| Author |
 Topic  |
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
 Posted - 26/05/2021 : 21:03:14
|
Prva priča je odlična. Jes da je tu Venexiana, ali ajde, nije ovdje tako dosadna, a ni toliko grda.
Tu je opet u igri tajanstveno blago, prava pustolovna priča u crvotočnoj Veneciji, gdje je špijunska afera samo paravan za lude pustolove koji se spremaju ostaviti patriotske narative i potražiti sreću u Južnoj Americi. Prava priča, ta bi se priča dala razraditi, to bi mogla biti vrhunska nolitijanska Mister No avantura. |
 |
|
|
GGG
Senior Member
Slovenia
2533 Posts
Member since 08/11/2003 |
Posted - 27/05/2021 : 00:07:38
|
Uf, ne bi baš rekao, da su ti Njemci i Britanci kod Pratta toliko crno bjeli - i u samim Keltima engleski vojnici za čas raskomadaju avion i odječu Crvenog baruna, u Baladi Slütter ispada hrabriji i časniji od australskih oficira, a kroz cjeli serijal Pratt baš ne štedi engleske kolonijalne oficire ....
Kelti su zanimljiv strip, jer se kroz taj strip evropski dio prvog svjetskog rata "rješava" onako na brzaka, sa šest kračih, geografsko i povjestno dosta marginalnih priča (dok tamo neke Etiopije i Mongolije dobivaju cjele epopeje). Ali Pratt je uz svu njegov obrtničku spretnost i talenat, dosta zajeban karakter - svi ti stripovi se mogu čitati na prvu loptu i ispadaju još uvjek jako dobri , ali za shvatiti sve što je Pratt htio pokazati, treba ti dosta dobro poznavanje tako samog 1 svjetskog rata, kao i drugih referenci. Zato je Corto za 12-godišnjake nečitljiv, a kad ga čitaš sa 48 vidiš i osjetiš drukčiju priču nego što si je prije 15 ili 20 godina.,
Moja ocjena epizoda Kelta sa kračim komentarom
Anđeo sa istočnog prozora 7/10 - jasno je da je ta priča tie-in sa južnoameričkim lukom. 7 zlatnih gradova cibolije se nekako spoji sa austrijskim špijunima i sve se skupa nagura u generičku špijunsku priču, ali Pratt to sve skupa odvede do solidne sedmice.
Pod zastavom novca 9(5)/10 - Pratt kod Corta unutar svih tih velikih priča često spusti kakvu parodiju. Talijansko učešče u 1.svjetskom ratu bilo je tragedija i talijanski gubici su vjerojatno najbezumniji i najnekoristniji među svim vojskama Antante. A ova happy-go-lucky avanturica se može shvatiti kao parodiranje tog fronta, ili tipičan talijanski povjestni whitewashing.
Koncert u O'Molu za harfu i nitroglicerin 10/10 - najbolji strip u ovoj zbirci (i ne samo zbog toga što Corto baci u zrak policijsku stanicu)
San zimskog jutra 8,5/10 - jedna od "najkortovskih" priča u cjelom serijalu. Tu je Pratt ugrizao više nego je mogao prežvakati, pa je ovo sve skupa izveo na način Cortovog "uskakanja" u neku drugu priču. A ta priča je simpatična mješavine legende o Vortigernu i Roweni, koj je uz ostalo i najpoznatija lažna Shakespearova drama, pa Sna ljetne noči i Arturiane...Šteta, da se Pratt nikada nije odlučio napraviti obširniji strip o toj temi.
Vinogorja noći i ruže pikardije 8/10 - jedini strip koji se zapravo događa na tom famoznom zapadnom frontu i jedini pravi "ratni strip", naravno sa Prattovim twistom. Priča o Crvenom barunu je priča o propadanju te vladajuče, ratničko plemičke kaste i njenog več pomalo degeneriranog šampiona, koji pogiba bezveze u nekom tuđem i krivom ratu, da ga na kraju razvuče rulja, a zamjeni ga Herman Göring kao predstavnik neke bezobzirnije ideologije, tehnologije i ekonomije.
Burleska između Zudikota i Bre-dina 9/10 - cjela zbirka završava slično kao što je i počela, opičenom špijunskom pričom, ovog puta sa čarobnicom i Commediom dell'arte umjesto lovaca na južnoameričko blago. Kod Pratta se uvjek vuče neka nit zajebancije, koja u ovom stripu ispada bolje nego u Anđelu, pa zato i viša ocjena.
|
Stara Huta za 36 minuta |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 27/05/2021 : 09:24:14
|
Ni u ludilu. Prva priča je beskrajno bolja od zadnje, koja je baš dosadna, i uostalom, ne cijenim te zajebancije nimalo.
Pod zastavom novca također ne cijenim krajnje konzekvence, iako volim te hemingvejsko-bogartovske stilizacije. Priča je dobro provedena, pa sam dao desetku.
