest. To je sve podudarno sa pričom o rajskom vrtu.
No, pogledajmo sada kako se kod Bilotte stvar dodatno komplicira i on više ne zna izaći iz te mrtvouzice.
Werner ne samo da je stvorio savršeni svijet, nego on radi i svakojake misaone eksperimente. I ne samo misaone. Izlazi da on nije samo podario ljudima svijet, već je taj svijet ujedno i potvrda njegove teze da se nitko ne može promijeniti. Sve se vraća, sve se plaća. Da bi to dokazao, Werner je uradio krajnji eksperiment: oteo je najzlobnijeg čovjeka na planetu i dovukao ga u svoj savršeni svijet. Taj je čovjek, dakako, Xabaras, a potvrda Wernerove teze je njegov put koji ćemo mi slijediti dijelom u ovoj priči, a dijelom u nastavcima.
S Wernerovim tezama i Bilottinom fatalističkom filozofijom mi nipošto nismo gotovi, nego ćemo zasad prekinuti daljnje napredovanje. Na ovome mjestu ćemo samo istaknuti kako je sve što se dalje događa u sagi, znači, čitava ta priča o Planetu mrtvih je određena ovom Wernerovom tezom da se ništa ne može promijeniti, da se zlo ne može iskorijeniti i da je svatko predodređen - uvijek će ponoviti isto, iste greške.
Tu se sada prisjetite kako sam gore spomenuo da je bitan onaj početak epizode u kojemu se Dylan vraća na početne postavke, kako ponovo postaje istražitelj noćnih mora. A kako se vraća Dylan, tako se vraća i Xabaras: on će ponovo tražiti serum za besmrtnost, ponovo postati najzlobniji čovjek na svijetu, državni neprijatelj broj 1 itd. itd.
Tu malo predahnite, razbistrite, razmislite, pa ćemo nastaviti. A možda i popričati, ako ima komentara o ovom savršenom svijetu i filozofiji rajskog vrta.
|
Edited by - stinky on 10/05/2021 15:23:11 |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Antologijske stvari
