| Author |
 Topic  |
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
 Posted - 27/10/2021 : 10:30:42
|
Pričuckalo se o Maršalu Bassu, pa ja ponovih 1-4.
CRNA BANDA 7/10
KRVAVA OBITELJ 3/10
NIČIJI SIN 7/10
YUMA 7/10
Dakle, osim druge priče koja je totalno sranje, nezanimljiva glupost i bleferska, ostale tri su sasvim okej. Maršal Bass nema ono da ti srce gori, neće tu biti ničega vrhunskog, ali da se čitati, ajde, nešto kao bolja osrednjost.
Macan je zanatlija: zna vješto posložiti scenarij. To je dobra okolnost, jer čitateljima je to dovoljno. Ja tražim više, tražim točno određene stvari koje meni odgovaraju. Bass mi ne odgovara, previše je tu nesklapnosti da bi taj lik i taj svijet bio meni po žnori.
Ajmo o liku.
O crncu i crnačkom više neću. To je solidni minus koji bilježim.
Ali sam taj lik nije promišljen, nije centriran da sve klapa. Zagor ili Mister No su centrirani u svojoj vrsti: to su junaci koji imaju junačke osobine i nema tu nekih oscilacija. Macan, međutim, ne bi htio Zagora, ali onda dobivamo nekakvog bastardnog junaka, koji je s jedne strane refleksivan i tobože realističan, a s druge neuništv izvana i nepobjediv. Bass je do sada (u samo 4 epizode!!) dvaput preživio vješanje, svako malo brutalno premlaćivanje, ranjavanje, ugrize krvoločnih pasa. Nije se baš puno odmakao od Bleka, recimo. Najkraće bismo ovu točku mogli završiti: nećemo Bleka, jer je naivan, ali zato dobijemo hiperpoboljšanog Bleka, koji je ciničan, situacijsko-strateški genij, u borbi nepobjediv i tjelesno neuništiv.
Pogledajmo Bassa i s druge jedne strane.
On bi i tu trebao biti 'realan', blizak čitatelju fibrinih stripova koji traži slatko-gorke priče svagdanjih marka. Baš je (ako sad stavimo u zagrade da je (i) neuništiv, a to bismo mi kao trebali 'zaboraviti' u Macanovim dosjetkama i stilizacijama) Bass jedan takav svagdanji marko, koji nije junak - nego je njemu maršalstvo SAMO posao. To on za lovu, keš, plaću. Štoviše, on ima kuću, obitelj, brojnu čeljad. Bass je netko tko iza sebe ima dom kao oznaku normalnosti, svagdanjosti.
Ali sad se tu opet događaju Macanove darknajtizacije svagdanjeg. Bass, osim što ima ženu, i djecu, i brine za njih, po drugoj strani luta, skiče se, pije, cuga, kocka, frajeriše se. Bass je i mačo, i prca droljice po salunima. Ne samo to, nego on pravi nezakonite sinove, kopilad, faćuke. On se spanđao s nekom Indijankom i napravio sina, dečka koji obećava. To je sve u podtekstu; Macan ne voli Zagorovu neposrednost i naivnost, nego posijati, ostavljati kenparkerovske tragove - eda bi nahodio čitatelja, da čitatelj sam zaključuje. Međutim, ne radi se o tome da čitatelj zaključuje, nije tu sad prva stvar igra detekcije, nego je primarna stvar što osnovna postavka znači: tko je i što je taj Bass?
Ali ja tu ne vidim smisla. Tog Bassa se može sa svih strana načeti i on curi poput pijeska ili piljevine.
Znači,
sada bi Bass trebao biti normalan, svagdanji čovjek, koji iza sebe ima dom i obitelj, ali se istovremeno kurva i ima faćuke. Štoviše, u jednoj dosjetki bez realne osnove (Macan nije razvio grčku tragediju oca i sina, zakona i prijestupa), Bass ubija svog sina. Ova je situacija sa svake strane nezamisliva, pa ipak je Macan baš takvu situaciju stavio. To je njemu kul dosjetka, on je čovjek koji funkcionira na dosjetkama. A to kod solidnih ljudi ne prolazi.
Pogledajmo tu situaciju: Bass ubija svog sina.
Nakon što su izveli zajedničku akciju i spasili Bassovu kćer (koja mu nije kćer, nego joj je on, to se danas zove, skrbnik), Bass i sin čavrljaju. Bass ga priupita što se ono dogodilo na farmi, pa jesi li ti ubio te ljude u samoobrani ili si ih ubio naprosto? I sin kaže: naprosto.
Bass sad poprima grimasu Zakona i postaje formalni sljedbenik Općeg. Bass se u tili čas pretvara u fanatičnog služitelja Zakona i stupa u suprotnost prema Pojedinačnom, odnosno prijestupu odnosno - svome sinu.
To je ta Macanova dosjetka. Jedini je problem što je, kažem, nezamisliva sa bezbroj strana.