Vidi što je krajnja konzekvenca, koje Pratt opet nije svjestan i tako je opet u sukobu sam sa sobom. Naime, ako prihvatimo da je njegova opća parola "svijet više nije čaroban u doba tehnokracije", onda ovom pričom on sam sebi zabija čavao (a da to i ne zna). Njegova sanjarska strana se nasuče na ovakve priče, koje počinju kao dobra zezancija ("ma hajde, što je to rat, bezveze, hajmo mi lijepo misliti na sebe"), a završavaju kao pustoš i apatija.
Znači, Pratt ovdje ne parodira talijansko ratište, nego rat općenito. On ti govori: "rat je za glupane" i nema ničeg epskog, ničeg solidnog, nema velikog narativa. Kažem, cijeli Kelti su u osnovi to, kroz te minijature.
E, ali što se onda događa. On izrežira kulersku i zajebantsku tvrdokuhanu pričicu sa tvrdokuhanim tipovima, koji su kakti prozreli da je rat za glupane i znaju što je jedino važno - pobrinuti se za sebe. Ništa patriotizam, ništa ideali, ništa Bog, domovina, obitelj; sve je to kakti zastarjelo, relikt, a mi smo pustolovi bez granica i preko frontova se dogovaramo kako nama paše.
Sve je to okej, ali onda se mora biti svjestan da tu dolazi do obrata i da ona naša opća parola onda ostaje deklamacija. Jer u svijetu cinika, nema sanjarenja. Nema sanjarenja otvorenih očiju, nema romantike, ni keltske mitologije, pa ni komedije del'arte. Krajnje kozekvence onda jesu kalkulantstvo, i tako, a da to zapravo neću, radim na propasti svojih ideala, svog boljeg dijela bića: romantičarskog i sanjarskog, odnosno, duhovnog. Onda radim ono što neću: na uspostavi Supermašine i pridonosim najezdi skakavaca, bezduhovnih automata koji više nemaju bogartovski šarm, nego suhonjavo kiselo lice i koji jedino kao gomila funkcioniraju u tihom brujanju aparata, kako reče Hamvas.
A upravo to Pratt ne bi, Corto je suprotnost Supermašine. Samo što onda moramo prihvatiti neugodne, opasne misli koje idu uz naše sanjarenje. Tu sad idu filozofije rata, dijalektičko mišljenje o životu kao borbi, o Bogu i njegovim suprotnostima koja se zamuckuju u najsmjelijim spekulacijama koje je svijet ikada vidio, tu ide puno toga čega Pratt nije svjestan (ni ti, da budemo sasvim jasni) ------ uglavnom, na običnijoj, forumskoj razini se ovo visoko mišljenje može pojednostaviti da nije baš tako kako to Pratt misli, da je rat za budale, da nema viših ideala. Jer, to je paket, sve ide uđuture, a ne može se jedno izdvojiti (biti šarmantni bogartovski cinik i prezreti tehnološko-kalkulantsku civilizaciju) i zadržati, a drugo odbaciti (veliki narativi, Bog, ideali). Kad odbaciš jedno, uskoro će ti otpasti i drugo; to je, s moje pozicije, sasvim evidentno, premda znam da vama sekularnim miševima, građanoidima, to nije razvidno ni jasno i da vi imate još dječje predodžbe "uzimam ono što želim", odnosno, to je stav prirodnog čovjeka, starog čovjeka koji još nije "umro", čovjeka bez metanoje.
No, to su duge priče, natanane; sada je važna samo ova upućujuća riječ, kao putokaz i otvaranje novih, friških perspektiva koje bi ostale nepoznate i skrivene da ne postoje među nama ovakvi ljudi koji su eksplodirali u Bogu. |
Edited by - stinky on 27/05/2021 09:28:16 |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2221 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 27/05/2021 : 12:32:12
|
quote:
Originally posted by stinky
E, ali što se onda događa. On izrežira kulersku i zajebantsku tvrdokuhanu pričicu sa tvrdokuhanim tipovima, koji su kakti prozreli da je rat za glupane i znaju što je jedino važno - pobrinuti se za sebe. Ništa patriotizam, ništa ideali, ništa Bog, domovina, obitelj; sve je to kakti zastarjelo, relikt, a mi smo pustolovi bez granica i preko frontova se dogovaramo kako nama paše.
Sumnjivo. Ne mora značiti da netko tko nije za rat nema ideala. U 1. svjetskom ratu se pogotovo nije radilo o obrani ognjišta, nego o ratu golemih imperija, zapravo Supermašina, radi njihovih interesa. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 27/05/2021 : 13:20:26
|
Post na koji se ti referiraš je gust, težak i gust kao Tango za koji kažeš da ti je pravio probleme. Tako i ovdje imaš određene probleme i tvoja replika je banalna. Ispada da si ti shvatio kao da ja govorim "rat je dobar, ja sam za rat". Ali to je dražesno da si ti tako shvatio, međutim, nit je to moja namjera nit se moj post može iscrpiti u takvoj banalizaciji.
Dakle, ne, ja to ne govorim i naravno da ljudi nisu za rat. Ali se ratovi svejedno događaju, oni su tu. Umjesto da se ispraznim i besadržajnim mišljenjem koje se svodi na deklamacije pacifizma govore banalnosti, bitnije je i značajnije baviti se fenomenom rata zaozbiljno: niti uljepšavati, a niti propovijedati utopijske poruke koje ne znače ništa.
