| Author |
 Topic  |
|
Markos
Webmaster
Croatia
29375 Posts
Member since 27/08/2001 |
 Posted - 19/10/2021 : 13:04:20
|
Lisabon, ljeto 1968.
Već 40 godina Portugal živi pod Salazarovom diktaturom.
Ali onome tko odluči zatvoriti oči, slatkoća življenja još je moguća na obalama rijeke Tajo. Tako je odabrao Fernando Pais, liječnik dobrostojeće klijentele. Okrenuvši stranicu burne militantne mladosti, četrdesetogodišnjak se odlučuje za površniji pristup životu i za frivolnost u ljubavi. Kad jednog dana dođe u sjedište političke policije, Fernando stane u obranu dječaka koji je priredio smicalicu dežurnom agentu. No dječak ne vidi razliku između murjaka i liječnika. Što ako je taj maleni revolucionar itekako dobro uočio kako stoje stvari? Čini li Fernanda njegov nehajni pristup krivcem?
Liječnik to još ne zna, ali taj će mu susret uzdrmati život…
Kolorka 196 • Dok svira fado • 160 stranica • Kolor • 215 x 280 mm • Tvrdi uvez • Scenarij Nicolas Barral • Crtež Nicolas Barral • Prijevod Željka Somun • Lektura i redaktura Aleksandar Gucunski • Dizajn Melina Mikulić • Datum objavljivanja 19.10.2021. • Cijena 150 Kn
https://www.fibra.hr/katalog/izdanja/kolorka-196-dok-svira-fado/742/
|
Trouble will find me |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38069 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
Chui
Senior Member
1034 Posts
Member since 13/12/2020 |
|
|
DiSkAcH
Advanced Member
Croatia
6258 Posts
Member since 05/12/2016 |
|
|
ninel
Senior Member
Serbia
1583 Posts
Member since 16/11/2004 |
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7268 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 30/10/2021 : 09:38:52
|
Dobro je ovo. Barralov crtež je od one vrste koja djeluje nekako nedovršeno, pomalo iskrivljeno, ali uspješno stvara atmosferu i dočarava emocije likova, a priča je pitka i intrigantna. Problem je što meni baš ne leže te političke teme, a i kraj je malo zbrzan i neuvjerljiv. Kao i kod posljednjeg Lupana, i ovdje mi najveći plus ostaje što sam naučio nešto novo.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
 |
|
|
Pavel
Senior Member
Croatia
1233 Posts
Member since 25/08/2005 |
|
|
Zula
Senior Member
1041 Posts
Member since 07/10/2015 |
Posted - 13/11/2021 : 21:36:27
|
Dok svira fado
Dok svira fado... "Benicio Del Toro" je najcool frajer stripa. Anvegeri i Justice družba? Oni bi voljeli biti cool kao doutor. Ali ne mogu.
Dok svira fado... i "Javier Bardem" je uvijek tu negdje...
Dok svira fado... ljubav i politika uništavaju jedno drugo
Dok svira fado... uvijek te netko prati
Dok svira fado... navika je problem, vrijeme prolazi, cigareta za cigaretom, kao utjeha
Dok svira fado... ali sad već negdje daleko, više se niti ne čuje... jer sreća je drugdje
Dok svira fado... Barral je zaljubljen u - Lisabon, i to otvoreno kaže crtežom, a i bojom
Dok svira fado... umjesto ocjene na kraju ostaje sjeta, 9 ili 10 nije ni važno |
Edited by - Zula on 13/11/2021 21:56:12 |
|
|
|
john connor
Senior Member
Serbia
2700 Posts
Member since 15/02/2011 |
Posted - 14/11/2021 : 07:38:27
|
| Ovo mi je bio prvi pik iz nove ture, i nisam pogresio, nisam ni znao za njega fok ga Marko nije predstavio. Odlican strip, jak kompletno i na prici i na crtezu, otici ce brzo ova kolorka... |
|
|
|
emirem
Advanced Member
10816 Posts
Member since 18/01/2010 |
Posted - 14/11/2021 : 09:09:01
|
| Preview me podsjeca na "nocni vlak za Lisabon" sa J.Ironsom. |
"Kompromisi u kolekcionarstvu su one stvari koje ce ti omoguciti da dozivis starost sa pozamasnom ustedjevinom!" |
|
|
|
Markos
Webmaster
Croatia
29375 Posts
Member since 27/08/2001 |
Posted - 26/11/2021 : 22:55:47
|
Iz nekog razloga tekst o Fadu od prošle nedjelje nije se pojavio online na stranicama Večernjeg lista, pa ga evo ovdje, da ostane negdje zabilježen.