Na čemu bi trebalo počivati da je Bass takav kantovac? Bass sasvim sigurno nije čitao Kanta, niti on inače pokazuje smisao za formalna cjepidlačenja. Pazite, mi se nalazimo na Divljem zapadu, u divljini, u pustoši, u svijetu svatko za sebe i Bog protiv svih. Svijet koji Macan orisava kroz priče o maršalu Bassu je surov svijet, svijet nepovjerenja, svijet snalaženja, svijet životinjske lukavosti a ne svijet poštivanja forme. No Macan presijeca svoj svijet snalaženja i situacija sa naprasnom, čisto formalnom logikom Općeg (Zakona).
I Bass ubija svoga sina... zato jer je ovaj štitio njegovu djevojčicu, jer se netom prije pobratimio s njime u borbi, jer je ubio neke ljude u nekom sukobu, koji Bassu ništa ne znače, a ni sukobi mu inače ništa ne znače. Znači, Bass ubija svoga sina, jer je sin prijestupnik, a Bass je maršal. Maltene iz puko činovničkih odnosa, otac ubija sina. I to u svijetu u kojemu nikakvi odnosi ne važe, nema tu poštivanja i povjerenja... prvi Zakon koji u takvom svijetu važi je zakon krvi, krvne veze. Kod Macana, koji se iz petnih žila trudi stvoriti jedan supstancijalni svijet krvi, najednom, iz nekog razloga, počinje važiti kantovski formalni imperativ. Forma iznad krvi, u svijetu maršala Bassa.
Ja to vidim, ovako, kao ogromnu rupetinu u sadržajnom smislu.
Macan je čovjek dosjetki, na žalost, ne čovjek sadržaja.
I tako dalje, pričat ćemo još po potrebi.
|
Edited by - stinky on 27/10/2021 10:33:38 |
 |
|
|
GGG
Senior Member
Slovenia
2533 Posts
Member since 08/11/2003 |
Posted - 27/10/2021 : 12:18:55
|
To majstore, znaš ako hočeš! Ne trebam tog Bassa sad ni čitati  .
Nije mi bio ni u nekom proširenom planu, ali si ga ovim kratkim osvrtom prvo podignuo na "možda", ali i tu fiksirao.
A to sa Macanom, dosjetkama i sadžajem nekako stoji i u Mi mrtvi, ali scenarij funkcionira još uvijek dovoljno dobro, što naravno više govori o žanru "zombijada" nego o Macanu
|
Stara Huta za 36 minuta |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6473 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 28/10/2021 : 17:52:29
|
frano, nisam. gledao sam starog Tarasa Buljbu.
ggg, scenariji su i ovdje dovoljno dobri. ja govorim da meni ne paše skroz ni taj lik ni taj svijet. ali, naravno, paše više nego Mi mrtvi, to ne bih pogledao ni pod razno, jer me zombiji ne zanimaju ni najmanje.
|
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6473 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
GGG
Senior Member
Slovenia
2533 Posts
Member since 08/11/2003 |
Posted - 29/10/2021 : 09:27:49
|
quote:
Originally posted by stinky
frano, nisam. gledao sam starog Tarasa Buljbu.
ggg, scenariji su i ovdje dovoljno dobri. ja govorim da meni ne paše skroz ni taj lik ni taj svijet. ali, naravno, paše više nego Mi mrtvi, to ne bih pogledao ni pod razno, jer me zombiji ne zanimaju ni najmanje.
To oko scenarija se više odnosilo na tvoju tvrdnju, da je Macan kao scenarist više čovjek dosjetki nego sadržaja (što samo po sebi nije loša stvar) ali je baš pogodilo taj štih koji se provlači i kroz Mi mrtvi (bez namjere, da taj strip reklamiram, ili, daleko bilo, da ga svrstavam među tvoje atologijske stvari  ) |
Stara Huta za 36 minuta |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/10/2021 : 10:23:28
|
Postoje dvije vrste ljudi: oni koji znaju što žele i oni koji to ne znaju.
Čovjek koji zna što hoće je, i da sad skratimo filozofiranje, sretan čovjek. (kako se dolazi do ove teze, mi sad moramo preskočiti, jer je to puno kvazifilozofiranja, pseudofilozofiranja, mlaćenja prazne slame i čitavog tog arsenala bulšita kojima se tješe oni koji ne znaju što žele)
Međutim, tu sad dolazi i do jednog obrata. Čovjek koji zna što hoće, je, i mi tu sad opet moramo preskočiti srednje stupnjeve, također određen čovjek. On se je odredio = to znači, malo je nemoguć za druge.
Ova dijalektika sretnog čovjeka je zagonetna mnogima. Jer mnogi, a to su tzv. normalni, utješno se to kaže razumni ljudi, ne mogu držati cjelinu, nego razdvojene momente. To su tvoji binarci, GGG. Binarci vide ekstremna stanja, suprotnosti, a ne vide povezanost između tih ekstrema.
