quote:

---

Originally posted by Kerempir

Tsk tsk, e moj diskach, nikad od tebe hejtera.

---

quote:

---

Originally posted by danielp

Agencija Alfa 21 (prva prica) May odlazi u Babilon gde usput arheolozi procaju o nekom pretku koji je istrazivao Sa Marti Misterijom grad koji se pojavljuje iz pustinje a nocu nestaje.
Koja je to epizoda MM-a?

---

quote:

---

Originally posted by Deki86

Ja sam relativno friški Nathanovac. Početak serijala mi je vrlo dobar. Uz ono svoje originalno, strip sadrži i puno provjerenih a i poboljšanih Bonelli šema i elemenata. Nešto epizoda sam nabavio, nešto ih imam u lokalnoj biblioteci, za početak dovoljno. Ovo je nešto što bi volio nabavljati na kiosku od prvog broja. Golconda mi je malčice preskupa, još plus poštarina. Vidjet ću. Definitivno sam podcjenio serijal kad sam se prvi put susreo s njim još u vrijeme Slobodne Dalmacije.

---

quote:

---

Originally posted by Spock

Najviše na Jerryjevu radost

---

quote:

---

Originally posted by Kerempir

quote:

---

Originally posted by Kerempir

Pročitao i aleph i tajanstvenu ženu. Mogu samo reći jedva čekam sljedeću knjigu gdje završava ova saga o kompaniji, ne zbog napete završnice tajanstvene žene (itekako je predvidljivo kako će se odvijati stvari, posebice između aleph i idee), već da nam konačno skinu ovu sagu sa neke stvari.

U prvoj epizodi referiraju se na neke prijasnje epizode, i kužim da nemam ni blagog pojma o čemu se radi, tko su uopće svi ti likovi? Kao amnezija nakon dobrog pijanstva.. a vjerujem da se ne mogu pozvati na covid koji mi je zbilja izazvao probleme sa pamćenjem, i sad da li da provrtim te epizode ili ne, a na kraju sam popustio i ipak potrošio čak pola sata da prolistam 4 epizode... fakat su loše.

Uglavnom u ovim epizodama konačno se iskristaliziraju stvari oko kompanije koja je zapravo vrlo loša kopija trusta iz 100 bullets, a aleph i šuplji ljudi su retardirana verzija minutemen. Iz istog izvora se vucei odnos aleph i idee, premda mi je idea napadno slična kao ona japanska u sin city.. Posebice mi je neshvatljiva ideja da kompanija odgaja siroce... u svakom slučaju u ovoj sagi bilo je puno kopiranja pa imamo taj 100 bullets, pa u jednoj dvodijelnoj epizodi ( na koju su se i referirali) die hard, imamo korupcijsku aferu u afričkoj državi koja me podsjeća na kolaboraciju nigeriskuh vlasti i naftaša protiv političkih aktivista, ali sve je to tako loše prepričano... iskreno pianiju ne bih dao ni da u društvu prepričava vic koji je čuo u društvu jer sumnjam da bi ikoga uspio nasmijati.

Edit: nije svako zlo za zlo. Isto zbog covida imam poremećaj spavanja a ova saga je dobra da se odviknem od praxitena.

---

Zavadi pa vladaj

I tak konačno nabavio NN 77 i krenuo sa čitanjem. U citiranom su moji dojmovi dviju epizoda iz prethodne knjige a čija priča završava sa prvom epizodom u ovoj knjizi pa da nastavim sa dojmovima o ovoj epizodi

Što reći o ovoj epizodi, o cijeloj trodijelnoj priči i u konačnici o cijeloj sagi o Kompaniji? Nisam mogao suzdržati smiješak na stranici 94 kada jedan duh prozbori "sada smo svi doista šuplji ljudi" jer je šupljina možda najbolja riječ za ovu dosadu koja konačno završava.

Sve prijašnje manje i veće sage imale su nekakvo grande finale, furiozan i katarzican završetak nabijen emocijama. Ovdje to nismo dobili, toliko je dosadno da bi ljudi zaspali kada bi im se krenula prepričavati radnja, a vjerojatno bi usred priče zaspao i sam pripovjedač. To možda objašnjava i generalno slabiji crtež koji dominira na ovoj sagi jer bi vjerojatno i crtači počeli zijevati od priče koju moraju nacrtati pa su je zbrzali kada bi stali rokovi.

