| Author |
 Topic  |
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
 Posted - 03/08/2022 : 13:32:00
|
Na svu sreću, koriste nekakav manji tečaj :).
Ali, realno gledano 33 kune za 96 stranica je puno previše, neka priča tko što hoće, to je pretjerivanje |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
 |
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 03/08/2022 : 13:33:03
|
quote:
Originally posted by Deers
quote:
Originally posted by jasa
...
Evo i jedne dobre naslovne u najavi ...
https://i.ibb.co/YykN1RQ/7-AC9-DF0-E-3-D82-4148-8311-6-F539635-E7-BC.jpg
Je, dobra naslovnica. Šte što efekt metka je isti na drvu i željezu….
Možda je Zagor upao na neki filmski set,a ovo su kulise od kartona  |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Ivan Liverpool
stripovi.com suradnik
Croatia
2455 Posts
Member since 10/04/2021 |
Posted - 03/08/2022 : 13:47:52
|
quote:
Originally posted by emirem
4,40€?
To je 33kn.
Dobro da u Ludensu kod orijevoda ne koriste i digitron. 😁
To je cijena u Italiji, tamo su ocito skuplji. Na nasim Zagorima uz cijenu od 25kn pise 3.5 eura. To bi bilo negdje malo vise od 26kn, ne znam napamet koliki je tecaj. |
"Losing is not my enemy. Fear of losing is my enemy." |
|
|
|
jasa
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
3490 Posts
Member since 26/08/2005 |
Posted - 03/08/2022 : 14:59:29
|
Po meni je italijanski kiosk strip kvalitetniji (papirom, naslovnicom, bojama, dizajnom) i veći od naših LUDENS/VČ tako da jw, kad se još u obzir uzme viši standard, cijena od 4.40 E OK.
VČ je sad 3 E tako da ... |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 04/08/2022 : 16:05:51
|
Nastavite rečenicu:
Da na plažu mogu uzeti SAMO JEDNU Zagorovu epizodu, uzeo bih...... |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
27624 Posts
Member since 13/03/2004 |
|
|
jasa
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
3490 Posts
Member since 26/08/2005 |
Posted - 04/08/2022 : 18:50:46
|
quote:
Originally posted by Qwertz
Nastavite rečenicu:
Da na plažu mogu uzeti SAMO JEDNU Zagorovu epizodu, uzeo bih......
Vudu, to mi je nekako basz za plaze, ta atmosfera i stil… |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 04/08/2022 : 19:26:53
|
quote:
Originally posted by jasa
quote:
Originally posted by Qwertz
Nastavite rečenicu:
Da na plažu mogu uzeti SAMO JEDNU Zagorovu epizodu, uzeo bih......
Vudu, to mi je nekako basz za plaze, ta atmosfera i stil…
Sviđa mi se. Baš paše za plažu |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 04/08/2022 : 19:27:56
|
quote:
Originally posted by jaki
Neku najlošiju ako je ostetim na plaži.
Može i tako. Ali postavlja se pitanje: koja je najlošija? Ipak, znamo da je svaki Zagor dobar Zagor |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3526 Posts
Member since 17/02/2014 |
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47575 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 05/08/2022 : 21:34:07
|
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Zar se stripovi nose na plažu?
ja iman u gepeku gomilu stripova koju iskljucivo nosin na plazu. Eventualno otkidan koji list kad triban pogledat ulje. |
You stared at the abyss, you'll never rest in peace |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 05/08/2022 : 22:14:31
|
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Zar se stripovi nose na plažu?
Kad se ubijem od plivanja, bacim nešto pod zub. A, kao što je opće poznato, ne smije se ulaziti u vodu barem pola sata nakon obroka jer to može biti smrtonosno . U tih pola sata dok spašavam vlastiti život, pročitam pokoji strip |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47575 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 05/08/2022 : 22:23:57
|
quote:
Originally posted by Qwertz
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Zar se stripovi nose na plažu?
Kad se ubijem od plivanja, bacim nešto pod zub. A, kao što je opće poznato, ne smije se ulaziti u vodu barem pola sata nakon obroka jer to može biti smrtonosno. U tih pola sata dok spašavam vlastiti život, pročitam pokoji strip
Sta ne smis ist i kupat se? To san radia cilo djetinjstvo i sta mi fali. |
You stared at the abyss, you'll never rest in peace |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 11/08/2022 : 18:46:12
|
quote:
Originally posted by lwood
quote:
Originally posted by Qwertz
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Zar se stripovi nose na plažu?
Kad se ubijem od plivanja, bacim nešto pod zub. A, kao što je opće poznato, ne smije se ulaziti u vodu barem pola sata nakon obroka jer to može biti smrtonosno. U tih pola sata dok spašavam vlastiti život, pročitam pokoji strip
Sta ne smis ist i kupat se? To san radia cilo djetinjstvo i sta mi fali.
Ma smijem, ali to je više bila sprdnja na ona legendarna "praznovjerja" iz ranog djetinjstva. Ne idi u vodu ako si jeo, ne hodaj bos po pločicama, nemoj sjediti na betonu, nemoj piti hladnu vodu, nemoj raditi glupe face jer će ti lice ostati tako i naravno nemoj stajati na PROPUHU!!! |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 11/08/2022 : 18:49:35
|
Ovaj ovdje post će biti često editiran, ali u njemu ću postupno, kronološki iznositi svoje osvrte na pročitane Zagorove epizode. Na kraju želim vidjeti kakva je moja prosječna ocjena za cijeli serijal. (Odnosno za one epizode koje sam čitao i komentirao)
Šuma zamki
Nolitta/Ferri - 72%
Prva priča našeg omiljenog junaka. U ovoj epizodi upoznajemo se s Chicom, simpatičnim čovječuljkom koji je prikazan kao tipični stereotip Meksikanca i Zagorom, nekim misterioznim likom čudnig kostima i izvanrednih atletskih sposobnosti. Ova epizoda nije neko remek-djelo, ali je legendarna zbog mnogih stvari. Zagor i Chico se prvi put susreću i ovdje vidimo razvoj njihovog prijateljstva. Također, vidimo "beta-verzije" naših prijatelja. Zagor ima malo drukčiji znak na prsima i one čudne stvari oko ruku (nemam pojma kako bi se to stručno nazvalo). Chico, pak, nosi sombrero na glavi i ima malo drukčije lice od onog na koje smo navikli. Priča je dobra za početak serijala, klasična avanturistička priča 1960- ih godina. Ništa monumentalno, ali svakako čitljivo i zabavno. Ipak, trebamo biti zahvalni na ovoj priči, jer je označila početak sjajnog serijala koji već desetljećima zabavlja i poučava mnoge generacije ljudi diljem svijeta
Nestali totem
Ferri/Ferri - 58%
Simpatična, kratka i brza priča koju je u potpunosti realizirao Ferri jer je Nolitta upao u kratku kreativnu krizu Imamo 2 centralna sukoba. Sukob s Indijancima i sukob sa 2 bandita. Ti su sukobi povezani upravo naslovnim nestalim totemom. Na ovih 49 stranica ima malo akcije, malo humora i to je sve. Nema nekog velikog zapleta, razvoja radnje ili pokušaja da se napiše nešto epsko. Priča i scenarij će dobiti petice. Solidno, ali ni do koljena onome u što će Zagor u budućnosti izrasti. Crtež je solidan, Ferri u početnoj fazi. Vidi se pomak od prvog broja, ali postati će još i bolje. Pošto ova priča nema svoju naslovnicu, ocjenit ću striscie. Simpatične naslovnice kojima, iz poštovanja prema Maestru koji će postati najbolji crtač u serijalu, dajem desetku.
Zlato iz rijeke
Ferri/Ferri - 57%
Novo Ferrijevo autorsko dijelo nagnalo me da zaključim da je Maestro stvarno bio bolji crtač, nego scenarist.
Imamo klasičnu priču u kojoj banditi ubijaju čovjeka koji im nije želio otkriti gdje je našao zlato. Naravno, Zagor naleti na njega te mu on, na samrti, govori svoju posljednju želju. Ovaj put želja je bila da Zagor nađe njegovog davno otetog nećaka.
Ovdje se prvi put u Zagorovom serijalu pojavljuju trgovci oružjem.
Zagor pronalazi otetog dječaka koji je već postao pravi Indijanac. Tada uviđa spletke trgovaca oružjem te im na kraju naplaćuje njihovu zlobu.
Ferri je u ovom potpuno svojem stripu, ipak, solidno odradio grafički dio u unutar stripa.
Naslovnice su osrednje; striscia naslovnice su simpatične, ali na tutto izdanju dojam kvari crveno, odnosno ljubičasto nebo.
Solidno, ali ništa više od toga.
Zagor protiv Zagora
Ferri/Ferri - 76%
Ferri je ovdje imao jako dobru scenarističku ideju i pokazao da je ne samo sjajan crtač, već i solidan scenarist. Na ovako malom broju stranica, uspio je kreirati zabavnu pričicu koja je osjetno bolja od prijašnjih radova.
Vjerovali ili ne, ZAGOR IMA DVOJNIKA!!! Da, to je Olaf Bogetosky koji je pljunuta slika Duha sa Sjekirom. To shvaćaju 2 bandita koji žele iskoristiti tu sličnost za pljačku zlata. Bogetosky se prerušava u Zagora i to, nažalost, ne želi upotrijebiti za pokušaj preuzimanja Darkwooda, slanje Indijanaca u rat ili nešto slično. Samo želi opljačkati malo zlata i brzinski zaraditi neki novac.
Najkomičnije scene ovog stripa su ujedno i najnelogičnije. Zagorov dvojnik dolazinu kolibu i radi razne gluparije. (Npr. sjeda na razbijenu stolicu). Nema smisla to što Chico uopće nije posumnjao da se radi o nekoj prevari. Ipak, imamo i sjajnu scenu dvoboja dvojice Zagora, koja je mogla biti i malo dulja, ali nema veze
Naslovnice su odlične, uzevši u obzir doba kada su nastale, bit ću velikodušan i dati desetku regularnoj naslovnici i naslovnicama iz striscia serije. Crtež je još onaj Ferrijev iz početne faze, korektno, ništa spektakularno, ali jako dobro, osmica. Priči također ide osmica jer je ideja s dvojnikom stvarno sjajna, ali scenarij će danas dobiti samo šesticu zbog toga što je mogao biti puno epskiji da se Ferri odlučio za neki zaplet u kojem Olaf pokušava preuzeti Zagorovo mjesto u Darkwoodu. Ipak, s obzirom na vrijeme nastanka, jako dobar strip.
Tajanstveni pothvat
Ferri/Ferri - 82%
Zanimljivo i zabavno. Lokalni krotitelj životinja Paolo Rakosi (hmmm, je li u rodu s našim omiljenim vampirom) je izdresirao medvjeda i lava i koristi ih kao cirkuske atrakcije. Uskoro mu na um pada nešto zlo. Maskira se u medvjeda i ubija ljude uokolo. Među žrtvama je i Zagorov prijatelj traper Jess.
Na kraju se životinje okreču protiv gospodara i ubijaju ga. Kažnjen ke za svoja nedjela i njegove žrtve mogu počivati u miru. U ovoj kratkoj epizodici Ferri je našao prostora i za poneke komične scene sa Chicom u ulozi maharadže. Posebno su maestralne scene s Chucolandijom i Zagorlandijom.
Ferrijev crtež je jako dobar, u ranoj je fazi, ali bolji od mnogih današnjih crtača.
Striscia naslovnice s medvjedom su mi genijalne i njima dajem desetku.
Robovi rudnika
Ferri/Ferri - 52%
Posljednji Ferrijev scenaristički uradak na Zagoru. Zaista je pokazao da je bolji u crtanju nego u pisanju scenarija.
Sama zamisao kao da je već puno puta viđena. Netko otima Indijance i slučajno otme i Chica koji se slučajno našao u odjeći Indijanaca. Naravno, otmičari koriste svoje žrtve kao besplatnu snagu za teški fizički rad.
Nakon kraćeg komičnog uvoda, usljedio je niz tečnih akcijskih scena te je Zagor spasio Chica i sve zarobljene Indijance.
Rana Zagorova naivna faza. Priče su kratke, pune akcije i malo zbrzane.
Ferrijev crtež je solidan, kao i naslovnice.
Slomljeno koplje
G.L. Bonelli/Ferri - 62%
Ehhh, dobra ideja, ali realizacija malo kaska.
Mislim da se baš dobra radnja mogla razviti iz osvete Kaoxenovog sina, ali dobili smo zbrznane 82 stranice. Šteta da nismo dobili malo pažljivije osmišljeni zaplet i konkretniju radnju. Ali, ajde, to je još onaj rani Zagor. Plus za priču je motiv slomljenog koplja kao simbola osvete.
Crtež je rani Ferrijev o kojem sam govorio mnogo puta. Solidan je, ali nije ni sjena omome što će Ferri u budućnosti postati.
Naslovnica je jako dobra.
Ljudi iz močvare
G.L. Bonelli/Ferri - 60%
5 stvari koje niste znali o Zagoru:
1) Zagor je stari poliglot - bez problema se sporazumijeva sa francuskim doseljenicima na njihovu jeziku.
2) Zagor je crven u duši – odmah se priključuje Paulu Kennebecu u njegovoj borbi protiv okrutnog tiranina - vojvode De Condea, koji (kako mu je rečeno) tlači siroti puk.
3) Zagor je ultimativni 'šaptač konjima' – za manje od pola dana uhvatio je, pripitomio i spremio za jahanje tri divlja prerijska konja.
4) Zagor se služi neobičnim metodama lova – on je jedini čovjek koji losove lovi tako da ih gađa/udara sjekirom u najtvrđio dio tijela - rogove.
5) Zagor je školovani mačevalac – iako mu se prvi put našlo u ruci, Zagor se besprijekorno služi (i) ovim oružjem.
Upravo je ovih 5 zanimljivosti koje je recenzent istaknuo ono što je u ovoj epizodi pamtljivo. Ovdje susrećemo Indijansko pleme Sitka. Je li to možda isto ono pleme koje ćemo susresti u Bosellijevoj epizodi smještenoj na Aljasku? Je li Darkwood zapravo na Aljasci? Hmmm, očito se samo radi o nelogičnostima u kontinuitetu i povijesnim činjenicama te je Bonelli senior samo odlučio odabrati neko random pleme i iskoristiti ga u epizodi.
Također, pokretač ove priče jest traper Moses koji se ove godine nije pojavio na sastanku trapera. Saznajemo da je nestao tražeći skriveni grad. Zagor ga kreće tražiti i pronalazi grad pun čudnih poluvitezova. To su nekakvi francuski doseljenici koji pokreću revoluciju protiv tiranina.
Ovo je zapravo Zagor ispunjen onim naivnim Blekovskim elementima, ali je ioak zabavan.
Ferrijev crtež je solidan.
Naslovnica s žutom pozadinom mi se ne sviđa previše.
Zagorova osveta
G.L. Bonelli/ Ferri - 100% (realno 60%)
Zbrčkana, naivna epizoda iz početnog perioda Zagora. Stvarno nije nikakvo remek djelo, kao što je netko kometirao, baš i nema neku radnju. Ipak, trebamo jzeti u obzir vrijeme kada je nastala.
Crtež je početan Ferrijev koji evoluira svakom epizodom, a naslovnica je odlična, Ferri se igrao s perspektivom.
Čisto onako, u inat negativnim komentarima i iz poštovanja prema legendarnom Bonelliju senioru i maestru Ferriju, ovom ću stripu dati sve desetke, iako ih realno gledajući i ne zaslužuje.
Pljačkaši s Velike rijeke
G.L. Bonelli/ Ferri - 52%
Ehhhh, osim saznanja o vrsti Zagorovih gaća, ovaj strip nam ne donosi ništa senzacionalno. Imamo bandite koji su krali od Indijanaca, Zagor ih je uhvatio i nakon očitane lekcije, odlučio pustiti da odu. Ipak, počinili su i nešto strašno, oteli Malu Nogu, sina Indijanskog poglavice. Hmmm, Mala Noga, jako zanimljivo ime. Ulazi u top 10 najjačih imena Indijanaca u serijalu. Ali, ipak, Brkato Prase neosporno drži prvo mjesto.
Ferrijev crtež je još uvijek u onoj ranoj fazi, ali vidi se lagani pomak od onih početnih brojeva. Akcijske scene su dobro prikazane.
Regularna naslovnica se ne odnosi na priču, pa neću nju komentirati. Ipak, ove striscia naslovnice imaju svoj određeni šarm.
Crveni zakon
G.L. Bonelli - Ferri - 55%
Ovo izgleda kao Texov scenarij kojega je Bonelli senior prebacio na Zagora kako bi imali novi mjesečni broj.
Velika zamjerka se odnosi na geografske nelogičnosti u priči koje je i sam recenzent istaknuo. Sama priča nije nešto spektakularni i nema ničeg specijalnog, osim maštovitog imena za poglavicu. Slomljeni Zub, ma genijalno.
Sama radnja djeluje kao da je stvarno izašla iz ranog Texa. Prilično naivno i zbrzano, ali donekle čitljivo.
Ferrijev crtež je u ranoj fazi, prilično dobro, ali daleko od Zagora kojeg smo svi zavoljeli.
Striscia naslovnice su vrhunske.
Vještica iz Crne močvare
G.L. Bonelli/Ferri - 56%
Kratko, predvidivo, ali i zabavno te puno akcije. Zagor kreće u močvaru u borbu protiv zle vještice i njezinih pomoćnika. Zabavan miks akcije i horora koji je, budimo iskreni, mogao biti puno bolji. Moglo se tu komotno ubaciti poneko čudovište ili tako nešto. Ostaje mi dojam nedorečenosti.
Također, Chicova uloga je ovdje previše degradirana. Iako je u početnim epizodama čak j povremeno odigravao važnu ulogu, ovdje je prikazan kao proždrljiva budala.
Ferrijev crtež je prilično dobar, lijepi je prikazao močvarnu atmosferu.
Naslovnice su solidne. Strisca naslovnice su baš simpa.
Ples sjekire
G.L. Bonelli/Ferri - 64%
Nastavak prethodne epizode. Moglo je to biti puno bolje jer su mali ljudi zaista pružali priliku da se napiše dobra epizoda. Ipak, nije to baš najbolje ispalo. Naime, mali ljudi se vraćaju i žele se osvetiti Zagoru za smrt vještice iz prošle epizode.
Ovdje se sukobljavamo s divovskim šišmišima, saznajemo porijeklo malih ljudi i spašavamo Chica od otmice. Zagoru ovdje pomaže Blek, pardon Kirk. Traper Kirk zaista likom i djelom podsjeća na Bleka Stenu. Pogotovo u sceni gdje čupa stablo.
Sve ostavlja dojam nedorečenosti i mogućnosti da se još nešto napiše i da se sadržaj epizode malo proširi. Ovako je to ostalo, hmmmm, lošnjikavo.
Ferrijv crtež je solidan. Mali ljudi mu izgledaju prilično dobro te odlično prikazuje neke komične scene.
Striscia naslovnice mi se sviđaju. Posebno ona s paucima.
Čudnovati violinist
Nolitta/Ferri - 71%
Rani Zagor, naivan, ali zabavan. Striscia naslovnice su stvarno simpatične, kao i Ferrijev rani, jednostavni crtež.