Povezanost: da bi se bilo sretnim, mora se biti određen.
Binarno: 1. sretan čovjek 2. određen čovjek --> 3. ne vidi se veza između toga dvoga
Određen čovjek je onaj koji ISKLJUČUJE štošta, mnogo. Ograničuje se, postavlja granicu.
To ti je teoretska osnova, koju sad povlačimo na stripove.
Uzmimo 3 stripa: Papak, Maršal Bass i Grad samoubojica na Rio Magdaleni. Ovaj zadnji je oldskul strip, na određeni način siromašan u usporedbi sa ova dva prva. Ali to je samo na određeni način, ne na svaki. Grad samoubojica ima najviše sadržaja između ta tri, a najmanje stilizacija (kakve su sad u modi). Nema tu ništa fensi-šmensi, ali je to najpromišljeniji sadržaj. Papak ima emocije, Maršal Bass degenerike i dosjetke, Grad samoubojica priču. I Frano i Macan bi htjeli emotivne sadržaje, i kroz to ući čitatelju pod kožu.
Franov imenjak, drugi Frano, uzima gotove priče (Grad samoubojica je priča Jacka Londona), i on ima nos za prave stvari. Njegov strip uzima priču koju je napisao onaj tko zna pisati, i to sve skupa ima najviše smisla, odnosno najviše sadržaja, iako je to milijun puta ispričana priča o traganju za srećom. Ali ta priča upravo govori ono što sam rekao na početku: o određenim ljudima, ljudima koji znaju što žele.
Našega Frana priča je priča o dječaku koji još nije znao što želi. Ali je sadržajnija od Bassa, jer se tu događa jedno hrvanje sa samim sobom, tu je traganje određenije.
Maršal Bass je rastrzan skroz, i tu nema centra oko kojega bi se sam taj Bass sabrao. Tu se nižu sasvim slučajne stvari, ono što se zove - bizarnosti. Neodređeni, slučajni ljudi (a to su većina čitatelja, moderni slučajni ljudi) gutaju baš te bizarnosti, njima se to kakti sviđa.
Najkraće, tebi bi se Bass svidio, moj GGG. (oprosti za ovakav komentar, o kojemu se mora razmišljati da se uhvati nit, ali kad nema priče o točno određenim epizodama Bassa, pa da se tu ogledamo; svi fanovi netragom nestali. ali to je tako, jer prema hipotezama ovog mog osvrta, fanovi Bassa su slučajni, neodređeni ljudi i oni nemaju ništa efikasno za suprotstaviti određenom, sretnom čovjeku, tj. meni. to su ti opet mozgalice za tvoje milene statistike i projekcije, jer se ove stvari ne uklapaju u tvoje rezone: tvoji favoriti svi odreda imaju 1+1, a nemaju ni pameti ni snage da argumentiraju sa onim drugim, kojega zaboli za 1+1) |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6473 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 29/10/2021 : 11:30:31
|
Epizoda 6. Bassa. Meni zapravo jedino živa.
Ja bi o njoj pisal.
U trećoj je ubil sina. Stinky izvrsno opisuje, bez nekog bitnog razloga. Neuvjerljivo. Žena mu je zbog tog čina, pokupila prnje i ostavila Maršala.
I sim - tam - šesta epizoda - ponovno okupljanje obitelji.
Meni najbolja ep.iz serijala. Dalje nisam čito.
Kaj velite na nju?
|
|
|
|
Macon
Senior Member
Slovenia
1287 Posts
Member since 18/03/2005 |
Posted - 29/10/2021 : 14:25:34
|
quote:
Originally posted by stinky
Pričuckalo se o Maršalu Bassu, pa ja ponovih 1-4.
CRNA BANDA 7/10
KRVAVA OBITELJ 3/10
NIČIJI SIN 7/10
YUMA 7/10
Dakle, osim druge priče koja je totalno sranje, nezanimljiva glupost i bleferska, ostale tri su sasvim okej. Maršal Bass nema ono da ti srce gori, neće tu biti ničega vrhunskog, ali da se čitati, ajde, nešto kao bolja osrednjost.
Macan je zanatlija: zna vješto posložiti scenarij. To je dobra okolnost, jer čitateljima je to dovoljno. Ja tražim više, tražim točno određene stvari koje meni odgovaraju. Bass mi ne odgovara, previše je tu nesklapnosti da bi taj lik i taj svijet bio meni po žnori.
Ajmo o liku.
O crncu i crnačkom više neću. To je solidni minus koji bilježim.