Začudilo me što cijela priča nije na kraju izmamila ni najmanju reakciju, bilo olakšanje što je ovo mučenje konačno završilo ili barem ljutnju čime smo izmaltretirani. Čista ravnodusnost, kao da smo bili zamorci u cuvenom eksperimentu o kuhanoj žabi ( na stranu što je ta priča nevjerodostojna) pa više ni ne trzamo.

Odlika ove sage je i što ima toliki broj praznih stranica ( ili šupljih, kako bi još bolje opisao piani ), pa imamo red dosadnih dijaloga i red nakrcanih bezveznih akcijskih scena kojih ima previše i doslovce možete vidjeti kako se ponavljaju (to mi samo potvrđuje teorijeu da bi crtači zaspali usred posla a kada bi se probudili ne bi znali da se ponavljaju) a više uzbuđenja predstavlja promatranje pomicanja kazaljki na satu. Dapače kada bi se uklonile sve te nesvrsishodne scene dođe mi zaključak da bi cijela saga trajala upola kraće ( ali nisam toliki mazohist da provjeravam, to prepuštam drugima). Uglavnom otud taj osjećaj kako se cijela priča "brzo" čita, odnosno preskače. Bez brige, ništa se ne gubi ucestalim preskakanjem pa nema straha da će se propustiti neki bitan detalj koji će cijelu priču učiniti smislenom. Neće.

"Twist" o Aleph je, blago rečeno debilan, njen završetak je bio predvidljiv još iz prijašnjih epizoda, a sam završetak kompanije pokazuje da su alfini agenti samo statisti koji skoro pa ničim nisu doprinijeli njenom kraju ili kako bi rekla ona poslovica; "kasno Marko na Kosovo stiže". Da ne spomenem kako cijela priča o kompaniji i njenom ustroju naprosto nema smisla, bolje će se ideje izvući iz raznih zavjeraskoteoretskih sajtova pa je piani barem tu mogao izvući koju ideju da to izgleda smislenije.

Nathan Never kao serijal isprepliće nekoliko žanrova no glavna komponenta je sf. Iako volim, dapače drage su mi epizode gdje sf nije toliko naznačen, ovdje u cijeloj sagi nemamo taj sf, ni kao ugođaj ni kao radnju. Kako je ova storija završila u Nathanu, neće mi nikad biti jasno. Ali ajde, barem je to ( konačno) iza nas.

Ogrlica od zada
Možda je riječ o lošoj epizodi ali nakon prethodne priče vjerojatno više nisam objektivan pa mi je sve bolje od kompanije, ali uživao sam u ovoj priči i crtežu. Ajde konačno da vidimo gdje su zapeli Nathan i Sara, ima li uopće kruha u toj vezi. Jedinu zamjerku imam na izvedbu završnog susreta sa negativcem, previše me podsjeća na klišeje gdje negativac gubi vrijeme odajući svoj master plan bespomocnom junaku, samo ovdje imamo obrnutu parafrazu. Branko pak sve više postaje duhovni guru koji mora podučavati frenda o ženama.

Prava priča o Franku B.
Meni najbolji crtež u ovoj knjizi, a što se tiče priče, eto, to je vigna.. karakteristično mi je za neke njegove priče da ima dobru ideju koju zakukulji i zamulji, pa onda taj nelinearan stil pripovijedanja tako da više ne znaš tko tu koga, i često to završi tako da vigna uspije sam sebe spetljati na kraju ali ovdje je skoro sve ispalo dobro i pride zanimljivo... skoro sve jer mi je bilo prenaivno ono o novoj zvijezdi u književnosti.

Uglavnom da nema šuplje kompanije, bila bi ovo sasvim sekunda knjiga.

---

quote:

---

Originally posted by Kerempir

Dobro da si ovu sagu pročitao sada pa da je ispratimo sa starom, a novu docekamo sa uzbudljivim pričama

---

quote:

---

Originally posted by Kerempir

Vidim da je i nova sezona sirocadi najavljena, morat ću doveo razmisliti.

---