| Author |
 Topic  |
|
Ivan Liverpool
stripovi.com suradnik
Croatia
2322 Posts
Member since 10/04/2021 |
 Posted - 05/02/2022 : 20:04:02
|
Tesko reci, trebalo bi se ponovno prisjetiti svih epizoda, no ovako u najboljem sjecanju su mi ostale ove tandema Boselli-Rubini "Zezlo Tin Hinan" i "Izgubljeni svijet". No, kazem, trebao bih ih ponovno procitati da bi mogao rangirati epizode.  |
"Losing is not my enemy. Fear of losing is my enemy." |
 |
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4529 Posts
Member since 12/11/2009 |
|
|
kasper
Advanced Member
10882 Posts
Member since 04/11/2001 |
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 06/02/2022 : 12:28:22
|
quote:
Originally posted by adriano
Najgori je pocetak sa onom pecinom a najbolja epizoda sudnji dan
Meni je Sudnji dan bio baš zeznuta priča. Nakon maestralnog Rubinija na Izgubljenom svijetu, bila mi je muka gledati Vernija i Sediolija. Ali, kada sam je odlučio pročitati samu, kao cjelinu nakon nekoliko mjeseci od završetka JA sage, bio sam oduševljen. |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3464 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 16/02/2022 : 08:39:40
|
quote:
Originally posted by Qwertz
quote:
Originally posted by adriano
Najgori je pocetak sa onom pecinom a najbolja epizoda sudnji dan
Meni je Sudnji dan bio baš zeznuta priča. Nakon maestralnog Rubinija na Izgubljenom svijetu, bila mi je muka gledati Vernija i Sediolija. Ali, kada sam je odlučio pročitati samu, kao cjelinu nakon nekoliko mjeseci od završetka JA sage, bio sam oduševljen.
Ta je priča neočekivan hit s b-strane, dosta dobrih stvari je dato u njoj. |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 19/02/2022 : 14:48:44
|
Još samo 3 priče su mi ostale za pročitati do povratka u Darkwood. Ne znam bih li trebao biti sretan ili tužan |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 22/02/2022 : 09:35:25
|
Pročitao sam cijelu odiseju i mogu reći da uopće nisam razočaran. Bilo je zabavno.
Moji dojmovi:
Povratak u pećinu
Konačno počinje dugo najavljivana JA odiseja. Priča počinje na način koji je već viđen u jednoj od najsjajnijih Zagorovih stripova. Zagor lovi jelena i događa se nešto zastrašujuće. Ovaj put jelen nije progovorio, ali se zemlja otvorila i prikazalo se zastrašujuće čudovište. Ne, ovog puta Zagor ne gubi razum, događa se nešto još strašnije, nešto što bi moglo utjecati na cijeli svijet. Saznajemo da su 2 indijanska mladića posjetila Zeleni ponor, onaj isti ponor iz priče G.L. Bonellija koji su Zagor i Umpai zatvorili dinamitom. Izgubili su život i razum. Također, Zagor počinje doživljavati flashbackove iz vremena kada je boravio kod Shyer.
Otkrivamo da će uskoro morati otići na put u daleke krajeve koji bi mogao utjecati na sudbinu cijelog svijeta i da svuda po svijetu postoje razasute baze stare Atlantide. Zagor se mora boriti protiv raznih čudovišta; guštera, zmija, šišmiša, predimenzioniranih buba itd. Oni su svi nastali kao posljedica atlantidskih eksperimenata. U flashbackovima saznajemo da će Zagor uskoro proživjeti mnoge stvari i promjene vezane uz svoj identitet i da će morati otići na dugi put do samog kraja svijeta.
Ovaj strip primarno treba promatrati kao prolog za buduću JA odiseju i kao dio kontinuiteta. Zapravo nam samo najvaljuje neke buduće događaje i kao takav, ovak strip sasvim dobro funkcionira. Samo što je poželjno, prije čitanja ove epizode, pročitati Zeleni ponor, Zagor priču i posebno, Nultu godinu Darkwooda. Kada ga ubacimo u širi kontekst, sasvim je dobar.
Priča i scenarij dobivaju osmicu, inovativno, svježe, uzbudljivo, misteriozno i ispunjeno akcijom. Burattini ovdje koristi flashbackove na pravi način i oslikava kaos u Zagorovoj svijesti. Pesce ga sasvim soldino prati i prilično je dobro nacrtao kadrove ovog stripa i osim nekoliko lošijih kadrova, nemam nikakvih zamjerki. Posebno je dobro nacrtao Shyer. Naslovnice su odlične, prva ima sjajnu perspektivu gledanja iz pećine, a druga zrači nečim posebnim i boje na njoj su sjajne. Ovo je veoma dobar strip i početak još bolje odiseje po Južnoj Americi. Ipak, najveća zamjerka je Ludensov prijevod prvog dijela ove epizode.
Kakve trave je pušio prevoditelj kada je radio naslov za ovu epizodu?!
Žezlo Tin-hinan
JA odiseja lagano počinje, radnja se zakuhava. Vežite se, polijećemo!!
Što priču čini sjajnom? Paaa, samo bacite pogled na ovo.
Što ovu priču čini sjajnom? Uzbudljiva i brza radnja prožeta akcijom. Paralelni međusobno povezani događaji na različitim mjestima i kontinentima. Čudovišta sa svih strana, neki stari likovi koji se vraćaju na zanimljiv način (Burattini, gledaj i uči!!), neizvjesna i napeta radnja praćena maestralnim crtežom.
Sam početak nagovještava nešto sjajno. Afrika, turski janjičari traže blago po prastarim mrtvim gradovima. Tamo nailaze na nešto strašno i neočekivano. Kush, drevna civilizacija se pokušava vratiti, negormanti, u društvu nekog čudnog lika pod maskom bude mrtvace iz vječnog sna. Tada hvataju janjičare, jednog ubijaju, a drugom namjenjuju puno goru sudbinu... To je, dragi prijatelji, sadržaj prvih 40 stranica ove priče. Dakle, radnja se još nije ni zahuktala. Kako ne bih spoilao, samo ću ukratko, tehnikom struje svjesti "prepričati" ostatak stripa.
Afrika, živi mrtvaci, smrt, Darkwood, nepoznati putnici, pucnjava, Cainovo pismo, putovanje, dolazak do kolibe doseljeničke obitelji, napad živih mrtvaca, otmica djevojke, potjera, dolazak nekromanata, pojava boga prašine, vraća se Cain, borba, odlazak na rijeku, sastanak s Indijancima, put u Philadelphiju, posjeta bazi "Drugdje", potraga za Dexterom Greenom, otmica Greena i Marade, potraga, odlazak na plažu, posjeta napuštenoj kući, napad demona, borba s negromantima, Richterov pokušaj da preuzme kontrolu nad Greenovim umom, odlazak na ocean, potjera brodovima, aktivacija atlantidske tehnologije i lansiranje svemirskog broda, borba na brodu i njegov pad, Zagorov pokušaj da se riješi atlantidskih dragulja, Greenova izdaja, spašavanje Zagora i odluka da nađe i zaustavi Greena. Ovo je kratka radnja ovog sjajnog stripa.
Temelj ovog stripa i nekih ostalih važnijih epizoda serijala su famozni atlantidski dragulji kojima se može otkriti veliko, izgubljeno znanje. Jedan od dragulja nalazi se u žezlu Tin-Hinan koje je u posjedu Cainove žene Marade. Zajedno s draguljima vratili su se brojni stari likovi: Cain, Marada, Tariq, Green, Yambo, Richter, Jesse i Roberts itd. Svi oni međusobno stvaraju izbudljivu i napetu atmosferu koja se protez kroz cijeli strip. Odlično je i to što je Boselli uspio svaki broj završiti neizvjesno i napeto.
Dakle, prijeđimo na ocjene:
Priča je sjajna, svježa, uzbudljiva i puna akcije, emocije, horora i avanture pa dobiva desetku.
Scenarij je također odličan, nema previše besmislenih dijaloga, postoji više međusobno prožetih radnji koje se paralelno odvijaju i utječu jedna na drugu te nema nepotrebnih glupavih dijaloga.
Rubinijev crtež je odličan i svakom je stranicom sve bolji i bolji. Likovi su sjajni i u širokim i krupnim planovima, krajolik je maestralno nacrtan, od gradskih ulica, preko šuma i oceana do pjeskom prožetih pustinja, sve je vrhunski nacrtano. Rubini je pokazao sav svoj potencijal koji je kasnije eksplodirao na Izgubljenom svijetu.
Naslovnice su jako dobre i Ferri je pokazao da zna crtati, unatoč godinama, jedino je treća naslovnica malo lošnjikava i ostavlja dojam da bi je svatko s minimalnim talentom mogao načrčkati u 2-3 sata, ali ipak Maestru treba dati dužno poštovanje za neumorni rad na serijalu od njegovih samih početaka.
Zaključak: Ukoliko još niste pročitali ovu priču, odmah ju pročitajte ako imate mogućnost, zasigurno nećete požaliti. Definitivno ulazi u mojih top 25 Zagor stripova svih vremena. Do sljedećeg komentara, lijep pozdrav
U kraljevstvu Cajuna
Zagor kreće u svoje putovanje Južnom Amerikom, ali ipak prije staje u New Orleansu. Kao što je Solar komentirao ispod, ovo je trebao biti samo maksi strip, ali je zbog probijanja nekih rokova priča malo prepravljena i prebačena u JA odiseju. Priča vraća stare likove pod svjetla pozornice. Vraćaju se: Ellis, Bodeaux, de Marigny, Dutronc i još neki likovi iz Nolittinih Pobunjenika u Louisiani.
Ova avantura uopće nije bila planirana. Naime, naši prijatelji su malo zakasnili na brod za Panamu na kojem su imali priliku zaustaviti Dextera Greena. Ipak, kakva bi to Južnoamerička odiseja bila, kad bi završila u drugoj epizodi i to bez da uopće napustimo SAD? Nikakva. Ovako smo dobili solidnu filer epizodu punu akcije.
Povratak bande Cajuna, međunarodne spletke, borbe u močvari, uzbudljivi dvoboji, močvarni krajolik i kakav-takav kontinuitet vezan uz JA odiseju. Pa, ova priča je položila ispit. Odlično je prikazano i miksanje različitih kultura i nacionalnosti koje uistinu postoji u tom području. Ipak, najupečatljivije su scene na kraju prvog broja s onim požarom. Tu je prikazan cijeli Zagorov karakter. U svojoj hrabrosti i požrtvovnosti, voljan je, ne mareći za vlastitu sigurnost, skočiti i u vatru kako bi nekome pomogao. Sjajna je i scena u kojoj se sukobljavaju bivši i sadašnji vođa Cajuna, ispunjena je napetošću i dramom te uz sve to, počinje i kiša.
Crtež je jako dobar, primjetio sam da je Mangiantini, zapravo odličan crtač, unatoč čestom osporavanju. Istina, Zagor i Chico mu jesu najslabije karike cjelokupne kreacije, ali krajolici i ostali likovi su mu sjajni. Naslovnice su stvarno odlične i jako dobro ocrtavaju dramatiku prisutnu kroz cijeli strip.
Što još reći? Jako dobra epizoda, a sada, pravac Južna Amerika, viknu Chico iz sveg glasa...
Ruta za Panamu
Napokon smo napustili SAD i krenuli u Južnu Ameriku. Doduše, ovo je još Panama, odnosno Cemtralna Amerika. Imamo sjajan početak s odbjeglim robovima koje Zagor spašava od utapanja i sigurne smrti. Brod s našim prijateljima i spašenim ljudima uskoro uplovljava u Panamu.
Tamo počinje sjajna avantura. Zagor odmah po dolasku daje batine nekim tvrdoglavim ljudima. Tako se zamjera lokalnom robovlasniku Mendozi i njegovom revolverašu McGunnu. Od tog trenutka razvijaju se dvije povezane priče. Zagorova borba s zlikovcima uz pomoć kapetana Missiona i priča o blagu. Sjajno je to što je priča stavljena u povijesni kontekst i uspješno povezana s potragom za Dexterom Greenom.
Uz sve to, ima i pucnjave, tučnjave i još mnogo akcije. Ovaj strip nije nekakav sam vrh serijala, ali ambijent je maestralan.Također, imamo nekakav mali osjećaj Mister Noovih avantura. Sličan krajolik, braća Di Vitto, blizina Južne Amerike. Žestoka nostalgija se javlja tijekom čitanja ovog stripa.
Priča je jako dobra, avanturistička s povijesnim elementima i puno akcije. Uz sve to, ukomponirana je i u JA sagu. Dobiva osmicu jer, unatoč svemu, imam osjećaj da je bilo prostora za još nešto više. Scenarij dobro prati priču, dobro su ukomponirane povijesne priče, svaki broj je završen napeto i iz tog razloga dobiva devetku. Crtež je za osmicu, jako je dobar, ali dojam malo kvari pretjerana uporaba kockastih glava. Ferri je zaista oderao ovim naslovnicama. Sjajne, atmosferične naslovnice koje asociraju na Mister Noa i obećavaju pravu avanturu. Avanturu koju smo doista i dobili u ovom stripu. JA saga se sjajno zahuktava...