Fabula stripa je kratka i jednostavna. Da bi Darkwood mogao postati njegovo tržište, trgovac oružjem McBarry odlučuje unajmiti profesionalnog ubojicu da smakne Zagora, jedinu prepreku njegovom poslovnom uspjehu. (Uz izostanak fiskalne blagajne; može završiti u zatvoru ako ne izdaje račune hahaha). Zanimljivo je da on svoj snajper čuva u kutiji za violinu.
Epizoda je vrlo kratka i završava prilično brzo i naivno. Šteta, bilo je potencijala za puno više. Ipak, to je još najraniji Zagor, pa ne trebamo biti previše kritični. Crtež je jako dobar, Ferri je u svojoj ranoj fazi bio bolji od mnogih diletanata koji danas crtaju Zagora.
Naslovnice su simpatične (striscia naslovnice; u regularnoj seriji nema naslovnice za ovu epizodu). Sve u svemu, ovo je čitljivo, ali je daleko od onoga što je Zagor postao u budućnosti.
Otok straha
Nolitta/Ferri - 74%
Baš me zanima je li Nolitta uopće mogao zamisliti u kakvim razmjerima će eksplodirati njegova kreacija iz ove kratke epizode i kakve epske sukobe između njega i Zagora ćemo moći čitati u budućnosti.
U jednostavnoj pričici, naši prijatelji slučajno, nakon brodoloma, dolaze na otočić na jezeru Erie. Od lokalnog plemena Ottawa saznaju da ih terorizira strašno metalno čudovište.
Logičkim zaključivanjem, Zagor konstatira da čudovište ne može funkcionirati samo i da ga je netko trebao stvoriti. Naravno, ista osoba ga najvjerojatnije i kontrolira.
Da, u pravu je. To je dijabolični profesor Hellingen. Ova je epizoda prvi susret s njime i tu još nije razvijen u onog epskog negativca koji je danas. (Ili je barem bio, dok Burattini nije napisao one zadnje 2 splačine). Tu je još samo onaj najobičniji, iskreno i gotovo simpatično ludi znanstvenik koji deluzijonalno želi pokoriti svijet.
Radnja se zatim odvija jako brzo. Zagor je zarobljen, Hellingen otkriva svoj plan, Zagor se oslobađa i tjera Hellingena da potopi svoju kreaciju. Tada u laboratorij uletavaju profesorevi pomoćnici i dižu ga u zrak. Zagor se izbavio, a Hellingen je brutalno preminuo u plamenu.
Barem se u tom trenutku tako činilo. Ipak, Nolitta je ubrzo uvidio da Hellingenov lik ima više potencijala od ovakvog one-shot pojavljivanja. Bio je u pravu!!!
Solidni priča i scenarij, pogotovo za ovu ranu fazu stripa. Priča je prilično kratka, ali ima nekoliko napetih trenutaka. Sedmice za priču i scenarij. Crtež je jako dobar, ali, s obzirom da je Ferri u budućnosti pokazao da može i zna puno bolje, ide osmica. Naslovnica s titanom je brilijantna, ali druga je malo lošija, Indijanac kao da gađa Zagora nekom lopatom, a ne kopljem. Osmica za naslovnice.
Solidan početak sage o Hellingenu.
Sveti jelen
Nolitta/Chiomenti - 52%
Striscia naslovnice ovog stripa su najbolja stvar u njemu. Ako je ova epizoda stvarno bila rađena za franscusko tržište, onda me ni ne čudi da Zagor u Francuskoj nije zaživio.
Imamo nekakve znanstvenike koji, kao i uvijek, nekako prekrše zakone Indijanaca. Je li u bilo kojem stripu bilo koji znanstvenik bilo kada bio u nekakvoj ekspediciji na teritoriju Indijanaca uspio samo odraditi svoj posao bez da napravi, da mi izvinete, neko sranje. Ovdje su genijalci, tražeći Zagora, slučajno ubili jednog svetog jelena plemena Irokeza.
Uz to, još ih i prate lopovi. Naravno, sada Zagor mora riješavati njihove probleme.
Kratka i zabavna epizoda koja je možda i najlošija Nolittina na Zagoru.
Chiomentijev crtež je prilično loš. Čini mi se da je ovo prva epizoda koju nije nacrtao Ferri.
Striscia naslovnicama epizode dajem neku sedmicu, pošto ovo nema naslovnicu u regularnoj seriji.
Zeleni ponor
G.L. Bonelli/ Ferri - 70%
Ma ovo i nije toliko loše. Smatram da pri čitanju ovakvih epizoda treba uzeti u obzir razdoblje u kojem su nastale i tada možemo uvidjeti da je ovo zapravo jako maštovita epizoda za ono vrijeme. Epizoda počinje sjajno sa scenama na rijeci u kojima Zagor ponovno pokazuje svoj izvanredne sposobnosti. Zatim od mladog Indikanca saznaje da ludi plemenski vrač želi žrtvovati mladu djevojku nekakvom "bogu", "idolu" ili čemu već. Tada oni odlaze u akciju, zaustavljaju vrača, ubijaju zvijer i zatvaraju pećinu dinamitom.
Za 500 i nešto brojeva saznat ćemo da ovo nije bilo sve. Burattini je prilično dobro nadogradio ovu epizodu time što su Zagor i jedan od Indijanaca, Umpai ušli u pećinu i vidjeli veličanstveni zeleni ponor. Također smo saznali da je ova zvijer zapravo nekakvo čudovište iz Atlantide.
Za ovu jako kratku epizodu nemam baš više što komentirati, pa ću prijeći na ocjene. Priča: 7, zanimljiva avanturistička priča koja je imala još potencijala za daljnji razvoj, ali je prebrzo završena. Scenarij: 6, većina scenarističkih rješenja u ovom stripu je već negdje viđena (kao što je Grofica Varga komentirala, u svijetu stripova u svakom kutku postoji neki lik koji želi žrtvovati mladu djevojku nekome ili nečemu, i kraj je prejednostavan.) Crtež: 8, Ferri je ovdje još u početnoj fazi, ali počinje izgledati sve bolje. Jedina zamjerka je malo bezveze nacrtano čudovište. Uopće ne izgleda kao da bismo ga se trebali plašiti. Naslovnice: 7, glavna naslovnica je prilično dobra, ali nema nikakve veze s radnjom stripa, ali one striscia naslovnice su simpatične.
Zaključak: Zagor je ovdje još u ranoj fazi, pa nije potrebno biti previše kritičan. Ipak, neke epizode raznih stripova koje izlaze u 21. stoljeću su miljama gluplje od ove, pa ipak prolaze.
Tajna mlina
Nolitta/Ferri - 76%
Solidna epizoda s nekoliko pamtljivih scena. U posebnom sjećanju mi je ostao prizor gdje Chico bezuspješno oponaša Zagorove tehnike borbe.
Sama je radnja prilično zanimljiva. Banda drvosječa predvođena beskrupuloznim Timber Billom drži ljude kao robove za rad u rudniku. Zagor to mora spriječiti. Tada, po običaju, natambura sve negativce i oslobađa robove.
Chicov humor je ovdje jako dobar. Posebno u nastavku ove epizode na nekoliko stranica poznatom pod naslovom "Fantomski odred". Uspio je rastjerati Indijance koji su napadali karavanu samo uspomoć trube. Jako zanimliva ideja. Također, moram reći da mi se sviđaju epizode u kojima Chico ne izigrava dežurnog debila, već ima važnu ulogu za samu radnju.
Ferrijev crtež može proći, neke scene je prikazao vrhunski.
Naslovnica s vjetrenjačom je genijalna.
Iron Man
Nolitta/Ferri - 98%
Po prvi puta, Zagor je poražen. Darkwood ima novog gospodara, na sastanku poglavica kojeg je Zagor sazvao, pojavio se samo njegov vjerni brat Tonka. Što se to događa? Darkwood ima novog poglavicu, Iron Mana, neprobojnog čovjeka sa opasnom otrovnom sjekirom.
U prvom dvoboju, Iron Man je strašno ponizio Zagora i zapovjedio seoskim ženama da ga javno išibaju. Osramoćen, poražen i ponižen, Zagor mora smisliti plan za povratak na tron kralja Darkwooda. Iako je Iron Man varao u dvoboju, koristeći nekakav otrov, Zagor je pobijeđen, a Darkwood ima novog gospodara. Gospodara koji želi samo 1 stvar - zlato
On to zlato, k'o fol planira upotrijebiti za oružje koje će plemena koristiti za početak masovne pobune. To, naravno nije istina i on se želi samo brzo i lako obogatiti nakon što je, kako kasnije saznajemo, otkrio nekakav lagan, ali otporan metal.
Iron man uskoro organizira veliki turnir čiji će pobjednik biti proglašen junakom Indijanaca, Zagor i Chico sjajno koriste priliku, prerušavaju se i pobjeđuju na turniru.
Iron man je poražen, a ovaj strip je sjajan. Sve je za 10, osim naslovnice koja je za 8.
Lažni markiz
Nolitta/Ferri - 62%
Miks kratkih epizoda linearno povezanih u jednu. Imamo mlaćenje prerušenih plemića, spašavanje nekog bijelog vrača i avanturu s Bimbom Sullivanom.
Rana epizoda Zagora koja se sastoji od manje kraćih priča koje su zabavne, ali ništa više od toga. Nema tu nekih grandioznih avantura ili epske akcije, ali je čitljivo.
Ferrijev crtež je solidan, Zagor još uvijek vuče na Roberta Graya, ali postaje to postupno sve bolje.
Pošto ova priča nema naslovnicu, a u jednom od komentara sam dao desetku na neviđeno, ovdje ču dati peticu na neviđeno, jer je i sama priča malo slabija.
Razbesnela zver
Nolitta/Ferri - 76%
Odlična atmosfera misterije je stvorena tijekom ove epizode. Pravi mali krimić. Ipak, velika je šteta da se radnja nije malo dulje razvijala i što se nije malo pažljivije poradilo na ideji. Mogli smo dobiti puno bolju epizodu.
Sama je radnja prilično zabavna. Naši prijatelji moraju prenoćiti u svratištu punom Zagorovih neprijatelja. Tu ga netko pokuša ubiti i zatim kreće pravi detektivski triler. Sjajno je Nolitta osmislio scene gdje Zagor k'o fol umire. Ipak, neke rečenice koje likovi izgovaraju su stvarno glupave.
Ferrijev crtež je prilično dobar, stvorio je jako dobru atmosferu koja paše uz radnju stripa.
Naslovnice nema za ovu epizodu. Dat ću 10 na neviđeno.
Zlatni mač
Nolitta/Ferri - 65%
Zanimljiva početna ideja stripa. Netko pokušao opljačkati Zagora, a, nakon što je saznao motive pljačkaša, odlučuje mu pomoći. Naime, on samo želi otplatiti dugove svojeg oca.
Tada saznajemo da je njegov otac svojevremeno pronašao zlatni mač velike vrijednosti kojim bi sada mogao riješiti navedene probleme. Ipak, postoji problem. Taj je mač postao totem jednog plemena Darkwoodskih Indijanaca.
Kao da to nije dovoljno, u priču se upliću i banditi koji žele uzeti mač za sebe.
Ipak, nažalost, sve završi jako zbrzano, a mogla se tu kreirati solidna epizoda.
Ferrijev crtež je jako dobar.
Naslovnice za ovu priču nema, a onaj kadar s konjem iz SD-a upotrebljen za naslovnicu i nije nešto.
Indijanski teritorij
Nolitta/Ferri - 67%
Rani, naivni Zagor sa puno akcije i humora na malom broju stranica. Stripovi su nekada baš bili kratki i jasni, bez nekih dugih uvoda, bez prevelike zagušenosti dijalozima i objašnjenjima. Odmah se prelazilo na stvar i to mi se dopada.
Ipak, ova epizoda nije nešto posebno. Imamo zle trgovce koji žele zaraditi na naivnim Indijancima i Zagora koji sve želi diplomatski razriješiti i spriječiti nekakav sukob.
Sve to djeluje već viđeno, ali uzevši u obzir razdoblje kada je ovo nastalo, možemo biti prilično zadovoljni.
Ferri je još u onoj ranoj, razvojnoj, fazi. Izgleda solidno, ali to još uvijek nije onaj majstor atmosfere kakvog smo gledali tijekom idućih godina.
Naslovnica mi se baš sviđa. Legendarna je. Također, baš ima neki akcijski, Blekovski štih.
Solidno
Pakao živih
Nolitta/Ferri - 80%
U Hellgate, kada pođem ja, prati me 5-6 drotova. Okružni sudija reko, doživotna robija u KP domu Hellgatea.
Da, Zagor je završio u zatvoru, nakon krive optužbe. Optužem je za pljačku i višestruka ubojstva. U zatovoru imamo zanimljive scene interakcije s robijašima i planiranja bijega.
Na kraju Zagor bježi i smješta klopku za prave zločince.
Jako zanimljiv Nolittin koncept da Zagora strpa iza rešetaka. Priča je dobila svoj jako dobar nastavak u vidu Marolline Pobune. Očigledno je zatvor vrhunska scenografija za sjajne epizode.
Ferri je jako dobar u stripu i na naslovnicama.
Sjene u noći
Nolitta/Ferri - 80%
Ma ovo je, zapravo, zabavno. Očekivao sam neki kaos, krš i lom, ne znam radi čega. Ipak, zadovoljan sam. Pojavljuju se 2 simpatična sporedna lika. Bat Batterton i profesor Oldbones. Konačno imamo jednog znanstvenika u Zagorovom svijetu koji nije totalni luđak. Oldbones je ovdje baš zabavan, ali ima i ozbiljnu ulogu vezanu uz napade mumija.
Glavni negativac stripa je zločesti Vincent Krebs koji krade arheološke artefakte iz starog Egipta kako bi ih upotrebljavao poput nekih najobičnijih svakodnevnih stvari. Zaista je "specijalac" i to ne u dobrom smislu. Ovo je prilično dobra epizoda, ali nazalost, dobili smo i njen nastavak koji je bio iznimno slab.
Ferrijev crtež je solidan, pogotovo uzmemo li u obzir da je ovaj strip nastao u ranoj fazi njegovog stvaralaštva. Na određenim mjestima je postigao onu atmosferu po kojoj je kasnije bio poznat. Pogledajte samo ovaj srednji kadar iz stripa u recenziji.
Naslovnice nema, pa ću i njoj dati osmicu, čisto da ocjena bude okrugla
Ranjeni jelen
Nolitta/Ferri - 80%
Simpatične kratke epizodice koje služe za popunjavanje prostora između većih avantura. Ovdje zapravo, na neki način, saznajemo što Zagor i Chico rade u slobodno vrijeme i kakve zanimljive avanture doživljavaju. Ovdje susreću simpatičnog i upečatljivog Smiling Joea čija bi životna filozofija mogla postati uzor brojnim ljudima. Štogod da to se dogodi, samo budi smiren i nasmješi se, pa će na kraju sve završiti dobro. Drugi dio s onim određivanjem vođe obitelji preko tučnjave je, također simpatičan
Ferrijev crtež je ovdje još u ranoj fazi, ali je sjajan. Pogotovo ako ga usporedimo s nekim teletabisima koji danas crtaju Zagora. (Pogledajte samo ono Saudelijevo nedjelo iz Novela).
Naslovnica iz tutto izdanja nema veze s ovom pričom, ali osmicu dobivaju naslovnice iz striscie.
Morske hijene
Nolitta/Ferri - 80%
Jako dobra epizoda puna akcije i komedije. Baš je zabavna i dobro nacrtana. Ono što još treba istaknuti je da se ovdje prvi puta pojavio Digging Bill, jedan od mojih najdražih sporednih likova Zagorovog serijala.
Ferrijev crtež je jako dobar i paše uz epizodu, a i naslovnice su jako dobre.
Obavezno pročitati!
Bomba profesora Verybada
Nolitta/Ferri - 100%
Ovo mi je jedna od najdražih Zagorovih epizoda koja mi je ostala u sijećanju po izvanrednom humoru za koji su zaduženi Chico, Trampy i profesor Verybad. Profesor, po običaju, smišlja novi sotonski izum. Ovoga puta je to bomba zvana Amelija.
Naravno, ukradena je i Zagor ju mora pronaći i spasiti svijet od nove prijetnje proizašle iz laboratorija profesora Verybada. Iako je ovaj zaplet viđen mali milijun puta, svaki put me iznova uspjeva zabaviti. U svakom slučaju je bolji od raznih povrataka punih nepotrebnih flashbackova i prepričavanja.
Uskoro kreće potraga puna krivih tragova i pogrešnih zaključaka, no, naposlijetku, naši junaci stižu na pravi trag i, kao i obično, hvataju zločince.
Ferrijev crtež je iznimno dobar, posebno u humorističnim scenama kojih ovdje ima u izobilju.
Naslovnice za ovu priču nema, pa ću desetku dati ovoj naslovnici sa Zagorom i Tonkom. Odlično.
Zagor u napadu
Nolitta/Ferri - 80%
Jako dobra recenzija za interesantnu priču punu akcije i komedije. Ovo je bila jedna od dužih priča za svoje vrijeme, ali me uspijela zabaviti. Prvi put se pojavio Jednooki Jack koji se okružuje s još nekoliko dobro okarakteriziranih likova. Također, od prijatelja pojavljuju se oni simpatični fratri, ali i legendarni Ikar La Plume kojeg je recenzent usporedio s kojotom iz Ptice trkačice. Da, zaista je sličan način na koji obojica uvijek postignu neuspjeh u svojim namjerama. To me podsjća i na doktora Doofenschmirtza (vjerojatno sam krivo slovkao) iz jednog drugog crtića koji, isto tako, uvijek nastrada od vlasititih izuma.
Kao što rekoh, u priči ima svega. Od napetih scena i akcije, do scena koje nas nasmijavaju do suza. Sjajno. Nolitta je zaista od relativno obične ideje stvoriti odličnu pričicu.
Ferrijev crtež je solidan i na trenutke odličan.
Samo druga naslovnica se stvarno i odnosi na ovu priču i sviđa mi se. Ima netipično kadriranje i Zagora u krupnom planu, što nije baš čest slučaj. Ipak, bijela pozadina malo kvari dojam.
Clark City
Nolitta/Bignotti - 74%
Vrlo dobra naslovnica, djeluje kao da će se Zagor za trenutak okrenuti i propucati onog lika kroz glavu. Priču ne mogu baš puno komentirati jer se i ne događa puno toga. Zagor se mora infiltrirati u selo puno okorijelih kriminalaca i poraziti ih. Uspijeva u tome nakon što se udružio sa skupinom cirkuskih umjetnika. Nakon ulaska u selo i malo akcije, priča završava.
Kratka i zabavna epizodica s zanimljivom pričom koja je imala potencijala da bude i uzbudljivija, na većem broju stranica i više akcije, primjerice moglo se izvesti završni sukob s Clarkom. Ali, dobro, ovo je još rani period Zagora. I za to razdoblje, priča zaslužuje osmicu. Zbrzani scenarij dobit će sedmicu. Bignottijev korektan i jednostavan crtež dobit će sedmicu. Naslovnica dobiva osmicu iz razloga koje sam naveo na početku komentara.
Ne mogu dočekati da Burattini u svojoj maštovitosti napiše spektakularni povratak u Clark City .