Pratt je, po mojim uvidima, dobrano nagnut u taj besadržajni pacifizam. Danas bi on bio snob iz civilnog sektora, mirovnih studija i slične bezvezarije.
Ovu priču (Pod zastavom novca) je on vješto maskirao u hemingvejsku, i tu su sve kul tipovi. Ali podtekst je: rat je za glupane. Na razini stilizacije je dobar, na razini mišljenja je slab. Njegovo mišljenje meni ne igra, ne dam ni pišljiva boba. Međutim! Pratt, a tako i rat i svaka stvar na svijetu, nije ta doslovnost koju ti tako naivno shvaćaš, hoćeš, želiš. Sve ima i svoju drugu stranu, i treću, i četvrtu itd.
Pa tako Pratt, osim tog glupavog, u francuskim salonima pokupljenog pacifizma ima i bolju, romantičnu stranu. On bi i sanjario. U tom procijepu uspijeva dati neke dobre priče. I ovu bih ja mogao okretati, iskositi je i nanišaniti iz drugog očišta. Za sada ne treba, rekao sam baš to što sam htio i povukao liniju koja spaja stvari koje ni Prattu, ni GGG-u ni tebi nisu ni evidentne niti ste ih u stanju sagledati.
Rat također ima drugu stranu, i treću itd. i ne iscrpljuje se ni u junačkom ključu, a ni u ekonomskom, interesnom i ostalim jednostranostima u koje ljudi nevični dijalektici ekspresno upadaju. U 1. svjetskom ratu radilo se i o obrani ognjišta i o novcu i o junacima i o Prattu dragim špijunima i o bitangama i o Hrvatima i ovoga trena držim ispred sebe Blaškovićevu Sa Bošnjacima u svjetskom ratu. |
Edited by - stinky on 27/05/2021 13:21:54 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 27/05/2021 : 13:31:29
|
Apropos prve priče, genijalne, Anđeo sa istočnog prozora.
Misionari u Amazoniji, tajne i gradovi, zlato i blago... Imamo mi i naše adute, i tu bi se dalo raditi prave stvari. Ali onaj Macan, bečki sluga, ili pariški, piše neke stripove o crncu šerifu, umjesto ovakvih stvari:
 
Legenda o paragvajskom kralju Nikoli Plantiću, to je to, to je ultimativni hrvatski strip. A ne neke tamo Petrušine skice iz Indije i Macanovi crnci šerifi. Corto bi dao desno jaje da se domogao kovčega punog zlatnog novca s natpisom "Nicolao I. Imperat. Paraguay" sa šahovnicom koja počinje bijelim poljem.
|
Edited by - stinky on 27/05/2021 13:32:01 |
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3464 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 27/05/2021 : 14:35:10
|
Pratt je pravi mediteranac, čovik koji je među ljudima. On ne može biti pretenciozni snob koji bi drvio s mirovnim studijima. Njegova biografija definitivno nije biografija jednog takvog ispraznog malograđanina. Pratt je bio ono što se kaže kod nas svitski čovik (što je razlika od tipa kozmopolita bez korijena), lik od akcije, zapravo sve ono što salonci samo mogu s distance promatrati i potajno se diviti uz fingirani prijezir.
Prvi svjetski rat je bio bizaran rascjep starog i modernog, posebice u pogledu taktike iz napoleonskih ratova (degenerirane, sam Napoleon je bio prije svega zagovornik brzine i odlučnog udara) vođene sa modernim naoružanjem industrijskog doba koje je rezultiralo masovnim klaonicama. Tu nema dobrih i loših momaka koje možemo jednostavno naznačiti, stoga je razumljivo da u pristupu tom ratu se ne može voditi epska borba protiv zla. Stoga i sam Pratt tom razdoblju pristupa prikladno. Osim toga opet možemo izvući irsku priču, poetski nazvanu "Koncert u O`molu za harfu i nitroglicerin" gdje je Pratt na strani borbe za slobodu i nezavisnost. Tu se englezi masovno dižu u zrak, nema pacifizma i drvljenja o pogubnosti nasilja, sloboda se zaslužuje u borbi, rađa se iz krvi. To je ipak podloga za obranu Pratta pred sudom ispravnosti. Rekao bih da ne prelazi granicu i zna dati pravu mjeru, u više priča je dao likove vitezova, ljude koje pošuje, nije to samo plitki-rat je zlo-svi su hulje-bratstvo i jedinstvo-šupljak. Pratt je iskusio rat, znao je o čemu priča. |
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3464 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 27/05/2021 : 14:45:07
|
| Apropo Nikole Plantića, da te neke stvari su zaboravljene i slabo poznate u javnosti. Na tom polju definitivno treba spomenuti Braću Seljan kojima je Maurović posvetio strip. Tu je i Dragutin Lerman, pa tek Nikola Primorac koji je iz oklade sam preplovio Atlantik, mornari koji su sudjelovali u arktičkoj ekspediciji kojom je otkrivena zemlja Franje Josipa. To bi sve bila zahvalna tema. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 27/05/2021 : 17:26:37
|
| Ne znam, Poncho, ne znam. Bilo bi dobro da je tako, ali meni se čini da nije. Corto je okej, i ovo što sam zasad čitao je okej za pročitati, no, ipak tu nema ni korjenitosti ni stava. Pa onda ono žensko Indijansko ljeto. A najviše što je meni srozalo Pratta, je ona njegova biografija. Toga se ja više ne sjećam u detalje, ali ostalo mi je u sjećanju da je unutra puno glumatanja, puno namještenog, kilavog i nikakvog razmišljanja i da je sve to skupa francuski snobizam. Zašto je to meni tako ostalo, to ti više ne bih znao reći. Možda jednom provjerim, odem do prijatelja da mi to ponovo posudi. Trenutno ne, imam boljih stvari za čitati. Recimo, Bespuća povijesne zbiljnosti i Od bosanskih šuma do Venezuele. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 27/05/2021 : 18:07:45
|
Etiopijske godine su mi veliko razočaranje. Najslabiji Corto kojeg sam ponovio, 6,5/10.