Mumija s Anda
Napokon smo stigli u Južnu Ameriku u pravom smislu te riječi. Tražeći Dextera Greena, naši prijatelji završavaju u Peruu. Tu JA odiseja konačno hvata nekakvu nit kontinuiteta jer se napokon pojavljuje i Dexter Green. Vidimo njega i Yamba u nekoliko navrata; kada istražuju ruševine nekakve atlantidske baze i kada odlaze u samostan. S druge strane, Zagor i Chico na brodu upoznaju simpatičnog odvjetnika Aquilara. Upravo je on pokretač jedne od triju paralelnih radnji koje Burattini uspješno vodi i kombinira kroz cijeli strip.
Krenimo redom. Prva radnja odnosi se na potragu za Dexterom Greenom i događaje vezane uz centralnu kronologiju cijele odiseje. Tu nam Burattini pripovijeda o tome što zapravo Green radi u Južnoj Americi i koji je cjelokupni cilj njegova putovanja. Otkrivamo da su baze drevne Atlantide razasute po cijelom svijetu i da još postoji njihova stara tehnologija. U ovom narativnim toku priče posebno su upečatljive scene u samostanu koje imaju stanovitu mračnu i napetu atmosferu.
Druga radnja se odnosi na odvjetnika Aquilara i ljude koji ga žele ubiti jer se bori za prava južnoameričkih Indijanaca koji rade u tvornici lokalnog moćnika Don Torresa. Na sjajan je način prikazano izrabljivanje radnika i nehumani uvjeti rada. Torres je tipični izrabljivač koji uopće na mari za svoje radnike i njihova prava. Ima i kći koja se protivi njegovom načinu ophođenja prema ljudima. Dobro su prikazani i njegovi nemilosrdni plaćenici koji su voljni hladnokrvno ubiti čovjeka samo zato jer predstavlja prijetnju njihovom šefu. Zanimljiv je i način kako njegova kći reagira nakon smrti oca.
Treća radnja se odnosi na kontinuitet cijele odiseje, ali na malo drukčiji način. Opasni bandit Barranco ima nekakvu tajnovitu misiju pronalaska drevnog grada na samom vrhu Andi. Put pronalazi uspomoć stare tkanine koju je uzeo oskvrnuvši jedan grob Indijanaca star više od 400 godina. On otima kći stare Mame Jacinte, lokalne vračare ili tako nešto. Zatim se uputio prema gradu na Kordiljerima. Otkrivamo da se tamo nalazi baza nekakvog čudnog udruženja žena. Naime, one se reproduciraju same od sebe, pomoću strojeva. Ali, oni prestaju raditi i to ukazuje na probleme vezane uz Atlantidu. Da, nećete vjerovati, one su ujedno i čuvarice starih znanja Atlantide. Ali ni to nije sve: Amazonke koje žive u brazilskim prašumama su zapravo njihove odmetnute sestre koje dijele njihovo znanje i moći.
Tako, nakon odličnog paralelnog vođenja triju radnji dolazi i do kulminacije priče u samoj bazi na Kordiljerima. Barranco upada u bazu usred sastanka Zagora i poglavarice udruženja žena u drevnom gradu. Nakon malo pucnjave i akcije, Barranco pada u podzemni slap i umire. (-;. Zagor od Sanye, glavne od sestara, dobiva nekakve kugle koje će mu pomoći da pronađe njihove sestre Amazonke i tu priča završava.
Odlična priča praćena odličnim crtežom u kojoj se na maestralan način razvijaju paralelne radnje. Svakako je veoma bitna za kontinuitet cijele odiseje jer otprilike saznajemo u kojem će se smjeru radnja dalje odvijati.
Priča je veoma dobra, smještena u dobar i živopisan ambijent Perua. Imamo puno akcije i dinamičnih događaja, ali ipak će dobiti devetku zbog malo praznog hoda u nekim sltuacijama. Scenarij je vrhunski, odlično su vođene paralelne radnje i uz to se miješaju s kulturom i povijesti Perua. Ovo je primjer vrhunski napisanog i osmišljenog scenarija. Crtež je odličan, likovi su dobro prikazani, akcijske scene su korektne, a krajolik je maestralan. Naslovnice su veoma dobre i živahne. Bile bi odlične da nema ovih dvaju lošije realiziranih segmenata na njima. Prvi je Zagorov izraz lica na prvoj naslovnici. Nagledao se svega i svačega u životu, a ovdje se čudi običnoj mumiji. Drugi je jako čudan položaj Zagorovih noguna naslovnici za Grad na Kordiljerima. Djeluju kao da su amputirane i krivo prišivene.
Ovo je jako dobar strip uzbudljive radnje i odličnog crteža, dosad najbolja priča JA sage, uz Žezlo Tin Hinan.
Zeleni labirint
Ova jako kratka priča zapravo je poslužila za dvije stvari. Kao simpatični filler između važnijih JA epizoda i kao prilika da Ferri omažira svoj rad na Mister Nou. Zagor se nalazi u Amazonskoj prašumi, prirodnom staništu našeg najomiljenijeg pilota. I nema nekog jakog kontinuiteta vetanig uz cijelu JA sagu, samo saznajemo da naši prijatelji traže Amazonke.
Ipak, tražeći Amazonke, našli su Jivarose, Indijance koji sjeku glave. Nije baš slično, ali može biti zabavno. Zatim upoznajemo tipičnu ekspediciju dovrog znanstvenika koji je okružen banditima i kao što to već biva, zamjeraju se lokalnom Indijanskom plemenu i nakon što otmu jednog od članova plemena, slijedi krvava osveta. Mnogi ljudi su ubijeni, a Chico koji je završio i u zarobljeništvu Jivarosa, ipak sve to preživi.
Ipak, ova strip nije toliko dobar zbog svoje priče, već zbog Mister Noa, odnosno brojnih referenci na njegove avanture i naslovnice. Ferri je ovdje unatoč starosti i drhtavim rukama nacrtao jako dobar strip.
Dakle, priča i scenarij dobit će šestice zbog svoje kratkoće i dojma nerazrađenosti i nepovezanosti s ikakvim širim kontekstom i kontinuitetom odiseje. Crtež će dobiti čistu desetku. Iako su neki kadrovi stvarno loši, Ferri je nacrtao sjajan strip prepun posveta Mister Nou. Od 3 naslovnice ove priče, samo se jedna stvarno i odnosi na nju, a to je ona za Zeleni labirint. Ambijent na njoj je dobar, ali Zagor djeluje previše zaprepašteno glavama koje vidi na stupu. Susretao se i s puno gorim prizorima. 7 za naslovnicu.
Ovo je jedna od lošijih epizoda JA odiseje, bez gotovo nikakvog kontinuiteta, ali je simpatična i čitljiva.
Ratnice
Zagor i Chico, da bi pronašli Dexrera Greena, prvo moraju pronaći Amazonke. Koristeći nekakve mistične kugle, lutaju prašumom tražeći ih. Naši prijatelji su u društvu jedne stvarne povjesne osobe, botaničara Sprucea koji ih vodi prašumom. Ispričao im je legendu o konkvistadorima i nekakvom blagu.
A onda se vratio....Barranco. Burattiniju je ovo rekordna brzina za povratak nekog negativca. Cijela jedna epizoda... Ipak, ovaj puta to sve ima neki kontinuitet i saznajemo da je u Peruu želi naći kugle za pronalazak Amazonki. Nakon nekog vremena, Amazonke su pronađene. Među njima je i...
...Marie Laveu. Ona Zagoru pripovijeda o Amazonkama i njena priča ih uspješno povezuje s ženama koje se nalaze na Kordiljerima. I jedne i druge su čuvarice drevnog znanja Atlantide. Nakon malo akcije, leta high-tech vozilima, pucnjave i jurnjave. Priča dolazi do razrješenja. Barranco i njegov poslodavac su pobjeđeni, Zagor i Marie se emotivno pozdravljaju i odiseja se nastavlja.
Next stop: Sao Salvador De Bahia o todos los santos ili tako nešto.
Priča je odlična, lijepo su izmješane akcijske scene, legenda o Amazonkama, povijesne činjenice, krajolik džungle i kontinuitet potrage za Greenom. Scenarij je jako dobar, ima puno događaja i svaki broj završava napeto. Sviđa mi se i lik Barrancovog poslodavca koji ima svoju životnu tragediju koja ga tjera na osvetu. Piranje podižu dojam za jednu ocjenu. Crtež je lošnjikav, Laurenti više nije ni sjena nekadašnjeg sebe, likovi mu ovdje jako variraju od kadra do kadra, Zagor i Chico izgledaju čudno i ima previše crne boje na nekim stranicama. Ipak, sjajan prikaz žena malo popravlja dojam. Naslovnice su jako dobre. Pogotovo prva i zadnja. Na drugoj likovi izgledaju malo grbavo. Mala zamjerka je i to što na prvoj naslovnici izgleda kao da iz krokodila curi nafta, a ne krv.
Ja saga se nastavlja sa stilom, susreli smo se i s Amazonkama te je Barranco napokon dočekao svoj kraj.
Vjetrovi pobune
JA odiseja se nastavlja. Nakon što smo pozdravili lijepe Amazonke, dolazimo u urbane predjele Brazila. Lijepi pejzaž, zanimljiva kultura, skori susret s Greenom, ali i robovlasništvo. Upravo je to, robovlasništvo, centralni motiv ovog stripa.
Za promjenu, Zagor i Green su se susreli, ali zasmetalo im je sunce. Koji plot twist.
Jako lijepa priča nalazi se na ovih 220 stranica. Zagor i Chico dolaze u Bahiu u jako napetim trenutcima. Zbog lošeg odnosa bogatih posjednika prema svojim robovima, sprema se zapuhati jaki vjetar. Vjetar pobune (roll credits :-)). Da, robovima je prekipjelo to što ih tretiraju kao životinje i što moraju raditi u neljudskim uvjetima. Počinju se organizirati i spremaju veliku pobunu protiv izrabljivača.Zagor, Chico, Dexter Green i Yambo su također uvučeni u spletke pobunjenika i ugnjetavača, ni krivi ni dužni.
Naime, Green u Bahiji boravi kod prijatelja iz školskih dana koji je postao jedan od većih posjednika u gradu. Tu vidimo i neke odlične, emotivne scene. Posebno kada otac tuguje zbog mrtvog sina, a njegov gazda ostaje potpuno hladan, kako ne bi pokazao slabost pred robovima. Također, imamo i uzbudljive scene borbe Zagora s lokalnim snagama reda i mira, nakon kojih završava u zatvorskim kolima.
Zatim, vjerovali ili ne, uslijedio je povratak nekog od starih likova. Bio je to Lobo, naš stari prijatelji iz avantura u Africi. Tu Mignacco ubacuje njegovu sjajno osmišljenu tužnu priču i razlog iz kojeg je završio u Brazilu. Također, moram spomenuti i to da ovaj strip obiluje kontrastima. Imamo razlike između crne i bijele rase, robovlasnika i robova, pravednika i ljudi bez imalo morala. U moru tih kontrasta posebno iskaču 2 primjera.
Prvi se odnosi na nekadašnjeg vođu robova koji je bio pacifist i zalagao se za mirno rješenje njihovih problema te novog vođu koji želi pokrenuti oružanu revoluciju i tako se izboriti za prava svojih ljudi.Drugi istaknuti kontrast u ovoj epizodi odnosi se na Magdalenu i njezinog brata robovlasnika. Ona se u potpunosti protivi držanju robova i želi da ih se oslobodi, ali nema pravo glasa, jer njezin brat vodi cijeli posao.
Strip ima zanimljiv kraj koji definitivno šalje poruku. Osim toga što pokazuje da ljubav Loba prema njegovoj ženi nema granica, daje i veliku povijesnu pouku. Nakon mnogo mrtvih s obije strane i puno prolivene krvi, sviće nova zora. Zora u kojoj žene crne kože moraju prati stube gradske vijećnice. Ali ovoga im se puta pridružuje i jedna bjelkinja. I to robovlasnikova sestra. Možda će sve krenuti nabolje.Što se tiče cijele odiseje, razvija se u dobrom smjeru. Green i Zagor su se skoro susreli i potjera se nastavlja dalje.
Ovo je pravo malo epsko remek djelo s puno emotivnih događaja čija priča i scenarij dobivaju čiste desetke. Crtež Della Monice je standardno odličan, ali dobiva 8 iz jednostavnog razloga. Kasnije je postao još bolji i smatram da ne bi bilo pravedno ovaj rad vrednovati isto kao i Della Monicin rad na epizodama s Vampirima koje slijede nakon povratka u Darkwood. Naslovnice su solidne, dobit će sedmicu.Naš put se nastavlja dublje u Brazil, lagano odlazimo prema Sertau...
Sertao
Južnoamerička odiseja se nastavlja i nakon što su sudjelovali u krvavoj pobuni robova, naši prijatelji traže malo mira. Otprativši Loba i njegovu Kismeth na imanje u Sertau, opet su upali u nevolju. Ništa od odmora, idemo u novu akciju.
Prije nego komentiram epizodu, moram istaknuti malu zamjerku koju je primijetio i recenzent. Green i Yambo ovdje ne igraju nikakvu, pa ni najmanju ulogu. Djeluje kao da su na silu ubačeni da bi Zagor imao razlog za lutanje po Južnoj Americi. Ono što želim reći je:
Žezlo Tin-Hinan - Green igra važnu ulogu i jedan je od protagonista, njegova izdaja pokreće cijelu odiseju.