Lovci na ljude
Nolitta/Ferri -80%
Interesantna i zabavna akcijska epizoda koja baš ima neki filmski vibe. Sve počinje sa traperskim sastankom i standardnim problemima između bljedolikih i Indijanaca. Ništa posebno, pomislio sam. Ipak, nakon uvođenja lorda Nicholsona u priču sve postaje puno bolje i zanimljivije.
Po prvi puta vidimo Zagora prepuštenog samog sebi i natjeranog da se obrani kako zna i umije. Da, Zagor je postao lovina jednog psihopata. Scene lova su baš dobre i napete. Prava avantura. Nikad nisam imao priliku čitati stripove o Tarzanu, ali baš mogu zamisliti Tarzana u ovakvoj avanturi. Jako dobro.
Ferrijev crtež je još uvijek na onom početnom nivou. Ipak, to sve izgleda jako dobro. Napet i mračan strip ispunjen akcijom.
Naslovnica ove priče mi se baš sviđa, ali možda se moglo ubaciti neku prašumsku pozadinu, pa bi ukupni dojam bio još bolji.
Interesantna pričica puna akcije.
Uz sve to, na kraju još upoznajemo i Jima Gitaru, ma genijalno. Nolitta vrati se!
Rat
Nolitta/Ferri - 81%
Naslovnica epizode "Rat" je možda i najlegendarnija naslovnica nekog Zagorovog stripa na ovim prostorima. Ipak, ni ostatak epizode ne zaostaje puno za genijalnom naslovnicom. Da se razumijemo, ovo nije strip koji upada u top 10 Zagorovog serijala, ali je svakako vrlo dobar.
Imamo 2 zanimljive vojne ličnosti: kapetana Howarda i zapovjednika odreda Crnih vukova Krausa. Moram reći da me Crni vukovi iz nekog razloga podsjećaju na SS-ovce. Ova nemilosrdna jedinica doslovno masakrira Indijance po Darkwoodu i Zagor tome mora stati na kraj. Djeluje kao da netko želi da odred poubija što više Indijanaca i da njihov međusobni rat potraje što je dulje moguće
Ipak, Zagor sve to riješava u svojem klasičnom stilu. Ova nam je epizoda donijela puno nasilja, pucnjave i akcije.
Ferrijev crtež je prilično dobar.
Naslovnica drugog nastavka ove priče je genijalna i legendarna, dok su druge dvije malo slabije, ali i dalje dobre.
Kuća užasa
Nolitta/Ferri - 83%
Zanimljiva netipična naslovnica za netipičnu epizodu naših prijatelja. Nolitta je sjajno prikazao horor atmosferu izmješanu s komedijom koju nam donose Chico i Batteron.
Dolazimo u jezovitu kuću usred mračne i kišne noći i Nolitta nam zatim servira sve horor klišeje poput sjena drveća, jezivog batlera itd., sve dok mu to ne dosadi pa prebaci loptu na komediju. Posebno su bile jezovite one scene s Priscillom, a najviše su đe nasmijali "hrabri" Chico i Bat.
Ipak, jedna stvar mi nije jasna. Ova epizoda bila je jako dobra, ali zašto je, kvragu, Burattini morao ići raditi nastavak u kojem nam je detaljno prepričao događaje ovog stripa?!?!
Crtež je jako dobar, atmosferičan i mračan s dobrim sjenčanjem. Ferri je zaista bio majstor svog zanata. Također je odlično prikazao komične scene.
Naslovnica je prilično dobra, samo što je Zagor malo pogrbljen i ima nož oko pojasa, usprkos tome što ga inače ne nosi sa sobom.
Simpatična kratka epizoda odlične horor atmosfere čija čar je u njenoj jednostavnosti koja nas vraća u bolja vremena u kojima Burattini nije tratio trećinu stripa na prepričavanje prošlih brojeva.
Šumski šakali
Nolitta/Ferri - 79%
Zaista zabavna kratka epizoda s priličnom količinom iznimno komičnih scena. Sam zaplet je jako dobar. Chico je slučajno zamijenjen s Jimom Gitarom, našim najdražim neprijateljem.
Kao i uvijek, sa Jimom dolazi i fina doza akcije i batina sa svih strana. Ovdje mu Zagor odlučuje baciti mamac i uspijeva ga uhvatiti. Ove scene s iskrcavanjima su, također, genijalne.
Ferrijev crtež je na prilično dobrom nivou u ovoj epizodi i sviđa mi se njegova realizacija ove epizode.
Naslovnica je dobra, ali žuto nebo zaista kvari dojam
Akt nasilja
Nolitta/Ferri-Bignotti - 91%
Zagor protiv otmičara, Zagor protiv zakona, Zagor protiv modernog grada. Nolitta je genije. Ova priča sjajno balansira akciju, avanturu i humor sa napetom radnjom i dinamičnom gradskom atmosferom. Ovo je svojevremeno bila najduža Zagorova epizoda, a usudio bih se reći i najbolja.
Priča, već standardno počinje u Darkwoodu. Javlja se gradska firma pod nazivom Lake's fur company koja traperima želi nametnuti monopol. Kada Harry Keller, jedan od trapera, to odbije, gadovi mu otimaju sina i odvode ga u Chicago. Tu počinje sjajna avantura. Zagor, čovjek koji je živio u šumi većinu života susreće se s modernom "civilizacijom". Tu se mora boriti s korupcijom, birokracijom, policijom, mafijom. Ukratko, susreće se sa svim blagodatima modernih i demokratskih društava. Pri tome mu pomaže grof Lapalette, jedan od živopisnijih likova serijala; sitni lopov i stručnjak za provale. On im je vodič po gradu i pomoćnik, naravno, Zagor je obećao i novčanu nagradu za pomoć.
Nastavak stripa ispunjen je akcijom. Bum, tras, pras, Zagor mlati bandite jednog po jednog i konačno dolazi i do njihovog vođe koji svoja nedjela na kraju plaća životom. Pravda je pobijedila, zločinci su mrtvi, a mali Skip je slobodan.
U mnogim komentarima često upotrebljavam riječ sjajno, već lagano živciram i sam sebe, ali, ovo je sjajno. Sjajan je prikaz sukoba Zagora, čovjeka iz šume s takozvanom civilizacijom i korumpiranim sustavom. Zagor je u ovom stripu pobijedio sistem i proveo pravdu u situaciji koja je izgledala nepopravljivo. Vratio je sina Kelleru i sam samcat pobijedio mafiju. Ovo je apsolutno najbolja Zagorova epizoda napisana do svojeg nastanka i ima sve što treba imati da bude odlična. Napeta dramska radnja, puno akcije, borba s neprijateljima koji nadiru sa svih strana, to su sve karakteristike koje krase ovu sjanu epizodu.
Također, po prvi se puta javlja jedan od najsimpatičnijih sidekicka u Zagorovom svijetu - grof Lapalette. Ovoj maloj gradskoj sagi dajem slijedeće ocjene:
Sjajna i inovativna priča puna akcije i zapleta od mene dobiva čistu desetku.
Scenarij je brz, protočan, dijalozi su dobri i dobiva desetku.
Crtež je jako dobar, likovi su dobro nacrtani, gradska atmosfera je jako živopisno prikazana, ali Ferri i Bignotti će imati i puno boljih radova i iz tog razloga dobivaju osmicu.
Naslovnice su solidne. Druga je najbolja i izgleda prilično dramatično, prva je sasvim korektna, ali treća kvari dojam i zbog toga sveukupno dobivaju sedmicu.
Blago Crvene Planine
Nolitta/Donatelli - 82%
Ova naslovnica je legendarna. A, i sama je priča, isto tako, legendarna. Baš je bilo zabavno čitati kako se Zagor i Chico prerušavaju u vojnike kako bi razotkrili misterij dezertirajućih vojnika kapetana Warrena. Naime, masovno su počeli dezertirati vojnici iz položaja broj 11. Sve je obavijeno velom misterije i Zagor to ide razotkriti.
Zanimljivo je kako iza svega stoji stari neprijatelj s kojim smo se već imali priliku sukobiti. Svatko tko je ovo pročitao zna da se radi o Jednookom Jacku koji je prilično dobro osmišljen zlikovac. Posebno su dobre one scene s lešinarom. Stvarno legendarno.
Donatelli je prilično dobar. Likove crta solidno, a akcijske i komične scene kojih ovdje ima napretek su mu odlične.
Jako dobra epizoda koju svakako vrijedi pročitati više puta. Zabavno, napeto i puno akcije.
Mržnja
Nolitta/Donatelli - 90%
Novi susret s Hellingenom. Ovdje već postaje malo opasniji, ali još uvijek nije dosegao svoj vrhunac. Ovaj susret se nastavlja na prethodni okršaj s ludim znanstvenikom u kojem je Titan, njegova kreacija, bio potopljen.
Ipak, Hellingen se vraća još zlobniji, još ambiciozniji i još luđi. Ožiljci dolaze gratis. Upravo su ti ožiljci, zapravo, metafora njegove rastuće mržnje prema Zagoru koja se svakim novim susretom sve više pojačava i postaje sve gora i gora, sve do svojeg vrhunca u Divovima dobra i zla.
U ovoj epizodi, ludi znanstvenik odlučuje drogirati Zagora kako bi ga natjerao da mu pomogne ponovno podignuti Titana na noge i ostvariti zle planove. Ipak, Hellingen je opet osuđen na propast zahvaljujući jednom od legendarnih likova koje upoznajemo upravo u ovoj epizodi.
Da, radi se upravo o kapetanu Fishlegu koji ubija Hellingena harpunom, na samom kraju epizode. Zanimljiv je i način kojim je Hellingen oteo naše junake. Obavezno pročitajte ovu epizodu.
Donatellijev crtež je jako dobar i postaje sve bolji i bolji. Dobro je prikazao promjene na Hellingenu.
Naslovnice su jako dobre, posebno zadnja sa zapaljenim Titanom.
Zabavna akcijska epizoda u kojoj je vraćen i ludi profesor.
Zarobljenici Crvene vještice
Nolitta/Ferri - 100%
Uffff, ovo je stvarno dobro. Obožavam kad Zagor ode na more. Upravo je u takvom ambijentu napisano puno genijalnih epizoda (Odlazak u nepoznato, Nestali istraživač, Američka odiseja, Zmajevi gusari i tako dalje). Zaista ima nešto posebno u tom morskom ambijentu i često mi padne na um da i ja postanem mornar. Ipak, ne znam koliko je to realno. Ipak, moram nadodati da su neki od najboljih i najsimpatičnijih likova u Zagorovom svijetu mornari. Fishleg i njegova posada, Honest Joe sa svojom posadom, Hilario i posada Marilene... Svi oni imaju neki poseban mornarski štih koji dodaje neku novu atmosferu avanturama gdje se oni pojavljuju.
Ovo je, ako se ne varam, prvi put da je Zagor isplovio na more. Ipak, ovdje je bio grubo prisiljen isploviti, pošto je zarobljen na brodu živopisnog imena "Crvena vještica". Brod kreće na Bahame. Borimo se s brojnim morskim nemanima, mornarima i ostalim tipičnim morskim opasnostima. Kapetan Nielsen i njegova posada nam pružaju stvarno opako prikazane negativce. Imamo puno humora, napetosti, akcije i, najvažnije, nepredvidivi kraj. Ovo je možda bila i najbolja Zagorova epizoda u trenutku svojeg izdavanja.
Ferrijev crtež je standardno sjajan, odlično crta likove, pozadine, odlično sjenča, ma sve je odlično. Standardni Maestro.
Od 3 naslovnice, samo druga po redu se odnosi na ovaj strip i ona je briljantna. Zagor se mora boriti s divovskim hobotnicom, morskim strujama i nedostatkuom zraka pod vodom. Sjajno.
Sve u svemu, jako dobar strip. Mislim da komotno može ući u top 100 serijala.
Pukovnikova podvala
Nolitta/Donatelli - 86%
Uzbudljiva i emotivna priča u kojoj se pojavljuje pleme Seminola. Odličan prequel za "Sloboda ili smrt". Upoznajemo Manetolu, poglavicu Seminola koji će postati jedan od najupečatljivijih likova serijala. Seminole ratuju sa vojskom SAD-a i Zagor mora još jednom posredovati u sprečavanju opasnog rata koji bi mogao uslijediti.
U ovoj dobroj i avanturističkoj epizodi, vidimo Zagora kako pokazuje emocije potaknute teškom situacijom u kojoj se Seminole nalaze. Ipak, kako sve ne bi bilo tako crno, povremeno imamo Chicove komične dosjetke.
Nolitta je baš napisao odličan scenarij, gdje Zagor za promjenu nije bio pobjednik na kraju epizode.
Donatellijev crtež je solidan. Nije loše, da se razumijemo. Ali, možda bi bilo bolje da je crtao Ferri. Ovdje su neke scene odlične, a druge malo lošije.
Naslovnice su fora, ali mogle su biti i bolje. Ova sa Zagorom sleđa je netipična i to mi se sviđa. Ipak, nelogično mi je zeleno nebo na drugoj.
Pročitajte ovo ljudi, obavezno pročitajte
Satko
Nolitta/Ferri - 73%
Baš ne zanima jesu li šeširi hranjivi :-).
Zabavna epizoda u kojoj se po prvi put susrećemo s jednim od upečatljivijih indijanskih likova, Satkom. Također, imamo i zaninljivu temu međurasnih brakova, konkretno, ovdje se radi o braku između Indijanca Satka i bjelkinje Linde. Naravno, njezin se otac tome protivi. Ipak, trebalo je tu biti više događaja i mogla je priča biti uzbudljivija.
Ferrijev crtež je odličan, lijepo je dočarao sve likove i događaje.
Naslovnica je solidna, ali nema veze s pričom. Također, zašto ZELENA pozadina?!
Dečko pik
Nolitta/Ferri - 88%
Misterija? Dylan Dog ili Martin Mystere. Akcija? Tex Willer. Komedija? Alan Ford. Sve zajedno, iskombinirano u jednom stripu? Ova Zagorova epizoda.
Nakon kraćeg putovanja, naši se prijatelji vraćaju kući. Chico, po običaju strašno gladan, odlučuke zaigrati partiju pokera s jednim gostom. Tu dolazi do zapleta, naime, u Chicovom špilu nema karte dečko pik.
Da, zaista zna biti iritantno kada pri igranju karata otkrijete da vam nedostaje jedna karta i morate poništiti partiju. Ipak, ovdje to nije razlog zapletu. Naime, saznajemo da se u okolici pojavio zloglasni kriminalac i ubojica koji na svojim žrtvama uvijek ostavlja kartu dečko pik.
To me podsjeća na film "Sam u kući", gdje Harry i Marv uvijek puštaju vodu da teče na mjestu zločina. Ipak, kriminalac u ovoj epizodi je puno spretniji od njih. Konstantno je korak ispred svih i zadao je Zagoru brojne glavobolje. Nolitta je donio genijalnu odluku da nam ni na kraju same epizode ne otkrije njegov identitet. Da je Burattini napisao ovu priču, najvjerojatnije bismo saznali: njegov identitet, porijeklo, povijest obitelji u zadnjih sto godina, broj noge, omiljeno jelo i financijsku likvidnost.
Ipak, Nolitta je znao da je neke informacije najbolje prepustiti mašti čitatelja.
Ferrijev crtež je u ovoj epizodi u strelovitom usponu. Usponu koji će se rapidno nastaviti sve do svoje kulminacije za nekih tristotinjak brojeva u Divovima Dobra i Zla.
Druga naslovnica je genijalna, a na prvoj bih obojao nebo i nekako izmijenio onu lijanu koja je krajnje nelogična.
Jako dobra epizoda.
Vukodlak
Nolitta/Donatelli - 72%
Zagor se ovdje prvi čut susreće s vukodlacima u avanturi koja kao da je izašla iz nekog starinskog horor filma. Radnja je predvidiva i linearna, a doktor Stubb je solidan lik. Vukodlaci mogu biti i puno bolja tema, kao što smo vidjeli u Punom mjesecu. Donatelli solidan, a naslovnice sjajne
Skriveni grad
Melloncelli/Donatelli - 62%
Solidna epizoda.
Donatelli je solidan, ali imat će i boljih izdanja.
Za priču imam jednu veliku zamjerku. Kako, dovraga, usred Darkwooda može postojati civilizacija Maya. Okej je da, povremeno, ubace neku izgubljenu civilizaciju. Ali, ovo je već pretjerivanje. I to debelo.
Ajde, njihov motiv za pronalazak oružja kako bi se sukobili s onim ludim svećenikom je zabavan.
Ostatak priče je manje-više čista akcija i nasilje.
Naslovnice su simpa, imaju drukčije perspektive od tipičnih Ferrijevih.
Bjegunci
Nolitta/Ferri - 90%
Jako dobra i zabavna epizoda.
Je li se Zagor ikada vratio u Darkwood nakon nekog putovanja bez da su ga dočekali veliki problemi?
Ovdje ga je dočekalo pet interesantnih odbjeglih robijaša među kojima se nalaze i neka stara poznata lica. Naravno, Zagor se mora suočiti sa njima i u procesu, za prmjenu, dobiva i malo batina. Također, javlja se i Tonka, jer, realno gledajući, kakav je to povratak u Darkwood bez da nas dočeka i Zagorov krvni brat.
Ferrijev crtež je jako dobar, kao i uvijek i nemam nekih posebnih komentara na njega.
Mislim da se samo druga naslovnica odnosi na ovu priču i jako mi se sviđa. Izgleda baš avanturistički.
Neočekivano dobra epizoda.
Crna božica
Nolitta/Donatelli - 74%
Zabavna epizoda s Batom Battertonom puna akcije i smješnih scena. Mislim da je u ovoj epizodi bio prvi čut da se Zagor susreće s Indijskom kulturom i religijom u vidu strašnih Thugsa koji štuju neku crnu božicu.
Veoma su zanimljivi jer jako okrutno ubijaju svakakve likove i siju strah. Sve to prati solidan crtež Franca Donatellija koji prilično dobro prenosi na papir Nolittin scenarij.
Naslovnica je dobra, ali mala zamjerka je to što ima prepraznu pozadinu.
Ipak, cijeli dojam je pokvario malo gluplji kraj. Sve u svemu, solidna epizoda koju svakako vrijedi pročitati.
Božić kalibra 45
Nolitta/Donatelli - 97%
Sjajna, kratka, brza i zanimljiva epizoda sjajnog crteža, tematike i naslovnice. Zaista nemam što više komentirati. ODLIČNO!!
Jedino, kao što je netko već komentirao, u Zagorovo vrijeme nije se znalo za Djeda Mraza, ali nećemo cjepidlačiti.
Priča i scenarij su kratki, slatki i zabavni. Crtež je prilično dobar, a naslovnica je vrhunska.
Veliki plus je to što po prvi puta u Zagoru pada snijeg, doduše samo na kraju priče, ali i to je već nešto.
Zagor priča...
Nolitta/Ferri - 99%
Ova epizoda nema nikakvu radnju sama po sebi. Sve su prepričavanja i flashbackovi. 162 stranice nemaju nikakvu aktivnu radnju. Mislili ste da pljujem po ovoj priči? U krivu ste. Zbog kiše naši prijatelji ne mogu raditi ništa, ne mogu u lov, ne mogu u šetnju, ne mogu posjetiti Indijance. Tako se Zagor bacio na odmaranje, a Chico na čišćenje. Pri tom čišćenju nailazi na staru sliku Zagora i neke djevojke.