Neću ni pričati o njemu. Možda radije još malo o irskoj priči ako mi se bude dalo. |
|
|
|
GGG
Senior Member
Slovenia
2533 Posts
Member since 08/11/2003 |
Posted - 27/05/2021 : 21:42:32
|
Pod zastavom novca baš i nije nekakva Hemingwayska priča , prije Hollywood, ali opet, ako je parodija i to je OK. Uz par nabacanih celebritya i stereotipnih Škota, najzanimljiviji je potpuni nedostatak Italijana, koji se pojavljuju na samom kraju kao nekakvi Keystone Copsi, što opet okreče na parodiju. Na drugoj strani Austrijski protagonisti su Radetzky i Borojević, koji nose ime Austrijskih zapovjednika koji su, svaki us voje vrijeme, razbijali Talijane. A i tu aristokratski Radetzky, koji bi trebao nositi tradiciju i slavu Austrije, bježi sa Cortovim "zlatarima", a Austrija ostaje u rukama slavenskih Untermenscha. Znači talijansko bojište u tri tačke - Italijani su nesposobni, "Zapadnjaci" su uz minimalni napor odnjeli šta se je isplatilo, a Austrija se raspala sama od sebe. Toliko je sa moje strane evidentno i (još) uspjevam shvatiti...
A zadnja priča mi je još uvijek bolja od prve, ne beskrajno, ali za jedno 30 posto...žive vage 
Ne znam ni na osnovu čega ovo: "Danas bi on bio snob iz civilnog sektora, mirovnih studija...". Ni Pratt ni Corto nisu nekakvi pacifisti, Pratt je kao čovjek i kao umjetnik odrastao u ratu i kroz ratnu tematiku. Večina njegovih stripova događa se unutar nekog konflikta i danas bi prije bio ratni reporter,fikser ili NGO ekspert za sumljive poslove nego snob. U najgorem slučaju bi se uhvatio obrađivanja gospodični iz tih sektora.
A jasno je i da su kod Pratta stinkyu draža Cortova lutanja po slavnoj evropskoj tradiciji (uz pucanje, pjevanje i bacanje bombi, te po mogučnosti bez žemskinja) od recimo tamo nekakvih crnačkih priča i popova kurvara.... |
Stara Huta za 36 minuta |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 28/05/2021 : 09:32:21
|
Ne, nije hemingvejska, samo se sam Hemingway pojavljuje u priči koju je gotovo sam i napisao... i čitavo društvo pustolova bez granica odlazi brodom, sve uz pratnju galebova na pučini. Galeb i more. To ti je varijacija na temu "zbogom, oružje" u Prattovoj zajebantskoj režiji, uz naprstak kozmopolitizma i pacifizma. Lijepo je da si se usredotočio na Talijane, i tvoja razmišljanja su zanimljiva, jedino što to ovdje nije noseća ideja. Idejnu stranu sam pokušao sugerirati, evo još jednom.
Rat je za glupane, sve je to laž, a najbolje se raskrinkava, ne kada doslovno to kažemo, nego u dvostrukom kodu, ironijsko-junačkom modusu. Važno je uočiti da Pratt piše o ratu i to - bez ijedne junačke priče! Prošao je kroz veliki rat, a da ni u jednom trenutku nije radio junački ključ. Nema domovine, nema ognjišta, nema velikog narativa, nema junaka, nema nacionalnih heroja, generala, očeva domovine...
To je sve legitimno, ali čovjek mora također znati prvi postulat ratnih priča: "O ratu se, na prvom mjestu, moraju raditi junačke priče." Ovo je nedokazljiva očevidna istina. To znači da se ne može odgovoriti GGG-metodom kalkula i brojeva, već - višim stupnjem refleksije o postavljenom pitanju. Čovjek se mora jednostavno odvažiti na pustolovinu duha, usuditi se na sve, smjele spekulacije i termodijalektiku. Najkraće, mora se biti stinky, a ne GGG.