U kraljevstvu Cajuna - Green nema nikakvu ulogu, samo mali cameo u flashbackovima i kada se Zagor raspituje za njega u luci New Orleansa.
Panama - Greena uopće nema, samo saznajemo da putuje na drugi kraj Paname, prema Peruu.
Mumija s Anda - napokon se malo jače javlja Green, saznajemo neke okvirne informacije o njegovim planovima i namjeri da otkrije izgubljeno znanje stare Atlantide.
Zeleni labirint - uopće nema ni spomena Greenu, osim u 3 kadra flashbacka.
Ratnice - nema Greena, samo od Amazonki saznajemo kuda je otprilike krenuo.
Vjetrovi pobune - Zagor i Green se skoro susreću, ali im je zasmetalo sunce. Green se sastaje s prijateljem iz školskih dana.
Sertao - uopće nema ni spomena Greenu
Dakle, u dosadašnjem djelu JA odiseje, Green ima važniju ulogu u samo 3 epizode. Već kad su morali odabrati Greena za centralni motiv i razlog putovanja, mogli su ili ubacivati ga malo češće, ili učiniti da ga Zagor uhvati ranije i da onda možda i zajedno putuju Južnom Amerikom. Ovako, to izgleda prilično otegnuto. Zamislite samo da je tijekom cijele Sjevernoameričke odiseje Zagor samo lovio Nata Murda...
Fokusirajmo se sada na ovu epizodu. Sertao, Brazil, prva polovica 19. stoljeća. Ovim područjem bjesni rat između lokalne vojske i bandita Cangaceirosa. Naravno, vojska samo radi svoj posao, ali vodi ju korumpirani zapovjednik koji samo želi iskorijeniti sve Cangaceirose. Na drugoj strani, Cangaceirosi su banditi robinhoodovskih osobina. Bore se protiv vojske, s ciljem da olakšaju život lokalnim siromašnim ljudima. U toj sveopćoj gužvi "sivih" likova, dolazi do brojnih pucnjava i borbi, te jedne bolne izdaje.
Također, od likova moram posebno istaknuti Lucasa de Feiru koji je, unatoč tome što je bandit, također i pravedan čovjek koji želi pomoći ugnjetavanim ljudima. Sjajan sivo okarakterizirani lik koji "pleše" na granici između dobra i zla.
Nakon završetka akcije, od pukovnika čijeg se imena nikako ne mogu sjetiti, Zagor i Chico dobivaju obećanje da će pomoću tajnih službi vojska pokušati iskopati neke informacije o Greenu i njegovim planovima. E, da sjetih se, Gaudencio, ili tako nekako (:-)(-:)
Ovo nije priča s jakim kontinuitetom, nastavlja se na prethodnu epizodu i u nekim segmentima joj jako sliči, možda i previše. Ovo je zapravo, samo solidan filer pun akcije za malo pokraćivanja vremena. Zabavna je i zato priča i scenarij dobivaju osmice. Bisijev crtež je na visokom nivou, Zagor i Chico izgledaju malo netipično, ali dobro. Krajolici su solidno nacrtani, ali povremeno prazni. Zbog ove male zamjerke, dobit će devetku. Naslovnice su osrednje, druga ima prilično dobru atmosferu, ali Zagor nije najbolje nacrtan. Prva je čudno postavljena, izgleda kao da su se Zagor i onaj bandit utrkivali do kaktusa te da je Zagor, shvativši da gubi u utrci, odalamio bandita sjekirom i rekao: "E nećeš, razbojniče". Šalu na stranu, solidna epizoda koja je poslužila kao zabavni filer između 2 remek-djela.
Izgubljeni svijet
Sjajna, inovativna priča za Zagora, iako je koncept "izgubljene civilizacije" već veoma često korišten. Jako dobra priča ispunjena avanturom bez previše nepotrebnog dijaloga koja se čita u jednom dahu. Sve to prati maestralan, doktorski crtež Michelea Rubinija. Čitao sam priču u Bonelli formatu i u A4 formatu i moram reći da je ovo čista umjetnost; Rubini je majstorski oslikao krajolik Južne Amerike, praljude, dinosaure i ostale elemente. Naslovnice bi, uz dužno poštovanje Maestru Ferriju mogle biti i malo bolje, ali ipak su sjajne ako uzmemo u obzir da ih je crtao čovjek poodmakle dobi. Fabula priče je kratka i jasna; Zagor i Chico slijede trag Dextera Greena u prašumu Južne Amerike. Tamo nailaze na visoravan nastanjenu dvama plemenima praljudi i dinosaurima. Iako je priča gotovo odlična, imam jednu malu zamjerku, a to je jako zbrzani kraj. Zamislite samo da je Boselli osmislio, a Rubini oslikao neki epskiji završetak. Ipak, ova strip, sve u svemu, ulazi u mojih top 10.
P.s. Vratite nam Rubinija na Zagora, dat ćemo vam Mangiattinija, Laurentija i oba brata Cassaro da crtaju Texa.
Sudnji dan
Ne znam zašto su neki ljudi bili razočarani JA odisejom. Većina priča u njoj može komotno ući u top 100 najboljih epizoda serijala. (Osim možda Sjemena zla, Cajuna, Paname, Zelenog labirinta i Ratnica). Ipak, ostale epizode su sjajne. Tako i ova. Prvi puta sam ju pročitao nakon njenog prvog izlaska, odnosno neposredno nakon Izgubljenog svijeta. Moram reći kako sam tada bio istinski razočaran. Nakon maestralnog Rubinija, usljedili su "obični" Verni i Sedioli. U početku mi je izgledala predugo i otegnuto s previše priče.
Ipak, na drugo čitanje je maestralna. Na početku se susrećemo s starim prijateljima: glumačkim družinom Deplano y Matamoros. Zbog njih, naši prijatelji moraju promijeniti prvotni plan putovanja. Naime, napadaju ih banditi i Zagor odlučuje otpratiti družinu u čileanski grad Concepcion, niti ne sluteći što će ih gamo dočekati. To bi mogao biti i kraj prvog djela ove priče koju možemo promatrati kao dvodjelnu.
Drugi dio počinje proročanstvom lokalnog fratra, Tomasa Nuneza. On predviđa katastrofu za Concepcion. Za sve to krivi lokalnog guvernera kojeg smatra bezbožnikom. Proročanstvo se uskoro ispunjava pred očima Zagora i Chica, ali i još jedne stvarne povijesne ličnosti koja je uistinu boravila u Čileu u ono vrijeme. To je Charles Darwin koji ploveći na brodu kapetana Fitzroya piše svoja znanstvena istraživanja.
Radnja dalje teče na predvidiv način. Iako nitko baš ne vjeruje da će se Apokalipsa dogoditi, ona se događa. Strašan potres izaziva veliki tsunami koji potapa Concepcion i uzima brojne živote te stvara veliku materijalnu štetu. Zagor se tada mora boriti s prirodom, banditima koji su se vratili i pobješnjelim sljedbenicima oca Thomasa. Na kraju ipak pobjeđuje i može nastaviti svoju potjeru za Greenom.
Priča je veoma dobra i uzbudljiva, puna događaja i epskih trenutaka. U nekim je trenucima malo preotegnuta i zato dobiva devetku. Scenarij je prilično dobar, brojevi uspijevaju svaki put završiti napeto, ali zbog nekih nepotrebnih dijaloga i gotovo nikakve povezanosti s lovom na Dextera Greena, dobiva osmicu. Crtež je dobar, klasičan, ali teško se priviknuti na njega i njegovu "običnost", nakon pročitane Rubinijeve majstorije. 8/10. Prva naslovnica je dobra, ima netipičnu kompoziciju, druga je prilično bezvezna i djeluje kao prizor iz neke kazališne predstave, ipak treća podiže dojam maestralnom perspektivom i svojom netipičnošću. Dajem im devetku.
Veoma dobra epizoda koja bi ostavila još i bolji dojam da nije došla na red neposredno nakon Izgubljenog svijeta
Pod južnim nebom
Zagor nastavlja potjeru za Greenom nakon što saznaje da odlazi prema Punta Arenasu, najjužnijoj naseljenoj točki na svijetu. Ipak, putujući na brodu Marilena, dolazi do turbulencija koje nas izbacuju na obale Patagonije. Patagonija; vruć, nemilosrdan i gotovo pust kraj ispunjen samo kamenjem. Na tom se području odvija i jedan od najpoznatijih Texovih giganata. Ipak, ovo nažalost nije ni na približnom nivou texonea, ali je zabavno.
Otkrivamo kako prema legendama, u Patagoniji žive gigantski Indijanci. Ipak ubrzo uviđamo da je to samo maštovita taktika izviđanja gdje se dvojica Indijanaca penju jedan na drugog radi boljeg pogleda. U Indijanskom selu dolazi do velikih problema. Poglavičina kći je oteta od strane kapetana i Zagor obećaje da će ju osloboditi i vratiti u selo. Ipak, poglavica uzima Chica kao taoca i Zagor počinje napetu utrku s vremenom.
U međuvremenu nam Mignacco daje fragmente iz Herzogovih sjećanja. Nekada je bio prijatelj sa Sloanom, čovjekom koji ga je u najtežem trenutku izdao i oteo mu djevojku i dijamante. Ipak, Herzog zna da ga može prepoznati po propucanom uhu. S otetom Indijankom Herzog odlazi u potragu za bivšim prijateljem koji se povukao u pustinjački život.
Ubrzo saznajemo nešto šokantno. Djevojka zbog koje su se odvili nemili događaji izgleda poput poglavičine kćeri. Ipak, to nije ona. Herzog umire, a njegova desna ruka ostaje živjeti u planinama zajedno sa Sudbinom. Kapetanstvo nad brodom preuzima kormilar Hilario s kojim će naši prijatelji nastaviti putovanje sve do kraja JA odiseje, u iduće 2 avanture.
Priča i scenarij su prilično dobri: uzbudljiva akcija i korisni flashbackovi koji čak i daju doprinos radnji su nešto što ne viđamo uvijek. Imamo zanimljiva mjesta radnje: more, šume, pustinje, ledenjaci itd. Također, uzbudljiv je i segment svojevrsne utrke s vremenom. Ipak, opet se ne događa ništa vezano uz centralni motiv odiseje. Zbog toga osmica za priču i scenarij. Crtež je solidan, ali grijeh je što ovu epizodu u sjajnom ambijentu Patagonije nije crtao neki bolji crtač. Sedmica. Naslovnice su čisto okej.
Ognjena zemlja
Burattini je ovdje napisao živu majstoriju. Zagor i Chico s posadom Marilene stižu na kraj svijeta, i to doslovno. Stigli smo u Ognjenu zemlju i po prvi puta vidjeli pingvine. Chico ne bi bio Chico da nije pitao Hilaria, novog kapetana Marilene, jesu li pingvini jestivi. Tada, događa se nešto neočekivano. Napokon se odvija susret koji smo čekali prethodnih 35 brojeva.
Zagor i Green, oči u oči. Ipak, finalni obračun mora čekati Bosellijevu Antarktiku, ovdje se sve svelo na 2 udarca jer je Lambert, agent Drugdje koji prati Greena na ekspediciji uspavao Zagora kloroformom. Tu nam Burattini pokazuje i koliko je Zagor jak. Pod utjecajem kloroforma ipak uspijeva opaliti 2 udarca Lambertu. Uskoro saznajemo da se vratio jedan od starih prijatelja. Elvin Fishbourne iz maksija sa saonicama.
Upravo on oslobađa Zagora iz zarobljeništva na Enduranceu, brodu kojim Green ide prema Antarktici. Zatim na prevaru izbavlja Zagora iz broda i vraća ga na Marilenu. Ipak, kada se činilo da bismo mogli dobiti epilog i uhvatiti Greena, dolazi do šokantnog preokreta. Iz lokalne kaznionice bježi nekoliko krvoločnih zarobljenika. (Jedan od njih je Srbin). Oni upadaju na brod i prisiljavaju posadu da krene potpuno drugom rutom od planirane. Finale je odgođeno, barem za sada.
Zagor se uskoro budi i kipi od bjesa kada saznaje da je brod otišao potpuno drugom rutom. Naime, odbjegli zatvorenici planiraju proći Magellenovim prolazom, u slobodu. Tada završavamo u Ognjenoj zemlji. Susrećemo se s lokalnim plemenima, od kojih je jedno ljudoždersko. Ubrzo upoznajemo i neke zanimljive povijesne ličnosti. Mlade Indijance koji su završili u Engleskoj i tamo se "civilizirali". Ipak, jedan je ostao divljak i počeo je s ubijanjem i pljačkanjem nakon povratka kući.
Nakon rješavanja sukoba s Indijancima i pouke da nasilno nametanje kulture nije dobro, možemo nastaviti lov na Greena. Ipak, ništa od završetka odiseje u ovoj epizodi. Greenov brod je već krenuo i izgleda da će se finale odigrati doslovce na samom kraju svijeta. Idemo na Antarktiku.