Slika izaziva snažne emociju u Zagoru koji se isprva razbjesni na Chica kao nikad do tada. No, uskoro se smiruje i otkriva mu da su na slici njegovi roditelji. Tada Zagor otvara branu bujici emocija i prisjećanja te Chicu, ali i nama počinje pričati priču. Zagorovo pravo prezime je Wilding (ime mu saznajemo tek kasnije), njegovi su roditelji doseljenici irskog porijekla. Živjeli su u kolibi u šumi kod Clear Watera, mladi Patrick je imao djetinjstvo koje svaki dječak može poželjeti. Živio je u prirodi, učio loviti, komunicirao je s Indijancima i upijao očevu mudrost i majčinu pamet koju mu je prenosila čitanjem. Sve je izgledalo tako lijepo, ali onda...
...TRAGEDIJA. Bila je to večer kao svaka druga, činilo se da je ista kao one koje su već prošle i da nalikuje onima koje će tek doći. Ali, za nekoliko sati, cijelo djetinjstvo mladog i nevinog dječaka postaje obilježeno traumatičnim tragedijom. Ubijte, zapalite, neka nitko ne preživi!!
Te, ili slične riječi čule su se one noći, kobne moći u kojoj su Patrickovi roditelji nemilosrdno ubijeni i koliba im je spaljena. Patrick se spasio kada ga je otac bacio u rijeku. Ta rijeka zapravo simbolizira i nepredvidivu životnu rijeku za koju nikada ne znamo gdje će nas odvesti. Nasreću, mladog Patricka rijeka je odvela do Wandering Fitzija. Čovjeka koji je, zgrožen modernim svijetom, odlučio živjeti skitničkim načinom života, hraneći se samo onime što ulovi. Fitzy postaje Patrickov skrbnik, mentor, uzor i očinska figura koja je izgubljena smrću njegovog biološkog oca.
Patrick i Fitzy tako provode vrijeme zajedno i stvara se nešto što će kasnije postati jedan od glavnih Zagorovih zaštitnih znakova. Sjekira. Upravo ta sjekira predstavlja Fitzijev prijezir prema modernom svijetu, on odbija vatreno oružje i koristi samo tu sjekiru. Posebno je upečatljiva scena u kojoj se Patrick na gorbu svojih roditelja zaklinje na osvetu. Upravo je u toj točki došlo do kulminacije priče i Patrickov karakter je dobio novu, osvetničku crtu. Idućih nekoliko godina, mladi Patrick imao je samo jedan jedini cilj. Pronaći i ubiti Salomona Kinskog, čovjeka koji je predvodio ubojstvo njegovih roditelja. Fitzy to nije podržavao i smatrao je da nije dobro da mlad čovjek cijelog sebe usmjeruje na osvetu, ali nije htio ništa učiniti po tom pitanju. Nakon nekog vremena, Patrick napokon saznaje gdje je Kinsky.
Zagora preuzima bijes i on napušta Fitzija, priprema oružje i odlazi u naselje Indijanaca koje Kinski vodi. Iako se Kinski promijenio i sada živi miran život te daje sve od sebe da poboljša živote svoji Indijanskih prijatelja, Patrick ne đarinza to. Tada počinje njegov krvoločni osvetnički pohod. Nemilosrdno je oduzeo živote brojnim nedužnim Indijancima, ne razmišljajući da čini istu, odnosno mnogo goru stvar od one koja se njemu dogodila u djetinjstvu.
Tada saznaje bolnu istinu - njegov otac je odgovoran za smrt mnogih Indijanaca, žena, djece, staraca... Saznajemo da je zapovjedio pokolj i da je kasnije nečasno otpušten iz vojske. Kinski koristi Patrickovu mentalnu rastrojenost kao priliku da ga ubije, ali prije nego je povukao okidač, Fitzy spašava Patricka, ali morao je platiti veliku cijenu. I on je ubijen.
Patrick tada, potpuno izgubljen, bez Fitzija, sam samcat, luta šumom. Izgubio je svoj smisao i jedinu stvar koja ga je vodila. Izgubivši uspomenu na oca, izgubio je i samog sebe. Bespomoćno i besciljno lutajući šumom, Patrick otkriva svoj smisao i poziv. Od sada će štititi sve ljude koji su na strani pravde, sve one koji su u opasnosti, bez obzira na rasu. Uskoro počinje voditi karavane kroz okolna područja te ih brani od napada bandita, ratobornih Indijanaca i sl. Kada tako jednom od napada spasi karavanu obitelji Sullivan. Patrick ih spašava i oni pstaju zadivljeni njime.
Tada se rađa ideja o Zagoru. Patrick predlaže ime Za-gor-te-nay, nakon što su mu rekli da bi se mogao nazvati Duh sa sjekirom . Ipak, pošto je taj Indijanski naziv malo predug, skraćuju ga samo na ZAGOR. Zatim odabiru kostim i tako se, dame i gospodo rodio Zagor.
Uskoro, uz pomoć Sullivanovih, spektakularno se pojavljuje na sastanku poglavica i oduševljava sve poglavice. Zapravo, većinu njih. Jedino Oga-ito nije djelio entuzijazam ostalih poglavica. Njega Zagor pobjeđuje u dvoboju i održava srcedrapajući govor o suradnji, borbi za pravdu i jednakosti koju će provoditi Zagor - novi zaštitnik Darkwooda.
Sjajan strip koji na 160 stranica donosi mnoge nove informacije i u mnogim segmentima utječe na naše emocije. Napokon saznajemo što vodi Zagora u njegovim postupcima i zašto se odlučio biti zaštitnikom Indijanaca. Nolitta je sjajno osmislio priču, a Ferri nije zaostao s likovnom interpretacijom. Mislim da je ovaj strip točka prekretnica u kojoj se Ferri oblikovao u onog majstora koji je autor najboljih priča našeg junaka. Naslovnice su malo lošije od crteža u stripu, ali ipak odišu posevnom atmosferom. Prva je prekrasna, s scenama iz stripa ukomponiranima u naslovnicu.
Mislim da je jako važno da svaki junak ima nekakvu origin epizodu kako bi ga dodatno i dublje oblikovala. Za Zagora je to upravo ova epizoda. U ovoj epizodi saznajemo kako je i zašto Zagor ono što jest. Možda nije najbolja epizoda, ali je jedna od najljepših i zato svim komponentama dajem čistu desetku, osim naslovnicama, jer ipak, Ferri je kasnije imao puno boljih naslovnica.
Ovo je strip koji svaki pravi Zagorov fan mora pročitati!!
Mohikanac Jack
Nolitta/Donatelli - 93%
Jako dobro. Sviđa mi se ideja ove priče i način kojim se Jack Mohikanac bori za bolju budućnost Indijanaca. Radi to na veoma čudan način. Vrši nasilje kako bi bilo ubijeno više Indijanaca, a on bi to objavio u novinama. Ipak, na kraju je i sam ubijen.
Čovjek je zaista pravio kaos. Palio je sela, ubijao ljude, ali sve to sa željom da pomogne Indijancima. Velma zanimljiva tema za raspravu. Je li, ili nije Jackov čin bio opravdan? Komplicirano, jako komplicirano.
Rani Donatelli je bio odličan crtač, ovdje stvarno briljira.
Naslovnica je jako dobra, jedino je zamjerka što snijega nema u stripu.
Tajna služba
Nolitta/Ferri - 97%
Osim malo razvučenog kraja, ne mogu naći nikakvu zamjerku za ovo briljantno Nolittino djelo. Kao da se dašak Bleka Stene ubacio u Zagorov svijet i malo promješao standardne darkwoodske karte.
Da, nećete vjerovati, crvene odore su pristigle u Darkwood. Ipak, nisu to klasični negativci kao u Bleku ili Marku, imaju oni i pozitivnih osobina i prikazani su kao obični ljudi. Roddy, George i Tony, iako su Englezi, samo žele opstati i za to im treba Zagorova ponoć.
S druge strane, javlja se pukovnik Warwick. Obični ludi pukovnik, sadist i negativac u stripu. Samo iskorištava ljude za svoje ciljeve, koristeći ih kao obične životinje. Tipični engleski stereotip iz talijanskih stripova.
Također, dobili smo i brojne uzbudljive scene od kojih posebno moram istaknuti scene streljanja. Nolitta ke zaista znao napisati napet strip.
Ferrijev crtež je briljantan (zahvaljujem Curuniru koji mi je naveo neke pridjeve koje mogu upotrebljavati umjesto svog iritantnog "sjajno"). Odličan prikaz likova i akcijskih scena te emocija na Zagorovom licu.
Naslovnice su vrhunske. Prva je prava Blekovska, dok je druga dramatična i napeta.
Genijalan strip
Crveni strijelac
Nolitta/Donatelli - 81%
Nakon povratka u Darkwood, puno se toga mijenja. Dolaze novi vojnici, ali i novi zločinci. Djeluje kao da smo upali usred romana o Robin Hoodu.
Samo što se ne zove Robin i nije odjeven u zeleno. Ovdje imamo Crvenog strijelca koji si je umislio da je Robin Hood te kreće u pohode po Darkwoodu. Iako na početku među njima vlada neprijateljstvo, Zagor se udružuje s njim kako bi oslobodio uhapšenog Chica.
Imamo nekoliko emotivnih scena smrti i nekoliko komičnih scena. Ioak, sam vrhunac epizode je svakako natjecanje u streljaštvu između Zagora i Crvenog strijelca koje Zagor, na sveopće iznenađenje, gubi.
Kratka i zabavna epizoda.
Donatellijev crtež je prilično dobar, jako dobro prikazuje česte komične situacije.
Naslovnice su odlične, osim onog indijanskog šatora na drugoj. Naime, u epizodi uopće nema Indijanaca, pa mi taj element nema smisla.
Odlazak u nepoznato
Nolitta/Ferri-Donatelli - 93%
Kako volim epizode s Fishlegom i njegovom posadom!!!
Priča počinje lagano, Zagor ocrtava kartu, Chico mu pomaže, sve izgleda kao normalan dan u Darkwoodu. Ipak, uskoro ih poziva stari prijatelj, kapetan Fishleg i oni odlaze u Port Whale. Tamo su oh dočekali problemi; brodovi nestaju i ntiko ne zna što je s njima. Ukrcavaju se na Golden Baby i avantura kreće. U Lawrenceovom prolazu nalaze koloniju Vikinga predvođenu simpatičnim kraljem Guthrumom koji se užasava hladnoće. Ima puno uzbudljivih događaja u ovoj priči: traženje brodova, plovidba, Chicove ludorije na brodu, infiltriranje u vikinško selo, zarobljavanje glavnih junaka, Ramathova magija, borba u selu, Chico koji postaje dvorska luda, bjeg iz sela, lov na kitove, napad gusara i još mnogo toga. Nolitta je u ovoj epizodi pokazao svoju genijalnost jer je sve to uspješno ugurao na 295 stranica. Ni u jednom trenutku čitanja nisam imao osjećaj zbrzanosti, nepotrebnih dijaloga, dosadnih događaja i raznih sličnih stvari koje se pojavljuju u brojnim novijim stripovima. Također, malo poduži uvod koji nije striktno vezan uz glavnu radnju uopće ne smeta, već ga je bilo gušt pročitati (posebno su upečatljive scene kada pijani Chico izazove tučnjavu u birtiji). Sjajna je Nolittina sposobnost mješanja ozbiljnih događaja vezanih uz glavni tok priče i komičnih "digresija". Dakle, moram reći da ovaj strip može komotno ući u konkurenciju top 59 Zagorovih epizoda scih vremena.
Ocjene: Priča je za čistu desetku zbog više zanimljivih radnji u linearnom slijedu i inovativnih likova koji se do tada nisu još pojavili u Zagoru. Scenariju također ide desetka zbog dobrih dijaloga koji nisu dosadni ili predugi i zbog toga što je sve objašnjeno dovoljno dobro, a ipak nije bilo suvišnih objašnjavanja. Crtež će danas dobiti osmicu; Ferri je bio sjajan u ovom stripu i prava je šteta što nije nacrtao cijeli strip. I Donatelli je vrhunski odradio svoju "rolu", ali za mene je Ferri ipak malo bolji. Ocjena ide za zadnje dvije naslovnice, pošto se prva odnosi na prethodnu priču; devetka, sjajne su, ali jedina mala zamjerka je to što naslovnica za Fakira Ramatha ima praznu zelenu pozadinu, da je Ferri nadodao sunce, mjesec, zvijezde, oblake ili neke druge atmosferske pojave, dobio bi desetku.
Više sam puta pročitao ovu epizodu, svaki put je bila sjajna i zasigurno ću je pročitati ponovno.
Magic bat
Melloncelli/ Donatelli - 82%
Počet ću od naslovnice. Sjajna, legendarna naslovnica. Jedna od najprepoznatljivijih u Zagor serijalu. Ludens ju je upotrijebio i za lažni gigant s kraljem orlova. Crtež je na standardnoj Donatellijevoj razini, simpatičan crtež koji teži jednostavnosti, bez nekog pretjeranog spektakla. Korektan crtež za koji je jedina zamjerka što likovi nekada likovi izgledaju malo kockasto.
Priča je jako dobra, s obzirom da je na ovako malom broju stranica. Imamo dio s trikovima na brodu, dio s Indijancima i dio s dabrovima. Odlično osmišljeni događaji koji se sjajno nadopunjuju i tvore veoma dobru priču.
Za scenarij ne mogu ništa prigovoriti, tečna radnja bez pretjerane količine nekakvih skretanja s glavne teme, koja ipak ima sjajne komične flashbackove. (Posao s dabrovima). Sjajan je humor koji prožima ovu priču, posebno scena gdje otkrivamo da je Chico, vrsni biolog i poznavatelj životinja, odabrao sve muške dabrove, umjesto pola muških, a pola ženskih. Crtež je solidan i simpatičan, kao stvoren za ovakve komične priče. Naslovnica je sjajna, iako je pozerska, izgleda odlično i mislim da spada u najbolje naslovnice serijala.
Kralj orlova
Nolitta/Ferri - 97%
Počet ću od naslovnice. Sjajna, legendarna naslovnica. Jedna od najprepoznatljivijih u Zagor serijalu. Ludens ju je upotrijebio i za lažni gigant s kraljem orlova. Crtež je na standardnoj Donatellijevoj razini, simpatičan crtež koji teži jednostavnosti, bez nekog pretjeranog spektakla. Korektan crtež za koji je jedina zamjerka što likovi nekada likovi izgledaju malo kockasto.
Priča je jako dobra, s obzirom da je na ovako malom broju stranica. Imamo dio s trikovima na brodu, dio s Indijancima i dio s dabrovima. Odlično osmišljeni događaji koji se sjajno nadopunjuju i tvore veoma dobru priču.
Za scenarij ne mogu ništa prigovoriti, tečna radnja bez pretjerane količine nekakvih skretanja s glavne teme, koja ipak ima sjajne komične flashbackove. (Posao s dabrovima). Sjajan je humor koji prožima ovu priču, posebno scena gdje otkrivamo da je Chico, vrsni biolog i poznavatelj životinja, odabrao sve muške dabrove, umjesto pola muških, a pola ženskih. Crtež je solidan i simpatičan, kao stvoren za ovakve komične priče. Naslovnica je sjajna, iako je pozerska, izgleda odlično i mislim da spada u najbolje naslovnice serijala.
Šestorica s Plave Zvijezde
Nolitta/Ferri - 93%
Jako dobro. Akcija, komedija i avantura, sve u jednom paketu. Sam uvod u priču je genijalan. Imamo odlične skečeve s vojnim veteranima i Chicom. Uskoro na scenu stupa Digging Bill koji, otimajući veterane, želi saznati lokaciju davno potopljenog broda punog novca.
Da se razumijemo, Bill ovdje nije neki negativac. On, kao i inače, samo traži blago, ali se okružio pohlepnim banditima koje je uzeo za suradnike.
Uoravo ti banditi stvaraju zaplet priče, prisilivši Digging Billa da ih vodi prema blagu. Blago se nalazi na napuštenoj olupini broda, a olipina broda nalazi se u močvari. Čudi me kako Nolitti nije palo napamet da nekog od negativaca pojede aligator.
Sama završnica na brodu je genijalna. Mračna i jezovita atmosfera s maestralno sprovedenim Zagorovim planom. Obavezno pročitajte.
Ferri je razvalio. Odlično je balansirao crtež između akcijskih scena, mračnih i napetih djelova i komičnih sekvenci. Ma, sjajno.
Naslovnice su jako dobre, samo su malo čudno obojane.
Što reći na kraju? Jako dobra epizoda i, Digging Bille, više sreće drugi put!
Smrtonosni cvijet
Nolitta/Donatelli - 80%
Kratka, jednostavna i zabavna epizoda koja se može čitati više puta, bez da nam dosadi. Zanimljivo je to što Zagor mora pronaći izgubljenog znanstvenika u egzotičnim područjima gdje se nalazi i interesantno pleme Indijanaca.
Kao da to nije dovoljno, Nolitta u priču uvodi i čudnovati cvijet pod čijim utjecajem ljudi postaju neočekivano agresivni. Tu se posebno ističu scene gdje dotad mirni ljudi postanu podivljali. To uviđamo nakon komične Chicove scene
Avantura se zatim nastavlja. Priča je prepuna akcije i zabave. Jako dobro ju prati i Donatelljiev crtež koji mi je u ovoj, ranijoj, fazi bio puno bolji nego u završnoj.
Prva naslovnica s Indijancima je maestralna i jako je dobro smišljena njezina netipična perspektiva. Druga je okej, ali zbog bezvezne bijele pozadine i čudnog položaja Zagorovih nogu, ne mogu joj dati maksimalne ocjene.
Pravi avanturistička priča kojoj nedostaje jako malo da bude klasik Zagorovog serijala.
Čudni gospodin Smith
Nolitta/Ferri- 97%
Kratka i slatka epizoda. Čisti humor na 111 stranica što je malo duže od jednog zasebnog broja redovne serije. Sam naslov priče je, paaa, malo čudan. Smith je često bilo prezime koje su uzimali ljudi sa željom da pobjegnu od zakona i na Divljem Zapadu stvore novi život. Kao što je netko već komentirao, ova epizoda je komotno mogla biti Chicov specijal s naslovom "Avantura Chica i Trampija u Boat Citiju".
Ponovno susrećemo Trampija koji pod lažnim identitetom otvara putničku agenciju koja mušterijama pruža sve čari Zapada. Tako putnici mogu sresti Indijance, bandite i razne prirodne fenomene. To je, naravno iscenirano s ciljem zarade. Agencija tako posluje sve dok ne dođe do prave pljačke i otmice. Tada Zagor mora u akciju spašavanja žene jednog od putnika. Nakon malo potjere i borbe, žena je oslobođena, a otmičar se otkriva.
To je bio ljubomorni vlasnik hotela kojem poslovanje pati zbog uspjeha agencije.
Ova priča je zapravo odlična, nepretenciozna i lagana. Nolitta je pokazao da zna zabaviti sebe i čitatelje, pa ne mora svaka priča biti epsko djelo na 300 stranica, nekada se treba opustiti i zabaviti. Nolitta ovdje radi upravo to te zato za svoj rad dobiva čistu desetku. Ferri je standardno odličan na stranicama stripa i desetka je neizbježna. Naslovnice su malo lošije i zbog čudnih položaja Zagora na obje naslovnice, dobivaju 7. (Pogledajte samo lijevu nogu na prvoj naslovnici i izraz Zagorovog lica na drugoj).