Ali sam taj lik nije promišljen, nije centriran da sve klapa. Zagor ili Mister No su centrirani u svojoj vrsti: to su junaci koji imaju junačke osobine i nema tu nekih oscilacija. Macan, međutim, ne bi htio Zagora, ali onda dobivamo nekakvog bastardnog junaka, koji je s jedne strane refleksivan i tobože realističan, a s druge neuništv izvana i nepobjediv. Bass je do sada (u samo 4 epizode!!) dvaput preživio vješanje, svako malo brutalno premlaćivanje, ranjavanje, ugrize krvoločnih pasa. Nije se baš puno odmakao od Bleka, recimo. Najkraće bismo ovu točku mogli završiti: nećemo Bleka, jer je naivan, ali zato dobijemo hiperpoboljšanog Bleka, koji je ciničan, situacijsko-strateški genij, u borbi nepobjediv i tjelesno neuništiv.
Pogledajmo Bassa i s druge jedne strane.
On bi i tu trebao biti 'realan', blizak čitatelju fibrinih stripova koji traži slatko-gorke priče svagdanjih marka. Baš je (ako sad stavimo u zagrade da je (i) neuništiv, a to bismo mi kao trebali 'zaboraviti' u Macanovim dosjetkama i stilizacijama) Bass jedan takav svagdanji marko, koji nije junak - nego je njemu maršalstvo SAMO posao. To on za lovu, keš, plaću. Štoviše, on ima kuću, obitelj, brojnu čeljad. Bass je netko tko iza sebe ima dom kao oznaku normalnosti, svagdanjosti.
Ali sad se tu opet događaju Macanove darknajtizacije svagdanjeg. Bass, osim što ima ženu, i djecu, i brine za njih, po drugoj strani luta, skiče se, pije, cuga, kocka, frajeriše se. Bass je i mačo, i prca droljice po salunima. Ne samo to, nego on pravi nezakonite sinove, kopilad, faćuke. On se spanđao s nekom Indijankom i napravio sina, dečka koji obećava. To je sve u podtekstu; Macan ne voli Zagorovu neposrednost i naivnost, nego posijati, ostavljati kenparkerovske tragove - eda bi nahodio čitatelja, da čitatelj sam zaključuje. Međutim, ne radi se o tome da čitatelj zaključuje, nije tu sad prva stvar igra detekcije, nego je primarna stvar što osnovna postavka znači: tko je i što je taj Bass?
Ali ja tu ne vidim smisla. Tog Bassa se može sa svih strana načeti i on curi poput pijeska ili piljevine.
Znači,
sada bi Bass trebao biti normalan, svagdanji čovjek, koji iza sebe ima dom i obitelj, ali se istovremeno kurva i ima faćuke. Štoviše, u jednoj dosjetki bez realne osnove (Macan nije razvio grčku tragediju oca i sina, zakona i prijestupa), Bass ubija svog sina. Ova je situacija sa svake strane nezamisliva, pa ipak je Macan baš takvu situaciju stavio. To je njemu kul dosjetka, on je čovjek koji funkcionira na dosjetkama. A to kod solidnih ljudi ne prolazi.
Pogledajmo tu situaciju: Bass ubija svog sina.
Nakon što su izveli zajedničku akciju i spasili Bassovu kćer (koja mu nije kćer, nego joj je on, to se danas zove, skrbnik), Bass i sin čavrljaju. Bass ga priupita što se ono dogodilo na farmi, pa jesi li ti ubio te ljude u samoobrani ili si ih ubio naprosto? I sin kaže: naprosto.
Bass sad poprima grimasu Zakona i postaje formalni sljedbenik Općeg. Bass se u tili čas pretvara u fanatičnog služitelja Zakona i stupa u suprotnost prema Pojedinačnom, odnosno prijestupu odnosno - svome sinu.
To je ta Macanova dosjetka. Jedini je problem što je, kažem, nezamisliva sa bezbroj strana.
Na čemu bi trebalo počivati da je Bass takav kantovac? Bass sasvim sigurno nije čitao Kanta, niti on inače pokazuje smisao za formalna cjepidlačenja. Pazite, mi se nalazimo na Divljem zapadu, u divljini, u pustoši, u svijetu svatko za sebe i Bog protiv svih. Svijet koji Macan orisava kroz priče o maršalu Bassu je surov svijet, svijet nepovjerenja, svijet snalaženja, svijet životinjske lukavosti a ne svijet poštivanja forme. No Macan presijeca svoj svijet snalaženja i situacija sa naprasnom, čisto formalnom logikom Općeg (Zakona).
I Bass ubija svoga sina... zato jer je ovaj štitio njegovu djevojčicu, jer se netom prije pobratimio s njime u borbi, jer je ubio neke ljude u nekom sukobu, koji Bassu ništa ne znače, a ni sukobi mu inače ništa ne znače. Znači, Bass ubija svoga sina, jer je sin prijestupnik, a Bass je maršal. Maltene iz puko činovničkih odnosa, otac ubija sina. I to u svijetu u kojemu nikakvi odnosi ne važe, nema tu poštivanja i povjerenja... prvi Zakon koji u takvom svijetu važi je zakon krvi, krvne veze. Kod Macana, koji se iz petnih žila trudi stvoriti jedan supstancijalni svijet krvi, najednom, iz nekog razloga, počinje važiti kantovski formalni imperativ. Forma iznad krvi, u svijetu maršala Bassa.