Ljeto je 1968. Portugal već četrdeset godina stenje pod Salazarovom diktaturom, ali tog se fatalnog jutra dogodilo slavni pad sa stolice i omraženi je diktator nakon udarca glavom o pod u kritičnom stanju. Šale na njegov račun počele su se širiti čak i po hodnicima PIDE-a, portugalske UDBE. Fernando Pais, liječnik dobrostojeće klijentele, slobodnomisleći je intelektualac liberalnih svjetonazora koji je, međutim, odabrao zatvoriti oči i krenuti linijom manjeg otpora. Okrenuvši stranicu burne militantne mladosti, četrdesetogodišnji se doktor odlučuje za nešto površniji i lagodniji pristup životu pa svoju žeđ za slobodom i otporom utoljava brojnim ljubavnim izletima. Naš doktor ima pacijente i u sjedištu Lisabonskog PIDE-a pa kad tog jutra krene u obilazak, nailazi na nemile scene pred ulazom. Neki su se šašavi dječaci malo našalili i pritom zaprljali hlače udbašima psećim izmetom. Poznato je da udbaši vole dobru šalu i pošalicu, što je jedan od dječaka ubrzo osjetio na vlastitoj koži. Doktor staje u njegovu obranu, ali dječak ne shvaća da je doktor pozitivac u našoj priči. Njemu je doktor samo još jedan udbaš, možda samo malo mekšeg srca. „Dolje Salazar! Viva a liberdade!“ prkosno će uzviknuti prije nego nestane negdje u lisabonskim uličicama. Doktor Fernando Pais pomalo je uzdrman tim susretom. Opet se javilo ono zrno sumnje. Savjest se probudila, neka stara, revolucionarna sjećanja se vraćaju… Doktor to još ne zna, ali susret s tim dječakom temeljito će mu uzdrmati život…
Nicolas Barral francuski je strip-crtač i ilustrator koji nikad nije krio utjecaj koji su na njega ostavili velikani kao što su Tardi, Giraud, Uderzo i Morris. Barral je golemi dio svoje karijere proveo crtajući stripove po tuđim scenarijima i trebalo je proći pedesetak godina da se konačno odvaži napisati i nacrtati svoj (kant)autorski prvijenac, „Dok svira fado“. Zasluge pripadaju Nicolasovoj supruzi (Cherchez la femme! Ah, ti Francuzi…) portugalskog podrijetla koja mu je u dotu donijela brojnu portugalsku literaturu, a među njima i slavni roman Antonija Tabucchija „Pereira tvrdi“ o Salazarovoj brutalnoj diktaturi u tridesetim godinama prošlog vijeka. Taj je roman ostavio snažan utisak na Nicolasa, natjerao ga je na razmišljanje i introspekciju. Što da ja živim u državi u kojoj je na vlasti diktatura? Kako bih se ja ponašao? Bi li bio junak ili papak? I je li čovjek nužno papak ako samo želi jednostavan, miran život i ne želi politiku u svoju butigu? Ta su ga pitanja nagnala da napiše priču kroz koju će moći o njima glasno razmišljati. Ali nije sve išlo tako jednostavno, trebalo mu je deset godina da priču uobliči na način koji će ga u potpunosti zadovoljiti, a sudbonosan je bio susret s još jednom ženom, Helenom Pinto Janeiro, dokumentaristicom u muzeju Aljube (bivši zatvor u Lisabonu pretvoren u muzej, kao podsjetnik na diktaturu) koja ga je uputila na čitanje djela povjesničarke i istraživačice Irene Pimentel, koja su mu pružila dovoljno znanja i dokumentacije da se konačno otisne u priču.