Burattini je ovdje razvalio. Nema nepotrebnog objašnjavanja, nema praznog hoda, samo akcija, akcija i akcija. Imamo odlično paralelno razvijanje više radnji i nastavak potjere za Greenom. Priča dobiva desetku. Za scenarij ide devetka jer su neki elementi u njemu malo nelogični i šteta je što veći naglasak nije stavljen na neistraženu divljinu Ognjene Zemlje. Crtež je maestralan, šteta što Prisco više ne radi na Zagoru, baš šteta... Naslovnice su maestralne i atmosferične. Posebno mi se sviđa druga s prelijepo obojanim morem i nebom.
A sada: veliko finale u carstvu leda. Idemo na Antarktiku!!!
Antarktika
Evo ga, kraj JA odiseje. Nakon duge avanture koja je počela u Darkwoodu, pa se nastavila u bazi Drugdje, pa zatim u Louisiani, Panami, Peruu, Amazoni, Bahiji, Sertau, Matto Grossu, Čileu, Patagoniji i Ognjenoj Zemlji, očekuje nas veliko finale na Antarktici.
Moram reći da sam očekivao više. Sve je počelo s nekim natuknicama o mogućem Zagorovom porijeklu s Atlantide, poznavanju drevnih jezika, predodređenom cilju da spasi svijet. Moglo se ovdje i malo zaokrenuti serijal i unijeti nešto potpuno novo, primjerice pokazati da je Zagor uistinu božanski poslanik i dati mu i neku malu nadnaravnu crtu. Ipak, ono što ostavlja posebno gorak okus su ove dvije stvari.
Prva: cijelih prethodnih 40-ak brojeva lovimo Greena po Južnoj Americi i čekamo neki veliki finalni sukob i rasplet. Očekivali smo da će na Antarktici doći do velike emotivne izmjene između Zagora i Greena, ali sve djeluje nekako šablonski i lišeno ikakvih emocija.
Druga: u prvoj epizodi odiseje dobili smo razne vizije iz Zagorove prošlosti. Zapitali smo se ima li u njoj nešto nadnaravno, željeli smo saznati kako je moguće da Zagor zna razne pradavne jezike. U raznim vizijama smo vidjeli da će Zagor morati spriječiti neku veliku prijetnju za cijeli svijet. Boselli me u ova 3 broja nije uspio uvjeriti da su oni Shayogani nekakva ozbiljna prijetnja. Oni su zapravo prikazani kao odmetnuti sluge nekakvih velikih atlantidskih gospodara. Zašto se nismo suočili s gospodarima?! Također, ovo je sve najavljivano kao kraj jedne epohe u Zagorovom svijetu. Ipak, nismo dobili nikakav definitivan kraj koji smo priželjkivali. Saznali smo da postoji mogućnost da se Richter ponovno vrati. (Možda bi bilo bolje da se vrati on, umjesto Hellingena po deseti put). Također, na samom kraju iduće epizode (Ferri ju crta), vidimo da znanstvenici u Drugdje zatvaraju nekakva atlantidska otkrića u jednu prostoriju u bazi. Dakle, nismo dobili nikakvo obećano zatvaranje narativne linije Atlantide, već još prostora za njen nastavak u budućnosti.
Ipak, nije sve tako loše. Prva dva nastavka ove epizode su sjajna s živopisnom i jezovitom atmosferom puste Antarktike. Vidimo nekakva stvorenja u mećavi i do samog kraja ne znamo što su ona. Stvorila se prava horor atmosfera. Također, uzbudljivo je otkrivanje hladnog krajolika i pronalazak baze. Nažalost, nakon ulaska u bazu, radnja gubi svaku, pa i najmanju napetost. Sve se pretvara u nekakvu jurnjavu i bježanje od čudovišta. Ostaje dojam da je ovako dobra lokacija ostala neiskorištena. Već kad Boselli voli i zna pisati duge priče, mogao je učiniti da se Richter pojavi u onoj bazi i osmisliti finalni sukob na još 2 broja. Ipak, što je tu je. Epizoda nije loša, ali ostavlja gorak okus...
Priča dobiva osmicu zbog izostanka neke veće epskosti koju sam već prokomentirao. Scenariju ide sedmica zbog toga što ostaje dojam da je sve moglo i moralo izgledati bolje i biti razriješeno na jači način. Za crtež ne mogu pronaći nikakvu zamjerku. Atmosfera je maestralna, Della Monica je odlično oslikao prazninu leda, užas snježnih mećava i napetost u bazi Atlantide. Također, moram spomenuti i to da odlično crta glavne i sporedne likove u stripu. Uz to, imao je nekoliko odličnih krupnih kadrova, poput onih planina koje se protežu na 2 stranice. Desetka. Naslovnice kao da prate priču, prve dvije su maestralne. (Na prvoj Zagor ima čudan položaj tijela, ali ostatak je odličan), ali je zato treća malo labava. Zagor izgleda kao da ga je zaštekalo u križima, ova ruka ostavlja lažan dojam da će se nešto dogoditi s Greenom, jedino je pozadina grada Atlantide odlična. Devetka.
Što reći na kraju? Očekivali smo nešto epsko, nešto od važnosti za cijeli serijal. To nismo dobili i Boselli je ostavio otvoren kraj s Richterom i bazom Drugdje koja je odlučila sačuvati tehnologiju s Atlantide. Nije loše, ali ostaje gorak okus. Nadajmo se samo da će idući sukob s Richterom biti i zadnji, kako se na bi pojavilo otezanje i šamranje mrtvog konja kao što je to slučaj s Hellingenom. Ipak, sve u svemu, JA saga me nije razočarala, zasigurno je moglo bolje, ali ajde. I ovo može proći.
Ostaje mi još samo Otok srebrnih lisica...
Gospodar otoka
Ovu epizodu sam iskoristio kao komentar cjelokupne odiseje koji ide ovako:
Kakva recenzija😱. Svaka čast recenzentu, ovo je doktorski rad.
JA Odiseja polako ide svome kraju. Vidjeli smo svašta i doživjeli brojne nevjerojatne avanture. Sve je krenulo u Darkwoodu, kada je Zagor počeo otkrivati davno zaboravljene djelove svoje prošlosti. Tada je sve počelo poprimati puno šire razmjere i morali smo se suočiti s negromantima i doktorom Richterom uspomoć Caina. Nakon što su poraženi, (hmmm, jesu li uopće poraženi), dogodilo se nešto neočekivano što je usmjerilo cijelu daljnju odiseju. Dexter Green je uzeo atlantidske dragulje, ostavio Zagora da umre i otputovao prema Južnoj Americi. Ipak, prije pravog putovanja, usljedila je usputna borba s Cajunima u Louisiani koja je, usput rečeno, trebala završiti u Maksiju. Kada smo porazili Cajune i njihov pokušaj stvaranja međunarodnog incidenta, uputili smo se na krajnju granicu Sjeverne i Južne Amerike. Stigosmo u Panamu i tamo su se odvile sjajne avanture u vidu borbi s lokalnim revolverašima i svojevrsne potrage za blagom. Upoznali smo kapetana Missiona i njegovu zajednicu ljudi. Napustivši Panamu, ukrcali smo se na brod za Peru u kojem smo uživali u živopisnom krajoliku, suočavali se s lokalnim moćnicima i susreli Barranca, novog gada u serijalu. Zagor se susreće sa Jacintom, ženom posebnih moći koja ga upućuje na sam vrh Andi. Tamo upoznajemo društvo čuvarica znanja Atlantide koje Zagoru daju kugle uspomoć kojih će pronaći njihove sestre u Amazonskoj prašumi. Nakon toga, usljedio je svojevrsni predah od starih civilizacija u Mignaccovoj priči koja nam je donijela susret s Indijancima glavosječama - Jivarosima i brojne lijepe Ferrijeve omaže Mister Nou. Ubrzo smo se vratili u potragu za Greenom, kada smo u Amazoniji pronašli Amazonke kojima se pridružila Marie Laveu. Vratio se i Barranco s misijom da uništi Amazonke. U konačnici, Zagor ipak sve riješava u svojem stilu i možda produžuje vrstu Amazonki. (Marie ga sumnjivo gleda na samom kraju stripa ;-)). Napustivši Amazonke, odlazimo dalje u Brazil i završavamo usred pobune robova. Nakon puno proljevene krvi i ponovnog susreta s Lobom, napuštamo Bahiu i odlazimo u Sertao, na malu dozu sukoba s lokalnom vojskom. Nastavivši svoje putovanje, dolazimo usred prašume, na visoravan gdje je vrijeme stalo. Sukobljavamo se s dinosaurima i praljudima u Rubinijevom remek-djelu. Zatim se spuštamo u Čile i svjedočimo jednoj od najvećih prirodnih katastrofa koje su ikada zadesile tu zemlju. Također, borimo se s nekakvim vjerskim fanaticima. Izvukavši živu glavu iz Čilea, naši prijatelji završavaju u Patagoniji gdje upoznaju posadu broda čiji kapetan ima velike probleme sakrivene u vlastitoj prošlosti. Nakon smrti kapetana, kormilar preuzima zapovjedništvo nad brodom i naši prijatelji nastavljaju putovanje sa njima. Ipak, kada se činilo da je razrješenje Odiseje jako blizu, lokalni zatvorenici su oteli brod i prisilili nas na neočekivano skretanje s puta. Ipak, na kraju stižemo u Punta Arenas, najjužniju stalno naseljenu točku svijeta. Tamo otkrivamo da je Dexterov brod netom otplovio. Finalni sukob se tako, odvija na drugom kontinentu. Na Antarktici konačno hvatamo Greena i sukobljavamo se s Atlantidskim čudovištima koja su predstavljala veliku prijetnju za cijeli svijet. Napokon uhvativši Greena, dolazimo i do ove epizode koja predstavlja svojevrsni epilog cijele odiseje.
Kao prvo, moram reći da mi baš i nije leglo što nam je trebalo 30 brojeva da od Darkwooda stignemo do Antarktike, a za put natrag nam treba samo jedna epizoda od 156 stranica. Mogli su komotno ubaciti još koju nevezanu pustolovinu na putu natrag. Šteta. Ovo je posljednja stanica na putovanju Južnom Amerikom i odvija se na Falklandskom otočju. U prologu saznajemo da su se svi uspješno vratili na brod i da je Green rastrgan unutarnjim demonima koji su ga natjerali na izdaju, ali da se oporavlja. Ipak, prije nego odemo kući, brod treba malo pokrpati pa se odmaramo na Falklandima. Tamo otkrivamo da nekakav ludi lik zvani Jethro želi ubiti mladu djevojku Moon jer ju smatra vješticom i usputno istrijebiti sve srebrne lisice na otoku. Na otoku se javlja sjajna atmosfera koja podsjeća na Darkwood, a Ferri briljira u mračnim scenama. Na samom kraju, nakon nekoliko akcijskih scena prožetih komedijom, dobivamo dramski rasplet u kojem saznajemo nešto od velike važnosti za Jethrov lik. Neću reći što točno (pročitajte epizodu :-)). Tada odiseja uistinu lagano završava, Green se vraća u normalu, a Zagor i Chico odlaze prema Norfolku. Ipak, imamo otvoreni završetak u kojem saznajemo da ima još Atlantidske tehnologije u bazi Drugdje. Evo ga, to je to. Što smo novoga dobili ovom odisejom? Paaa, ništa posebno, serijal se vraća u status quo i čeka nas zadnji sukob s Mortimerom. (Šalim se, naravno da će ga Burattini opet vratiti). Ipak dobili smo neke sjajne avanture koje ćemo moći ponovno čitati s užitkom, ali nema ništa od nekih toliko najavljivanih promjena u serijalu i otkrića vezanih uz Zagorovu prošlost. To je jedina zamjerka, ali ostalo je bilo jako dobro.
Priča i scenarij su solidni, nema tu puno filozofije, samo akcija i prolog i epilog koji su vezani uz JA Odiseju. Sedmice za jedno i drugo, nedostaje im "ono nešto" da bi bili bolje ocijenjeni. Crtež nije na nakoj majstorskoj razini, ali Ferri je pokazao da je i pod stare dane ostao majstor mračne atmosfere. Ma, dat ću mu desetku. Naslovnica koja se odnosi na ovu epizodu je stvarno maestralna, mračna i atmosferična. Crtež je dobio desetku temeljem čiste subjektivnosti, ali naslovnica je objektivno vrhunska.
Dostojan kraj sjajne odiseje.
Bilo je lijepo vidjeti Zagora i Chica na novom terenu, upoznali smo se s novim prijateljima, našli nove neprijatelje. Susreli smo mnoge povjesne ličnosti i spasili svijet od drevnog oružja s Atlantide. Krenuo sam u čitanje odiseje s prilično niskim očekivanjima i ostao sam pozitivno šokiran. Posebno me oduševio crtež na nekim epizodama, poput Izgubljenog svijeta, Ognjene zemlje, Vjetrovima pobune itd. Iako su neke epizode totalni fileri, bez ikakve veze s potjerom za Greenom, sjajno su se uklopile. Upoznali smo nove kulture i vidjeli neke predivne krajolike i prirodne znamenitosti. Za kraj mogu reći samo jedno veliko hvala Zagorovom staffu na ovome, a posebno maestru Ferriju koji je unatoč godinama crtao sjajne naslovnice i dao odličan doprinos cijeloj sagu. Boselli, Burattini, Mignacco, Rauch i Giusfredi su napisali odlične epizode u kojima su uspjeli održati Zagorov iskonski duh i u ovim novim, za njega nepoznatim krajevima. Nadam se sa će nas Zagor još dugo uveseljavati svojim avanturama, nevažno na kojem kontinentu.
|
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
Edited by - Qwertz on 22/02/2022 10:13:35 |
|
|
|
prop_ovednik
Senior Member
.jpg)
Croatia
1484 Posts
Member since 13/01/2008 |
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26834 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 22/02/2022 : 11:11:53
|
I meni je dobro leglo da se prisjetim sage.