Limena zvijezda
Nolitta/Donatelli - 97%
Ovo je čisti prikaz kako emocije prebaciti u strip. Nakon smrti svojeg prijatelja kopača zlata Zagor se zaklinje na osvetu na njegovom grobu. Također, gradski šerif je prisilno van stroja, zbog ozljede. U tom trenutku počinje Zagorov šerifski mandat koji će predstavljati noćnu moru za sve bandite i ljude s krive strane zakona. Naime, gradom vlada lokalni moćnik Mac Kay koji drži u šaci sve ljude i kratkim postupkom riješava se svih protivnika.
Ipak, sa Zagorom neće moći tako. Dok je Chico u zatvoru zbog svojih gluparija, Zagor stavlja grad u red. To radi u maniri junaka klasičnog westerna i mislim da se ni Tex ne bi posramio ovakve avanture.
Ovo je sjajna priča prožeta emocijama i pravom western atmosferom, kao da je pisana za film. Priči i scenariju ne mogu dati manje od desetke. Na ovih 163 stranice dobili smo malo umjetničko djelo. Naslovnica je također sjajna, jedina zamjerkica je krivi trag na koji nas ona navodi. Djeluje kao da je šerif mrtav, a to se u stripu nije dogodilo. Jedino što odudara od sjajnog dojma je Donatellijev crtež, koji je jako dobar, ali jednostavno nije Ferri. Bit će to neka devetka.
Ukoliko želite prototip sjajnog westerna, samo pročitajte Limenu zvijezdu, nećete se razočarati.
Allahova ruka
Nolitta/Ferri - 92%
Zanimljiva ideja, s motivom arapske krvne osvete. Ponovno imamo sudar različitih kultura, gdje bismo mogli povući paralelu između zakona koji provodi šeik i zakona koji provodi Zagor. Obojica se strogo drže pravila koja, na neki način, nameću drugima i sankcioniraju ih, u slučaju, nepridržavanja. Ipak, Crni Šeik je u svemu tome puno brutalniji.
Jim Gitara je od šeika ukrao veoma važnu Alahovu ruku. Sada Zagor mora spriječiti šeika u ubijanju Jima i nekako sve razriješiti na moran način. Zanimljiva je i svojevrsna evolucija Jimovog lika i njegovo balansiranje između uloge prijatelja i zločinca.
Nolitta je bio majstor "sive" karakterizacije likova. Naravno, na kraju se sve razriješilo povoljno po naše junake.
Ferrijev crtež je vrhunski. Iako Vernija danas često nazivaju nekakvim novim Ferrijem, gotovo sam siguran da nikada neće moći doći na njegovu top razinu. Jednostavno je nedovoljno dobar da parira Ferriju iz ove epizode, a kamoli Ferriji na samom vrhuncu stvaralaštva.
Naslovnice su čisto okej, jedino je ova prva, s rukom, baš čudna.
Molok
Castelli/Bignotti - 74%
Evo što se dogodi kada odlučite uzeti klasičnu knjigu i odlučite je prebaciti na stranice stripa. Naravno, klasična knjiga o kojoj govorim je Frankenstein. Ipak, ovdje nemamo profesora Frankensteina, već profesora Talbota koji, uz svojevrsnu Zagorovu pomoć "izbavlja" svoju kreaciju koja je završila smrznuta. Indijanci su je smatrali nekakvim bogom/idolom/totemom, ne razumljem se baš u te vjerske komplikacije. Nakon što su mu pomogli, Talbot ih naprasno napušta.
Uskoro saznajemo da se u području događaju misteriozna ubojstva za koja je odgovoran netko velik i snažan. Naravno, sumnja pada na Zagora. Tu dolazi i do nekih horor elemenata sa prizorima u kojima grbavi Ivan špinunira naše junake. Stvarno odlično skelpan horor od strane Castellija.
Zanimljiv je moralni preokret profesora Talbota na samom kraju, kada uvidi da je stvarno stvorio čudovište i da ga treba uništiti. Tu imamo prizore koji su prilično osjećajni, profesor Talbot se odlučuje žrtvovati kako bi se iskupio za nedjela koja je počinila njegova kreacija.
Moram reći da mi sve djeluje kao da se moglo dodatno razviti i da se moglo stvoriti napetije i strašnjije djelo. Ovako smo dobili malo neiskorišteni potencijal.
Bignotti je dobar, pokušava biti sličan Ferriju, ali ne uspijeva u potpunosti. Ipak, stvara solidnu horor atmosferu.
Naslovnica je dobro osmišljena, ali je malo lošije realizirana; Zagor je ispao malo čudno
Snježni sokolovi
Nolitta/Donatelli - 91%
Zanimljivo je kako je Nolitta pisao kvalitetnije priče jednom i pol broju nego što ih neki scenaristi danas napišu na triput većoj količini stranica. Ovo je prava avantura zbog kakvih volimo Zagora.
Radi se o prvom pojavljivanju Eskima, veoma zabavnog lika iz Zagorove galerije negativaca. Ovdje ima vlastitu bandu na skijama koja radi probleme. To nam donosi pravu priču punu akcije i zanimljivih događaja sa lijepom zimskom atmosferom. Također, scene sa skijama su vrhunske.
Donatellijev crtež je jako dobar. Lijepo je prikazao i komične scene s Chicom i segmente sa, kako ih je recenzent nazvao, snježnim radostima.
Naslovnice su genijalne. Ne znam što bih mogao prigovoriti, maestralno su nacrtane.
Pravi klasik za više čitanja.
Zagorova priča
Nolitta/Bignotti- 80%
Zabavna epizoda vezano uz koju najprije moram spomenuti Chicovu narančastu jaknu na naslovnici. Čudi me da nije ispravljena ni kod regularne, ni kod tutto serije. Epizoda je sama po sebi interesantna. Imamo izdavača Eddija Rufusa koji izdaje novele o Duhu sa sjekirom. Ipak, kako bi bolje mogao pisati o njemu, odlučuje ga osobno upoznati.
Uskoro počinje namjerno stvarati nevolje diljem Darkwooda, samo kako bi mogao gledati Zagora u akciji i dobivati inspiraciju za svoja djela. Na taj način dolazi do brojnih problema koje Zagor mora riješavat. Uskoro, mnoge nevolje dobijaju zajednički nazivnik - Rufus.
Zagor ga razotkriva i on završava u zatvoru. Nakon puno godina, upoznat ćemo i njegovog sina, ali to je neka druga priča. Kao što su mnogi komentirali, moram reći da sam i ja očekivao da ćemo saznati nešto o Zagorovoj prošlosti, a ipak je sve otišlo u potpuno drugom smjeru. Ali, to uopće nije loša stvar, dapače, baš je zabavna.
Bignotti je jako dobar. Kao neka lošija verzija Ferrija koja malo masnije podebljava svoj linije.
Naslovnica je simpa, ali Chicova narančasta jakna i premali Zagor kvare ukupni dojam.
Pruga
Nolitta/Donatelli - 85%
Prvi put da je Chico stvarno dobio hranu, a ne batine :-).
Ova dvodjelna pričica je baš dobra i ima dosta akcije, a lijepo ju je sažeo Ivan Liverpool napisavši:"Čim je tu pruga, tu je i Robson, a čim je tu Robson, tu su problemi."
Samo Zagorovo ponašanje kroz strip mi baš i nije najjasnije. Inače je neki zaštitnik Indijanaca, a ovdje odlučuje pomoći Robsonu da izgradi prugu kroz teritorij koji inače pripada Indijancima.
Pojavljuje se i nekakv lik zvani Bijela maska koji želi zaustaviti izgradnju pruge. Ovdje je on zapravo istinski zaštitnik Indijanaca, a ne Zagor koji se ovdje pokazao prilično licemjernim.
On na kraju gubi svoj život i imamo sretan kraj, unatoč tome što istinska pravda nije pobijedila.
Donatellijev crtež je ovdje u onoj ranijoj fazi i takav mi se sviđa više nego stariji Donatelli. Lijepo je prikazivao likove i akcijske scene.
Naslovnice su stvarno genijalne i baš mi se sviđa što obje imaju drukčiju perspektivu nego što je to inače običaj kod Zagora.
Prilično dobra epizoda!
Indijanski cirkus
Nolitta/Ferri - 92%
Ne znam zašto je točno ova epizoda napisana u jednom djelu i zašto je u boji, ali odlično joj paše. Tema je vrlo osjetljiva. Bijeli čovjek otima Indijance i prisiljava ih da budu cirkuske atrakcije za znatiželjne promatrače. Radi se o članovima različitih plemena prema kojima se odnose kao prema životinjama. Zagor to, naravno, neće tolerirati. Uz Chicovu pomoć izbavlja Indijance i vraća im slobodu.
Ovo je odlično osmišljena epizoda, ali je previše ubrzana i kraj je prenagao. Priča je sjajna i zaslužuje desetku jer je u njoj sadržan sav bjelački prijezir prema Indijancima i njihovo smatranje Indijanaca glupim životinjama.
Scenarij će dobiti osmicu jer je sve malo prebrzo i oslobađanje je na kraju izvedeno prelako.
Crtež je sjajan, standardni Ferrijev. Kolor mu jako lijepo paše, ali opet ponavljam da nemam pojma zašto je obojan; ne radi se o jubilarcu, ali nema veze. Desetka za crtež.
Kompozicija naslovnice je odlično osmišljena, ali je prejednostavno realizirana s prepraznom pozadinom. Osmica za naslovnicu.
Zagor protiv vampira
Nolitta/Ferri - 94%
Pročitah i ovo čudo. Jako dobar strip. Zagor i Chico prateći karavanu s mađarskim putnicima dolaze do kuće baruna Rakosija. Na prvi pogled, kuća izgleda skoro normalno, ali, vjerujte mi, NIJE.
Barun je, nećete vjerovati, krvoločni vampir. U početku, Nolitta stvara odličnu tjeskobnu i napetu atmosferu. Vampir se ponaša prijateljski, sve dok svima ne postane jasno tko je zapravo on. Nakon što ih je poželio ubiti, Rakosi je dočekao svoj kraj. Spržilo ga je sunce...
Priča je odlična, odiše tjeskobom i napetošću. Rakosi je prikazan jako zanimljivo, u početku izgleda kao normalan, ali malo čudan čovjek. Zatim se otkriva kao vampir, što je stvarno sjajno osmišljeno. Imamo i obilje komičnih scena (npr. Križ od pribora za jelo). Jedino je šteta što završni dvoboj nije potrajao malo duže.
Priča zaslužuje čistu desetku, iako ne odskače puno od nekih vampirskih horora, ima neku sjajnu atmosferu i odličan tijek radnje.
Scenarij dobiva osmicu jer je prava šteta što vampir nije radio više nekakvih zastrašivanja i pokušaja da ubije naše junake. Također, šteta je i to što završni obračun nije potrajao malo duže.
Crtež je za čistu desetku, Ferri zna napraviti atmosferu u stripu i zaista mu leže ovakvi polu-horor stripovi. U idućem pojavljivanju vampira, bio je još bolji.
Naslovnice su odlične i strašne. Posebno su dobri Zagorovi izrazi lica koji ocrtavaju svu napetost i jezovitu atmosferu u stripu. Čista desetka za maestra.
Američka odiseja
Nolitta/Ferri - 100%
Pa ovo je sjajno. Uopće ne znam što bih mogao prigovoriti. Jedna od najboljih Zagorovih priča ikada. Zlatno doba Ferrija i Nolitte uvelike je prisutno i u ovome avanturističkim djelu.
Ovdje imamo i avanturu dostojnu one originalne, Homerove odiseje. Naši prijatelji kreću na putovanje kroz cijelu Ameriku, niti ne sluteći kakve će ih opasnosti dočekati na putu. Ipak, prije svega imamo simpatičnu zajebancija Chica i Trampija koja je komični ripoff frulaša iz Hamelina. Nakon laganog uvoda, ukrcavamo se na brod koji naše junake vodi u neslućene avanture epskih razmjera.
Susreli su...paaa, svašta. Stvarno sve i svašta. Napetost se može rezati nožem nakon što nestanu neki od članova posade. Ali ipak, napetost prelazi u šok, kada otkriju divovske majmune s kojima se Zagor mora sukobiti. Nakon što je pobijedio njihovog vođu u dvoboju, Zagor je osigurao slobodu svojim drugovima.
Također, u stripu imamo i neke vrhunske scene u kojima dolazi do priviđenja i halicinacija nekih od likova. Zagor, tako ponovno susreće svoje roditelje.
Ovo je sjajna epizoda koja s pravom drži status klasika. Napeta priča i jako dobar scenarij dobivaju desetke. Ferriju ne mogu dati ništa drugo osim desetke za crtež, ali i za ove 2 legendarne naslovnice.
Čistokrvna avantura, maestralno. Bravo Nolitta, bravo Ferri!!!!
Sloboda ili smrt
Nolitta/Donatelli - 97%
Pravi klasik Zagorovog serijala sa puno emocija i akcije. Odiseja po Americi se nastavlja i naši prijatelji, stigavši u Georgiu, upadaju usred nevjerojatnih spletki i komplikacija. Ubrzo završavaju na vješanju od kojih ih spašavaju vojnici kojima Zagor mora pomoći u lovu na Seminole.
Zagor, uvidjevši cjelokupnu situaciju, ubrzo mijenja stranu i odlučuje pomoći Seminolama i Liberty Samu u teškoj borbi koja će im donijeti slobodu. Ili smrt. Nažalost, epizoda završava tužno i lefendarni poglavica Seminola zvani Manetola gubi svoj život. Zaista tužna epizoda koja bi mi izmamila suzu na oko da mi emocije nisu odumrle :-).
Donatellijev crtež mi se, inače, sviđa đanje od Ferrijevog, ali ovdje je i on briljirao i prikazao sjajnu epizodu punu akcije i emocija. Bio je na nevjerojatno visokom nivou od početka do kraja.
Naslovnice su, jednostavno, genijalne. Jedna je bolja od druge.
Prava majstorija.
Vudu
Nolitta/Bignotti - 84%
Iznimno zabavna epizoda smještena izvan običnih Darkwoodskih okvira. Ovoga puta završili smo na misterioznom Haitiju gdje se susrećemo sa jezovitim vuduom - običajom tamošnjih lokalnih "domorodaca".
Čini mi se da je ovo prvi put da u Zagorovom svijetu vidimo zombije koji zaista pružaju pregršt mogućnosti za kreiranje filmskih ili stripovskih scenarija. Ako ništa drugo, akcija je zagarantirana. Tako je i ovdje i Nolitta je napisao brojne akcijske dijelove u ovom stripu i zadržao ga je zanimljivim od početka do kraja.
Baš mi se svidio i dio s onim otetim sinom i njegovim ocem koji je u početku izgledao kao nekakav dobar čovjek, ali se pokazao kao pravi gad koji je samo želio naći način za zaustavljanje vudu običaja.
Bignottijev crtež je veoma dobar, na trenutke stvara genijalnu atmosferu. Ipak, ponekad mu crtež djeluje malo zbrzano i prezatamnjeno.
Prva i treća naslovnica su vrhunske, druga je malo slabija, ali i dalje sjajna. Ferri je ovdje bio u top formi.
Zlatno doba Zagora
Ocean
Nolitta/Ferri - 100%
Odlična recenzija za prekrasnu epizodu koja je definitivno klasik u pravom smislu te riječi. U priču su uključeni i Digging Bill i posada s Golden Baby. To garantira pravu avanturu, i dosta nam je i pruža. Iako ima gotovo 400 stranica, cijelo vrijeme je zabavna i nepredvidiva od početka do kraja.
Sviđa mi se zaplet u kojem je Digging Bill pod lažnim identitetom putuje s Fishlegovom posadom kako bi k'o fol našao tijelo pokojnog djeda i odveo ga u obiteljsku grobnicu. Naravno, stari nevaljalac ponovno traži blago i sve to je samo izlika za putovanje na Haiti.
Scenarij je stvarno perfektan i dobro balansira akciju, avanturu i komediju te je zaista gušt čitati ovakav sjajan strip. Nolitta ovdje pokazuje da je pravi majstor svojeg zanata i da je najbolji pisac Zagora ikada. Svi likovi su genijalno kreirani, a onaj Hammad je isto baš upečatljiv lik.
Ferrijev crtež je perfektan od prve do zadnje stranice i nema nikakvih većih zamjerki. Sjajno je prikazao sve likove, akcijske i dinamične scene. Također, kadriranje mu je predobro i baš je bilo gušt gledati njegov crtež na 400 stranica.
Naslovnice su genijalne. Divno su nacrtane i divno su obojane. Ipak, kada bih morao istaknuti jednu, istaknuo bih onu za Ocean koja je, jednostavno, genijalna.
Vrhunska epizoda. Jedna od najboljih.
Puerto Juarez
Nolitta/Donatelli - 79%
Kratka epizodica koja je nastala samo za popunjavanje stripa do kraja, prije jubilarnog stotog broja. Brza i jednostavna radnja, imamo akciju i komediju, sve što možemi poželjeti. Chico ponovni bezuspješno pokušava otići u akciju zavođenja. Imamo puno likova u kraćim ulogama i veći broj podzapleta i preokreta.
Crtež je solidan, zaslužuje sedmicu. Priča i scenarij su solidni, kratki i bez puno gluposti i iz tog razloga dajem osmicu. Naslovnice nema, ali iz poštovanja prema Ferriju i vrojnim maestralnim naslovnicama koje nam je pružio, dati ću desetku na neviđeno.
Moj prijatelj Jim Gitara
Nolitta/Ferri - 86%
Ova epizoda mi se baš svidjela zbog puno akcije, humora i velikog broja sjajno okarakteriziranih likova. Također, javlja s velik broj interesantnih zapleta na jako malom broju stranica. Čak bih se usudio reći i da bi ovo možda bilo još bolje da je napisano na još stranica, ali ni ovako nije za baciti.
Ferrijev crtež je maestralan, jednostavno se nema što prigovoriti. A i kolor je sjajan, nekada obojane epizode gube na kvaliteti crteža zbog boje, ali ovdje je, baš suprotno, boja podigla sve zajedno na još viši nivo.
Naslovnica bi bila čista desetka da ima neku pozadinu. Sviđa mi se što je baš ironična. Strip se zove "Moj PRIJATELJ Jim Gitara", a prikazano je kako ga Zagor nokautira.
Tragični karneval
Nolitta/Donatelli - 97%
Lokacija: New Orleans
Priča: Nolitta
Scenarij: Nolitta
Crtež: Donatelli
Naslovnica: Ferri
Godina izdanja: 1973./4.
Odiseja: Prva američka
Kada bi mi netko dao Zagorov strip, bez da išta znam o njemu i priložio mi popis s gore navedenim podacima, bez razmišljanja bih ga pročitao. Ovo je baš sjajna epizoda za koju mi je jedina zamjerka što nije pretjerano originalna.
Zagor i Chico u nastavku svojeg putovanja uzduž i poprijeko sjevernoameričkog kontinenta stižu u New Orleans u Louisiani. Kao što znate, ona je nekad bila francuski teritorij i upravo tu činjenicu Nolitta koristi za postavljanje priče.