Da vam budem iskren, kad neki crtač tako kasno u karijeri napiše svoj prvi strip, obično to ne ispadne nešto posebno dobro. Crtanje i pisanje dva su zahtjevna zanata i teško je biti izvrstan u oba, čemu svjedoči razmjerno malen broj autora koji su u tome uspjeli. Samim tim nisam očekivao puno od Barralovog Fada, ali tema me zanimala, a i jako mi se svidio taj ležeran, lepršav, pomalo skicozan ali svejedno elegantan crtež, pa sam mu ipak dao priliku. I dobro je da je tako bilo jer mirne duše mogu reći da se nesumnjivo radi o jednom od najboljih stripova koji su objavljeni u Hrvatskoj u zadnjih par godina. Iznenađenje je bilo tim veće što se, ponavljam, radi o spisateljskom prvijencu. Očito je Barral dobro potrošio vrijeme koje mu je trebalo da dovrši priču jer u Fadu je sve kako treba, sve je na svom mjestu, sve je pametno, nenametljivo i dojmljivo ispripovijedano i nacrtano. Barral, začudo, ne upada u klasičnu zamku i ne drži propovijedi preko svojih likova. Ispravno je zaključio da je puno bolje neke stvari nagovijestiti, posijati putem pregršt indirektnih asocijacija, malih, naizgled nevažnih detalja, a onda čitatelju prepustiti da poveže konce. Samim tim strip ne pati ni od nepotrebne logoreje. S obzirom koliko je nastajao, čovjek bi pomislio da ga u Fadu čekaju golemi blokovi teksta, no baš naprotiv, dočekat će ga brojni nijemi kadrovi, male nijeme introspektivne pauze na pravim mjestima kao nagrada pažljivom i angažiranom čitatelju. Barral, kao pravi crtač, zna da treba pustiti crtežu da ispriča svoj dio priče. Strip je vizualni medij i nema potrebe opisivati riječima ono što je već nacrtano, tekst i crtež moraju biti komplementarni, moraju se međusobno nadopunjavati i nadograđivati. „Dok svira fado“ školski je primjer kako uspješno sljubiti priču sa slikom, što je posebno vidljivo po toj gorko-slatkoj atmosferi koja se nenametljivo, ali vrlo opipljivo proteže kroz cijeli strip – ta mješavina sjete, melankolije, straha, tuge i nade jedna je od stvari po kojoj ću dugo pamtiti Fado.
Isto tako, čitajući Fado nisam mogao ne primijetiti brojne poveznice s Hrvatskom, tj. poslijeratnom Jugoslavijom. Potrugalci su, kao i mi, bježali od bijede i progona preko granice u gastarabajersku bolju budućnost, samo što se njihova Njemačka zvala Francuska, a bogami ni njihova Udba nije bila ništa lošija od naše, iako su bile na dijametralno suprotnim stranama političkog spektra. Neke će vam scene izgledati tako poznato i domaće, iako im je kulisa Lisabonska četvrt Alfama, a neke su jednostavno univerzalne – što npr. učiniti kad politika raskoli obitelj? Komu ili čemu dugujemo vjernost? Bogu? Domovini? Obitelji? Idealima? Političkim uvjerenjima? Biti junak ili biti papak?
Kao zagrebački student (a i poslije, nažalost), dolazio bih kući u Dalmaciju rijetko, tek po tjedan-dva za zimske i ljetne praznike koji bi se onda često pretvorili u burne političko-svjetonazorske obiteljske rasprave. Jednom sam prilikom toliko inzistirao na svojim stavovima da je stari bijesno odjurio vam iz kuće, vjerojatno bojeći se da potpuno ne izgubi živce. „Nisam ja komunjaru odgajao cijeli život“ i „Takav mi se više u kuću ne vraćaj“. Ne sjećam se više uopće oko čega smo se svađali, vjerojatno oko vlade, Masona ili Srba (zna se dobro tko sabotira hrvatski narod!), ali živo se sjećam tih njegovih rečenica i razočarano-ljutitog pogleda. Tate već dugo više nema, a mene te rečenice još uvijek malo bole. I još uvijek ne znam jesam li baš morao glumiti junaka. Možda nekad ipak treba znati birati bitke? Možda nekad ipak treba ispasti papak?
|
Trouble will find me |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7268 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
|
Macon
Senior Member
Slovenia
1409 Posts
Member since 18/03/2005 |
Posted - 28/11/2021 : 00:26:08
|
Brzo se čita i vrlo dobro je nacrtano i kolorirano. Barral se baš posvetio liniji. Sviđa mi se što nije sve izrečeno. U tekstu i ritmu mi nešto fali ali sve je postavljeno na neki društveni konformizam tako, da neke radikalne pozicije nisu moguče. Život ide dalje, svi su dosta opušteni i brinu se za sebe i bližnje. Protiv diktature se neki bore sa pričanjem i to je više manje sve. Kao, da je bilo moguče nešto drugo. Kad jedan zauzme baš radikalan stav, sve se završi za dva, tri kadra.
Crtež dobro dočarava šestdeseta i sedamdeseta i izgleda mi, da su Portugalci živjeli dosta slično nama. Imali su one svoje ratove u Africi (Angola, Mozambik) ali to su u stripu samo fusnote. |
www.maconcomics.com |
|
|
|
Combatrock
Advanced Member
Serbia
4810 Posts
Member since 26/12/2009 |
Posted - 28/11/2021 : 23:55:28
|
Lišće prekriva Lisabon drugi je studijski album srpskog punk rock sastava Električni orgazam, koji je 1982. godine objavila diskografska kuća Jugoton.
