Treba mi netko strucan i kompetentan Dylandogofil, da mi kaze malo vise o te 2 Libellusove knjige:
Pripovijesti sutrašnjice 1 Nemoguća knjiga Pripovijesti sutrašnjice 2 O smrti i nebu
Ok, znam da su u boji i na 64 stranica, tko crta, ali kako se ovo uklapa u DD svijet, treba li nesto prije procitati, i uopste ili najvaznije, da li ovo valja necemu? Ipak je Sclavi, pa se nadam...
Anything is possible dec d uej Be the Change You Want to See
Sudeci po prvoj (i jedinoj) procitanoj, to je bacanje novca u vetar. Jeste Sclavi, ali sve vec vidjeno i predvidljivo. Odlicno nacrtano svakako. Nema veze sa ostalim Dilanovim izdanjima u smislu hronologije.
Treba mi netko strucan i kompetentan Dylandogofil, da mi kaze malo vise o te 2 Libellusove knjige:
Pripovijesti sutrašnjice 1 Nemoguća knjiga Pripovijesti sutrašnjice 2 O smrti i nebu
Ok, znam da su u boji i na 64 stranica, tko crta, ali kako se ovo uklapa u DD svijet, treba li nesto prije procitati, i uopste ili najvaznije, da li ovo valja necemu? Ipak je Sclavi, pa se nadam...
Recimo da je to neka vrsta dodatne edicije, ali zamišljene kao zaseban mini-serijal od 6 brojeva. Svaki broj je omnibus od nekoliko kratkih priča (u nekima se Dylan uopće ne pojavljuje i nemaju veze s njim), a svi oni su labavo povezani jednom "glavnom" pričom koja ima veze sa Hamlinom, Safarom, ali i "nemogućom knjigom" koju je Dylan od tamo kupio od Hamlina. Za sada, nije jasno o čemu je riječ u toj glavnoj priči, mada mi se čini da je ona više poveznica između priča, ali istovrenemo i "izlika" da se te priče zapakira i objave kao neki mini-serijal. Mada, o tome će se moći suditi nek na kraju. Na temelju prva dva broja, rekao bih da ne treba nikakvo posebno predznanje osim poznavanja Safare i Hamlina te kako oni funkcioniraju u Dylanovom svijetu.
U Italiji je do sada izašlo 4 od ukupno 6 planiranih brojeva, u Hrvatskoj prva dva, a u Srbiji samo prvi. Konačni sud da li valja moći će se dati tek nakon svih šest brojeva, no što se zasebnih priča tiče, priče u prvom broju su skroz prosječne, a u drugom broju razočaravajuće. Kao što Barker kaže, već viđeno i predvidljivo.
Inače, s ovim brojem je počela nova "specijalna tematska saga" od tri epizode koju je Recchioni već dugo najavljivao kao ovogodišnji veliki ljetni event u Dylanovoj redovnoj seriji. Ipak, nije riječ o mini-sagi u punom smislu te riječi (kao što je bilo riječ o Recchionijevoj 666 sagi u brojevima 401-406 i Chiaverottijeve trodjelne epizode sa Grozom strašnim u brojevima 409-411) već o tri epizode posvećene/inspirirane najpopularnijim pjesmama jednog od najpopularnijeg talijanskog rock izvođača, Vasco Rossi. Rossijeve pjesme koje su inspirirale te tri epizode su Sally , Albachiara i Jenny, a za očekivati je da će po njima te tri epizode biti i naslovljenje. Sally je djelo Paole Barbato i Corrado Roia, a ostale dvije priče potpisuju Gabriella Contu i Barbara Baraldi kao scenaristi te Sergio Gerasi i Davide Furnò kao crtači.
Za tu prigodu, Fabrizio De Tommaso je izradio i ilustraciju Dylana i Rossija:
Osobno nisam veliki fan udruživanja stvarnih ličnosti sa junacima stripova, a ako je suditi na temelju reakcija iz Italije na gornje vijesti, nisam sam u tome.