Ja to vidim, ovako, kao ogromnu rupetinu u sadržajnom smislu.
Macan je čovjek dosjetki, na žalost, ne čovjek sadržaja.
I tako dalje, pričat ćemo još po potrebi.
Odlićno o Ničijem sinu. Ja ne znam tako pisati na hrvatskom. Zato ova epizoda zaslužuje 3/10. Ona poza pravednika baš ničemu ne služi, bezveze je. Normalno bi ga pustio ili ubio ako bih ga sin ogrozio. Sin je ionako asocialan agresivac i moglo bi se ići u takvu kolotečinu. A ne zbog "osjećaja pravde", zaboga to je divljina a ne sistemska igra. U divljini ljudi preživljavaju a ne prave se moralne svece, jer oni koji su nešto glumatali, su umrli. Divljina jih je pojela.
Ona incestuozna porodica mi je bila puno bolja, jer je u vulgarnosti barem zabavna, "over the top". |
www.maconcomics.com |
Edited by - Macon on 29/10/2021 14:30:30 |
|
|
|
Macon
Senior Member
Slovenia
1287 Posts
Member since 18/03/2005 |
Posted - 29/10/2021 : 14:27:21
|
quote:
Originally posted by stinky
frano, nisam. gledao sam starog Tarasa Buljbu.
ggg, scenariji su i ovdje dovoljno dobri. ja govorim da meni ne paše skroz ni taj lik ni taj svijet. ali, naravno, paše više nego Mi mrtvi, to ne bih pogledao ni pod razno, jer me zombiji ne zanimaju ni najmanje.
Zombiji su samo alat a ne poanta. Mi mrtvi je super strip ako još voliš historiju. |
www.maconcomics.com |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/10/2021 : 15:58:40
|
quote:
Originally posted by frano
I sim - tam - šesta epizoda - ponovno okupljanje obitelji.
Meni najbolja ep.iz serijala. Dalje nisam čito.
Kaj velite na nju?
I ja bi o toj šestoj epizodi, ali ju nisam čitao;)
Te obiteljske su barem inicijalno zanimljive, sad još treba znati razviti tragediju, ako se hoće tragedija. U trećoj nije razvijeno, i zato ne mogu biti vrhunske ocjene.
Macon kaže:
quote:
Ona poza pravednika baš ničemu ne služi, bezveze je. Normalno bi ga pustio ili ubio ako bih ga sin ogrozio. Sin je ionako asocialan agresivac i moglo bi se ići u takvu kolotečinu. A ne zbog "osjećaja pravde", zaboga to je divljina a ne sistemska igra. U divljini ljudi preživljavaju a ne prave se moralne svece, jer oni koji su nešto glumatali, su umrli. Divljina jih je pojela.
Da, to se slažemo sva trojica. To da je Bass ubio sina onako, jednostavno ne pije vodu. Kažem, to je dosjetka, a fali sadržaj.
Ali ovo s divljinom što ti govoriš, to se da raspraviti.
Vestern je divljina, ali prava idejna strana vesterna ti je pripitomljavanje divljine. Tako da se tu ne stavlja naglasak na preživljavanje, nego na kodeks. I tu jest glavna tema sukob Zakona i Prijestupa, Općeg i Pojedinačnog. Samo ne tako kako je Macan uradio. Jer Bass nije fundirani vestern-junak, junak kakvog su postavili klasični velikani vesterna. On je više antivestern, on sam je "divljina".
Sad, ako ti tako postavljaš stvari, ako ti junak nije klasični heroj koji se bori protiv zlikovaca i koji ima herojske osobine, onda ne možeš naprasno staviti takvu preobrazbu glavnog junaka u fanatičnog sistemskog čovjeka.
Mi ni po čemu ne možemo vidjeti da je Bass takav karakter, kojemu bi bilo stalo do Općeg (i to čistunski, formalno).
Svijet koji Macan prikazuje (pa i ta tvoja obitelj koja ti se sviđa, a za koju kažem da je teški bulšit, totalni proljev priča) je, to se kaže, supstancijalni svijet. To je ono što ti zoveš "divljina": ne važe pravila, nema uglađenog ponašanja, građanskog, nego je na snazi snalaženje kako znaš i umiješ. Važi snaga, sila, lukavost, prijevara. Veze među ljudima nisu takve da se možeš pouzdati u drugog, i da jedni druge shvaćaju kao slobodne osobe, nego su veze supstancijalne: plemenske, zakon krvi, eventualno neposredni interes, realno, konkretno. Macan nastoji dočarati da su svi brutalizirani, žilavi, čvrsti, otvrdnuli. Supstanca toga svijeta je ono brutalno i tvrdo, krv i krvno. Nema svijetla, nema produhovljenosti. Ponašanje ljudi zato nije slobodno, svjesno, nego prirodno, nesvjesno su takvi - to se zove supstancijalno.