Što se tiče statusa quo ono se i nastoji zadržati kod serijala koji idu u beskraj(unatoč raznim pokušajima da se nagovijesti promjena) upravo da bi serijal mogao ploviti i dalje utabanim stazama.
|
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
Hercule Poirot
stripovi.com suradnik
.jpg)
13996 Posts
Member since 28/11/2017 |
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 22/02/2022 : 20:27:37
|
quote:
Originally posted by Hercule Poirot
Pročitao sam tvoj komentar @Qwertz,svaka čast!
Hvala
|
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Ferri
Senior Member
Montenegro
1821 Posts
Member since 10/01/2004 |
Posted - 23/02/2022 : 06:26:45
|
Mislim da je Qwertz-ov post najduzi od nastanka foruma i jedan od najduzih u istoriji interneta.
Mislim da u svih mojih 1.700 postova od 2004 ne stoji ovoliko teksta.
Da je samo copy-past uradio zasluzuje svaku čast.
Ništa, pročitaću ga leti tokom godisnjeg odmora ako uspijem da vezem i bolovanje uz godisnji. |
Edited by - Ferri on 23/02/2022 06:30:11 |
|
|
|
jasa
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
3490 Posts
Member since 26/08/2005 |
Posted - 23/02/2022 : 11:19:56
|
Respekt za post :)
Već davno sam čitao sagu, ali ne čitavu, od onog što sam čitao, većina je bila dobra.
Žezlo Tin Hinan - jedan od najboljih Zagora uopšte 10/10
Mumija s Anda - jako zanimljiva priča s vrhunskim crtežom, super mi je da sam otkrio qipu kao način bilježenja 8/10
Izgubljeni svijet - možda nije neka spektakularna priča, ali kad se kombinuje s akcijom, crtežom i dinamikom, onda je to vrhunsko iskustvo, još se pojavljuje Kradljivac sjena - 9/10
Cunami u Čileu - jedna od najboljih ideja i potencijala, ali traljavo izvedeno, crtež bi više legao nekom drugom, možda Chiarola - 7/10
Kamena šuma - dobra ideja i potencijal, ali još traljavije izvedeno, crtež slabašan, ne volim samog Sediolija nikako - 5/10
Ognjena zemlja - meni jako zabavno i dobro, crtež vrhunski - 8/10
Antarktik - Bosellijevski, ali malo smor u odnosu na slične epske priče, ali i dalje zabavno - 8/10
|
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3463 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 23/02/2022 : 11:26:05
|
| Antarktik je čisti reprint Lovecraftovih Planina Ludila u kombinaciji sa Atlantidom - zabavno, ali zbrzano na kraju, što je čest problem kod ovakvih priča. |
|
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4529 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 23/02/2022 : 13:05:02
|
| Lijepo. Dao Si Si truda. Morati cu ponoviti odiseju, jer Mi neke epizode nisu ostale u pamcenju kao posebno dobre. Npr. Zezlo tin han Mi je ispario iz sjecanja.inace Tu skoro da nema losih epizoda, osim mozda onih amazonki, a i pecina s zmajevima je pomalo naporna. Izgubljeni svijet odlican pocetak , drugi dio Medutim los. |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 25/02/2022 : 14:32:43
|
quote:
Originally posted by adriano
Izgubljeni svijet odlican pocetak , drugi dio Medutim los.
Da, stvarno je šteta što nisu ubacili još nešto u epizodu. Npr. još koji fajt s dinosaurima pred sam kraj, da završimo sa stilom |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 04/03/2022 : 18:24:05
|
Nakon pročitane JA odiseje, odlučio sam pročitati i legendarnu Sjevernoameričku odiseju koja je svojevremeno spasila Zagora. Ovo su moji dojmovi:
Nestali istraživač:
Kao što je recenzent već konstatirao u svojoj sjajnoj recenziji, prije ove epizode Zagor je bio na rubu gašenja, ali je tada mladi i svježi scenarist Mauro Boselli pokrenuo pravu revoluciju i preporodio Zagora. Time je omogućio da naš omiljeni junak još i danas izlazi.
Sama je ova epizoda zapravo ta točka preokreta. Nakon bezidejnih avantura sa švercerima alkohola iz mjeseca u mjesec, scenaristima, crtačima i samom Zagoru je sigurno dodijalo stalno raditi isto. U toj je dosadi došlo vrijeme za godišnji sastanak trapera, ali vidi vraga, Rochasa nema. Gdje je nestao Rochas? Gdje se skriva on?
Doznajemo da je Rochas lovac na brodu koji traži mitski prolaz na sjeverozapad. Zagor odlazi u potragu za njim u društvu vjernog Chica te ekipe s broda Golden Baby. Moram reći da su mi se uvijek sviđale epizode na brodovima, a ova je najbolja od takvih. Imamo sve što ljubitelj stripa može poželjeti: avanturu, misteriju, brojne neočekivane preokrete, predivno dočarani Arktički krajolik i neočekivane negativce. Boselli je u ovom stripu predstavio i jednog od najboljih negativaca "nove generacije" - Nata Murda. Murdo je stvarno fascinantan lik koji je majstorski karakteriziran i nije onaj tipični negativac s kojima smo se susretali.
Crtež prerano preminulog Marcella je u ovom stripu predivan, ozbiljniji prikaz likova, sjajno oslikan krajolik, odličan prikaz emocija. To sve krasi crtež ove epizode koja je svakako jedna od najvažnijih epizoda u Zagorovoj povijesti.
Maestrove naslovnice su sjajne, a posebno prva, za broj 345 koja je postala jedna od onih "iconic" naslovnica u Zagorovom svijetu.
Također, za kraj moram reći da je ova epizoda sjajna, a sjajno je i sve ono što se dogodilo nakon nje, odnosno cijela sjevernoamerička odiseja koja uistinu sadržava sjajne priče jednu za drugom, uz samo nekoliko malo slabijih iznimaka. Nakon ove epizode usljedio je, za mene, drugi vrhunac Zagora jf epizodama poput Aljaske, Teksaških rendžera, Osvete vudu, Okršaja u Los Angelesu itd. Nadam se da će netko uskoro ponovno početi pisati ovakve vrhunske epizode.
Aljaska:
Eeee, da. To su bila vremena. Zagor je na kiosku koštao manje od 10 kuna, osmišljani su novi neprijatelji, a nisu vraćani neki prastari likovi, svaka nova epizoda donosila je uzbuđenje, sve se odvijalo na novim lokacijama, Laurenti je bio odličan, a iz mjeseca u mjesec smo dobivali sve bolje i bolje epizode.
Ipak, to se sada promijenilo. Ipak, prisjetimo se malo ove majstorije. Nakon sjajnog Nestalog istraživača, Nat Murdo otima mladu Anyu i bježi. Zagor ga, naravno, kreće uloviti i naplatiti mu njegova zlodjela. U tome mu pomaže i Akutan, kojeg smo također upoznali u prethodnoj epizodi. Ovdje stižemo na Aljasku i upoznajemo Ruse u koloniji Novi Arhangelsk koji vodi princ Rezanov.
Ipak, imamo i neprijatelje, to su Tlingiti. Lokalno pleme vođeno od strane Koyaka, pidivljalog luđaka koji želi samo jedno - krv. Uskoro dolazi do sveobuhvatnog rata između Rusa i Tlingita. Zagor ne može sve sam, pa mu se pridružuju Murdo (koji izigrava nekakvog pokajnika) i princ Rezanov sa svojim kozacima.
Nakon puno akcije i drame, naši prijatelji pobjeđuju nakon što je Honest Joe svojim topovima isprašio neprijatelje. Ipak, Murdo pokazuje svoje izdajničko lice i bježi. Anya se vraća kući, ali ne i Zagor koji ide u daljni lov na Murda.
Odlično napisana epizoda puna akcije, u zanimljivom krajoliku. Sama nam priča donosi dalnju afirmaciju Nata Murda kao gada i donosi nam veći motiv da ga uhvatimo. (Takvo nešto je nedostajalo kod Greena u JA odiseji). Scenarij je nepredvidiv i napet s puno nenadanih preokreta. Crtež je jako dobar, na momente vuče na Ferrija, ali navodi me da si postavim jedno pitanje. Koji se vrag dogodio Laurentiju??? Naslovnice su čisto okej, ništa spektakularno.
Zmajevi gusari:
Kakav majstor je Burattini bio u mladim danima!!
Naši junaci putujući brodom "North Star" nabasaju na zapaljeni i opljačkani brod. Tada, ne biste vjerovali, napadaju ih kineski gusari koji su zapalili i taj prvi brod. Nakon borbe koja je rezultirala brojnim žrtvama, naši junaci završavaju u zarobljeništvu gusara predvođenih čudovištem u ljudskom obličju, nemilosrdnim Žutim Zmajem.
Naravno, zarobljenici su mučeni i prijeti im duga, bolna i okrutna smrt. Tu na scenu stupa Zagor koji ih sve može izbaviti, ali pod jednim uvjetom. Prisiljen je otići na obližnji Otok gubavaca i ubiti Kineza koji poznaje puteve kojima se gusari služe u svojem ne baš poštenom radu.
Naravno, na kraju uspijeva ubiti Žutog Zmaja i osloboditi svoje prijatelje. Ako baš želite znati kako, pročitajte cijelu epizodu.
Priča je odlična, sviđa mi se to što je Zagor stavljen u podređeni položaj i prisiljen raditi kao neplaćeni plaćenik za Žutog Zmaja. Također, likovi su izvrsno okarakterizirani.
Scenarij je, također dobar, ali zbog toga što su neki njegovi segmenti već viđeni, dajem mu devetku.
Ferrijev crtež je odličan, maestralno osjenčan i akcijske scene su vrhunski prikazane.
Sjajnim naslovnicama dajem desetku.
Okršaj u Los Angelesu:
Stvarno mi je žao da nisam rođen deset-petnaest godina ranije. Mogu samo zamisliti kakav je osjećaj bio otići na kiosk kasnih 90-ih i vidjeti Zagora u ovom malo većem SD formatu. Također, čini mi se da je tada svaka epizoda donosila neko novo uzbuđenje i da tadašnja djeca nisu mogla dočekati čitanje novog nastavka. Kao što sam komentirao na jednom topicu u svaštari, danas je sve otišlo u krasni....muški spolni organ. Djeca u drugom osnovne više na kiosku ne kupuju stripove, nego cigarete, a ni novi broj Zagora nije toliko uzbuđenje kao nekad jer prelako otkrivamo spoilere i sadržaj budućih brojeva na internetu.
Razbojnici su ipak nastali u onom zlatnom dobu Zagora, usred spasonosnog preporoda uzrokovanog Bosellijevom i Burattinijevom odisejom po Sjevernoj Americi koja je donijela brojne nove avanture i novootkrivene krajeve za Zagora. Uz to, došli su i brojni fantastični novi crtači. Jedan od njih je i grafički autor ovog stripa. Sjajni Raffaele Della Monica. Odlično crta Zagora, Chica, sporedne likove i krajolike. Odličan i potpun crtač koji je na tragu Maestra Ferrija, ali ima i dašak vlastitog stila u crtežu.
Ovdje je Boselli napisao odličnu avanturu koja se uklapa u širu sliku potjere za Natom Murdom. Tražeći Murda, naši prijatelji dolaze u živopisnu i vruću Kaliforniju. I ne, pod "vruću" ne mislim isključivo na temperaturu. Imamo složenu situaciju s vojskom, običnim ljudima i okrutnom bandom koju vodi jedan od najvećih gadova s kojima se Zagor do sada imao priliku sresti. Naravno, to je Murdo. Naravno, moram spomenuti i obitelj Della Siera, odnosno Don Lopea i Ines koji su veoma zanimljivi i radnja se djelomično temelji i na njima. Tu je i mladi konjušar Rolando koji je zaljubljen u Ines
Murdo otima Ines i navlači na sebe Zagorov bijes, te na poslijetku ga to košta njegovog vlastitog života. Ili ipak ne?!
Vrhusnki strip s odličnom živopisnom atmosferom koji nam donosi pravi mali dašak vruće Kalifornije. Puno je akcije i nema puno praznog hoda i blesavih dijaloga koji bi otezali radnju.
Della Monicin crtež je briljantan, kao što sam rekao, njegov stil je na tragu Ferrijevog, ali ima i dašak individualnog stila. Definitivno najbolje crta Zagora i Chica od crtača nove generacije.
Naslovnice su jako dobre, nemam što zamjeriti.
7 gradova Cibole
Zagor nastavlja svoj put po Americi. Ovaj put u stilu Martina Misterije.
Naši prijatelji prilaze Dolinom Smrti i dolaze na teritorij Hopi Indijanaca. Tu se susreću sa znanstvenom ekspedicijim koju vodi guverner Sombra s ciljem da se obogati i postane predsjednik Meksika. Oni, naravno, otimaju šamana Hopija i njegovu kći. (Taj zaplet smo vidjeli već tisuću puta).