Ali vratimo se na ironijsko-junački kod.
Pratt je previše premazan svim mastima da ne bi znao kako je glupo biti Tomašević i slični higijeničari. On zna da je veći efekt raditi junake, ali ne prave junake, nego ciničke, prezrele, odnosno ironijski modus. Svi ovi lovci na zlato su tvrdokuhani, i to je na razini stilizacije. Međutim, na razini ideje je fundacija "zbogom, oružje" i to je Prattov prilog kozmopolitizmu i pacifizmu. Analiza to sasvim jasno nanišani i ja otkrivam da ova priča izriče "poantu": "neka glupani ratuju, a mi hajmo na naš brod i otplovimo u neki ljepši svijet." Ovo izmještanje iz stvarnosti ti nisi prozreo, jer te okupira talijansko ratište, tvrdokuhani vojničine koji se na razini priče bore za zlato... ali je idejna strana upravo ovo što ti govorim, "kad bi svi, ljudi na svijetu..." Brod, pučina, galeb Jonathan Livingston, ukratko, eskapizam u zamišljene, utopijske daleke južne krajeve, gdje nema rata i glupana.
Kažem, sve je to okej, i zašto ne, zašto ne raditi i takve poantice. Pa ova priča se i meni sviđa.
Sve to ne može spriječiti da ne vidim taj moment slabosti, naivnosti, mentalne negacije stvarnosti, uglavnom, da tu nema pravog stava i da je to utopistička dimenzija. Ali takve pacifističko-kozmopolitsko-općečovječanske utopističke varijacije ja ne cijenim, jer je za mene to drek na šibici. Utopijsku dimenziju cijenim jedino religijski preobraženu, kao vjeru, ufanje i ljubav. Ali da sad ne idemo dalje, ionako si ti slab na tom terenu, pa da nemam nepoštenu prednost.
I, sve me ovo sprječava da govorim o irskoj priči, najboljoj priči, genijalnoj priči. Ali koja je također prilog podrivanju junačkog modusa. To su strahi koliko Pratt nema taj, najbolji dio bića; koliko se ne usudi otvoreno isprsiti. Ne može doći i reći: "Da, Irci su u pravu, to su carevi i bombardiraju one engleske pičke." E taj dio mene smeta, to mu ja ne mogu 'oprostiti', to preoprezno, preplašljivo rezoniranje. Uvijek mora biti podrivanja: nema vjere, nema ufanja, nema ni prave ljubavi.
O tome više drugi put. |
Edited by - stinky on 28/05/2021 10:04:07 |
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3464 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 28/05/2021 : 10:22:22
|
Ipak bih priči s talijanske bojišnice pripisao naprosto karakter prvog svjetskog rata. Stvar je u nesrazmjeru između misli i tehnike koji je rezultirao masovnim pokoljem bez pravog cilja i neprijatelja i samo je rezultirao propasti starog svijeta. Hemingway je na tom tragu, posebno kao amerikanac koji stvari promatra sa primjerene distance. Pratt prati (heh) tu liniju. Osim toga uvijek možemo potegnuti argument iraca. Ako je Pratt podrivač zašto Corto kreće u samoubilačku misiju i kao svojevrsni vojnik Irske republikanske armije vrši masovni bombaški napad. Samo zbog prijatelja? Ne ideš dizati u zrak masu engleza, to nije osobna vendeta. Priča o ircima je u tonu slobode, nezavisnosti, stoga moram reći- Prattu ne pakovati. Tu je dao svoje najbolje i nije slučajno irska priča vrh ovog miniciklusa.
Etiopljana se ne sjećam, jako malo mi je ostalo za ovako iz glave. U ponavljanju nedavno sam prolazio Sibir, tu bi se fokusirao, jer Sibir je vjerojatno najbolji Corto. |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2221 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 28/05/2021 : 10:35:59
|
quote:
Originally posted by Poncho
Izvrsna slika!
Fora je što izgleda kao da prati rezultate s kladare na televiziji 
Veselim se priči o Sibiru, dugo ga nisam čitao, prvi dojam mi je bio jako dobar, a onda je kasnije u sjećanju padao, trebao bi i njega ponoviti, kao i Kelte. |
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3464 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 28/05/2021 : 10:47:21
|
[/quote]
Izvrsna slika!
Fora je što izgleda kao da prati rezultate s kladare na televiziji
Veselim se priči o Sibiru, dugo ga nisam čitao, prvi dojam mi je bio jako dobar, a onda je kasnije u sjećanju padao, trebao bi i njega ponoviti, kao i Kelte.
[/quote]
Da, čovik koji je u birtiji s ljudima. Pije, prati kladaru, priča o nogometu, ženama i politici. Nije to neki salonac koji truli u svom uskom malograđanskom okružju, već tip nalakćen na šanku i s kriglom točenog. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 28/05/2021 : 11:05:17
|
quote:
Originally posted by Poncho
koji stvari promatra sa primjerene distance. Pratt prati (heh) tu liniju.
To ti i govorim.
