U novoj WW se pojavljuje Thor (Wonder Woman #772). Iako to zapravo nije onaj Marvelov, ipak je zanimljivo da su uzeli nordijskog boga koji aludira na Marvelov lik.
O, da. Odlični Chris Samnee koji je bio glavni crtač tog runa (započeo je 2011. nakon Brubakera i nakratko Digglea) i glavni crtač sljedećeg runa iz 2014.
U novoj WW se pojavljuje Thor (Wonder Woman #772). Iako to zapravo nije onaj Marvelov, ipak je zanimljivo da su uzeli nordijskog boga koji aludira na Marvelov lik.
To tačno vodi poreklo od onog što je Kirby radio, pa se John Byrne nadovezao:
1997. ili tako nešto. Ali to je više u duhu sličnosti koja postoji među grčkim božanstvima te dve kuće. Ono što sam ja pomenuo - da Novi bogovi vode poreklo od Baldera i Karnille - nema mnogo veze sa mitologijom, već je jedna od glavnih Kirbijevih priča sa tom grupom likova. (Ili Kirby/Lee-jevih priča, kako već ko voli da veruje. Ali kada je radio "čistu mitologiju", kao u Tales of Asgard, Kirby je sve smišljao sam; Lee je samo dodavao tekst i dijaloge na kraju.)
Thought's the slave of life, and life Time's fool.
Kirby je trebao dobiti kredit za priču a i lovu za to.I zato je bija nezadovoljan ali trebalo je raditi,zarađivati za obitelj pa je gunđao i radio dok nije nasao nesto bolje.Da je Kirby onda mogao zamisliti koliko će danas vrijediti intelektualna prava za likove i koncepte koje je stvarao ..Danasnji autori to znaju pa se zato i vrti sve u krug a oni močniji ubace u ugovor i pare tj.kredit za nove likove.
O, da. Odlični Chris Samnee koji je bio glavni crtač tog runa (započeo je 2011. nakon Brubakera i nakratko Digglea) i glavni crtač sljedećeg runa iz 2014.
Prava stvar bi bila kad bi se neki domaći izdavač pametno dosetio i izdao neke od ovih crossovera - na primer ove iz 70-ih i 80-ih, za početak. U finim tematski-objedinjenim izdanjima - u startu, naravno, Supermen & Spajdermen.
Prava stvar bi bila kad bi se neki domaći izdavač pametno dosetio i izdao neke od ovih crossovera - na primer ove iz 70-ih i 80-ih, za početak. U finim tematski-objedinjenim izdanjima - u startu, naravno, Supermen & Spajdermen.
Od koga se uopšte kupuju prava za tako nešto?
Verovatno od obe firme. Ali ta izdanja nisu reprintovana pitaj boga koliko godina ni na originalnom jeziku, tako da nema ništa ni od mogućnosti za domaća izdanja.
Jim Shooter govori o tim ranim kros-overima u svom osmosatnom intervjuu sa Comic Book Historians (kao i na svom blogu), i kako nije hteo da odobri još tada planirane JLA/Avengers, jer je priča bila izuzetno glupa. I tu se saradnja prekinula, sve do 90-ih.
Thought's the slave of life, and life Time's fool.
Tek ako neko pogodi zašto ovo zaslužuje mesto na ovoj temi, reći ću šta se dogodilo i kako.
Drugo, o X-Men/Teen Titans.
Rekoh da je to najbolji kros-over, i pod tim nisam mislio na neku posebno interesantnu priču, ali uzmimo u obzir da većina takvih stripova ima zaplet na nivou fudbalske utakmice. Uvek je bilo bitnije ko će koga da pobedi ili ko je jači, brži, lepši, pametniji, bogatiji... Za razliku od toga, X-Men/Teen Titans bar imaju priču. Primetićete da nije naslov X-Men VS New Teen Titans, kao kod mnogih drugih kros-overa.