Naravno, Zagor kreće u misiju spašavanja. Ipak, Boselli je tu malo pretjerao i u nekim trenucima Zagoru dao sposobnosti u skladu sa Supermanovima. Pogledajte samo scenu s onim vodenim virom. Također, prvi put se susrećemo s Atlantidom i, između ostalih, 7 gradova Cibole su temelj za cijelu daljnju JA odiseju.
Uskoro krećemo na zabavnu avanturu po svih 7 gradova i suočavamo se s brojnim smrtonosnim situacijama. Posebno su dobre one scene s virom. Također, Boselli nam daje zanimljiv hint na Texa Willera.
Chiarollin crtež je ovdje bio prilično dobar za debitanta i pokazao je da će stilski odudarati od standardnih crtača.
Naslovnice bi bile fantastične da netko (možda Pepe :-)) nije prtljao po naslovnici za Konkvistadore.
Također, moram nadodati i to da je ovako trebala biti pisana i JA odiseja, sa više nezavisnih avantura. Ovdje nije forsirana neka zajednička nit za sve epizode i to je funkcioniralo veličanstveno dobro.
Vještica iz Sierre
Do sada najlošija epizoda Zagorove odiseje po Sjevernoj Americi, a opet dobra. Torricelli ovdje od jednostavne Ferrijeve kopije, lagano evoluira u svoj vlastiti stil. Radnja se nastavlja na prethodnu epizodu sa 7 gradova Cibole.
Uglavnom, Zagor u pratnji prijatelja odlazi u selo Navajo Indijanaca (a di je Tex😁), vratiti im svete ploče. Ipak, noću se događa nešto zastrašujuće. Konstantno ih napadaju ogromne zvijeri koje je na njih poslala vještica.
Na kraju, zvijeri su pobijeđene, vještica poražena i ploče su vraćene na svoje mjesto. Zabavna akcijska epizoda koja nam je poslužila kao mali predah između legendarnih avantura u 7 gradova Cibole i u Teksasu. Ništa spektakularno, ali svakako čitljivo i interesantno sa puno akcije.
Torricelli je jako dobar ovdje i lagano razvija svoj stil. Jako dobro prikazuje lica likova.
Od 3 naslovnice, samo se jedna odnosi na ovu priču. Izgleda čisto okej, ali mogla je biti i malo spektakularnija; sa onim zvjerima koje smo gledali kroz priču
Lagana i zabavna epizodica.
Krv Apača
Zanimljiv nastavak putovanja. Zagor i Chico završavaju u Meksiku gdje se susreću s Chicovom obitelji, preciznije sestrom, njenim mužem i djecom. Tamo se upliću u kompliciranu situaciju međusobne netrpeljivosti između Meksikanaca i Apača.
Strip je ispunjen napetošću te čestim i brojnim emotivnim situacijama. Odlično je oslikana neozvjesna i potencijalno krvava atmosfera u kojoj zapravo nema dobrih i loših. U ratu su svi gubitnici.
Ipak, Zagor ovdje ne pobjeđuje. Rat nije gotov, a Manuel, vođa Apača, je i dačje slobodan. Sukob je samo malo odgođen, ali nipošto gotov.
Cassarovi su ovdje bili sasvim solidni i gledljivi. Prilično su dobro prukazali atmosferu i likove.
Ferrijeve naslovnice su jako dobre, pogotovo druga. Ipak, na trećoj je malo zabrljao proporcije.
Izgubljeni rudnik
Genijalan nastavak putovanja po Americi. Boselli je napisao vrhunsko djelo prožeto avanturom i akcijskim scenama koje su u savršenom skladu sa laganim uvodom iz samog početka stripa.
Zagor i Chico šetajući vrućom i suhom pustinjom nailaze na grad Tortillas. U gradu nema nikoga zbog velike vrućine. Tražeći mjesto za odmor, nabasaju na 2 američka bandita - Gunnyja i Sharpa koji maltretiraju Pedra - lokalnog konjušara. Nakon što ih je naučio lekciju, oni se zaklinju na osvetu. Uskoro saznajemo dvije stvari iznimno važne za daljni nastavak priče.
Digging Bill se vratio i traži novo blago. Pedro, njegov konjušar, zapravo nije konjušar, već poglavica indijanskog plemena Quahadi Sivi Vuk. On otkriva Zagoru da su njegovu djecu oteli okrutni banditi Komančerosi. Od tog trenutka Boselli kreće razvijati dvije paralelene radnje: Digging Billovu potragu za blagom i borbu Sivog Vuka protiv komančera s ciljem da vrati otetu djecu.
Zatim se u radnju upliče još jedna strana - rendžeri. Hrabri ljudi koji se bore protiv Komančera i opasnih Indijanaca. Njihov vođa Adam Crane bio je na stupu za mučenje u logoru komančera, ali je stekao povjerenje prema Zagoru i Sivom Vuku nakon što su ga oslobodili.
Tada zajedničkim snagama pobjeđuju komančere i njihovog upečatljivog vođu El Diabla koji redovito citira biblijske stihove. Uskoro, nakon pobjede usljedile su dvije moćne scene. Zagor, Adam Crane i Sivi Vuk postaju krvna braća. Na taj način mržnja rendžera i Komanča prestaje. Također, Digging Bill napokon pronalazi pravo blago i uzima jednu zlatnu polugu sa sobom.
Priča i scenarij su vrhunski, radnja je napeta, zanimljiva i nepredvidiva do samog kraja.
Andreuccijev crtež je fantastičan. Sjajno crta krajilike, likove i akcijske scene. Također, nacrtao je nekoliko briljantnih krupnih kadrova.
Naslovnice su odlične, osim prve koja je malo čudnjikava.
Moderni klasik Zagorovog serijala.
Svratište obješenih
Krasna, netipična i atmosferična naslovnica iza sebe krije veoma dobru priču. Ovo je kao nekakva pauza između dvije maestralne priče, ali moram reći da je bolja od nekih "ozbiljnih" koje dobivamo danas.
Ferrijev crtež je na standardno visokoj razini, mračan i s odličnim prikazom likova. Znam da je ovo trebao crtati Donatelli, ali smatram da bi upropastio solidnu priču svojim crtežom.
Govoreći o solidnoj priči, red je da napomenem o čemu se ovdje radi. Radi se o direktnom nastavku prethodne epizodr. Zagor, Chico i Digging Bill odlučuju prenoćiti u svratištu, nakon iscrpljujućeg puta i oluje koja se opasno približava.
Svrstište je iznimno atmosferično i u njemu ima nešto jezovito. Uskoro upoznajemo glumačku družinu Deplano y Matramones, te radnja postaje malo opuštenija, posebno s Chicovim ljubavnim prizorima.
Sve u svemu, ovo nije loše, ali bilo je puno boljih stripova. Na samo 96 stranica baš i nema puno prostora za neki grandiozan zaplet. Ipak, čitljiva epizoda s dobrim crtežom i lažnim horor elementima.
Naslovnica mi se sviđa jer je netipična i ima odličnu atmosferu
Osveta vudu:
Zagor, Chico i Digging Bill lutajući Amerikom nakon pistolovina u Teksasu dolaze i u Louisianu. Na delti Missisipija događaju se čudne stvari. Mrtvi ustaju iz grobova, živi ljudi završavaju pokopani, vještice kuju planove protiv bogataša, sve to i još više možete vidjeti u ovoj sjajnoj epizodi punoj akcije.
Nakon jezovitog prologa na groblju, vidimo naše prijatelje kako traže zaklon od proloma oblaka koji ih je na putu zahvatio. Ulaze u nekakvu kućicu i tamo upoznaju zgodnu kockaricu Gambit koja bježi od ljutitih kartaša. Zagor ju spašava i obećaje joj privremenu pratnju. Tako ona i Chico odlaze na kartanje u luću Lasallea, lokalnog bogataša. Tamo upoznajemo Marie Laveau. Šarmantnu i misterioznu ženu damskog karkatera, crne kože i loših namjera.
Saznajemo da se Marie želi osvetiti Lasalleu za nerješene račune iz mladih dana tako što mu otima sina, ubija ga i pretvara u zombija. Zombiji i Valdinzi, sumnjivi likovi ulaze u vilu jedne večeri i teško otruju Zagora. Zagor pada u komu i svi misle da se desilo ono najgore. Smrt. Živ pokopan, Zagor se nalazi u teškoj situaciji, ali spašava ga Marie. On je prisiljen otići u nekakav svijet demona i tamo se suočiti s majstorom Carrefourom, demonom s kojim će se suočiti kasnije u Morskoj stravi u obliku Krakena. One borbe s demonima izgledaju kao neka akcijska video igra.
Zagor pobjeđuje i oslobađa se od okova. Čudovišta su pobjeđena, dolazi do akcijske potjere u močvari. Zagor spašava Gambit i možda dobija i nagradu za to ;-). Ipak, na kraju ga ona ostavlja, nakon što je čula njegov razgovor s Chicom.
Odlična, dinamična i akcijska priča koja će svoj nastavak dobiti u Morskoj stravi. Priča je ipak malo prebrza, oa ona i scenarij dobivaju devetke. Laurenti je ovdje još bio jako dobar i sjajno je crtao žene i zato njemu ide devetka. Prva naslovnica je odlična, druga katastrofalna, ipak, dobit će zbirnu sedmicu. Sjajan strip iz novog Zagorovog doba. Moderni klasik.
Pročitao sam ponovno, u sklopu čitanja cjelokupne SA odiseje, samo sam potvrdio dojam. Odlična epizoda.
Liberty Sam:
Odiseja po Sjevernoj Americi se nastavlja. Burattini i Ferri nam donose novu avanturu naših prijatelja na putu prema Darkwoodu.
Druga naslovnica je maestralna. Prva je, hmmmm, smješna. Pa, zar Liberty sam nije crnac?!
Uglavnom, osim malo slabijih naslovnica, nemam drugih većih zamjerki za strip. U ovoj epizodi Zagor i Chico susreću Liberty Sama, koji je živ i ipak nije poginuo u epizodi "Sloboda ili smrt". No, našao se u novoj nevolji. Prodaju ga kao roba na javnoj aukciji. Zagor ga spašava, ali to nije kraj ovoj avanturi.
Tada započinje napeta i emotivna akcija spašavanja robova sa plantaže s ciljem da ih se oslobodi i omogući im se povratak kući, u Afriku. Tu Liberty sam stupa pod svijetla pozornice i kao vođa svih robova gotovo preuzima ulogu protagonista i vodi radnju. Zagor je malo pao u drugi plan, ali to nužno i nije loša stvar.
Ipak, odigrao je važnu ulogu kod svjetionika i omogućio robovima da preuzmu kontrolu nad brodom i krenu kući. Pozdravljamo se sa Liberty samom, ali to nije bilo zbogom, već doviđenja. Vidjet ćemo ga opet u Africi za par godina.
Ferrijev crtež je odličan, likovi su dobro prikazani, akcijske scene su na visokom nivou. Divno.
Naslovnicama ide skupna sedmica. Druga je, kao što rekoh, maestralna, ali prva je bezvezna. Nebo u pozadini je potpuno bijelo, a i Liberty sam je valjda postao bijelac. Druga, već ima onu atmosferu koju je samo Ferri znao stvoriti.
Strah nad rijekom:
Skroz dobra epizoda. Zagor i Chico ponovno susreću Gambit. Ipak, ovo je neko novo okruženje za njih. Nalaze se na velikom luksuznom brodu koji na sebi ima i kockarnicu. Ima mnogo slojevitih likova, posebno moram istaknuti onog kockara.
Ipak, kako sve ne bi proteklo u ležernom tonu, Colombo u priču uvodi ubojicu koji se krije među brojnim putnicima na brodu. Baš volim takve polu-krimi stripove. Zapravo, ovo je gotovo čisti krimić koji prati većinu stereotipa toga žanra.
Ubojica je među likovima koji su izolirani na jednom mjestu (u ovom slučaju je to brod). Dogodi se ubojstvo jednog od likova. Raste napetost i otkrivamo da je ubojica među likovima. Također, sve žrtve povezuje jedna zajednička karakteristika, ili dodirna točka. ODRUBLJENE GLAVE!!!
Uskoro otkrivamo tko je za to odgovoran i imamo zanimljive retrospekcije s Ocem Rafaelom. Vraćamo se vječnom motivu osvete. Na kraju cijeli brod odleti u zrak, ali glavni likovi se spašavaju. Uz to, vrijedi i spomenuti interesantan odnos Zagora i Gambit koji nam pruža brojne intrigantne trenutke.
Moram nadodati da ćemo se s Indijancima glavosječama susresti ponovno, na jednom drugom kontinentu.
Crtež je prilično dobar, ali moram reći da Gambit nedostaje malo fizičke privlačnosti koju joj je u prošlim brojevima podario Laurenti. Ipak, stvorio je sasvim dobru atmosferu.
Naslovnice su solidne, ali ništa više od toga.