Eh, te distance. Distance su ponekad dobre, a ponekad hladne, posrane i tupave. Pratt je uvijek na distanci - i to mu ja ne cijenim. Znači, ne distancu samu, nego da je UVIJEK na distanci. To je kalkulantski, to je cinički i to je, na kraju krajeva, šupački.
Evo ti distance u irskoj priči.
Pusti sad osvetu (iako da, Cortov primarni motiv je osveta i KADA otkrije kako je pravi engleski cinik pukovnik King odradio Irce i samog O'Solovana, TADA diže tog napuhanog purana u zrak. Cortov primarni cilj je otkriti priču sa njegovim prijateljem.), evo vidi u čemu se sastoji distanca.
Na površini je ovo priča o irskoj borbi. Corto tu nešto šverca oružje, ali i prijateljuje sa nekim borcima. I sad se on tu upliće, preko prijateljstva, a irska borba je sekundarna.
Prattov je postupak distanca: možda su Irci u pravu, možda je njihova borba plemenita itd. U svakom slučaju, zabilježili smo ju, a što je istina, u te dubine se mi nećemo spuštati.
I zato, što je to tako, Pratt radi priču o irskoj borbi, koja nije neposredna, i otvorena, nije naivno junačka priča, nego ------ i ovo je sad važno da uočiš,
to je priča o tome da nije sve onako kako se čini. Irci nisu junački, monolitni, tu nije sve sam junak do junaka, već su toj junačkoj priči također ugrađeni izdajice. Tu je crv. To je distanca.
To je cinički pristup poluposranog Talijana koji je prerafiniran za guslanje i deseterce. To je rafinirano, prezrelo podrivanje irske brobe, općenito svake junačke priče. Pratt izriče: nema čiste borbe, nema plemenitih ideala. Sve je to laž, u stvarnosti su ljudi od krvi i mesa. Svijet nije ružičast.
Pazi sad. Baš ta glupost "svijet nije ružičast", koju koristi i Pratt kao superiorniji, znalačkiji tip, ali i svaki bezveznjak sa scoma tipa ivanla, baš to je ono prebedasto. Tu se krije greška, jer, vidi: pa to svatko ionako zna!! To nije neka velika mudrost, reći da je svijet pokvaren, da su ljudi slabi, da su odrodi, da su hulje i kukavice.
Naprotiv, baš se u kobnom obratu događa to da je superiornije guslati, superiornije pisati nolitijanske priče o Zagoru i Mister Nou, nego kao krajnju mudrost izricati ove ćiftinske, kramarske gluposti sitnih duša.
Ovo je neka gradacija, za naše sad potrebe, pojednostavljeni model:
1. naivne junačke priče, Kapetan Miki etc.
2. podrivanje naivnih priča, ironijski modus, svagdanje borbe svagdanji marki
ali onda dolazi
3. zrelost, čovjek u punoj snazi, shvaća guslanje, shvaća mentalno dinarstvo, velebitski povratak u junački modus i sada svjesno i slobodno bira junački ključ, što je, uostalom, prava stvarnost (Bog, religija, ognjište, obitelj)
Do točke tri, Pratt nije došao. Nije se usudio, nije se usudio među tim francuskim snobovima i strukutarlistima i dekonstruktivistima, nije se usudio posrati im se usred salona.
Zato je on ostao sitan. Ispričao je priču o irskoj borbi, ali uz potegnutu ručnu. Veliki nacionalni junaci su lažni, oni se prodaju za novac. Ima, doduše, i junaka, ali za njih se ne zna, oni su nestvarni, i izgovaraju operetne rečenice "Žalim što ne mogu dati još jedan život irskoj borbi.".
A zašto nije dao pravu junačku priču? Zašto ne vjeruje da postoje pravi ljudi? Zar literatura zapravo ne služi tome? Nije smisao priča da daju rendgentske snimke sitnoburžujskih ćiftinskih jeftinih psihologizacija, nego da prvenstveno daju mitske i duhovne dimenzije. Zato je Nolitta bolji od Pratta.
|
Edited by - stinky on 28/05/2021 11:09:39 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 28/05/2021 : 11:17:48
|
Sibir ću uskoro ponoviti, pa ćemo pričati.
Iako, unaprijed kažem da sam skeptičan prema Sibiru. Nekada sam volio takve faktografske priče, ali sad to smatram slabijim rješenjem. Zatim ,vrlo će važno biti kako se odredio prema najnakaznijoj ideologiji svih vremena.