Naime, jedna grupa/banda/organizacija ili što već naziva se Braćom s rijeke i želi vratiti Louisianu u ruke Francuske. Naravno, i oni su porijeklom Francuzi. Ne bi imalo smisla da nisu :-).
U provedbi svojeg plana, ubijaju jednog generala i tu počinje pravi zaplet. Naime, sve se to odvija u vrijeme karnevala, a ubojica je, ne biste povjerovali, bio maskiran isto kao Chico.
Chico je sad optužen za ubojstvo, pa Zagor mora osloboditi Chica, poraziti Braću s rijeke, spriječiti međunarodni incident. U svemu tome mu pomaže mladi Marcel Dutronc kojeg ćemo opet susresti na početku JA odiseje, kao i glavnog negativca ove epizode De Marignija. Noliitta je stvarno sjajno okarakterizirao brojne likove koji se ovdje pojavljuju.
Donatellijev crtež je ovdje perfektan, u ovom razdoblju je mogao punopravno parirati Ferriju. Pejzaži su mu genijalni. Gradska atmosfera New Orleansa, također.
Naslovnice su sjajne. Imaju odličnu atmosferu i lijepo su obojane.
Sjajna epizoda.
Dobar i loš
Nolitta/Ferri - 97%
Ovo je pravi Nolittin klasik i dokaz da se na 300+ stranica može napisati avantura koja nijednom neće postati dosadna i uspjet će nas držati koncentriranima do samog kraja.
Motiv priče je nasljedstvo koje je jedan čovjek ostavio jednom od svojih nećaka, a na njima je da se razračunaju i da ga pobjednik preuzme. Naravno, Zagor i Chico se slučajno nađu u središtu zbivanja i odlučuju se priključiti jednom nećaku.
Dalje pratimo pravu netipičnu borbu između 2 rođaka, ali i protiv nemogućih uvjeta u prirodi. Zaista je dobra karakterizacija likova kroz strip i ima puno akcije što je jako dobra stvar. Sam kraj je bio prilično nepredvidiv i to mi se jako svidjelo.
Ferrijev crtež je ovdje na visokoj razini. Baš je bio na vrhuncu u ovom razdoblju. Sjajno.
Naslovnice su super, baš su netipične i predivno obojane. Ne mogu se odlučiti je li bolja ona pustinjska, ili prva.
Super epizoda.
Povratak u Darkwood
Nolitta/Donatelli - 88%
Povratak u Darkwood, da povratak kući nakon dugog izbivanja i putovanja cijelim Sjevernoameričkim kontinentom. Zagor se vraća i šokiran je: nema trapera, nema Indijanaca, došli su neki novi vojnici vođeni čudnim pukovnikom Kraizerom. Ali on ne djeluje sam, njegov "nadređeni" je profesor Hellingen koji se vratio još luđi, još opasniji i sa ožiljcima gratis. Sjajna je ta gradacija Hellingena iz epizode u epizodu. Prvo je bio samo ludi znanstvenik koji se igrao svojim izumima, pa mu je zapaljen laboratorij, pa je proboden harpunom, u ovoj epizodi ima veće planove, svojim raketama želi zagospodariti čitavom Amerikom, a kasnije i svijetom. Ali, Zagor to neće dopustiti.
Zaista uzbudljiva epizoda, puna misterije i akcije. Po prvi se puta javlja prijetnja za cijeli SAD, toliko je velika da se uključuje i sam predsjednik. Hellingen u ovoj epizodi dobiva svoje karakteristične karakterne crte sadizma i megalomanije, prije nego ga je Burattini degradirao u nekog bezveznog rasista. Sjajne su scene kada Hellingen mora svoje rakete usmjeriti protiv svojih ljudi i tako mu Zagor zadaje najbolniji udarac. Vidi se pojava teških emocija kod Hellingena. Također, sjajne su scene kad Chico čisti Zagorove rane.
Pređimo na ocjene: sjajna priča dobiva čistu desetku, puno akcije, uzbudljiva do tada neviđena radnja, velike prijetnje za svijet; ODLIČNO, bravo Nolitta.
Scenarij dobiva osmicu zbog nekoliko čudnih dijaloga.
Crtež dobiva osmicu, Donatelli je sjajan, ali dojam bi bio bolji da je crtao Ferri.
Naslovnicama destka: vrh vrhova!!!
Tajanstvene vode
Nolitta/Donatelli - 93%
Odlična epizoda puna akcije s interesantnim elementima poluhorora u vidu nekih čudnovatih mutacija. Tu su i komični Kruger i Mayer kojih se sjećam još iz Svetog jelena.
Glavni pokretač radnje je jezivi ubojiti stvor iz močvare koji kao da je izašao iz nekog hororca b-produkcije snimljenog u prošlom stoljeću. Ovdje imamo čudovište iz močvare koje se, na neki način, pojavilo i u zadnjoj epizodi Mister Noa.
Sama epizoda je zaista nabijena akcijom i konstantno uzbudljiva te je zabavna u svakom trenutku. Kraj je efektan i Nolitta je ovdje pokazao svoje scenarističko umijeće.
Donatellijev crtež je solidan. Ma zapravo, jako je dobar. Jedina zamjerka je što on i Ferri nisu uskladili izglede čudovišta.
Naslovnice su vrhunske. Jedino moram, pošto sam Donatelliju skinuo jednu ocjenu radi izgleda čudovišta, to učiniti i kod Ferrija.
Jako dobra epizoda.
Zimska Zmija
Nolitta/Ferri - 100%
Fantastična, gotovo filmska priča. Nolitta je na 400 stranica napisao, a Ferri nacrtao pravi, istinski western. Priča počinje lagano, s dugim uvodom. Zagor popravlja kolibu i čini se kao da se mir napokon vraća u Darkwood. No, to je daleko od istine. Na sastanku poglavica pojavljuje se Winter Snake. Mladi poglavica Kiowa žedan krvi, krvi bijelih ljudi. Ti su bjeli ljudi stigli u Darkwood kao turisti i krenuli su ubijati bizone iz čiste zabave. A, svi znamo što su bizoni značili indijancima. Zagor u ovoj epizodi mora odabrati stranu i bira bjelce. Bjelce koji su u krivu, ali im odlučuje pomoći jer bi njihov nestanak ili smrt uzrokovali valike probleme i mogli bi biti okidač za rat širih razmjera. Apsurdno je to što Zagor, najveći zaštitnik Indijanaca, te iste Indijance mlra ubijati. Tu je također i Winter Snake, hrabri i nemilosrdni poglavica Kiowa koji odbija pratiti Zagorove upute i odlučuje se boriti do kraja.
Ne želim dalje otkrivati radnju, samo ću nadodati da u ovoj priči imamo i Zagorov prvi poljubac.
Što još reći? Crtež - sjajan. Naslovnice - sjajne.
Moj dojam? Vrhunska priča, istinski western koji nas drži napetima do samog kraja unatoč velikom broju stranica koji svaki fan Zagora mora pročitati bar jednom.
Dolaze samuraji
Nolitta/Bignotti - 88%
Kao što je netko već komentirao, ovo je sudar sjekire i sablje, Zagorove pravde i strogih bushido principa. Samuraji su u Darkwood stigli iz dalekog Japana. Najprije kao ispomoć lokalnom rančeru Ferusonu u vođenju stoke, ali ubrzo saznajemo da od Vlade dobivaju još jedan zadatak. Moraju potjerati Indijanska plemena iz okolnih područja. Naravno, Zagor to MORA spriječiti pod svaku cijenu. Prvo je planirao obučiti Indijance za otvorenu borbu protiv samuraja, ali uvidjevši da nema koristi od toga, krenuo je stvarati drukčiju taktiku koja je bila puno uspješnija. Nakon poraza, princ Minamoto ne želi ustuknuti, već, kao pravi samuraj svoj život završava ritualnim samoubojstvom. Pravda je na neki način zadovoljena, ali ostaje gorčina.
Priča i scenarij dobivaju devetke. Sve je sjajno, napeto i dinamično, ali nedostaje malo emocija u samoj završnici i ona scena u kojoj se samuraji šminkaju kvari ukupni dojam. Crtež je prilično dobar, Bignotti djeluje jako dobro, kao malo lošija verzija Ferrija. Ipak, u nekim kadrovima crta predebele linije. Naslovnice su vrh vrhova, pogotovo zadnja. Ferri, legendo!
Bijes ratnika Osaga
Nolitta/Donatelli - 97%
Eh, kakva priča. Ovo je živa majstorija kakvu je mogao napisati samo jedan, jedini i neponovljivi Nolitta. Strip je nabijen akcijom, tužnim događajima i emocijama općenito. Pa, što se uopće dogodilo. Ovoga puta neću direktno prepričati epizodu, već pitati vas koji ovo čitate, (Ako netko uopće ovo čita, hahahaha), što biste vi učinili da živite na Divljem zapadu gdje zakoni nisu bili ovako uređeni kao danas i da vam neka pijana budaletina ubije ženu pred očima?
To se dogodilo i jednom Osaga Indijancu Wakopi. Ipak, kako to uvijek biva, kreten koji mu je ubio ženu je sin nekog lokalnog moćnika i, kao što možete pretpostaviti, slijepa pravda pred kojom su svi jednaki, ponovno je zažmirila na jedno oko. Zapravo, u ovom slučaju, na oba. Šerif, dakako, štiti ubojicu jer mu tatica ima puno novca. Eh, kako me to nimalo ne podsjeća na našu divnu, demokratsku i slobodnu Republiku Hrvatsku u kojoj smo svi jednaki. (Obožavam biti ironičan hehe).
Wakopa, potpuno opravdano, pod utjecajem bijesa obećaje da će se osvetiti. Ali, nažalost, njegova je osveta slična onoj Zagorovoj iz mladih dana. Umjesto pravih krivaca, stradavaju nedužni ljudi.
Također, ovaj dio s šerifom, njegovim pomoćnicima i pokušajem da se ubije Zagora je baš napet i u njemu Nolitta pokazuje da je zaista mogao pisati sve. Od akcijskih stripova, do trilera, do nekakvih srcedrapajućih priča. Ovdje je iskombinirao sve.
Na kraju je ubojica oslobođen optužbe i sud mu nije izrekao zasluženu kaznu. (Ma Nolitta je predvidio budućnost, tako mi svega). Ipak, dobivamo dokaz da je, ponekada, unatoč svemu, pravda slijepa i nezaustavljiva. (Barem u ovom slučaju). Ubojica je, ipak, kažnjen i to zasluženom smrtnom kaznom. A, izvršitelj je bio upravo Wakopa.
Nolitta je zaista razvalio, nemam baš nikakvu zamjerku na priču i scenarij.
Donatellijev crtež je jako dobar, akcijske scene su mu jako dobre. Likovi su korektno nacrtani, samo što su ponekad malo kockasti. Krajolici su mu genijalni, jednostavno genijalni.
Naslovnice su stvarno maestralne. Ne znam koja je bolja. Ajde, iako su sve sjajne, moram istaknuti ovu za Dan pravde. Jednostavno ima "ono nešto".
Maestralna epizoda za koju mi je istinski žao što ju nisam pročitao prije.
Zagor protiv Supermikea
Nolitta/Ferri - 100%
Nolitta i Ferri. Što više reći? Maestralna epizoda. Komentirao sam već i Divove dobra i zla u kojima se ruši Zagorov svijet. No, prije Sclavija, to je učinio i Zagorov otac, jedan jedini i neponovljivi Segio Bonelli a.k.a. Guido Nolitta. Prije nego se osvrnem na priču, vezano uz crtež i naslovnice reći ću samo: IL GRANDE MAESTRO FERRI. Crtež je na standardno sjajnoj razini, a i naslovnice su odlične. Moja je jedina malena zamjerka to što zadnja naslovnica otkriva ishod priče, ali i dalje je sjajna. Tko je uopće taj Supermike? Ima ime kao neki DC-ev suoerheroj, a po izgledu podsjeća na našeg Zagora. Ipak, među njima postoje mnoge razlike; Supermike ima izvanredne fizičke sposobnosti poput Zagora, ali karakterno su čista suprotnost. Zagor je vođen željom da pomogne drugima i da širi pravdu, a Supermike je fokusiran primarno na sebe i pokušava pokazati da je superioran u svemu. Moram reći da je na početku stripa Supermike potpuno zasjenio Zagora i preuzeo ulogu protagonista. Početak je stvarno netipičan i izgleda kao "slideshow" Supermikeovih sposobnosti: pletenje, jahanje konja, sviranje. Zagor po prvi puta nije u centru pažnje i to je za čitatelja zasigurno šok. Također, do izražaja dolazi i dvoboj Flasha i Supermikea u kojem je legendarni, nepobjedivi revolveraš prvi puta zaustavljen. Zagor tada vidi prerezane konope i nasrće na Supermikea i udara ga. Vidno ponižen, Supermike (odnosno, tada, još uvijek Mike Gordon) odlazi i zaklinje se na osvetu. Zagor i svi ostali tada pomišljaju da ga više neće vidjeti, ali on počinje stvarati nevolje diljem Darkwooda: ruši mostove, izaziva stampeda, otima mladenke i uz to, u međuvremenu, nekoliko puta na Zagoru ostavlja svoj pečat. Zagor to teško podnosi i odlučuje Supermikea izazvati na dvoboj u kojem će do izražaja doći sve njihove sposobnosti. Supermike, pomalo šokantno pobjeđuje u podizanju kamenja, pucanju i ronjenju (fizičke discipline), a Zagor pobjeđuje u borbi s divljim mačkama, zmijame te u utrci. U utrci je Zagora pomazila i sreća te se njegov protivnik spotaknuo. To je pokazalo da je Supermike fizički moćniji, ali Zagor ima bolje sposobnosti borbe, preživljavanja i suočavanja s divljinom. Kako razriješiti taj nerješeni dvoboj? Postoji samo jedno rješenje: BORBA DO SMRTI!!!
(Naravno, Zagor na kraju pobjeđuje)
Ovaj je strip uistinu sjajan i pokazuje Zagora u drugom svjetlu, u naizgled bezizlaznoj situaciji. Činilo se da će Darkwood dobiti novog kralja, ali Zagor se na kraju ipak izborio za sebe i dokazao da je još uvijek jedan i jedini GOSPODAR DARKWOODA.
U službi cara
Nolitta/Donatelli - 80%
Baš zabavna epizoda. Iako nije na razini prethodne majstorije,, definitivno nije za baciti. Ponovno Nolitta odlučuje obraditi temu sudara kultura. Ovdje odabire rusku.
Zaplet je jako dobar. Rochasu su neki Rusi ponudili novac da ih malo vodi Darkwoodom. Naravno, nije ni mogao zamisliti da će se naći u središtu internacionalnih komplikacija. Naime, ti su Rusi plaćenici ruskog cara koji imaju jednostavan plan - naći i ubiti princa koji je pobjegao.
Veliki plus je definitivno snijeg koji je Nolitta ubacio u priču. Mislim da je svaka priča za klasu bolja ako se ubaci na snijeg, nebitno o čemu se u njoj radilo.
Također, sviđa mi se što nas je Nolitta do samog kraja držao prikovanima uz strip koristeći brojne preokrete kroz cijelu radnju i zaista se nije znalo tko kome radi spletke iza leđa, tko su nam prijatelji, a tko neprijetelji. Baš dobro.
Donatellijev crtež je jako dobar. Ima par propusta, ali dobro. Ispalo je i više nego solidno.
Naslovnice su odlične, ali je kolor na njima katastrofalan. Narančasto nebo? Crveno nebo? To bi moglo funkcionirati na nekakvom prizoru zalaska sunca, ali ne usred dana kako je prikazano na njima.
Sve u svemu, solidna i čitljiva epizoda.
Čarobnjak Kandrax
Nolitta/Ferri - 97%
Prvi Kandrax. Sjajna epizoda koje je genijalna na više razina i na više načina pokazuje kakva je scenaristička veličina bio. Mislim da je sa više svojih scenarija učinio svojeg legendarnog oca ponosnim. Ova epizoda ima sve: avanturu, komediju, akciju, horor, napetost, fantastiku, ma sve što čovjek može poželjeti. Sjajna je ideja bila iskombinirati Bata Battertona i Digging Billa, dva najkomičnija sporedna lika u ovoj, inače, ozbiljnoj epizodi.
Zašto ozbiljnoj? Pa, prvi put se pojavljuje Kandrax, druid koji zaista predstavlja ozbiljnu prijetnju za Zagora i čovječanstvo. Jako je dobro što je njegov lik napravljen kroz totalno fantastične elemente i predstavlja i djelomični kontrast znanstvenom liku Hellingena.
Epizoda je počela interesantni, s nekim arheolozima. Kao u većini filmova, arheolozi pronalaze nešto staro i zastrašujuće što je trebalo ostati sakriveno i netaknuto. Iako je otkriveno pregršt važnih artefakata, probuđen je dijabolični Kandrax i Zagor je dobio novog neprijatelja.
Sviđa mi se mračna i jezovita atmosfera koja se proteže kroz cijelu epizodu i upravo zato ju opravdano možemo smatrati klasikom Zagorovog serijala.
Iako bih volio dati Ferriju desetku za crtež, zbog zaista sjajne atmosfere i nekoliko legendarnih kadrova, malo smeta što u nekim trenucima crtež djeluje malčice prezbrzano, a i Bignotti malo kvari sveukupni dojam.
Naslovnice su epske, genijalne, legendarne. Sviđa mi se atipično kadriranje na njima i sjajan kolor koji pridonosi sveukupnoj napetosti Ferrijevih radova.
Odlična epizoda koju je bio gušt pročitati i zasigurno ću joj se vratiti u nekom trenutku.
Kazneni odred
Nolitta/Donatelli - 85%
Završne scene ove priče su stvarno sjajne. Sama ideja mi se, također, sviđa. Imamo napad vojske na Indijance koji vodi novi vojni zapovjednik koji želi brzinski napredovati. Svoj napad opravdava pokušajem oslobađanja jedne bjelkinje koja već dugi niz godina živi među Indijancima. Ipak, ima jedna kvaka. Ona je udana za poglavicu
Vojska kreće u akciju i među vojnicima je jedan čovjek pred mirovinu. Naravno, umrijet će. Čini se da u akcijskim stripovima/filmovima nikada ne smijete učiniti ove 2 stvari: reći da uskoro odlazite u mirovinu te vam je ovo zadnja misija i pokazati nekom suborcu sliku svoje supruge/djevojke/ljubavnice. Onda ćete sigurno poginuti.
Sviđa mi se što priča ima dosta preokreta te nas iznenađuje od početka do kraja. Ipak, moram reći da je napisana na sličan kalup kao Bijes ratnika Osaga i to malo kvari ukupnu ocjenu.
Donatelliju baš leže ove tragične priče i ovo je odradio gotovo perfektno.
Naslovnice su vrhunske, pogotovo ona za Kazneni odred. Ferri majstore
Tigar
Nolitta/Ferri - 100%
Tigar! Još jedan sjajni klasik proizašao iz pera Nolitte i Ferrija.
Uvod je sjajan i napet, saznajemo da neka zvijer terorizira pleme Indijanaca. Puma, jaguar ili vuk? Ma kakvi, TIGAR.
