Uopce se ne cudim sto ide reprint ovog sjajnog stripa. Adolf udara u sve osjete. Jedan zaista genijalni strip. Iscitava se u 'cugu', bez obzira na 1200 stranica. Radnja vozi bez smanjivanja gasa. Jedno od zbilja epskih djela. Strip kojem se cesto vraca...
Puno tu ima praznoga hoda i sapuničarskih ljubavnih zapleta, kao što je rekao Dupli.
Ipak, Kaufmannov pad od nekoga tko se grozi nacističke mržnje prema Židovima i odbija ići na školovanje u Njemačku, do okorjelog nacističkog ubojice, fenomenalno je prikazan, i sličan su put prešli mnogi drugi ubojice, na raznim kontinentima, koji su klali u ime krvi i tla. Prijelomna točka je strijeljanje židovskih zarobljenika iz Litve (to što je među njima bio i Isaac Kamil, još je jedan sapuničarski element, iako efektan).
Ono što je mene zasmetalo, osim ideje o Hitlerovom židovskom porijeklu, koja je poslužila kao pokretač radnje (a iz koje se može naslućivati autorov antisemitizam),jest pad Adolfa Kamila na samom kraju treće knjige. Iako je naginjao židovskom nacionalizmu - što je i prirodno s obzirom na okolnosti u kojima se nalazio - ništa nije nagovještavalo da će se pretvoriti u čudovište. Takav razvoj kao da ekskulpira Adolfa Kaufmanna, i podsjeća na ovdašnju prljavu mantru o "osudi dvaju totalitarizama", a čiji je cilj izbijeliti crnilo.
Adolf ima ponešto praznog hoda, nije 100 na sat kao Kirihito ili Mw koji tjeraju da čitaš do kraja u cugu, ali ipak odličan strip. Jedino mi je kraj malo zbrzan čini mi se, kao da Tezuka nije znao kako da napravi neki epski finale. Skok od nekoliko godina, Kaufmann ima novi život i obitelj, i onda zbrzana borba sa Kamilom na kraju. Očekivao sam više.Crtež na momente previše karikaturalan, što malo bode u oči. Kao da je Tezuka htio na taj način dodatno naglasiti emocije kod likova, ali ne znam jel mu uspjelo. Plus stalno ponavljanje jednih te istih fraza i rečenica (Dokumenti, dokumenti, dokumenti...) na momente iritira. Svidjelo mi se kako je prikazan Japan za vrijeme rata, tamo kao da ljudi nisu bili svjesni što se događa u svijetu i kako stvari stoje. I putovanje podmornicom iz Kiela do Japana je baš posebno.
Kao i svi Tezukini stripovi do sada, Adolf je obavezno štivo. Sviđa mi se kako fibra gura sa Tezukom i nakon Aye očekujem svakako i Dorora, a možda i Phoenix. Od Tezuke se uzima sve.
Antiratni strip namijenjen japanskim 14 do 16 godišnjacima koji će jednodimenzionalno, maksimalno dvodimenzionalno, sagledati strip i bez dubljeg razmišljanja prihvatiti antiratnu poruku. Svako iole dublje razmišljanje dovodi u ozbiljnu sumnju Tezukine dobre namjere.
Obrazloženje u grubim crtama:
Deplasirano je ovaj strip uspoređivati s Mausom jer mu nedostaje autentičnosti. Usprkos pozamašnom japanskom doprinosu užasima i patnjama drugog svjetskog rata i činjenici da se radnja uglavnom događa u Japanu, Tezuka u širokom luku zaobilazi kritiku japanske politike i postupaka toga doba. Rekli bi, lako je tuđim kur.em gloginje mlatiti.Tezukina licemjernost u Adolfu je pozamašna ali razumljiva jer teško da bi itko u Japanu objavio antiratni strip kakav bi iskreni japanski autor u stvari trebao napraviti. Dobronamjerno mogu prihvatiti da je Tezuka pisao o njemačkom nacizmu nadajući se da će čitatelji sami zaključiti da se u stvari radi i o samom Japanu. Tome u prilog ide i to što je svjetonazor svih likova u Adolfu praktički japanski. No, razlog za to može biti i želja da se motivacije i postupci likova približe originalnom čitateljstvu, japanskom. Još kad se u obzir uzme pozamašna doza sapuničarskih ljubavnih odnosa i zaljubljivanja na prvi pogled, ciljana publika je očita.
Ako za polaznu točku uzmemo tvrdnju da je Tezuka zaista htio govoriti o Njemačkoj i nacizmu, Adolf postaje pomalo problematična literatura. Naime, moguće je iščitati pozamašnu dozu antisemitizma. Cijeli sukob drugog svjetskog rata praktički je prikazan samo kao nijemačko iživljavanje prema Židovima. Još je gore što se na kraju ispostavi da je židovsko porijeklo Adolfa Hitlera toliko bitno da se ne mogu oteti dojmu kako strip podržava tezu kako je Hitler nemilosrdno progonio Židove zato što je i sam imao židovske krvi. Stvar dodatno pogoršava zadnje poglavlje gdje se obrađuje židovsko-palestinski sukob i gdje se Židovi praktički optužuju za nacističko ponašanje prema Arapima. Na kraju se kao istinit može iščitati citat iz Mein Kampfa (koji se navodi u stripu) da su Židovi krivi za sve ratove. Zbog ovakvih stvari kažem da je Adolfa potrebno iščitavati na jednodimenzionalnom nivou i Hitlerovo židovsko porijeklo kao i transformaciju Adolfa Kamila (koja uopće nije obrađena u stripu) doživjeti samo kao Tezukinu namjeru da naglasi ironiju rata općenito.