Pročitao noćas po prvi put Nekropolis. Vrhunska epizoda! Drugačija, razbija šablon, smela, hrabra, napeta, uzbudljiva, višeznačna i ostavlja dosta prostora za diskusiju i analiziranje. To je ono sto trazim od Dilana Doga! I ovo je u top 5 najboljih epizoda serijala koje nije pisao Sclavi. Fregijeri se izuzetno potrudio, naslovna strana je sada već postala kultna. Neverovatno kakav je potencijal imala Barbatova.
Odlican je Nekropolis. Baziran je delimicno po filmu Das Experiment. S obzirom da nema Gruca i duhovitosti, prica je dosta mracna, sto je u kontrastu sa belim zidovima ludnice. Meni se najvise dojmile scene kada svi sede za stolom i igraju se igre dijaloga, i ona scena na kraju kad nestane struje i Dilan se u cucecem polozaju drzi za glavu zeleci da sacuva zdrav razum, to je Freghieri odlicno nacrtao. I super je sto na kraju nema banalnih objasnjenja tips ko je osnivac tog mesta i cemu sve to, vec mi o svemu tome znamo malo, koliko i sam Dilan...
Odlican je Nekropolis. Baziran je delimicno po filmu Das Experiment. S obzirom da nema Gruca i duhovitosti, prica je dosta mracna, sto je u kontrastu sa belim zidovima ludnice. Meni se najvise dojmile scene kada svi sede za stolom i igraju se igre dijaloga, i ona scena na kraju kad nestane struje i Dilan se u cucecem polozaju drzi za glavu zeleci da sacuva zdrav razum, to je Freghieri odlicno nacrtao. I super je sto na kraju nema banalnih objasnjenja tips ko je osnivac tog mesta i cemu sve to, vec mi o svemu tome znamo malo, koliko i sam Dilan...
Nisam gledao taj film, dodacu ga na spisak. Slazem se u potpunosti s ovim sto si napisao. Meni je najefektnija (crtacki gledano) ona scena preko cele stranice kada Dilan lezi u krevetu i prividjaju mu se stvari, a narativno mi je najjaca scena vodjenja ljubavi izmedju Dilana i zatvorenice 22, cak i na takvom mestu da li je moguce osecati ljubav, voditi ljubav itd. Jako interesantna epizoda o kojoj moze nasiroko i naveliko da se prica. I sto kazes sam kraj je odlicno i efektno izveden, bez nesuvislih objasnjenja i preterane racionalizacije situacije.
Iznenadjujuce duhovita, lepo napisana, cistokrvna i punokrvna DD epizoda. Scenarista Tito Faraci je pokazao da ima smisla za humor jos u par Cikovih specijala koje sam citao (Nasledstvo za Cika i jos jedan ili dva) koji bitno odskacu i isticu se humorom u moru Burattinijevih vecinom repetativnih i glupih Cikovih fora u specijalcima. U redu, krajnje razresenje i kako je Dilan dosao do otkrica tog resenja je pomalo banalno i naivno, ali to ne umanjuje sveukupnu dobru zabavu koju ovaj strip pruza. Cudi me da nema recenzije. Jos Dilan s privlacnom milf, de cete bolje od toga. Saudeli se fino uklopio mada ume on mnogo bolje od ovoga. Odlicna Stanova naslovnica obecava mnogo mracniju i teskboniju pricu nego sto smo stvarno dobili.
Odlican je Nekropolis. Baziran je delimicno po filmu Das Experiment. S obzirom da nema Gruca i duhovitosti, prica je dosta mracna, sto je u kontrastu sa belim zidovima ludnice. Meni se najvise dojmile scene kada svi sede za stolom i igraju se igre dijaloga, i ona scena na kraju kad nestane struje i Dilan se u cucecem polozaju drzi za glavu zeleci da sacuva zdrav razum, to je Freghieri odlicno nacrtao. I super je sto na kraju nema banalnih objasnjenja tips ko je osnivac tog mesta i cemu sve to, vec mi o svemu tome znamo malo, koliko i sam Dilan...