Vestern (pravi) ima ovu idejnu stranu: takav supstancijalni svijet produhoviti, krvne i plemenske veze razbiti u Općem. To čini heroj Zapada, vestern-junak, koji se može sukobiti i sa svojom krvi, recimo bratom odmetnikom (da otac ubija sina, to baš nema, ne znam sad). Ali u pravom vesternu je taj sukob razvijen, fundiran je idejno i postavljen tako da je gledatelju jasno da junak ima junačke osobine i nema blefa, poštuje kodeks.
U Ničijem sinu, sukob nije razvijen, otac je divlji jednako kao što je i sin divlji. Oni bi se mogli eventualno sukobiti u svojoj divljoj prirodi, ali nikako ne zbog Općeg. Bass ne može izazvati taj sukob zato jer je sin ubio neke ljude, koji njemu ionako ništa ne znače. Bass je neuvjerljiv kao neki fanatični čistunac, kao neko formalno slijeđenje Zakona.
Bass nije produhovljen, on je supstancijalan. I sin isto.
Macan nema smisla za te sadržajne stvari. A samo one čine građu čvrstom, solidnom. Zato te njegove priče nemaju uvjerljivost; imaju samo dopadnost, kako kome.
Da je Bass morao ubiti sina, takva se priča može zamisliti. Ali onda građa mora biti drugačija. Mora se idejno pripremiti, mora se razviti tragička situacija. U serijalu pak nemamo nikakvo razvijanje: Bass je jednako genijalan, ciničan, snalažljiv od prve epizode. To je opet jedno suštinsko nepoklapanje koje Macan ne razumije: supstancijalni svijet i refleksivni subjekti. Ali dobro, da sad ne filozofiramo (makar je meni to najzanimljivije, i dalo bi se štošta reći o toj strani, takva kritika raditi).
Da Bass ima razvoj iz supstancijalnog u subjekt, to bi bio vrhunski serijal. Tu bi dolazilo onda u obzir da se on sukobljuje sa sinom, jer slijedi Zakon i Opće. On sam bi bio u sukobu, jer bi se morao prevladati: svoju prirodnu, životinjsku lukavost i neposrednost, a na razini priča bi to bilo da odbacuje svoj prijašnji život, život kockanja, kurvanja, jedenja i pijenja i produhovljuje se, razmišlja o svijetu i odnosima. I onda ulazi u sukob sa prijestupom, jer vjeruje u Opće, u Zakon. Postaje prosvjetitelj. Takvog razvoja u Bassa nema, ali zato ima Macanovog kolebanja između jednog i drugog, pa je Bass malo brutalni uživatelj svega što mu život pruža, a malo zakonski čistunac koji čak ni sinu ne može progledati kroz prste čisto neke formalne stvari. U tom nepoklapanju ruši se Macanova ambicija da napravi jedan vrhunski lik.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/10/2021 : 16:05:05
|
Macon,
a kak stojiš s četvrtom pričom, zatvorskom?
Ta je priča scenaristički najuspjelija, ali meni je problem što je realno besmislena. Možemo malo o tome. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/10/2021 : 16:17:45
|
Evo, npr., jedne sistemske greške prve epizode: prekrcata je genijalcima.
Evo popisa genijalaca:
1. Bass 2. Bassov šef, brigadir Terrance B. Helena 3. Milord 4. Beef 5. Bassova žena... možda ima još koji. Ali već ovih 5 je previše za jedan takav svijet brutaliziranog Divljeg zapada. Na takvim stvarima bi Macan morao poraditi. On se previše bavi stilizacijama, a premalo sadržajnom stranom (koja je meni najbitnija). |
|
|
|
Macon
Senior Member
Slovenia
1287 Posts
Member since 18/03/2005 |
Posted - 29/10/2021 : 16:39:51
|
quote:
Originally posted by stinky
Macon,
a kak stojiš s četvrtom pričom, zatvorskom?
Ta je priča scenaristički najuspjelija, ali meni je problem što je realno besmislena. Možemo malo o tome.
Morao bi još jednom pročitati ali mislim, da sam pisao osvrt. Čini mi se, da mi je tamo isto nešto neuvjerljivo.
Incestuozna familija mi je interesantna jer je groteskna. Incest kao element pop kulture (rijetko zato budi interes, i zbog toga su mi u stripu interesantni Japanci koji su to ubacivali več davno) možeš odmah uspoređivati sa pornografijom koja nema veze sa erotikom i sexom, nego sa grotesknim vulgarnim kultom gologa tijela.
U hard-boiled stvarima si kao kreator odmah pao ako se shvaćaš posve ozbiljno. Recimo Sin City je pun ozbiljnosti koja stvori strip lošiji. Hard boiled junaci su autoparodije i to mora autor barem minimalno naznačiti.