9/10 |
sangue navajo |
|
|
|
Zula
Senior Member
1041 Posts
Member since 07/10/2015 |
Posted - 29/11/2021 : 11:51:45
|
quote:
Originally posted by Combatrock
Lišće prekriva Lisabon drugi je studijski album srpskog punk rock sastava Električni orgazam, koji je 1982. godine objavila diskografska kuća Jugoton.
9/10
Digresija na digresiju...
Te 1982. sam bio na srednjoškolskoj praksi u Jugotonu i tamo prvi put slušao taj album, pozorno prateći svjetsko prvenstvo... |
|
|
|
Combatrock
Advanced Member
Serbia
4810 Posts
Member since 26/12/2009 |
Posted - 29/11/2021 : 15:26:32
|
quote:
Originally posted by Zula
quote:
Originally posted by Combatrock
Lišće prekriva Lisabon drugi je studijski album srpskog punk rock sastava Električni orgazam, koji je 1982. godine objavila diskografska kuća Jugoton.
9/10
Digresija na digresiju...
Te 1982. sam bio na srednjoškolskoj praksi u Jugotonu i tamo prvi put slušao taj album, pozorno prateći svjetsko prvenstvo...
 20. oktobra je ELORG trebalo da odrzi koncert povodom 40 godina postojanja kupio sam karte ali je koncert pomeren zbog Corona virusa.
Remark je napisao simpa knjizicu Noć u Lisabonu. Tabuki je bio fasciniran Pesoom, a Pesoa je bio opasan satanista i ludak. |
sangue navajo |
|
|
|
Mord
Advanced Member
Croatia
3134 Posts
Member since 20/10/2001 |
Posted - 30/11/2021 : 08:29:27
|
Fado se u medjuvremenu pretvorio u masovni turizam ali jos uvijek vrijedi posjetiti Alfamu. Iako ima divnih izvodjaca ali i klopki za turiste, meni je u sjecanju nekako najvise ostao fado iz birtije u koja je smrdila po varekini. Bilo nas je desetak nagurano u malom zadimljenom prostoru. Pili smo vino iz malih bicerina. Nakon sto su se, izmedju ostalih, pjevajuci izredali lokalna zvijezda u usponu koja prodaje svoj cd, te vlasnici bara, na red su dosle stare umorne kuharice koje su upravo zavrsile sa pospremanjem kuhinje. Za kraj je jos i cistacica odradila svoju dionicu. Neki su pjevali lose, neki losije, ali svi sa tom jednakom sjetom u glasu. Izgledalo je kao da se pjevanjem rjesavaju nagomilanog tereta na dusi.
Veselim se stripu, a kome se svidi mozda ga nagna da posjeti Lisabon. Rijetko gdje sam sreo takve divne ljude. |
Edited by - Mord on 30/11/2021 08:30:06 |
|
|
|
Combatrock
Advanced Member
Serbia
4810 Posts
Member since 26/12/2009 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38069 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 01/12/2021 : 13:05:11
|
quote:
Originally posted by Mord
Fado se u medjuvremenu pretvorio u masovni turizam ali jos uvijek vrijedi posjetiti Alfamu. Iako ima divnih izvodjaca ali i klopki za turiste, meni je u sjecanju nekako najvise ostao fado iz birtije u koja je smrdila po varekini. Bilo nas je desetak nagurano u malom zadimljenom prostoru. Pili smo vino iz malih bicerina. Nakon sto su se, izmedju ostalih, pjevajuci izredali lokalna zvijezda u usponu koja prodaje svoj cd, te vlasnici bara, na red su dosle stare umorne kuharice koje su upravo zavrsile sa pospremanjem kuhinje. Za kraj je jos i cistacica odradila svoju dionicu. Neki su pjevali lose, neki losije, ali svi sa tom jednakom sjetom u glasu. Izgledalo je kao da se pjevanjem rjesavaju nagomilanog tereta na dusi.
Veselim se stripu, a kome se svidi mozda ga nagna da posjeti Lisabon. Rijetko gdje sam sreo takve divne ljude.
I ja imam mozda slicno iskustvo iz jednog birca (ajde, malog restorana) u Portu. Vrlo, vrlo ugodna vecer. 2-3 pjesme i vrijeme za nastavak vecer, pa opet 2 pjesme i pauza za veceru i tako dalje.
A i sam Porto mi je bio grad gdje sam prvi put pomislio da bih tu mogao zivjeti.
Da o samom jeziku ne pricam, aaaah...
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6666 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6666 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 08/12/2021 : 09:35:27
|
Review detalniji
Autori su unijeli valda sve kaj su mogli i znali, kaihje dotknelo.