Što se tiće Tezukinog pripovijedanja, mnogi će reći kako je maestralno sve povezao i da ne gubi iz vida cijelu sliku. Iako je to točno, očito je da je strip rađen bez prethodnog scenarija jer je zbog potrebe, želje za povezanošću žrtvovan psihološki profil likova. Naime, za hrpu ratnih, životnih situacija koriste se isti likovi koji nekako iskrsavaju u pravo vrijeme na pravom mjestu pa se psihološki profili prilagođavaju potrebi situacije. Čitatelju kojeg prvenstveno drži radnja i akcija takve stvari lako promaknu jer je Tezuka ipak majstor zanata. Što se mene tiće, razočaran sam što se u zadnjoj sceni na groblju nije pojavio Lamp pa da vidimo konačni obračun s Togeom. Tako nešto bi bilo konzistentno s cjelokupnim Tezukinim pripovijedanjem u Adolfu.
Za kraj bih komentirao i crtež. Sve je to OK i generalno nemam nekih zamjerki. Zajebi po sredini stripa se baš ne primjete, ali, jebiga, ne moraš zajebat još i prvu i zadnju scenu koje su identične. Jesi li profesionalac ili nisi? Ako u uvodnoj sceni Toge nema štap za hodanje, od kuda sad u završnoj sceni? Ako je Adolfov grob u uvodnoj sceni u sredini groblja, kako se u završnoj preselio na rub groblja uza zid?
Dugo sam čekao reprint ali nažalost potpuno sam promašio u prognozi da je ovo štivo za mene.. Ipak rang lista do sada pročitanih Tezukinih radova ide ovako: 5. Adolf, 4. MW, 3. Buddha, 2. Kirihito, 1. Phoenix. Black Jack sam čitao jako davno i nisam ga nikada dovršio pa ostaje nerangiran. Valjda ću sa Ayako imati više sreće
Usprkos pozamašnom japanskom doprinosu užasima i patnjama drugog svjetskog rata i činjenici da se radnja uglavnom događa u Japanu, Tezuka u širokom luku zaobilazi kritiku japanske politike i postupaka toga doba. Rekli bi, lako je tuđim kur.em gloginje mlatiti.Tezukina licemjernost u Adolfu je pozamašna ali razumljiva jer teško da bi itko u Japanu objavio antiratni strip kakav bi iskreni japanski autor u stvari trebao napraviti.
Dupli očito nije čitao Bosonogog Gena prije pisanja ovog osvrta na Adolfa.
Ipak rang lista do sada pročitanih Tezukinih radova ide ovako: 5. Adolf, 4. MW, 3. Buddha, 2. Kirihito, 1. Phoenix.
Za Phoenix sam davno pitao Markosa, rekao je nešto u njegovom stilu - verujem, moguće ili nešto slično. Mislim da je dužina serijala malo problem. Ne znam u koliko bi to knjiga išlo... Ako bude, super. Ako i ne bude, hvala i za ovoliko Tezuke.
Buddha da bude gori od Kirihito? U kom li to univerzumu? Pripovedanje kod Buddhe je umetnost retkih! Mora da si preskako dok si čitao, priznaj
Nisam još čitao Adolfa, no Buddha i Kirihito mi ne mogu u isti rečenicu. Kirihito je zabavan, na momente vrlo dobar, no Buddha je remek djelo. Rijetko koji strip me tako oduševio. Šta se Phoenixa tiče, ima 12 knjiga i nadam se da ćemo ga vidjeti u Fibrinom izdanju.
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
Oba dela su kvalitetni stripovi ali Buddha je više namenjen mlađim naraštajima ili onima kojima je to prvi susret sa budizmom da bih ga rangirao više od Kirihita koji se ipak bavi malo drugačijom tematikom
Buddha možda svoj najveći potencijal može ostvariti kod mlađe publike, ali je mnogo ispred Kirihito. Prosto se ne nalaze u istim ligama. Jedno je epsko delo a drugo zabavna, šund, priča.
hebala vas Tezukina Buda,ona je sad nebitna - Adolf ne može u istu rečenicu sa Kirihitom (a verovatno ni sa MW,ali to tek kad pročitam). Nisam završio Budu,ali Adolf je remek delo. A ovo što piše dupli obična glupost;ali dobro,tako je on sagledao strip.
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
anto i borg promasili broj, ulicu, grad, drzavu, svemir. buda do pobede!
Anto je rekao da nije pročitao Budu do kraja, pa je nije ni poredio, a ja sam rekao da je Buda klasa za Kirihito. I onda dođeš ti i kažeš nešto što nema nekog smisla :)
Buddha možda svoj najveći potencijal može ostvariti kod mlađe publike, ali je mnogo ispred Kirihito. Prosto se ne nalaze u istim ligama. Jedno je epsko delo a drugo zabavna, šund, priča.
Vidiš kod mene obrnuto; Buddha je zabavno, edukativno i lako shvatljivo delo gde autor čestom upotrebom humora ublažava varenje "teške" teme religije, dok je Kirihito epsko seciranje i kritika medicine i generacijskog jaza japanskog društva i koje poziva na malo više promišljanja jer se bavi i još nekim temama koje obično obitavaju samo u podsvesnom. Oba stripa su klasa, ali Oda je ipak klasa više
anto i borg promasili broj, ulicu, grad, drzavu, svemir. buda do pobede!
Anto je rekao da nije pročitao Budu do kraja, pa je nije ni poredio, a ja sam rekao da je Buda klasa za Kirihito. I onda dođeš ti i kažeš nešto što nema nekog smisla :)
FIBRA PREDSTAVLJA: Adolf
Posted - 05/10/2020 : 22:29:37
.jpg)
.GIF)