Indijanska zemlja:
Ne znam što predstavljaju ove naslovnice. Kao da su nacrtane za zalihu, u slučaju da im u SBE zatrebaju. Nemojte me krivo shvatiti, nisu loše, ali nimalo ne iskazuju bit epizode
Chiarolla ima svoj specifičan stil koji se mnogima, opravdano, ne sviđa jer stvarno odskače od svih klasičnih crtača na koje smo se navikli kroz godine čitanja Zagora. Ovdje je, ipak, jako dobar. Zna prikazati ovakve realistične događaje i stvarno vrhunski crta Indijance.
Ovdje važnu ulogu igra Satko, indijanski odvjetnik koji se bori za prava svojeg naroda. Pokazuje Zagoru da Indijanci nisu svuda jednako "zaštićeni" i da u većini Amerike ljude živo boli briga za njih. Između ostalog, upoznajemo se pobliže i sa tradicijom Cherokee Indijanaca.
- U nutrini svakog čovjeka se vodi bitka, kao borba izmedju dva vuka, u nutrini svakoga od nas. Jedan vuk predstavlja zlo: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...
Drugi vuk predstavlja dobro: predstavlja ono sto pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru.
Mali Indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih rijeci, te ga zapita:
- Koji vuk na kraju pobijedi?
Stari Cherokee odgovori sa smeškom na svojem starom licu:
- Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš...
Morao sam ovo iskopirati jer možda spada u top 10 citata koje sam ikada pročitao. Genijalno.
Temelj epizode jest borba Indijanaca za svoja prava i, naposlijetku, svoju egzistenciju. Ovdje vidimo i da se Zagorov serijal blago modernizirao i približio povijesnom tijeku događaja koji će svoju kulminaciju imati u prvom maksiju. Odlično je ovo lagano ubacivanje realizma u Zagorov svijet. Prikazuje nam sve događaje u ljudskijoj perspektivi koja nam je svakako bliža od raznih znanstveno-fantastičnih elemenata koje možemo zamisliti samo u najluđim maštarijama.
Vrlo dobro, šteta da nije sve to bilo malo pomnije razvijeno. Ipak, dobili smo i dostojan nastavak u vidu maestralnog maksija.
Usudio bih se reći da je ova odiseja spasila Zagora. Vjerojatno bi bio ugašen da je Toninelli nastavio s onim konceptom kratkih priča o švercerima alkohola. Ovdje je konačno stvoren jači kontinuitet u serijalu. Dobili smo temelj za brojne iduće avanture, pa i cijele odiseje. Genijalno.
Jedva čekam skupiti cijelu ovu odiseju u izdanju extra Zagora.
|
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
Edited by - Qwertz on 04/03/2022 18:51:58 |
|
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4529 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 04/03/2022 : 21:36:02
|
| Zasto svi svrsavaju na Tog nestalog istrazivaca i 7 gradova cibole Mi nikad nije bilo jasno. Jos manje Mi je jasna histerija oko demona Ludila. Newfoundland Mi je bolji od famoznog nestalog istrazivaca, Ali vjerojatno nije izbacen u pravo vrijeme |
|
|
|
Ivan Liverpool
stripovi.com suradnik
Croatia
2322 Posts
Member since 10/04/2021 |
Posted - 04/03/2022 : 21:52:48
|
Histerija oko "Demona ludila" ni meni nije jasna. Prica je uzasno konfuzna i po meni jednostavno ne pase Zagorovom serijalu. Ako Sclaviju takve stvari mogu prolaziti na Dylan Dogu (iako osobno ni tamo ne volim kad budu prekonfuzne price i neke premisaone), ne znaci da moze i na Zagoru. Tako da i ja se cudim sto ta epizoda tako visoko kotira kod drugih.
Dok s "Nestalim istrazivacem" pocinje neko novo doba Zagora, price su slozenije, bas se vidi napredak koji je bas negdje oko te epizode i zapoceo. Ova SA saga je i meni osobno veoma draga. |
"Losing is not my enemy. Fear of losing is my enemy." |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 04/03/2022 : 22:02:56
|
quote:
Originally posted by adriano
Zasto svi svrsavaju na Tog nestalog istrazivaca i 7 gradova cibole Mi nikad nije bilo jasno. Jos manje Mi je jasna histerija oko demona Ludila. Newfoundland Mi je bolji od famoznog nestalog istrazivaca, Ali vjerojatno nije izbacen u pravo vrijeme
Nestali istraživač mi je stvarno genijalan, ali sa 7 gradova Cibole ni ja baš nisam bio preoduševljen. |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 30/05/2022 : 11:33:00
|
| Čitanje afričke odiseje usljedilo je nakon pročitane sjevernoameričke, pa bi uskoro mogao uslijediti neki komentarčić na nju. |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 30/05/2022 : 11:44:38
|
Pročitah i Afričku odiseju, ali sam zaboravio ostaviti generalni komentar. Evo ga sada, s malim zakašnjenjem.
Bijeg u slobodu:
Posljednji Pepeov rad. Šteta što je umro tako mlad. Ovu epizodu prokomentirati ću sad. Zagor susreće robove koji, bježeći od gospodara, osjećaju strah i glad. Ne treba posebno napominjati da je njihov gazda gad koji ne plaća njihov rad.
Nakon malo rime, više nema zime. Pitate se o čemu se radi? Sada ću se pozabaviti time. Za robove ima jedna nada, da ukrcaju se na brod koji vodi tamo gdje sloboda vlada.
Zagor sada, robovima pomaže i metode razne slaže kako bi oslobodio ljude s plantaže i na slikovit način gazdi kaže da za njega principi jednakosti svih ljudi vrijede i važe. A kada to kaže, on ne laže i spreman je da svojom sjekirom sve to dokaže.
Ono što ovdje u oko bode, je da Zagor ne bira sredstva donošenja slobode. Hladnokrvno ubija i kolje, kako bi robovima bilo bolje. Ipak, nije to samo snaga volje, tu je i sjekira koja žrtve ne bira.
Najgora strana ovog stripa je predvidivost najgoreg tipa. Mislim da smo svi znali za koga bismo navijali, a koga mrzili. Odmah smo na početku zamislili kako bismo epizodu završili i bijaše tako. Epilog pogodili smo lako i, nažalost, to je tako.
Pokojni nam je Pepe podario brojne vinjete i kadrove lijepe. Dobro je nacrtao likove i akciju, ali nažalost nacrtao je tu svoju priču posljednju.
Za naslovnice, kao uvijek (ili barem često), pobrinuo se neprežaljeni Maestro. Odlično su nacrtane i dobro obojane, nemam drugog izbora nego da, na temelju divnih nacrtanih prizora, moja ocjena bude čista desetka.
Dobra epizoda, pročitao sam je s guštom, pročitajte ju i vi, nećete pogriješiti.
Odredište Afrika:
Je li naš jadni Digging Bill ikada stvarno dobio blago na kraju stripa, osim u Teksaškim rendžerima kad je uspio zadržati jednu zlatnu polugu? Ovo je baš dobra epizoda. Prvo Bill izvlači nekog bivšeg gusara iz zatvora, pa objave tjeralicu za njim, pa je Zagor vidi, pa krene otkriti u kakve se to nevolje naš omiljeni tragač za blagom ovaj put uvalio. Na kraju, završavamo u Africi.
It's gonna take a lot to drag me away from you,
there's nothing than a hundred men or more could ever do.
I bless the rains down in Africa,
it's gonna take some time to do the things we never had...
Ako ikad avionom budem letio u Afriku i na aerodromu ne bude svirala ova pjesma, bit ću duboko razočaran. Afrika, misteriozni, živopisni i vrući kontinent iz kojega je život krenuo. Bilo je pitanje vremena kada će scenaristi poslati Duha sa Sjekirom u koljevku svijeta.
Sama epizoda je vrlo dobra s dosta akcije i zabavnih djelova. Burattini nije baš previše dosađivao s nepotrebnim tekstom, pa je sve ispalo prilično dinamično, pogotovo više paralelnih radnji koje se jako dobro razvijaju i mnogo likova koji kvalitetno doprinose radnji. Na trenutke djeluje kao da je epizodu napisao Boselli. Hehe, gorit ću u paklu. Jedino je kraj ispao malo prezbrzano i naglo.
Chiarolla je ovo vrlo lijepo nacrtao i definitivno mu ova afrička epizoda spada među bolje radove. Jedino povremeno malo lošije nacrta glavne likove. (Nisam imao pojma da mu je ovo tek četvrti rad).
Naslovnice su sjajne. Ferri je ovdje baš bio u elementu i zaredao je 3 vrhunske ilustracije. Iako su sve sjajne, moram istaknuti drugu koja ima dobru napetu noćnu atmosferu.
Muy bien
Povratak Caina:
Jako lijepa recenzija za jako lijepu priču koja je izašla kao dio afričke odiseje. Vraća se Andrew Cain koji je, zaista, jedan od najbolje kreiranih spirednih likova u Zagoru. Ne mogu se oteti dojmu da bi njegov solo serijal bio vrhunska ideja (kada bi epizode crtali kvalitetni crtači poput Andreuccija, Frisende, Prisca, Rubinija, Ville i slično. A ne ovi talenti poput Mangiantinija, Cassarovih, Laurentija, Dall'Agnola...). Zaista bih volio vidjeti nekakav akcijsko-avanturistički strip s elementima nadnaravnog horora s Andrewom Cainom kao protagonistom.
Ipak, ovdje je njegov lik malo blaže okarakteriziran u odnosu na onog hladnokrvnog fanatika s kojim smo se susreli i, možda, sprijateljii u Morskoj stravi. Dok je ondje samo mahao svojim mačem i redao biblijske citate, što je bilo prilično frajerski, moram priznati, ovdje je malo umjereniji i otvoreniji ka suradnji prema Zagoru s kojim se ponovno suočava s brojnim čudovištima. Ipak, ovaj put ne borimo se protiv nekog tamo barunčića. Ovdje su nam protivnici strašni afrički moćni vračevi poznati kao i negromanti iz Kusha.
Kao što možete pretpostaviti, priča puca od akcije. Ali, to nije sve, imamo i jako dobru mračnu i jezivitu atmosferu kojoj najviše doprinose likovi negormanata, živih mrtvaca i pustih pustinjskih područja te jezovitih grobnica. Uz to, scene one borbe u utvrdi su genijalne.
Andreuccijev crtež je maestralan. Gotovo je besprijekoran i zaista je razvalio crtajući ovaj strip. Akcijske scene su na visokom nivou, atmosfera također. Ma, sjajno.
Prva i druga naslovnica su vrh vrhova, a treća je malo čudno složena.
Sve u svemu, maestralno. Trebao bi netko objaviti sve 3 epizode s Cainom u jednom stripu na 600-tinjak stranica. Bilo bi to vrhunski.
Kraljica mrtvog grada:
Laurenti je kao stvoren za crtanje epizoda s Marie Laveau. Čim se njezin lik pojavi u stripu, kvaliteta njegovog crteža poraste za 40%.
Sama epizoda je neloša. Nastavlja se putovanje po Africi. Zagor, Chico i Digging Bill traže Jacquesa Lassallea, ali pronalaze Marie Laveu koja je opasnija nego ikad. Ovdje nije samo neka vudu vještica koja se služi drogom i (možda) drugim atributima za ispunjenje vlastitih ciljeva. Ovdje je podignuta na razinu kraljice Songhaya, nekakvog misterioznog prastarog grada.
Ovdje Boselli piše jako dobru priču koja je miks avanture, akcije, misterije, horora i fikcije vezane uz izgubljene civilizacije. Zagor se po prvi put povezuje s likom nekakvog afričkog junaka Damballaha. Ta mi se narativna linija baš dopala i nije mi jasno zašto se nešto oko nje nije učinilo tijekom JA odiseje.
Sviđa mi se i dinamika ove epizode jer praktički započinje na prvoj stranici i ne usporava do samog kraja. Stalno se nešto događa i to je stvarno super stvar.
Laurenti je ovdje iznenađujuće dobar. Prikaz žena mu je definitivno jača strana, ali dobro je prikazao i akcijske scene u stripu te je ostvario jako dobru atmosferu.
Naslovnice su jako dobre, jedino mi se ne sviđa Zagorova poza na naslovnici 423. Izgleda kao da se upišao u gaće. Ipak, to je jedina mana, ostatak je perfektan.
Lijepa epizoda👍👍👍
Zemlja slobode:
Dobra realistična epizoda s dosta akcije usprkos malom broju stranica. Tema je dosta interesantna. Zagor se susreće s Rodriguesom Lobom koji stvara zaplet epizode. Naime, umjesto da svi lagano otplove kući, on i Latiffe su odlučili obaviti neko sitno krijumčarenje. Naravno, vojska ih je uhvatila u zločinu. Bježeći od vojske, naši prijatelji susreću Liberty Sama koji ih upoznaje s tragedijom koja očekuje njegov narod ako uskoro ne dobiju lijek protiv malarije.
Krećemo u akciju i potragu za lijekom, ali, kao što ste mogli pretpostaviti, ništa neće ići glatko, već će se naši prijatelji morati sukobiti s više neprijatelja. Priča nije najoriginalnija i na trenutke djeluje kao da je već viđena u nekim filmovima ili čak drugim stripovima, ali je definitivno zabavna. Super je i sretan kraj koji nas je dočekao.
Ferrijev crtež je gotovo perfektan, ali ne mogu dati desetku čisto iz razloga što je imao i boljih radova.
Naslovnice su vrlo dobre, jedino malo bode u oko što je na drugoj Zagor malo prevelik. Prva je, jednostavno, genijalna.
