Tako nekako, iako pak u brazilskim sapunicama ima onih wtf momenata kad se junaci jednostavno ponašaju toliko glupo da biš najrađe uletio u ekran, opalio šamar glavnom liku i zaderao se: "Jose Alberto, glupane, pa šta NE VIDIŠ DA TE ONA LAŽE!!!??!"
Ovdje nema tih debilizama i nevjerovatnosti, zapleti izviru iz karaktera likova. Glavna je mana šta nema kraja, a ja bi htio znati šta se dalje zbilo, je li se Aya udala za mladog odvjetnika, je li zli profesor završio u zatvoru, šta je dalje bilo sa Moussom i tako to..
Vi ste zapravo sve rekli o ovoj izvanredno zabavnoj sapunici pa da ne ponavljam napisane pohvale i analize sadržaja, i da Aleksandru su opravdano poslovice išle na živce (ali moguće je da ih tamo ljudi često koriste).
Isprva mi je utisak bio mrvicu slabiji u odnosu na prvu knjigu, ali poslije mi se čini da je priča dostigla tu razinu.
Ono što me žalosti je da je ovo sve od Aye po kojoj je kasnije napravljen crtić.
Ponovio bih da se crtež sa svojim izvrsnim bojama odlično uklopio u priču. Ako koga zanima (a ne znam da li je to spomenuto) crtač Clement Oubrerie je muž od Marguerite Abouet.
Nakon prve knjige ova djeluje malo manje vesela. Teme i fokus su malo odmaknuti sa Abidjana na Pariz, sa veselih tema na i one manje vesele. Nije da one nisu bile naslućene i prije ali sada su napokon došle na red. Makar i zbog tema, sam strip ne gubi baš previše na veselosti, možda zbog i dalje lijepih boja. I dalje je priča, sapunica, zanimljiva i dalje je tu da poveže te likove, te sudbine i te karaktere. Možda ona i ne povezuje toliko koliko daje uvid u tkanje. Jer, svi ti likovi su ionako povezani.
Prva Aja je bila šarena, lagana afričko tinejdžerska priča i uz sve mane tog pristupa svejedno odlično izvedena. Dvojka nastavlja u tom istom stilu šarenila i humora, ali priča postaje ozbiljnija, jer junaci pomalo prelaze iz mladalačkih gluposti i nespretnosti prema puno težim problemima odraslosti. Sa te strane je možda i bolje, da je serijal stao, gdje je stao, jer bi taj strip sa settingom i perspektivom tskve "odrasle" afričke svakodnevnice, teško nastavio u istom stilu.
Ako sam prvom djelu dao 8/10, drugi dio zaslužuje 8,5, iako možda nije više za školsku lektiru.
Imam potrebu nešto napisati, a opet sve je već rečeno. Aya je lijepo nacrtana i ispričana sapunica pa je i ovaj mali osvrt samo sapuničasti nastavak na sve dosad rečeno. Veselo, razigrano, s puno likova u situacijama koje možemo shvatiti iako smo daleko od Yopougona. Čitao sam dugo i polako, i svaki put s osmijehom. Mimika likova i poslovice su izvrstan začin sadržaju. Kad će Aya 3?