I treće, Kelte sigurno neće nadmašiti, Kelti su najbolji Corto. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 28/05/2021 : 11:51:37
|
| Irska priča je vrhunaravna, ne u svojoj irskoj intonaciji, nego u egzistencijalnoj dimenziji. To da O'Solovan odlazi bez fanfara, da se žrtvuje po skrivećki, daleko od ičijeg pogleda, to je ono strašno koje udara na sam rub bića. S druge strane, najveći nacionalni junak je izdajnik. Ta napetost, taj nesrazmjer pravog junaštva bez pompe i gluposti masa u potrebi za značkama i zastavama, to je raspon koji je Pratt uspio ubaciti, namjerno, nenamjerno, u trenutku lucidnosti ili mu je izdiktirano direkt iz nebesa, ne znam. Uopćeno uzevši, on nema ovakve dubine. Ali ovdje ide i tamo gdje ne zna. Jer pričom o izdajstvu on dotiče nešto čudovišno, nešto što vjerojatno nema pri svijesti. Pričom o izdajstvu najvećeg irskog junaka, on baca sjenu na istinsko herojstvo koje se odigrava daleko od očiju svih i svakoga. Jer se O'Solovan žrtvuje, za što? Za ideale, ideale kojih nema. Oni su odlepršali sa Finikenovim izdajstvom. To su granice na kojima se događa život i mišljenje: najherojskije, isusovsko herojstvo za nešto što je tlapnja, za nešto što ima mjernu jedinicu u engleskim funtama. Tek kad se to shvati, kad se shvati razmjer nasukavanja i sloma, tek tada smo na početku - i možemo raditi prave junačke priče, sada oboružani vjerom koja pomiče brda i sažvače ovakva podrivanja koja su se htjela junačiti kao posljednja svjetska mudrost. |
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3464 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 28/05/2021 : 13:13:00
|
| Pa baš to Stinky, junaštvo koje ne traži ni pljesak ni plaću, apoteoza junaka, sve za Irsku. Imamo i važnost mita, jer malobrojni koji znaju istinu tko je junak a tko izdajica odlučuju to zadržat za sebe, da ne ruše mit. Izdajica će poslužiti kao inspiracija borcima koji će nastaviti do pobjede. Englezima se sve obija o glavu. Pratt tu daje najveće, ako je štogod i zgriješio putem tu se okajao. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 28/05/2021 : 13:24:59
|
| Ma sve pet, ali nikako si nećeš porušiti tog sroljeca Pratta i nikako si nećeš priznati da on to piše u dvostrukom kodu kako sam i rekao. Nema kod njega ni junačke ni epske ni prave mitske dimenzije, nego je sve igra, scherzo, talijanski dvolično, napuhano do komične žabe. Ja ga ne cijenim, a ti kako hoćeš;) |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 28/05/2021 : 13:29:43
|
| Samo u utrobi, u srčiki bića kada mu zađem u meso i kosti i pričam egzistencijelno, kada ga preobrazim, onda imamo pulsiranje pravog života i vrtešku junaka i izdajica. Ali to je pratt-na-moment, povišeni trenutak Pratta; uobičajeno je on fejker, tako ga ja vidim i to je moja izjava za dnevnik. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/05/2021 : 14:12:36
|
U osnovi sam zadovoljan Sibirom.
Sibir ima von Ungern-Sternberga, to je zanimljiv tip i podiže strip za par bodova. Također, uglavnom se kroz strip vrzmaju "bijeli", pa mi je i to bolje. Na žalost, "crvena" je ona blesava Kineskinja; ona pak spušta strip. Po običaju, previše ženskog elementa, još te neke heroine kung-fua. Glupost. Od ženskog elementa, moglo se proći sa ruskom princezom; ta ima više šarma i više tragike, ona je pravi stripski element. Crvene svjetiljke i komunjarska dvostruka agentica, to je teško svarljivo. Unakazili su dobar strip.
Premalo vesterna, previše spletki, tajnih društava, intriga, zakulisnog. Ovo je Prattova očita boljka, taj sin Borgia i otrova jednostavno je opsjednut arkanskim i ezoteričnim (ali u lošem vidu, u vidu loše, mistificirane duhovnosti). Popišam ti se i na Trijadu i na Crvene svjetiljke i na Crnog Zmaja i na Zlatoustu.
Znači, ni u Samarkandu ni ovdje nije uradio pravi vestern, makar je u Sibiru pustolovniji. Lov na zlato je opet u igri, to je ta vestern tema na rubu svijeta. Meni bi draže bilo da je umjesto dosadnih Crvenih svjetiljki i glupačice Kill Bill, tu uradio hrpu pustolova, "divlju hordu" koja otima zlato, dok Azijska konjička divizija juriša na boljševike koji se skrivaju u svojim malim rovovima i seru u gaće dok ih Ungern-Sternberg lupa bambusovim štapom posred čelenke. Nema takvih epskih trenutaka, ali ajde, ima Ungerna, ima Konjičke divizije i visoko leprša barjak sa slovom U hahaha.
Umjesto prave divlje horde, tu je onaj Rasputin, bezveze tip. Makar su neki dijalozi odlični.
Red poezije i red ratovanja, to je to, to je Pratt dobro shvatio. Dakle, sve u svemu, 8/10. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/05/2021 : 14:26:23
|
U nad Sibirom, Prattova protujugoslavenska djelatnost povezana s argentinskom hrvatskom emigracijom, s kojom je ostvario brojne i dobre veze:
 |
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3464 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 29/05/2021 : 16:05:35
|
Nekako sam zbog obveza prolazio sibir kroz 3 dana...
Prvo ću primjetiti i naglasiti da komunista u ovoj priči nema. Imamo samo mongole koji su primarno zainteresirani za borbu za nezavisnost. Što je Pratt htio s tim? Ili je sam oslučajnost? U Samarkandu se čak vuče veza od Staljina ovdje su komunisti prisutni samo kroz priču da nadiru prema transbajkaliji.