Nisam gledao taj film, dodacu ga na spisak. Slazem se u potpunosti s ovim sto si napisao. Meni je najefektnija (crtacki gledano) ona scena preko cele stranice kada Dilan lezi u krevetu i prividjaju mu se stvari, a narativno mi je najjaca scena vodjenja ljubavi izmedju Dilana i zatvorenice 22, cak i na takvom mestu da li je moguce osecati ljubav, voditi ljubav itd. Jako interesantna epizoda o kojoj moze nasiroko i naveliko da se prica. I sto kazes sam kraj je odlicno i efektno izveden, bez nesuvislih objasnjenja i preterane racionalizacije situacije.
Negde sam procitao a ostalo mi u secanju, da je ovo prva epizoda Barbatove u kojoj Dilan vodi ljubav. U svim njenim prethodnim pricama Dilan ne uspeva da odvede zensku u krevet, kod Barbatove Dilan mora da se pomuci E sad koliko je to tacan podatak ne znam jer nisam citao prethodne njene price.
Bio sam uvjeren da je riječ o nadgrobnom spomeniku u "Noćnoj mori istraživača", ali u izdanju VČ nije taj datum.
u NMI je riječ o datumu izlaska prvog broja (09/1986) i 100. broja (04/1994).
Mozda mislis da je u Poslednji covjek na zemlji Dilan pronasao datum kad je covecanstvo zbrisano kijavicom (neki datum 2001.godine), a da je onda epizoda Projekt nekoliko godina kasnije objavljena bas na taj datum 2001. godine? Moguce da sam sad lupio.
Skoro. U PČNZ (#77) se kao "zadnji broj" Timesa spominje 03.03.2001, a Projekt (#176, isto dvostruka sedmica) je objavljen krajem 04/2001.
Što se tiče datuma iz #77, jedino tumačene koje mi ima smisla je da je Sclavi tada vjerojatno imao planove o ranom "scenarističkom" umirovljenju (što se ujedno i slaže s isječkom iz Marcheselijevog intervjuu iz DD dnevnika gdje je navedeno kako je Sclavi u tom periodu počeo osjećati umor/pritisak/teret Dylanove slave), zbog čega je Sclavi u #77 (koji se, vidi slučajnosti, bavi događajima iz "daleke" budućnosti) "nagovjestio" (željeni) datum kad bi se volio umiroviti. Ne nužno od Dylana (kojeg je tada vjerojatno planirao završiti sa stotim brojem, ali je već tada nagovještao da mu uredništvo to vjerojatno neće dozvoliti) već više u vidu nagovještaja svog spisateljstkog "umirovljenja". Igrom slučaja, zbog Dylanovog uspjeha je takoreći bio prisiljen nastaviti pisati Dylana umjesto da u narednim godinama, dok još ima snage i volje pisati, možda stvori neki drugi, kraći serijal.
Kad je "Projekt" izašao kod nas, dio s datumom iz #77 i datumom izlaska #176 mi je djelovao jako navučenim (još više zbog jednomjesečne razlike/"greške" u datumima), iako mi je dio sa dvostrukom sedmicom #176 imao smisla. Mada, u narednim godinama sam sve češće po intervjuima stranih autora/scenarista/crtača (najčešće japanskih i američkih) nailazio na njihove tvrdnje o željama u kojim bi godinama željeli prestati s pisanjem/povući se u mirovinu. Najčešće je to bilo oko pedesetih godina. Znači, ne da je time nagovjestio neki od Dylanovih krajeva, već svoj "spisateljski" završetak, umirovljenje.
I to se donekle slaže i sa datumom iz #77, ali i sa Sclavijevim rođendanom. Točnije, datum iz #77 (03.03.2001) je točno mjesec dana prije Sclavijevog 48. rođendana (03.04.2001.). Ipak, kako Dylan u Italiji uvijek izlazi u zadnjim danima mjeseca (i to je takoreći broj za naredni mjesec), poklopilo se da u ožujku 2001. (i to samo nekoliko dana prije Sclavijevog rođendana) izlazi broj #175. A zašto onda već ne iskoristiti priliku što u mjesecu svog 48. rođendana izlazi broj pod dvostrukom sedmicom (#176) i otići u planirano "umirovljenje" u svom (ne)poznatom stilu? Rezultat svega toga je Sclavijev "konačni" odlazak sa serijala pod znakom dvostruke sedmice u jednom od depresivnijih Dylanovih krajeva gdje Dylana njegov tvorac u zadnjem kadru stripa ostavlja u komi/neizvjesnosti.