Benicio del Toro bu valda igral glavnu rolu u ekranizaciji.
Iznimno kadriranje. Filmsko.
Ono sto se provlaci međ redkima.
Autori su ipak dio gradjanskog drustva. Komunjare bez Boga, ali puno bolji od vernika u Boga - stara kombinatorika.
Ne znam jedino čemu debilno pluvanije po selakima.
No, se na steanu, i sporiji početak, izvrsni je stripač u pitaniju..
|
|
|
|
Chui
Senior Member
1034 Posts
Member since 13/12/2020 |
Posted - 19/12/2021 : 10:08:24
|
| Baš sam jutros uz kavu dovršio Dok svira fado, odličan strip, slažem se sa svim tu gore navedenim, a Markos ga je baš dobro opisao u večernjaku. Da, glavni glumac baca na Benicia al ne mogu reći da je baš kopija, ovaj "Benicio" je nešto izduženijeg oblika. A onaj šef inspektor mi isto mala baca na Badrema, naravno nedostatak kose tu može odvuči paralelu ako ako se to zanemari i fokusira na samo lice ima par slika gdje je se baš vidi Badrem :) |
|
|
|
Zula
Senior Member
1041 Posts
Member since 07/10/2015 |
Posted - 19/12/2021 : 10:33:05
|
quote:
Originally posted by Chui
Baš sam jutros uz kavu dovršio Dok svira fado, odličan strip, slažem se sa svim tu gore navedenim, a Markos ga je baš dobro opisao u večernjaku. Da, glavni glumac baca na Benicia al ne mogu reći da je baš kopija, ovaj "Benicio" je nešto izduženijeg oblika. A onaj šef inspektor mi isto mala baca na Badrema, naravno nedostatak kose tu može odvuči paralelu ako ako se to zanemari i fokusira na samo lice ima par slika gdje je se baš vidi Badrem :)
Badrem? Bardem!
Jednom je slučajno, ali dvaput je dvaput... |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38069 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
Chui
Senior Member
1034 Posts
Member since 13/12/2020 |
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2275 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 20/12/2021 : 10:13:16
|
Ne mogu reć da me oduševio fado. Dobar je strip ali ne i puno više od toga. Na kraju krajeva, dovoljno je pogledati naslovicu - čovjek hoda pored zida, na zidu su sjene policajaca batinaša, a iza nekih prozorčiča kitov rep. Čovjek, kavez, sloboda. Plitko, prvoloptaški. Kao da vidim autora koji nam želi poručiti: sad ću vam ja nešto reć, samo ne znam baš što bi rekao.
OK, sad sam možda malo prebrutalan - Barrala je dirnula sudbina Portugalaca i on je htio iskomunicirati nešto o tome. Očigledno je uspio iskomunicirati nekavu emociju jer kolege forumaši tvrde da je strip jako dobar. Ja sam prilično hladan i bešćutan čovjek pa me ta emocija nije dirnula, a ostalih atrakcija nema previše, strip je priča običnog čovjeka koji živi pod diktaturom, familija mu je povezana s režimom, žena mu je ljevičarka, a on je za slobodu ali ne bi sad umro za nju.. ništa posebno, jedna svakodnevnica pod diktaturom, a opet ne spektakularno ispričana kao npr. Razgovor u katedrali.
Dobra stvar je što je strip pitak, a crtež lijep, likovi su simpatični i to od Fada čini jedno ugodno čitanje.
Glavni lik mi je bio poznat ali nisam znao odakle i tek sam na forumu skužio da je to Benicio del Toro. A baš je očito  Taj trik sa davanjem lica poznatog glumca liku iz stripa me podsjetio na Berardija. Fado ima malo te Berardijeve poetike ali na svu sreću s manje pridikovanja.
Dvije tehničke nedoumice: glavni lik ima tetovažu iz vojske na kojoj piše godina 1963. Radnja se odvija 1968., a svi mu govore da je star. Po toj logici on bi u stripu trebao imati najviše 25 godina?!? Ili, ako je to datum vjenčanja, opet, prošlo je 5 godina, znači doktor bi morao imati najviše 30?
Također, u stripu doktor priča sa onim glavnim inspektorom i cijelo vrijeme si govore vi, doktore, gospodine, a na kraju ispada da su braća i govore si ti. Ne kužim. Jesu to dva različita tipa koja izgledaju isto ili to tako ide u Portugali, na poslu i bratu govoriš gospodine, a samo u posebnim prigodama ti? |
|
|
|
Topic |
|
|
|
FIBRA PREDSTAVLJA: Kolorka 196 - Dok svira fado