Priča je velika pustolovina, od promjena scenografije preko lova na blago do raznih obrata između zilijun suprostavljenih frakcija jednog ludog i napetog doba i prostora. Tu su još i kineska tajna društva i sibirski šamani. Pratt zna ispreplesti priču. Nisam siguran više jeli ovo no.1 sad su mi Samarkand i Koncert u irskom molu za harfu i glicerin tu negdje, morat ću još neke priče proći. Ali definitivno je u panteonu najboljih priča, ovo je filmska priča koja bi mi prva pala za ekranizaciju Corta.
Kroz priču se provlači želja za akcijom, pustolovinom. Corto ne voli truliti u Veneciji, kaže da se tamo ulijeni, samo se dosađuje sa Utopijom i gradom koji je dobar za turistički odmor al ne za život. Rasputin isto ističe da nema pustolovine i mašte više, potrebna je akcija. Onda imamo enigmatičnog krvavog baruna (još jedan barun koji je glavna zvijezda priče) koji krade svaku scenu u kojoj se pojavi, nešto poput glumca iz drugog plana koji izdominira film. Ungernu sva ta ekipa iz tabora bijelih koja se više bavi vozikanjem vlakom i parama ide na živce, on je za akciju. Oni su zaboravili cilj a Ungern želi borbu, skovati novo carstvo. Prezir prema učmalosti se proteže kroz priču i slavljenje života i prijateljstva. Sad sam definitivno siguran da optužbe o podrivanju na račun Pratta ne stoje, i rest my case gospodo.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/05/2021 : 18:05:32
|
Ungern je odličan lik, ali opet moraš uzeti u obzir Prattov dvolični, zajebantski, licemjerni, ironijski dvostruki kod. On ga i simpatizira i pravi karikaturu od njega. Ungernova filozofija sablje i fantaziranje stopama Džingis-kana, Prattu je još samo jedna dobrodošla mogućnost da se zajebava i da iznosi tog baruna u operetnoj pretjeranosti. On uopće ne uzima ozbiljno Ungernovu genijalnu zamisao o nacionalizmu koji protiv imperijalizma maskiranog u proletarijat mobilizira narode i domoroce na bazi saveza "teutonskog ustroja i samurajskog duha". Njemu je to romantična ludost i stripski materijal, dok baš tu treba biti doslovan i uzeti to za ozbiljno. Sve je to slično današnjoj situaciji, samo se mijenjaju varijacije: sada globalisti pod krinkom ljudskih prava pokušavaju osvajati duše, a narod se mobilizira kroz domovinske pokrete.
Pratt je tu, naravno, u dvostrukom kodu, jer lijepo i efektno daje Ungerna, i on recitira Coleridgea, ali srce daje kineskoj komunističkoj krtici, koja osvaja i zlato i još stigne odgajati kineske pionire, herkulina kineskog socijalizma s ljudskim licem. Taj klošarski, cicibanski završetak pustolovnog stripa o zlatu, sa inženjerom poljodjelstva u oblasti Kjang-si, još jednim komunističkim Herkulom, i sa orijaškim hidrocentralama i naporima radnog komunističkog naroda, to ti je dostojno propagandističkih sovjetskih filmova kalibra Dovzhenko. Imamo i mi svoje priloge na tu temu, Samo ljudi o alpskom socijalizmu sa enormnim hirocentrala-završetkom i Bulajićev klasik Uzavreli grad o visokim pećima.
I dok inženjeri poljodjelstva (pitam se je li GGG jedan??) grabe koracima od sedam milja, Ungern je jahao na čelu Azijske konjičke divizije i propao. Otpuhan. Corto je, kaže, otišao na njegov grob i zazvao ga; nije mu odgovorio.
Ungerni ne odgovaraju, inženjeri poljodjelstva u oblasti Kjang-si odgovaraju, rade i grade, sve se puši od tvornica i dimnjaka.
Možda nije resantimantski kao kod Krkleca, koji piše o Zagorju i sjeća se negdašnjih aristokrata u Maruševcu i kako su se kitili perjem i lovili veprove i kenja kako su bili lažni i isprazni... a sada su tu rudari i ostali radni narod, koji pozdravlja druga Tita u Trakošćanu i kaže, tu su ceste, pruge, elektrika. Kažem, možda nije toliki resantiman kod Pratta, ali ima i tog momenta, jer uvijek ironizira aristokrate, dok piše i riše heroine Kuomintanga i prosječnjake inženjere poljodjelstva. Pratt jednostavno nema muda za otvoreni elitizam, nego se mora dodvoravati prosječnjacima, radnom narodu, mediokritetima.
To ti je završetak Sibira: Ungern je luđak, možda genijalan, a možda operetna bluna, a stvarnost su inženjeri poljodjelstva i hidrocentrale. Kukavički, klošarski završetak. Krklecovski. |
Edited by - stinky on 29/05/2021 18:08:29 |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Antologijske stvari