Ovako ide priča o nastanku stripa: jednom davno, kada su se Jim Shooter i sveže promovisana Jenette Kahn sastali, ona ga je pitala zašto ne bi ponovo zajednički napravili nešto poput Superman/Spider-Man kros-overa, i da li postoji neki problem u vezi toga. Ne, odgovorio je Shooter, ako se ona slaže, napraviće. Ugovor je bio kratak, i sadržao je stavku da svake godine rade po jedan kros-over, i da ih kompanije rade naizmenično. Smatram da je Jenette Kahn bila verovatno značajnija ženska osoba u istoriji stripa od Karen Berger. Samo kažem.
Elem, te, 1982. godine odgovornost je pala na Marvel. Prvobitni plan je bio da se koriste X-Men i Legija superheroja, ali se DC naknadno opredelio za The New Teen Titans, njihov najpopularniji naslov u tom periodu. Elem, i ja sam kao klinac ovde iz DC-jeve ponude najviše voleo taj strip...kakav Superman, kakav Batman. Gde je ono izlazio taj naslov?
Marvelov tim koji je radio na X-men je trebalo po difoltu da radi na ovom stripu. Louise Jones kao urednik, Chris Claremont kao scenarista. Byrne više nije bio u igri kao crtač (a verovatno ne bi ni želeo da sarađuje sa Claremontom), a Cockrum nije mogao da postigne dva naslova mesečno.
Jednog dana su Louise i Chris ćaskali u njenoj kancelariji povodom projekta, i pomenuto je ime Darkseid. Walter Simonson - njen budući suprug, a tada dečko - je to načuo i odmah ušao unutra, govoreći "ako treba da se crta Darkseid, ja ću to da uradim". Nepotizam je uradio svoje , ali ispalo je odlično, ovaj put.
Jer ovo je bio jedini kros-over Marvela i DC-ja koji je uticao na standardnu hronologiju (ili kosmologiju, pravilnije rečeno). Da ironija bude veća, uticao je na DC, ne na Marvel, iako je jedna od tema ovog stripa - vaskrsenje Mračne Feniks - postala zamorna tropa u kasnijim Marvelovim pripovestima. Ovde se prvi put pojavljuje zid na kraju univerzuma, Source Wall, koji će igrati ulogu sve do ovog prilično svežeg događaja poznatog kao Metal.
I što je bitno, ovo je prvi strip koji nije Kirbijev koji stvarno promoviše Darkseida kao lika i protivnika. Drugi pokušaji su bili smejurija, a The Great Darkness Saga iz tog istog perioda (i Legije superheroja) je: A) verovatno bila inspirisana ovim, jer je ovaj kros-over bio dug projekat za koji su znali svi unutar dve kompanije; B) Legija superheroja se nije mogla meriti po prodavanosti i uticaju sa kros-overom ovog tipa;
Ali ništa od toga ne bi bilo tako da Walter nije načuo ime Darkseid! Jer nastavak priče ide ovako: DC nije hteo da se složi sa tom idejom, da Darkseid bude glavni protivnik, jer najveći protivnik Titana je bio Trigon, i bilo je za očekivati da će njega koristiti. Raspravljali su o tome za ručkom - ili ih je bilo više? - ali Simonson nije hteo da popusti. Na kraju je Marv Wolfman našao rešenje: pošto Darkseid koristi agente da ispune njegovu volju, kako bi bilo da iskoriste Deathstroke-a? Koji, uzgred, jeste protivnik Titana? Lepo rešenje sa kojim su se svi složili.
Arthur Adams je rekao da mu je taj strip bio jedan od omiljenih, i da je na njemu učio kako da crta i koristi mnogo junaka istovremeno. A Arthur Adams je jedan od najuticajnijih američkih crtača koji su se pojavili na sceni 80-ih, koga su kopirale generacije i generacije, uprkos tome što nema obimnu stripografiju.
Eto, malo istorije u vidu anegdota.
Thought's the slave of life, and life Time's fool.
Ok, dakle... crtao je Byrne, olovkom, ali ovi likovi nemaju ništa sa tim. Dodao ih je Terry Austin tokom tuširanja, jer voli da se šali na taj način. (Sam je to rekao u jednom intervjuu.)
Pretpostavljam da je rezultat žestoko nervirao Byrne-a!
titani su iz strip zabavnika.
E, super, hvala, nisam mogao da se setim.
Thought's the slave of life, and life Time's fool.