Bogovi i njihova poetska pravda znaju biti nepopustljivi. Pitajte samo mladog cinika Shogu, koji je griješio protiv ljubavi. Terapija elektrošokovima trebala ga je samo suočiti s vlastitim nasilnim nedjelima, ali umjesto toga odvela ga je na dvor stroge božice.
Ako je taj susret bio halucinacija, onda je to halucinacija koja počinje preuzimati stvarnost u ovoj nezaboravnoj priči iz pera boga mange Osamua Tezuke, nadahnutoj grčkim mitovima o bogovima koji ne praštaju.
Apolonova pjesma doseže olimpske vrhunce tragedije dok priča napreduje od vagona na putu za nacistički koncentracijski logor do distopijske budućnosti gdje ljude proganja vrsta njihovih vlastitih klonova u usponu. Hoće li Shogo ikada steći iskupljenje ili će, poput ljudskog roda, morati zauvijek ponovo učiti lekcije ljubavi? Ako se slomljeno srce mora vječno vraćati, je li bolje voljeti i izgubiti ljubav?
Orka Specijal 45 • Apolonova pjesma • 556 stranica • C/B • 150 x 210 mm • Tvrdi uvez • Scenarij Osamu Tezuka • Crtež Osamu Tezuka • Prijevod Nikola Pezić • Lektura i redaktura Aleksandar Gucunski • Dizajn Melina Mikulić • Datum objavljivanja 25.4.2022. • Cijena 160 Kn
@Galad, jel si izbrojao koliko puta je glavni lik opalio šamar onoj curi?
I ja pre par godina pogledah ponovo seriju i baš sam uživao. Jedino mi se nije svidelo što te u poslednjoj epizodi izbombarduju informacijama o tome ko se zapravo krije iza Posejdona. Mislim da sam morao dva puta da pogledam taj deo da bi shvatio o čemu se tu zapravo radi. Strip nisam čitao doduše
Tezuka još jednom na visini zadatka. Opet imamo pregršt tema, zanimljive likove, dobar tempo i, naravno, odličan crtež. L'amour fou. Čitat će se ovo opet, kao i ostali Tezukini radovi.
Nakon razočaravajućeg MWa i solidne Ayako -Apolonova pjesma me opet pogodila drito u srce. Vrlo sadržajno ali nimalo naporno metafizičko promišljanje o dualizmu čovjeka, zamkama ljubavi, kompleksnim međuljudskim odnosima i prirodi zla. Tezuka je sve te teme (opet) uspio utkati u jednu gotovo akcijsku/triler priču. Uz standardno prekrasan crtež ovo je još jedan japanski strip u kojem se već u prvom poglavlju primjeti da je materijal za višestruko čitanje, koji fino klizi i koji se ne ispušta iz ruku samo tako. Stvarno sam oduševljen!
OK je Apolon. Meni slabiji od Ayako, a bolji od MWa. Zabavan je, svaki Tezuka je zabavan ali opet.. prečudan je, neke stvari mi izgledaju previše neuvjerljivo. Tako mi je često sa Tezukom, ali i kad gledam razvikane korejske ili japanske filmove - valja zbog različitog načina razmišljanja istočnjaka i zapadnjaka.
Recimo, ovdje ima jedna od radnji - glavni lik osumnjičen za dva ubojstva bježi od policije. Pomogne mu ta neka koka za koju se ispostavi da je trkačica i da ga želi trenirati da postane vrhunski maratonac I onda to prihvati i trenira za maraton dok se skriva od policije Pa se pojavi bivši dečko od te koke, pa ga pokuša ubiti... ono, strašno. Motivacije likova i logika njihova razmišljanja su daleko ispod španjolskih sapunica.
I tako cijelo vrijeme, naša zapadnjačka logika, ali ja bi rekao, i bilo kakva logika uopće nema šta tražiti u ovom stripu. Možda je to i normalno, ipak je to strip o ljubavi, ali na kraju ipak nisam oduševljen tom papazjaniom.
Još jedna stvar mi upada u oči, a to je sudbina - znači, ovdje se taj mulac svaki put zaljubi u istu žensku, to mu je nešto kao kazna ili pouka. Ali pokazuje da Tezuka na ljubav, bar onu pravu, veliku, gleda kao na nešto određeno sudbinom. Nema tu sviđaš mi se, ne sviđaš, zavođenje, ovo, ono. Sudbina vuče konce i to mi je opet neki Esmeralda moment koji me ne oduševljava.