Ipak, svi znamo kako je taj "konačni" odlazak ustvari prvi od Sclavijevih brojnih odlazaka, ali i kako su svi njegovi naredni povratci serijalu rezultat dugogodišnjih gnjavljenja, navlačenja i nagovaranja. Samim time, isto kao što mu je uredništvo pokvarilo planove sa #100, tako mu je (možda) pokvarilo planove sa "umirovljenjem".
Dodatni argument koji ide u prilog tumačenju da je riječ o nagovještaju Sclavijevog umirovljenja je što u #77 Dylan navodi kako je 03.03.izašao zadnji broj "Timesa" (britanskih dnevnih novina), a Sclavi je po zanimanju (bio) novinar.
E ovo je najbolje. bas sam poslikao pre jednu godinu ove slike i stavio si naslovnicu na telefon za pozadinu. Odlicna epizoda...
Kad pocneš crtati, uvek moraš imati na kraju olovke, srce, ruku i misli!
Koliko vidim na fejsu, italijani su besni sto je za naslovnicu stavljena ilustracija Dilana i Vasca, a Gigi otisao na zadnju stranu. Kazu i da je prica u rangu najgorih Dilana ikada. I naravno, pricaju o konacnom odustajanju od kupovine serijala koji je godinama u knock downu.
malo sam vise procitao komentare italijana....jako veliki broj ljudi je odusevljen ovom pricom..nije istina da je losa..svi hvale ovu pricu a naravno i crtez....istina je da se vecini nije svidela ova promena sa naslovnicom bar onima koji pisu komentare ali takodje je i istina da trafike u italiji javljaju tri puta vecu prodaju od uobicajene sto samo pokazuje da boneli zna sta radi mada se vecini forumasa i nasim i italijanskim to ne svidja..naravno mnogo je vise onih koji nisu na forumima ali kupuju i citaju stripove
Dylana nisam čitao valjda milijun godina, ili tako nekako .. još tamo negdje iz doba kad je (kod nas, barem) postojalo samo jedno izdanje, ono Slobodne Dalmacije.
Uglavnom, ako se kome da u par kraćih crta: zanima me što je vrijedno popratiti u propuštenih, uh, parsto brojeva, i jesu li kojekakvi giganti, superbookovi (specijalni brojevi su mi poznati do Mefista, poslije mislim da nisam nijedan čitao) itd. u nekakvom kontinuitetu ili tu redoslijed nije bitan. Također, što je točno Planeta mrtvih?
Zajedničkim nazivom Planeta mrtvih se nazivaju priče koje je scenarist Alessandro Bilotta smjestio u alternativni svemir gdje su zombiji preplavili Ujedinjeno kraljevstvo. Najprije su priče izašle u Colorfestu 2, 10 i Gigantu 22. Od 2015. godine priča ide dalje u specijalcima.
Što se tiče propuštenog, propustio si dobar dio odličnih priča. I još veći broj loših. Sve do originalnog broja 337 nije bitan kontinuitet, kasnije idu neke promjene pa je malo više izražen. Za početak bih ti predložio da baciš oko na komentare i/ili recenzije.
A recenzije .. ma, izbjegavam ih inače prije nego sam pročitam, što zbog spojlera, što zbog dojma neopterećenog tuđim mišljenjem. Također, ni komentari po forumu mi nisu baš od pomoći van konteksta, previše se toga nakupilo, imena (nekih) autora su mi nepoznata i ništa mi ne govore, itd.
Zaključujem sad da je pitanje s preopširnim odgovorom i nema baš smisla.. Ništa, idem redom, pa dokle dospijem
Dylan Dog
Posted - 13/06/2021 : 10:42:42