I zato mi je Mi mrtvi uspješniji strip, jer tamo ima dosta crnog humora. |
www.maconcomics.com |
|
|
|
Macon
Senior Member
Slovenia
1287 Posts
Member since 18/03/2005 |
Posted - 29/10/2021 : 16:41:42
|
quote:
Originally posted by stinky
Evo, npr., jedne sistemske greške prve epizode: prekrcata je genijalcima.
Evo popisa genijalaca:
1. Bass 2. Bassov šef, brigadir Terrance B. Helena 3. Milord 4. Beef 5. Bassova žena... možda ima još koji. Ali već ovih 5 je previše za jedan takav svijet brutaliziranog Divljeg zapada. Na takvim stvarima bi Macan morao poraditi. On se previše bavi stilizacijama, a premalo sadržajnom stranom (koja je meni najbitnija).
Fasciniran sam filmovima, gdje su svi karakteri kompletne budale. Zhang Yimou je na početku snimio dva takva filma: Ju Dou i Red Sorghum. Prvog toplo preporučujem. |
www.maconcomics.com |
Edited by - Macon on 29/10/2021 16:42:00 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/10/2021 : 17:48:03
|
quote:
Originally posted by Macon
U hard-boiled stvarima si kao kreator odmah pao ako se shvaćaš posve ozbiljno. Recimo Sin City je pun ozbiljnosti koja stvori strip lošiji. Hard boiled junaci su autoparodije i to mora autor barem minimalno naznačiti.
To je zanimljivo, što kažeš.
Ja se ne bavim hard-boilom, meni je to prebezveze. A tu si dobro i pogodio srž: parodiranje je meni odavno nezanimljivo. To je prelako rješenje.
Maršal Bass je osciliranje između parodije i prave stvari. Ja volim ozbiljnost; ona ne može biti takva kakva se pokušava u Bassu.
Uzmimo četvrtu epizodu, Yuma.
Sve je tu fino posloženo, vješto ispričano. A opet je ta priča neuvjerljiva, kako i sam kažeš. Ustvari, kad se zagrebe, ta je priča skroz besmislena. Jer, ovo je ponovo kardinalna sistemska greška: u junačkom modusu, uloge moraju biti jasne. Ovdje su uloge podijeljene sasvim slučajno, i čitatelj nema za koga navijati.
Da objasnimo.
Bass je također junački modus, čim je to vestern i čim se slijedi neka logika dobra i zla, pravednika i zlikovaca. Druga je stvar što Macan hoće i to što ti kažeš, hoće hard-boiled, pa je sve skupa narušeno parodiranjem. Ali ostaje činjenica da je junački modus.
I sad mi dobijemo priču u kojoj Bass odlazi u zatvor po zadatku eda bi srušio jednog moćnika.
Ali problem je što je rušenje tog moćnika zapravo privatna fantazija jednog crnca-pravednika, kongresmena. Sve skupa je čista slučajnost, iz priče nije razvidno zašto bi ovaj kongresmen bio dobar, a onaj korumpirani političar loš. To se samo kaže tako.
Junački modus počiva na identifikaciji. Čitatelj se identificira sa junakom, ili sa dobrom stranom. Ovdje je svejedno: fućka mi se i za crnca kongresmena i za Powella. A i za Bassa.
Tu opet imamo previše propuha i sama postavka priče je sa mnogo strana šuplja. Što Bass uopće slijedi, koji je njegov credo? Je li on poslušni pas svoga šefa, brigadira Helene? Ali to je u suprotnosti sa Bassovom životinjskom lukavošću, divljom prirodom i gledanjem svojih interesa.
Slijedi li on Zakon, kao u prethodnoj priči, Ničiji sin? Ali tada ne bi mogao ovako rovariti unutar sistema, jer ako slijedi Zakon, onda je to to: on bi i vjerovao da Zakon radi. A Powell je već osuđen po Zakonu i nalazi se u zatvoru.
Macanova postavka je takva da je čitava priča samo hir jednog crnca-pravednika, odnosno jednog crnca koji je umaštao neke svetačke osobine. On naloži Bassovom šefu -> šef naloži Bassu -> Bass je poslušni pas i odlazi izvršiti nalog. Sve je to izvan karaktera glavnog lika, koji baš u uvodnoj priči pokazuje da nije poslušni pas, nego da reflektira, misli na svoju guzicu i to tako da hvata krivine. Zašto bi on išao u zatvor ubiti Powella, jer mu je to netko naložio?
Znači, tu uopće nema jasne logike Dobra i Zla te sukladno, nema se ni za koga navijati. A to u junačkom modusu ne može proći, to je nonsens.
Bass je jednako tako mogao otkriti da je Powell nedužan, pa loviti kongresmena kao zlikovca koji kuje zaplotnjačke planove. Slučajan zaplet, slučajna priča = ponovo dosjetka, fali sadržaj, fali smisao. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6473 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 29/10/2021 : 18:19:27
|
quote:
Originally posted by Macon
quote:
Originally posted by stinky
Evo, npr., jedne sistemske greške prve epizode: prekrcata je genijalcima.