Solidna epizoda!
Veracruz:
Pravi klasični, akcijski, zabavni Zagor. Sve je puno nasilja i komedije vezane uz legendarnog Jima Gitaru za kojeg nikako da shvatim je li Zagorov prijatelj ili neprijatelj. Baš zabavno.
Jako je zanimljivo i mjesto radnje samog stripa, odnosno Veracruz. Prava je šteta što u priču nisu uključeni i neki Chicovi rođaci. Ipak, ima tu i emotivnih scena koje lijepo doprinose radnji stripa.
Pesceov crtež je solidan. Definitivno ima boljih crtača od njega, ali ima i gorih. Tako da, može proći.
Prva naslovnica mi je baš genijalna. Druga je malo slabija zbog čudne Zagorove face.
Sve u svemu, jako zabavna epizoda.
Zagor u Africi je definitivno bila jako dobra ideja te je bilo neizbježno da naše junake jednom put navede prema kolijevci ljudskog roda. Generalno sam jako zadovoljan dobrim miksom realističnih i fantastičnih epizoda i moj je ukupni dojam jako dobar te je bio gušt
pročitati ovu kratku, ali slatku odiseju po Africi.
|
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
Edited by - Qwertz on 30/05/2022 11:47:07 |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 30/05/2022 : 12:32:55
|
Prva, Nolittina Američka odiseja je, ipak, ona istinska odiseja koja je udarila temelj za sva ostala putovanja.
Američka odiseja:
Pa ovo je sjajno. Uopće ne znam što bih mogao prigovoriti. Jedna od najboljih Zagorovih priča ikada. Zlatno doba Ferrija i Nolitte uvelike je prisutno i u ovome avanturističkim djelu.
Ovdje imamo i avanturu dostojnu one originalne, Homerove odiseje. Naši prijatelji kreću na putovanje kroz cijelu Ameriku, niti ne sluteći kakve će ih opasnosti dočekati na putu. Ipak, prije svega imamo simpatičnu zajebancija Chica i Trampija koja je komični ripoff frulaša iz Hamelina. Nakon laganog uvoda, ukrcavamo se na brod koji naše junake vodi u neslućene avanture epskih razmjera.
Susreli su...paaa, svašta. Stvarno sve i svašta. Napetost se može rezati nožem nakon što nestanu neki od članova posade. Ali ipak, napetost prelazi u šok, kada otkriju divovske majmune s kojima se Zagor mora sukobiti. Nakon što je pobijedio njihovog vođu u dvoboju, Zagor je osigurao slobodu svojim drugovima.
Također, u stripu imamo i neke vrhunske scene u kojima dolazi do priviđenja i halicinacija nekih od likova. Zagor, tako ponovno susreće svoje roditelje.
Ovo je sjajna epizoda koja s pravom drži status klasika. Napeta priča i jako dobar scenarij dobivaju desetke. Ferriju ne mogu dati ništa drugo osim desetke za crtež, ali i za ove 2 legendarne naslovnice.
Čistokrvna avantura, maestralno. Bravo Nolitta, bravo Ferri!!!!
Sloboda ili smrt:
Pravi klasik Zagorovog serijala sa puno emocija i akcije. Odiseja po Americi se nastavlja i naši prijatelji, stigavši u Georgiu, upadaju usred nevjerojatnih spletki i komplikacija. Ubrzo završavaju na vješanju od kojih ih spašavaju vojnici kojima Zagor mora pomoći u lovu na Seminole.
Zagor, uvidjevši cjelokupnu situaciju, ubrzo mijenja stranu i odlučuje pomoći Seminolama i Liberty Samu u teškoj borbi koja će im donijeti slobodu. Ili smrt. Nažalost, epizoda završava tužno i lefendarni poglavica Seminola zvani Manetola gubi svoj život. Zaista tužna epizoda koja bi mi izmamila suzu na oko da mi emocije nisu odumrle :-).
Donatellijev crtež mi se, inače, sviđa đanje od Ferrijevog, ali ovdje je i on briljirao i prikazao sjajnu epizodu punu akcije i emocija. Bio je na nevjerojatno visokom nivou od početka do kraja.
Naslovnice su, jednostavno, genijalne. Jedna je bolja od druge.
Prava majstorija.
Vudu:
Iznimno zabavna epizoda smještena izvan običnih Darkwoodskih okvira. Ovoga puta završili smo na misterioznom Haitiju gdje se susrećemo sa jezovitim vuduom - običajom tamošnjih lokalnih "domorodaca".
Čini mi se da je ovo prvi put da u Zagorovom svijetu vidimo zombije koji zaista pružaju pregršt mogućnosti za kreiranje filmskih ili stripovskih scenarija. Ako ništa drugo, akcija je zagarantirana. Tako je i ovdje i Nolitta je napisao brojne akcijske dijelove u ovom stripu i zadržao ga je zanimljivim od početka do kraja.
Baš mi se svidio i dio s onim otetim sinom i njegovim ocem koji je u početku izgledao kao nekakav dobar čovjek, ali se pokazao kao pravi gad koji je samo želio naći način za zaustavljanje vudu običaja.
Bignottijev crtež je veoma dobar, na trenutke stvara genijalnu atmosferu. Ipak, ponekad mu crtež djeluje malo zbrzano i prezatamnjeno.
Prva i treća naslovnica su vrhunske, druga je malo slabija, ali i dalje sjajna. Ferri je ovdje bio u top formi.
Zlatno doba Zagora
Ocean:
Odlična recenzija za prekrasnu epizodu koja je definitivno klasik u pravom smislu te riječi. U priču su uključeni i Digging Bill i posada s Golden Baby. To garantira pravu avanturu, i dosta nam je i pruža. Iako ima gotovo 400 stranica, cijelo vrijeme je zabavna i nepredvidiva od početka do kraja.
Sviđa mi se zaplet u kojem je Digging Bill pod lažnim identitetom putuje s Fishlegovom posadom kako bi k'o fol našao tijelo pokojnog djeda i odveo ga u obiteljsku grobnicu. Naravno, stari nevaljalac ponovno traži blago i sve to je samo izlika za putovanje na Haiti.
Scenarij je stvarno perfektan i dobro balansira akciju, avanturu i komediju te je zaista gušt čitati ovakav sjajan strip. Nolitta ovdje pokazuje da je pravi majstor svojeg zanata i da je najbolji pisac Zagora ikada. Svi likovi su genijalno kreirani, a onaj Hammad je isto baš upečatljiv lik.
Ferrijev crtež je perfektan od prve do zadnje stranice i nema nikakvih većih zamjerki. Sjajno je prikazao sve likove, akcijske i dinamične scene. Također, kadriranje mu je predobro i baš je bilo gušt gledati njegov crtež na 400 stranica.
Naslovnice su genijalne. Divno su nacrtane i divno su obojane. Ipak, kada bih morao istaknuti jednu, istaknuo bih onu za Ocean koja je, jednostavno, genijalna.
Vrhunska epizoda. Jedna od najboljih.
Puerto Juarez:
Kratka epizodica koja je nastala samo za popunjavanje stripa do kraja, prije jubilarnog stotog broja. Brza i jednostavna radnja, imamo akciju i komediju, sve što možemi poželjeti. Chico ponovni bezuspješno pokušava otići u akciju zavođenja. Imamo puno likova u kraćim ulogama i veći broj podzapleta i preokreta.
Crtež je solidan, zaslužuje sedmicu. Priča i scenarij su solidni, kratki i bez puno gluposti i iz tog razloga dajem osmicu. Naslovnice nema, ali iz poštovanja prema Ferriju i brojnim maestralnim naslovnicama koje nam je pružio, dati ću desetku na neviđeno.
Moj prijatelj Jim Gitara
Baš čitam Zagore kronološkim redom. Svaka mi čast, organiziran sam kao prosječno okupljanje lokalnih pijanaca ispred marketa ponedjeljkom u 10 ujutro. Malo čitam one prastare epizode, pa pročitam neki random maxi, pa neki novi specijal, pa malo epizode oko broja 500, pa opet one stare klasike, pa pročitam u komadu neku od odiseja, ali i to isprekidam nekim specijalima ili kolorima, pa onda krenem čitati Bleka ili Dylana, pa shvatim da mi je Zagor draži, pa nastavim s nekom redovnom epizodom, pa se prebacim na extru i tako dalje
Ova epizoda mi se baš svidjela zbog puno akcije, humora i velikog broja sjajno okarakteriziranih likova. Također, javlja s velik broj interesantnih zapleta na jako malom broju stranica. Čak bih se usudio reći i da bi ovo možda bilo još bolje da je napisano na još stranica, ali ni ovako nije za baciti.
Ferrijev crtež je maestralan, jednostavno se nema što prigovoriti. A i kolor je sjajan, nekada obojane epizode gube na kvaliteti crteža zbog boje, ali ovdje je, baš suprotno, boja podigla sve zajedno na još viši nivo.
Naslovnica bi bila čista desetka da ima neku pozadinu. Sviđa mi se što je baš ironična. Strip se zove "Moj PRIJATELJ Jim Gitara", a prikazano je kako ga Zagor nokautira.
Tragični karneval:
Lokacija: New Orleans
Priča: Nolitta
Scenarij: Nolitta
Crtež: Donatelli
Naslovnica: Ferri
Godina izdanja: 1973./4.
Odiseja: Prva američka
Kada bi mi netko dao Zagorov strip, bez da išta znam o njemu i priložio mi popis s gore navedenim podacima, bez razmišljanja bih ga pročitao. Ovo je baš sjajna epizoda za koju mi je jedina zamjerka što nije pretjerano originalna.
Zagor i Chico u nastavku svojeg putovanja uzduž i poprijeko sjevernoameričkog kontinenta stižu u New Orleans u Louisiani. Kao što znate, ona je nekad bila francuski teritorij i upravo tu činjenicu Nolitta koristi za postavljanje priče.
Naime, jedna grupa/banda/organizacija ili što već naziva se Braćom s rijeke i želi vratiti Louisianu u ruke Francuske. Naravno, i oni su porijeklom Francuzi. Ne bi imalo smisla da nisu :-).
U provedbi svojeg plana, ubijaju jednog generala i tu počinje pravi zaplet. Naime, sve se to odvija u vrijeme karnevala, a ubojica je, ne biste povjerovali, bio maskiran isto kao Chico.
Chico je sad optužen za ubojstvo, pa Zagor mora osloboditi Chica, poraziti Braću s rijeke, spriječiti međunarodni incident. U svemu tome mu pomaže mladi Marcel Dutronc kojeg ćemo opet susresti na početku JA odiseje, kao i glavnog negativca ove epizode De Marignija. Noliitta je stvarno sjajno okarakterizirao brojne likove koji se ovdje pojavljuju.
Donatellijev crtež je ovdje perfektan, u ovom razdoblju je mogao punopravno parirati Ferriju. Pejzaži su mu genijalni. Gradska atmosfera New Orleansa, također.
Naslovnice su sjajne. Imaju odličnu atmosferu i lijepo su obojane.
Sjajna epizoda.
Dobar i loš:
Ovo je pravi Nolittin klasik i dokaz da se na 300+ stranica može napisati avantura koja nijednom neće postati dosadna i uspjet će nas držati koncentriranima do samog kraja.
Motiv priče je nasljedstvo koje je jedan čovjek ostavio jednom od svojih nećaka, a na njima je da se razračunaju i da ga pobjednik preuzme. Naravno, Zagor i Chico se slučajno nađu u središtu zbivanja i odlučuju se priključiti jednom nećaku.
Dalje pratimo pravu netipičnu borbu između 2 rođaka, ali i protiv nemogućih uvjeta u prirodi. Zaista je dobra karakterizacija likova kroz strip i ima puno akcije što je jako dobra stvar. Sam kraj je bio prilično nepredvidiv i to mi se jako svidjelo.
Ferrijev crtež je ovdje na visokoj razini. Baš je bio na vrhuncu u ovom razdoblju. Sjajno.
Naslovnice su super, baš su netipične i predivno obojane. Ne mogu se odlučiti je li bolja ona pustinjska, ili prva.
Super epizoda.
Smatram kako je, uz drugu američku koja je spasila Zagora, upravo ova, Nolittina, odiseja najvažnija u Zagorovom serijalu jer smatram da bez nje, drugi autori ne bi imali hrabrosti, ni ideje da pošalju Duha sa Sjekirom na neko duže putovanje.
|
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
Edited by - Qwertz on 30/05/2022 13:32:47 |
|
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4529 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 01/06/2022 : 15:29:23
|
ma dobar je nema govora, ali recimo nije mi na nivou jedne američke odisejequote:
Originally posted by Qwertz
quote:
Originally posted by adriano
Zasto svi svrsavaju na Tog nestalog istrazivaca i 7 gradova cibole Mi nikad nije bilo jasno. Jos manje Mi je jasna histerija oko demona Ludila. Newfoundland Mi je bolji od famoznog nestalog istrazivaca, Ali vjerojatno nije izbacen u pravo vrijeme
Nestali istraživač mi je stvarno genijalan, ali sa 7 gradova Cibole ni ja baš nisam bio preoduševljen.
|
|
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4529 Posts
Member since 12/11/2009 |
|
|
Topic |
|
|
|
Zagorova južnoamerička odiseja