Naši prijatelji odlaze u lov na tog tigra i pronalaze ga. Tigar ih skoro ubija, ali spašava ih Harry Kellog. Oni odlaze kod njega na piće i saznaju da je vrlo brutalan lovac. Zagor i Chico uskoro završavaju u zarobljeništvu i saznaju da je oravi razlog posjete Americi pokušaj da se izlječi Kellogov mlađi brat na kojeg je bačeno prokletstvo i pretvoren je u zvijer. Preciznije tigra.
Dakle; sjajna priča u kojoj se javlja mješavina istočnjačke (indijske) kulture s, uvjetno rečeno, naprednom modernom američkom kulturom. To se posebno vidi u tome što braća Kellog ne pokazuju poštovanje prema indijskoj kulturi, vjerovanjima i pravilima. Tako mlađi brat ubija svetog tigra te ga vještica Dharma proklinje strašnom kletvom koja će početi djelovati za nekoliko tjedana. Naravno, oni ne vjeruju da će se ona ispuniti, ali upravo to se događa.
Ovaj strip stvarno zaslužuje maksimalnih 100% zbog sjajne priče koja isprepliće više kultura i običaja u jednu međusobno prožetu cjelinu, scenarij je maestralan, stvarno možemo suosjećati s likovima i iz njihovih dijaloga i postupaka izvire istinska tjeskoba. Crtež je ovdje odličan, Ferri je na samom vrhuncu i briljantno prikazuje sve likove i svojevrsnu atmosferu blagog horora. Za kraj, naslovnice. Naslovnica za epizodu "Tigar" je jedna od najboljih i najnetipičnijih naslovnica u serijalu, a ni ostale ne zaostaju puno za njom.
Konačni sud: Vrhunski strip, Nolitta i Ferri su u najboljoj formi. Ovaj strip opravdano već godinama drži status klasika i ima sve što klasik i treba imati.
Tajanstveni jahač
Nolitta/Donatelli - 80%
Zanimljiva priča koja je, zapravo, neki zagorovski pokušaj da se ispriča priča o Don Kihotu, legendarnom Cervantesovom (anti)junaku. Auuuuu, čega sam se sad sjetio. Jeste li ikada gledali seriju "Naše malo misto"? Ovo me baš asociralo na onog lika koji je pokušavao prevesti neku knjigu na hrvatski. (Mislim da ga je glumio Ivica Vidović, ali ne bih se kladio).
Uglavnom, ovdje Zagor mora spašavati Chica od nevolja u koje se uvalio sprijateljivši se s ovim likom koji predstavlja svojevrsnu varijaciju na temu Don Quijotea. E da, moram reći da je sličnost Chica i Sancha Panze očigledna.
Također, ovdje se pojavljuje i lik Blondie, mlade i lijepe plavokose banditkinje koju Zagor mora isporučiti šerifu kao zamjenu za Chica. Mislim da je ovo prvi put da u stripu svjedočimo Zagorovom susretu s golom ženom oči u oči. (Iako čisto sumnjam da ju je gledao u oči hehe).
Baš zabavna i lijepo posložena priča.
Donatellijev crtež je jako dobar, ali ga Gamba vidljivo kvari. Također, prikaz Blondie je mogao biti i bolji, ali dobro.
Prva i treća naslovnica su okej, ali na drugoj je Blondie prikazana previše čudno i pogrbljeno. Moram reći da mi se više svidjela u grafučkoj realizaciji Laurentija i Picinellija.
Zabavno!
Ljudožderi iz Green Spota
Nolitta/Segna- 82%
Ne mogu vjerovati što mi se dogodilo. Sastavio sam komentar od 30-ak rečenica i obrisao mi se. Kvragu.
Uglavnom, ovo je jedan od orvih Zagora koje sam pročitao. Preciznije peti. Prije toga pročitao sam specijal: "Mjesec kostura" i par godina poslije, kada sam opet pročitao isti strip (na prvo čitanje još nisam bio oduševljen Zagorom kao danas) shvatio sam da je ovo prilično zabavno.
Uskoro sam kupio paketić sa 3 stripa. Bili su to: Smrtonosni izazov, Ljudi bezakonja i Džungla Yucatana. Zatim sam, nekoliko mjeseci nakon toga, na jednom kiosku kupio ovaj strip u klasik izdanju. Kao prvo, moram reći da sam bio oduševljen naslovnicom koja me, ne znam zašto, asocirala na špageti westerne i na filmove Buda Spencera i Terrancea Hilla.
Sama priča je vrhunska. Susrećemo se s nepoznatim ljudima, rasama, kulturama i običajima. Ipak, nismo daleko od Darkwooda, naime stigli smo u Georgiu gdje se u području zvanom Green Spot nalazi kolonija crnaca, bivših robova.
Naravno, bijelci kao bijelci, odmah stvaraju predrasude prema drukčijim ljudima. Tako proglašavaju crnce koji naseljavaju Green Spot ljudožderima i odlučuju im objaviti rat te ih poubijati. Također, unutar crnačkog plemena postoje unutarnja previranja te imamo 2 "struje": jednu koja se zalaže za mir predvođenu Malakom i Ochorijem te drugu koja želi započeti rat predviđenu mladim i tvrdoglavim ratnikom zvanim Masai Killer. Inače, on je tipična usijana glava iz stripova.
Također, ima tu i zanimljvih bijelih likova. Jedan je vojni zapovjednik koji nastoji sve razriješiti mirno te želi Zagorovu pomoć za ispunjenje cilja. S druge strane, nalazi se Jordan. Odnosno, Sidney Lucas Jordan. Opisao bih ga kao pravog ljigavca. Voljan je učiniti bilo što, samo da bi dobio izliku za pokretanje rata u kojem bi mogao izmasakrirati crnce. Da ne zaboravimo, htio je ubiti i samog Zagora, kako mu nitko ne bi bio na putu. (Spoiler alert: bacio ga je otrovnim zmijama).
Vezano uz otrovne zmije, uveden je još jedan upečatljiv lik. Gospodar zmija bio je vrač jednog plemena koji je odbačen nakon što se zarazio gubom. Ovdje odigrava jako važnu ulogu, žrtvovavši sebe za Zagorov spas. Zagor je preživio i usljedio je pravi šok, barem za Jordana.
Jordan je mislio da je Zagor mrtav i baš je bilo zabavno vidjeti njegovo zaprepašteno i izbezumljeno ponašanje kada se Zagor vratio i išamarao ga. Na kraju imamo i komične scene. Svi su mislili da je Chico mrtav, ali on je bio živ, itekako živ...
Segnin crtež je čudan. Pokušava povremeno kopirati Ferrija i to mu ide solidno. Ipak, malo je karikaturalan, pa mu ponekad likovi izgledaju kao da će im oči ispasti iz lubanja.
Naslovnice su vrhunske. Imaju određeni avanturistički duh i izgledaju jako dobro. Posebno mi se sviđa druga.
Jako dobar strip koji sam možda ocijenio i malo previše subjektivno, ali koga briga. Obavezno pročitajte, uživat ćete.
Šake i zlatno grumenje
Canzio/Ferri - 100%
Dobili smo ovdje lagani komični uvod s Chicovim ludorijama, ali ubrzo prelazimo na ozbiljnu western epizodu s potragom za vrijednim žutim metalom. Naime, svi traperi u području gdje se epizoda odvija, odbacili su lov i kao egzistenciju odabrali potragu za zlatom.
Među brojnim tragačima nalazi se i obitelj Sullivan. Da, ona obitelj Sullivan. Uskoro oni dolaze u sukob s lokalnim moćnikom Wallaceom koji želi sva nalazišta zlata za sebe. Pravi western u pravom smislu te riječi gdje Zagor predstavlja onog pravednika koji će stvoriti red, nakon što pobijesni. Naime, biti će puno batina. Baš puno.
Ferrijev crtež je na iznimno visokoj razini. Izgleda dobro i besprijekorno. Dobro je prikazao sve akcijske scene i tu je bio na svojem vrhuncu koji se protezao kroz mnoge buduće epizode. Stvarno sjajno.
Naslovnice su odlične. Druga je malo slabija, ali prva genijalna naslovnica popravlja dojam jer je Ferri prikazao pravu western atmosferu i naslovnica mu izgleda kao plakat za neki dobar film.
Obavezno štivo za svakog Zagorologa.
Zelena prijetnja
Castelli/Donatelli - 73%
Solidna, simpatična pričica. Komičan početak koji pokazuje Chicovu naivnost. Chico je kupio kartu s blagom od nekakvog prevaranta, i prateći mapu, naši prijatelji stižu u grad živopisnog imena "Dead horse town". Ovoga puta su oni i inicijatori centralnog zapleta priče.
Slučajno bude nekakvu svemirsku biljku krvopiju iz dugogodišnjeg sna. Biljka ima sposobnost isisati krv svojih žrtava. Tu je i stari Indijanac koji je može kontrolirati. Sjajan materijal za solidnu horor/triller epizodu sa velikim brojem napetih scena. No, nažalost, to izostaje iz ovog stripa i imamo prilično debilan rasplet.
Zagor shvaća da biljka ne napada bića koja ne dišu i zbog toga se udara utegom po glavi kako bi se onesvijestio. Genijalno, stvarno, genijalno. BRAVO ALFREDO!!! Uglavnom, nakon genijalne scene s onesvješćivanjem, biljka se okreće protiv Indijanca koji joj je zapovijedao i priča završava.
Priča dobiva sedmicu jer je u osnovi maštovita, ali ima nekoliko glupljih segmenata, scenarij dobiva sedmicu jer je doista komičan i dobar u nekim djelovima, ali je u nekima zaista debilan. Crtež dobiva osmicu, standardni Donatelli, nije spektakularno, ali nije ni loše. Naslovnica će, nažalost dobiti samo sedmicu. Ferri je imao maestralnih naslovnica, puno boljih od ove koja izgleda kao da Zagor pokušava napraviti salatu.
Neravna borba
Nolitta/Ferri- Tenenti - 94%
Uffff. Odlično. Ovo je čistokrvna western akcijska drama. Imamo sjajan prikaz ponosnog oca koji očekuje sina vojnika koji je netom završio akademiju. Također, imamo emotivne scene gdje ga šalje u prvu misiju njegove vojne karijere. Ipak, idilična obiteljska atmosfera pada u drugi plan, uslijed prave katastrofe. (Moram napomenuti i da sin, Walter, ne želi biti vojnik, ali to radi za oca).
Što se dogodilo? Odred pod Walterovim zapovjedništvom biva izmasakriran od Indijanaca pod vodstvom Crvenog ratnika. I kao da to nije dovoljno, oteli su im i zastavu. Kao što rekoh, prava katastrofa. Walter sada mora obraniti svoju čast, vratiti zastavu i pokušati vratiti očev ponos. Naravno, Zagor će mu u tome pomoći. (Ionako mora čekati da Chico izađe iz zatvora). Prije samog starta akcije u borbi protiv Indijanaca, imamo zanimljive scene oklade vojnika te Zagorovo preskakanje bačve
Tada Walter gubi činove i završava u zatvoru, ali pod okriljem noći, Zagor ga oslobađa i kreće s njim u pohod vraćanja časti i, naravno, zastave. Tada slijedi akcija o kojoj sam govorio. Borimo se s Indijancima i uz to otkrivamo i njihovu okrutnost, vidjevši izmasakrirane vojnike. Kada smo pomislili da ne može gore, na scenu dolazi Red Warrior, vođa Indijanaca s kojim se Zagor sukobljava. Ipak, Zagor i njega pobjeđuje i potvrđuje svoj status neosporenog kralja Darkwooda.
E, da, i zastava je vraćena, Walter je vratio svoju čast i na sveopći šok odustao od vojske. Ipak, Nolitta tu ubacuje i dozu komedije, pa dobivamo happyend.
Ferrijev crtež je na top razini,a ni Tenenti koji mu je pomogao ne zaostaje za njim. Odlična atmosfera i sjajan prikaz likova i akcijskih scena kojih ovdje ima u izobilju.
Naslovnice su jedne od najboljih Ferrijevih ikad sa sjajnim prikazom radnje i iznimno dobrom atmosferom.
Klasik!!!
Utvrda Smirnoffa
Castelli - Donatelli - 93%
Ovo je stvarno dobro. Kao što je netko komentirao, ovo je Nemoguća misija prije Nemoguće misije. Castelli je napisao pravi špijunsko-avanturističko-akcijski triler.
Dakle, Castelli je izmislio nekakvu državicu Badenlandiju usred Europe. Ta je državica jako važna za mir u Europi i nekako je osmislila i formulu za eksploziv. Tu dolazi do plot-twista. Formula je ukradena i kradljivac, vojvoda Smirnoff, ih ucjenjuje. Naime, prijeti da će predati formulu drugim državama ako Badenlandija ne plati otkupninu za svoju dragocjenu formulu.
!!
Tajna gejzira
Castelli/Segna - 79%
Segna je genije. Jedan kadar nacrta dobro, na idućih 10 mu likovi izgledaju kao žabe. U jednom kadru odlično osjenča pozadine, u drugom zabrlja. Chico mu izgleda genijalno, pogotovo u scenama gdje mu gotovo iskaču oči. Stvarno je na trenutke loš, ali i takav je bolji od nekih likova kojima danas daju da crtaju Zagora.
Naslovnica za priču je maestralna. Osjeća se nekakva morska atmosfera prožeta misterijim koja se najbolje očituje kroz Zagorov zaprepašteni izraz lica kad vidi onog duha.
Sama zamisao ove priče je maestralna. Netko misteriozno otima po jedno muško dijete svakih 30 godina na dan 26. lipnja. Zagor odlučuje istražiti taj misterij. Istraživanjem misterija suočava se s brojnim nedaćama i neprijateljima. Moram istaknuti divovskog raka i leteće Španjolce.
Uskoro saznajemo koji je motiv otimanja djece. Dječak je prisiljen glumiti novog kapetana Sarmienta nakon dugogodišnje obuke. Tako se stvarao privid kapetanove besmrtnosti. Ipak, to dijete ne može biti sin Zagorovog prijatelja. Ako otmete takvog dječaka, budite sigurni da će vam Zagor upropastiti višegodišnji rad i uz to ćete pokupiti i finu dozu batina.
Jako zanimljiva priča s vrhunskom idejom, ali malo slabijom realizacijom. Sigurno bi dojam bio bolji da je Ferri bio zadužen za grafičku realizaciju
Tropical corp
Nolitta/Donatelli - 96%
Jako dobra epizoda puna akcije s povremenim humorističnim segmentima. Nisam imao pojma da je ovo prvo pojavljivanje pukovnika Perryja. Zaista sam mislio da se pojavljivao još u početnim epizodama, ali tome očigledno nije tako. Ipak, ovo nije prvi susret Zagora i Perryja, što je vidljivo iz činjenice da se oni već poznaju. Također, pojavljuju se Mnogooki, Drunky Duck i Tonka, vrlo važni likovi iz Zagorovog svijeta. Ali, to nije sve. Tu je i Going-Going. (Ne naš Zagorolog, već onaj original patkoliki proždrljivi monstrum).
U epizodi mi se sviđa što je puna akcije i neizvjesna je cijelo vrijeme. Interesantno je bilo vidjeti nevolje koje je donio Tropical Corp, nekakva čudnovata paravojna jedinica koja je u Darkwood donijela žutu groznicu s ciljem da zarazi Indijance i tako pokuša eksperimentalno otkriti lijek. Ma, baš su gadovi.
Naravno, Zagor oslobađa Perrija i uspijeva natamburati cijeli Tropical Corp i istjerati ih iz Darkwooda. Baš mi je čudno da se oni još nisu vratili.
Donatellijev crtež je jako dobar. Lijepo je prikazao akcijske scene kojih ovdje ima napretek. Također, dobro je osmislio dizajn vojnika Tropical Corpa.
Naslovnice su sjajne, ali onaj bijeli prostor oko Zagora na naslovnici broj dva malo kvari ukupni dojam.
Sve u svemu, super epizoda.
Carev pečat
Nolitta/Ferri - 100%
Evo zašto su Nolitta i Ferri tandem majstora koje NITKO NIKADA NE MOŽE I NEĆE ZAMIJENITI!!
Priča počinje laganim, dugim i komičnim uvodom s Chicom i Trampijem. Ovoga puta radi se o predstavi koja je, pogađate, pošla po zlu. Zatim slijedi poziv od Fishlega za koji se ispostavlja da ga nije poslao Fishleg, nego neki dječak. A pazi tek sada, dječak je u stvari prelijepa djevojka, Fishlegova nećakinja Virginia. (Nolita, majstore).
Uskoro stižu u Norfolk, ali ovoga puta ne idu na putovanje, već se avantura odvija na licu mjesta. Golden Baby ima nekog čudnog putnika iz Kine koji je nosio carski pečat koji je trebao predati vođi Kineza kao simbol vlasti. On je misteriozno ubijen. Uskoro na brod stiže još jedan Kinez, koji je zapravo, ni manje ni više nego naš simpatični prijatelj Bat Batteron.
Tada kreće prava avantura. Otkrivamo da se u nekom od kipića Buda koje je Fishleg doveo iz Kine, skriva prsten s carskim pečatom. Slijede neki od najboljih komičnih događaja u cijelom serijalu (potraga za kipićima i njihovo razbijanje, borba s Kinezima...). Prsten je pronađen i predan njegovom zakonitom dobitniku, a onda cap!!! Virginia je oteta.
Tu na scenu stupa fakir Ramath, jedan od mojih omiljenih likova u serijalu. Svojim nadnaravnim moćima stupa u vezu s Virginijom i upućuje Zagora kako je naći. Zatim imamo malo pušenja opijuma, malo borbe s Kinezima, pobjeda i spašavanje Virginije i policijskog kapetana. (Opet imamo sjajno humor kada kapetan Gibson polijeva Zagora i Virginiju vodom, kako ne bi "zapalili" brod).
Na kraju se svi sretno vraćaju na brod, osim Zagora i Virginije. Gdje su nestali? Što se dogodilo? To se pita i Fishleg koji ih izbezumljeno traži. Na kraju ih vidimo kako se dobro provode u čamcu za spašavanje....Kraj.
Ovo je maestralno djelo najboljeg tandema koji je ikada radio za SBE. Ne znam što bih mogao zamjeriti ovom stripu. Imamo sjajan komični uvod, misteriju, napetost, akciju, dramu, humor, dinamičnu radnju, sve ono što strip treba imati. Zbog navedenih razloga, priča i scenarij dobivaju 10. Sjajni Ferri je ovdje briljirao, sjajno je nacrtao sve likove i stvorio je vrhunsku napetu atmosferu. Jedino su mu ženski likovi malo lošiji, ali neću mu spuštati ocjenu zbog toga. Nemam nikakvih zamjerki na naslovnice koje su standardno dobre.
Potopite Destroyer
Nolitta/Donatelli-Gamba - 94%
Ova sjajna priča ime neke elemente Bleka Stene, stripa koji mi se također sviđa ali ne u istoj mjeri kao Zagor, jer je tamo većina epizoda pisana na sličan kalup. Ipak, zajednička poveznica su upravo - Britanci. Čini mi se da u Bonelliju baš nisu voljeli Engleze, no šalu na stranu, priča ovog stripa je sjajna.