Evo popisa genijalaca:
1. Bass 2. Bassov šef, brigadir Terrance B. Helena 3. Milord 4. Beef 5. Bassova žena... možda ima još koji. Ali već ovih 5 je previše za jedan takav svijet brutaliziranog Divljeg zapada. Na takvim stvarima bi Macan morao poraditi. On se previše bavi stilizacijama, a premalo sadržajnom stranom (koja je meni najbitnija).
Fasciniran sam filmovima, gdje su svi karakteri kompletne budale. Zhang Yimou je na početku snimio dva takva filma: Ju Dou i Red Sorghum. Prvog toplo preporučujem.
Tak je. Recimo, Trainspotting - likovi su ono, krš i lom. No, s točno takvima, iskrenim englezićima, kakvi god bili, ti si s njima.
Ako taj film nije divlji zapad, ne znam kaj je. Šokovi, humor - sve divlja :) |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6473 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6473 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 29/10/2021 : 18:21:14
|
quote:
Originally posted by stinky
quote:
Originally posted by frano
Stinky, jesi pogledo ovaj divlji sjever?
https://youtu.be/fkOHSmDFDFQ
frano, pripremio sam Tarasa Buljbu.
Ako budem imao volje, napravim paralelu američkog i ruskog Tarasa 1 na 1.
Budeš plaćen stripovima.
|
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6473 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6473 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 30/10/2021 : 10:56:25
|
frano, to bu prava antologijska stvar, sudeći po početku;)
inače, uskoro ću ponoviti Mostarske želje, da vidimo što si tamo rekao
inače 2, koje još stripove si napravio? jel ima u knjižnicama Tulipan, ili je to samo bila zezancija? nisam baš upoznat s tom čitavom situacijom, a vidio sam da često spominješ nekakve Tulipane. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13107 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 30/10/2021 : 11:23:09
|
frano, ima jedna stvar u Papku koje se do sada nitko živ nije dotakao. ni ti;)
Nitko nikada nije sagledao Papka s pozicije Tenka.
A tu si ti uzletio iznad sebe, išao iznad svojih mogućnosti sagledavanja;) Papak je, između ostalog, tako jako djelovao, jer si postavio dobre simbole. Pogotovo sažimanje protivnika u impresivni komad mesa, u Tenka.
Cibona je jaki kolektiv, vaš protivnik je gigant naspram vas, a njihov glavni simbol u priči je Tenk.
Slična stvar je i sa Vukovarom, koji je postao legendaran kao groblje tenkova, kao rušenje glomaznih čeličnih zvijeri. Ti uopće nisi ni svjestan kako si strefio prstom u pekmez, kada si Cibonu sveo na Tenka;)
Simbolički su te figure jake, i izgleda da imaš nos za pravu metafiziku, makar to ne čitaš.
Svakako si ostao pod dojmom te pojave, tog Tenka, kojega si gledao kao klinac na utakmicama kako masivno gazi, škripi parket i razara u reketu. Tenk je pravi simbol Cibone kao giganta, kao kolektiva, jer Tenk je zastupnik jednog od dva osnovna principa prirode: težine. Sebe si stavio u drugi princip, ono nesolidno, lepršavo - svjetlo. Na kraju svjetlo pobjeđuje težinu, Papak lupa bananu Tenku.
Ali u međuvremenu, težina je impresivna. Nitko živ se ne može oteti dojmu težine, onog glomaznog. Težina je istina svih stvari, jer im u lice baca njihovu nesamostalnost, njihovo poniranje u nedokučivu dubinu temelja, središta koje one nemaju u sebi samome, nego izvan. Težina ih privodi tome središtu, i da nema svjetla, svi bi mi utonuli u Jedno, u središte. Stvari se protiv toga bune, ali su istovremeno fascinirane nepokolebljivim principom težine. To je Tenk u tvojoj priči. Fascinacija. Hipnotizirajuća moć kolektiva, ukidanja pojedinačnosti.
A svjetlo pobjeđuje. To je ono teško shvatljivo, samo za odabrane.
Eto, to ti je metafizika Tenka u Papku. Objavljeno i zapečatirano u antologijskim stvarima, da se uvijek možeš podsjetiti što je to Tenk i zašto je ostavio takav dojam na tebe i zašto je jedan od tri glavna lika u stripu. |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6473 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 30/10/2021 : 13:29:41
|
"Goni to smeće" je serijal stripova iz bilježnice. Iz ruke. Manje ili više uspjelih, ali zavrsenih priča.
"Goni to smeće"
"Tulipan"
"Goni to smeće, u boji"
"Otac"
- Tulipana nema u knjižnicama
To je zasad to.
"Skice iz Indije" ne spadaju u taj serijal. To je tek knjiga skica. U stripu :) |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Antologijske stvari
[/url]
[/url]