Misteriozni neprijatelj potapa brodove i ubija ljude u američkim vodama. Nekoliko hrabrih ljudi formira junački vod koji tome želi stati na kraj. Nastaje i pokret za pripajanje toga djela SAD-a Britaniji i brod Destroyer vođen nemilosrdnim kapetanom Butcherom je glavni uzrok tog pokreta. Ljudi gube vjeru u američku vlast i žele se pripojiti Britaniji. Zagor, na čelu voda mora uništiti brod, okončati sukob i spriječiti međunarodne probleme i komplikacije.
Strip je ispunjen napetom atmosferom ratne prijetnje i brojnim akcijskim događajima. Također, javljaju se i izdajnici u američkim redovima, brojne špijunske akcije, diverzije i preokreti. Jedina zamjerka je da radnja djeluje malčice razvučeno u nekim trenucima.
Priča u ovom stripu je sjajna, na Zagoru nije viđena prije, a niti poslije ovog epskog djela od gotovo 400 stranica.
Scenarij je dobar, ali je u nekim segmentima malo razvučen, pa zato dobiva devetku.
Crtež je za solidnu devetku, Donatelli je bio sjajan u većini stripa, posebno u scenama kada Butcher naređuje potapanje brodova, ali ocjenu za crtež kvari Gamba koji odskače od postavljene ljestvice.
Naslovnice su sjajne i Ferri se stvarno potrudio pri crtanju. Jedina zamjerka su malo čudno dimenzionirane glave na prvoj naslovnici i čudne boje na zadnjoj. Ipak, to nije dovoljno da Ferriju dam nižu ocjenu.
Naposljetku, ovo je sjajan strip s napetom radnjom i solidnim crtežom i služi kao vjerni dokaz da je Nolitta, uz dužno poštovanje za Bosellija i Toninellija, najbolji pisac koji je ikada radio na Zagoru
Nevidljivi čovjek
Canzio/Segna - 64%
Ovo se zove, sa 2 riječi: NEISKORIŠTENI POTENCIJAL!!!
Vječno luckasti profesor Adolf Verybad (ili Alen, ako ste čitali izdanje Zlatne serije) ima novi izum. Vjerovali, ili ne, radi se o serumu za nevidljivost. Da, u ovoj epizodi likovi su mogli postajati nevidljivi. Ogroman potencijal koji je ostao neiskorišten.
Mogao se ovdje napisati genijalan scenarij. Zamislite samo da je neki Indijanski odmetnik odlučio povesti plemena u rat praveći se da je poslanik Velikog Duha koji može nestati kada god to poželi. Ili, moglo se iću u smjeru nekog slasher horora. Mogao je nevidljivi čovjek početi harati po Darkwoodu i ubijati svakoga tko mu se nađe na putu. To nam je moglo donijeti velik broj akcijskih scena koje bi zasigurno ostale upamćene kao legendarne.
Na moju veliku žalost, ovdje toga nema. Na početku smo dobili standardni Chicov performans; ovoga puta je prvo pojeo pakleno ljutu papričicu (njegovi pretci konkvistadori bi bili istinski razočarani njegovom reakcijom nedostojnom ponositom Meksikancu), pa se napio da zaustavi pakao u svojem želucu. Tada susreće nevidljivog čovjeka kako sedla konja. Nažalost, Canzio je susret Chica i nevidljivog čovjeka odveo u smjeru komedije, a mogli smo dobiti vrhunsku, tjeskobnu horor scenu.
Uskoro slijedi zaplet. Imamo zabrinutog profesora Verybada koji govori da mu je nestao serum nevidljivosti i bjegunca od smrtne kazne kojeg nitko ne može pronaći. Čak i kreten poput mene može jednostavnom metodom logičkog uzročno-posljedičnog povezivanja događaja može zaključiti da će upravo taj bjegunac naći serum i postati nevidljiv.
Upravo se to i dogodilo. Ipak, jedna stvar koju su i ostali forumaši primijetili mi je jako nelogično. Kako odjeća postane nevidljiva, ako serum konzumira čovjek.
Tada slijede scene u kojima nevidljivi čovjek stvara velike probleme našim junacima i solidan zaplet pri otkrivanju toga tko je nevidljivi čovjek i koji su mu motivi.
Nakon razrješenja problema, imamo nešto potpuno netipično. Klasični obračun Chica i Drunky Ducka je ovaj put dobio prostor na kraju stripa i to nakon što se Chico dočepao jedne doze seruma nevidljivosti.
Odlična priča koju prati nedovoljno dobar scenarij. Canzio jednostavno nije iskoristio potencijal koji je početna ideja pružala.
Segnin crtež je između prolaznog i solidnog. Neke segmente je dobro nacrtao, dok su drugi bili katastrofalni.
Naslovnice su genijalne. Prva maestralno prikazuje Zagorov gnjev, dok druga odlično prikazuje bitku Zagora i nevidljivog protivnika. Boje su, također, sjajne.
Krilati osvetnik
Nolitta/Ferri - 92%
Dostojan nastavak originalnog stripa koji nam donosi veliku nadogradnju prethodnog djela sukoba sa Benom Stevensom a.k.a. Kraljem Orlova. Nolitta je ovdje stvorio maestralan napet i jezovit uvod pun neizvjesnosti.
Naime, ponovno se susrećemo s inženjerom Robsonom na čijem se vlaku dogodila tragedija. Netko je poubijao sve ljude iz vlaka i nikome nije jasno kako se to dogodilo. Ipak, Zagor mu ne može pomoći jer mora hitno otići u selo Munsee Indijanaca jer ga trebaju.
Nolitta nam je u jednom trenutku bacio dobar mamac da se možda radi o vampirima, ali zapravo se radi o zastrašujućem Ultoru. To je nekakav čovjek-ptica koji nema razum, već samo ubija. Uskoro saznajemo da je to djelo Bena Stevensa koji nije mrtav.
Uskoro dolazi do sukoba sa Stevensom koji je izgubio nogu zbog posljedica pada još iz prošlog susreta. Moram reći da mi je priča o onome što se dogodilo nakon prvog sukoba da Zagorom jako zanimljiva te me je lik Prometeja baš zaintrigirao.
Ferrijev crtež je baš genijalan. Stvara odličnu mračnu i jezovitu atmosferu, posebno u pustom Indijanskom selu. Također, maestralno crta likove u ovom stripu.
Druga naslovnica je genijalna i sjajno obojana, dok je druga dobro osmišljena ali malo lošije nacrtana i prazna, bijela pozadina malo kvari dojam.
Jako dobar nastavak prethodne epizode.
Posljednji viking
Nolitta/Segna - 85%
Zabavna avanturistička epizoda puna akcije i novih, egzotičnih krajolika i neprijateljima s kojima se Zagor mora suočiti. Tu je i legendarni Guthrum koji donosi dozu humora i akcije te postaje glavni pokretač avanture koja će nas odvesti u nepoznato. Naime, nakon koloniziranja Floride, shvatili su da to nije mjesto za njih.( Ne vraćam se tamo više nikada, jer to nije mjesto za nas) :-) bilo je to jače od mene hehehe.
Uglavnom, Guthrum se sjetio stare vikinške legende prema kojoj se u nepristupačnim krajevima Teneseeja nalazi kolonija gdje su se nekada naselili Vikinzi. Nakon velike avanture u kojoj su se sukobili sa raznim prirodnim nepogodama, nezamislivim čudovištima i ubojitim plamenima. Nažalost, brojni su poginuli.
Kada se činilo da će možda doći do cilja, otkrili su da su se, nakon dugo vremena izolacije (kako ironično...) pretvorili u čudovišta koja su u sebi izgubila sve ljudsko. Guthrum tu uviđa svoju pogrešku.
Odlična avanturistička priča s povremenim emotivnim scenama i interesantnim čudovištima koja iskaču sa svih strana. Segna je ovo solidno nacrtao i stvorio prilično dobru avanturističku atmosferu, ali malo kaska na prikazivanju likova.
Sve 3 naslovnice su vrhunske, ali najbolja je ona sa zmijom koja iskače iz mora pred zaprepaštenima Zagorom i Guthrumom.
Jako, jako, jako dobro!
Male ubojica
Castelli/Donatelli - 68%
Zagor se u svojoj "karijeri" borio protiv svega i svačega, ali ovo je prvi i zadnji put da se bori protiv...ribica. Da, u Darkwood su došle čudne mutirane ribice koje ubijaju sve što im se nađe na putu: druge ribe, životinje, pa čak i ljude koji su dovoljno loše sreće da upadnu u vodu.
Zbog toga se remeti ekološka ravnoteža i širi se strah kroz cijeli Darkwood. Ljudi se počinju svađati oko izvora vode koji nisu puni riba ubojica, a Indijanci misle da je Veliki duh bacio neko prokletstvo na njih. Naravno, za sve su krivi ljudi. Znanost, kao znanost, ima nekakav skriveni loš cilj. Ovdje znanstvenici žele otjerati Indijance iz njihovih teritorija kako bi dobili zemlju za kopanje zlata.
Naravno, Zagor će to sve riješiti uz pomoć Zagora, Chica, Tonke i Mnogookog. Imamo sastanak poglavica na kojem ponovno dolaze neke usijane glave, ali Zagor sve riješava na tipičan način.
Priča je jako dobra i imala je potencijala, ali bezvezni scenarij ju je sjebao. Crtež je jako dobar, a naslovnica simpatična.
Sierra Blanca
Pezzin/Gamba - 73%
Jako interesantna epizoda s lijepom snježnom atmosferom.
Sama ideja priče je zabavna. Zagor odlučuje pomoći skupini doseljenika da se snađu na putu u nepoznato preko snijegom okovane Sierra Blance. Tu kreće orava avantura u kojoj se naši prijatelji moraju suočiti s raznim nedaćama koje pred njih stavlja priroda.
Ipak, tu su i zli banditi koji žele opljačkati karavanu. Ali, ni to nije sve. Nećete vjerovati, ali sukobljavamo se i s ljudožderima koji su zapravo članovi neke prošle karavane ostavljene na milost i nemilost neljudskim uvjetima hladnog krajolika.
Prava avanutra, jelda? Da, ali ostaje mi dojam da je tu bilo prostora za kreiranje još bolje epizode. Nažalost, nije se to dogodilo.
Gambin crtež nije baš najbolji i epizoda bi zasigurno uživala još legendarniji status da su je crtali Ferri ili Donatelli. Ipak, sve to izgleda prilično solidno.
Naslovnice su genijalne. Pogotovo druga. Definitivno jedna od top 10 naslovnica u serijalu.
Zabavna avanturistička epizoda koja se jako brzo čita zbog puno akcije.
Povratak Jima Gitare
Castelli/Donatelli - 79%
Jim Gitara se vraća sa stilom. Kod njega mi se baš sviđa što nikad ne znamo hoće li u epizodi biti prijatelj ili neprijatelj. Njegov lik je zaista dobro stvoren. Castelli je ovdje napisao jednu solidnu zabavnu epozodu s podosta akcije.
Također, mali Meksikanac je napokon dobio ulogu u kojoj ima nekakv značaj, a ne mora samo izigravati nekog debila koji služi za nasmijavanje čitatelja. Također, ovdje u glavnoj sporednoj ulozi imamo ženu imena Rowena oko koje se prokreće glavna radnja.
Ali stvarno mi se najviše sviđa onaj dio gdje je Chico dokazao da ti legendarni konkvistadorski geni nešto znače i pokazao Zagoru i Jimu da nije totalni debil kakvim ga se smatra.
Donatellijev crtež je vrlo dobar, ali prikaz žena mu je, nažalost, slab. Moram reći da jako komično crta Chica i to mi se jako sviđa.
Naslovnice su baš genijalne, posebno ova prva koja odiše misterijom.
Svemirska braća
Nolitta/Ferri - 100%
Još jedna legendarna priča. Crtež i naslovnice su standardno maestralni, pa nema potrebe da ih komentiram. Nolitta se ovom pričom na neki način oprostio od Zagora, najboljeg ploda vlastite mašte. Ali, na kakv način se oprostio!!!
Uistinu epska priča na više od 400 stranica. Priča počinje napeto, sa gotovo horor elementima. (Scene u praznom Skylabu su stvarno zastrašujuće). U Zagorov svijet po prvi puta ulazi nešto što nije ovozemaljsko, odnosno Akkronijanci. Oni počinju sijati užas Darkwoodom sa svojim zrakama koje pretvaraju ljude u osušene mumije. Počinju stradavati i Indijanci s kojima se vanzemaljci hrane.
U jednom trenutku činilo se da je sve izgubljeno, naime Zagoru je ugrađen mentalni programator i izgledalo je kao da je Hellingen u pobjedničkoj poziciji. Ali onda se ukazao Chico ex-machina i oslobodio Zagora mentalne kontrole. Me želim dalje otkrivati radnju onima koji ovaj strip nisu pročitali, ali reći ću samo da se u borbu protiv izvanzemaljske tehnologije uključuje indijanska magija.
Također, ova je priča postavila temelj brojnim idućim sjajnim epizodama našeg omiljenog junaka. (Divovi dobra i zla, Hellingen 6, 7 i 8, Dan invazije itd.) Meni je ovo definitivno jedna od najdražih Zagorovih epizoda. Svoj osvrt mogu zaključiti samo riječima: bravo Nolitta, bravo Ferri. Novi scenaristi i crtači su sjajni, ali vi ste bili bogovi. Počivali u miru i hvala vam na svim lijepim trenucima djetinjstva provedenim uz Zagora.
Izazivač
Pezzin/Gamba- 59%
Pa nema ništa loše u malo boksa u Zagorovoj epizodi. Zabavna priča koja u nekim trenucima daje Rocky vibes. Prava je šteta da ovo nije crtao neki bolji crtač. Uglavnom, radnja je interesantna. Zagor mora pobijediti boksačkog prvaka kako bi Sullivanovima zaradio neke novce nakon što im je propala ideja da se obogate na zlatu.
U početku je bilo planirano da Romeo Sullivan postane boksač, ali to nije završilo dobro. Ipak , moram reći da ovu dobru priču prati loš scenarij. Trebalo je tu napraviti nekakvu Zagorovu trening montažu u stilu Rockyja i malo žešću finalnu borbu. Gamba mi jednostavno ne leži na Zagoru i točka. Ne paše mi njegov stil. Naslovnice su prilično dobre. Kratka i simpatična pričica koja, nažalost, nije iskoristila puni potencijal.
Planina bogova
Sclavi/Donatelli - 90%
Jako zanimljiva epizoda u kojoj Zagor kao da upada u priču o Herkulu i 12 zadataka. Sam početak je napet i misteriozan sa onim nestancima raznih snažnih ljudi iz Darkwooda i okolice.
Uskoro saznajemo da je za sve kriv ludi arheolog Basileo koji si je stvorio djelić antičke Grčke usred Amerike. Tu je, također, eksperimentima u stilu Hellingena, ili možda Bene Stevensa stvorio razna GMO stvorenja s kojima se Zagor mora suočiti kako bi spasio Chica kojeg je Basileo zatočio.
Sclavi je napisao baš dobru i napetu priču punu akcije i zaista sam se zabavio u iščekivanju novih Zagorovih protivnika kroz epizodu. Jako dobro. Ipak, ne mogu dati sve desetke jer je ovo praktički plagirano od legende o Herkulu i moglo se ubaciti još koji izazov.
Donatellijev crtež je ovdje na visokoj razini i dobro je prikazao sve prepreke s kojima se Zagor morao suočiti. Jako dobro.
Jedina naslovnica koja se odnosi na ovu priču (ona s kosturom) mi se sviđa. Dobro je ukomponirana i dizajnirana.
Odlična, klasična Zagorova epizoda.
Povratak vampira
Castelli/Ferri - 94%
Kao što se sve, prije ili poslije, u Zagorovom svijetu vrati, vratio se i Rakosi. Priča je na samom početku sjajan miks komedije i napetosti. Sjajne su one scene u kojima Chico svim silama nastoji raskrvariti Zagora kako bi mogao dobiti amajliju.
Ipak, Zagorova krv poslužila je za buđenje Rakosija. Rakosi se vraća bijesan, s ciljem da ovoga puta stvori svoje carstvo. Radnja se lagano gradi i imamo sjajne elemente, poput Metrevelićevog ludila, sniva o vampirima i konačno, Rakosijevog buđenja. Scena u kojoj Rakosi ustaje iz mrtvih i kreće u osvetu je jedna od jačih u serijalu. Zatim se počinje širiti zaraza vampirizmom po cijelom gradu. Sve vrvi od odličnih i atmosferičnih scena, a posebno bih istaknuo scene s onom povampirenom djevojčicom. Horor na najjače.
Radnja kulminira u scenama kod crkve, kada se naši junaci skrivaju unutra, a vampiri ih pokušavaju zapaliti. Odlično je i to što Zagor konačno ima i nekog kvalitetnog sidekicka u liku Parkmana. Jedino je malo lošije to što se prelako rješavaju vampira pogodivši ga kolcem dok leti pretvoren u šišmiša. Šteta što nsimo dobili epskiji sukob, no dobro.
Priča i scenarij dobivaju 9, sve je odlično osim kraja koji je malo prejednostavan. Imam dojam da u prvim susretima s vampirom, Zagor prelagano pobjeđuje. Ali, dojam svega, na viši nivo uzdiže maestralni Ferri. Dvoumim se je li ovdje bio bolji na naslovnicama ili u stripu. Prava je šteta što je najveća ocjena koju smijem dato samo desetka.
Sjajan, atmosferičan strip i dostojan nastavak prvog djela sage o vampirima. Prava je šteta što danas više nema autora koji znaju stvoriti ovakvu armosferu.
Vatreno oko
Pezzin/Gamba - 58%
Početak s navodnim Fishlegovim pismom koje je okupilo Zagora i trapere je bio baš odličan i priča se jedno vrijeme jako dobro i napeto razvijalo. Također, sam lik Hegela von Axela je interesantno osmišljen i zanimljiv je onaj dio s magičnim napitkom.
Također, sama tema alkemije još do ove epizode nije bila viđena u Zagoru, pa je to donijelo prilično zanimljive trenutke. Ipak, sam scenarij, nažalost, ostaje nedorečen i Hegel nije dovoljno dobro okarakteriziran kroz postupke u priči. Ipak, onaj otvoreni kraj mi se svidio i pružio mogućnost za solidan nastavak i povratak negativca.
Uz to, onaj dio u Dolini Sablasti je bio baš interesantan te podiže priču na malo višu razinu. Dio o Hegelovoj prošlosti je isto zanimljiv i nije previše naporan.
Gambin crtež zaista srozava priču i mislim da bi njegov crtež upropastio i puno bolje scenarije od ovog. Šteta, moglo je ovo biti puno bolje da je crtao netko drugi.
Naslovnice su solidne, ali ovaj čudan lik s tim maskom na glavi i žuto nebi kvare ukupni dojam.
Skidači glava
Sclavi/Donatelli - 80%
Jako dobra Sclavijeva epizoda s elementima horora i međukulturalne borbe. Ovdje se ubacuje brazilska kultura u vidu opasnog Hakarama čiji Jivarosi sijeku glave po Darkwoodu.
Od Indijanaca, tu je upečatljivi Akenat koji samo želi osvetiti ljude koje je Hakaram ubio. Ipak, voljan je pokrenuti rat, ako Zagor ne riješi problem koji glavosječe predstavljaju.
Zaista ima puno akcije, što mi se baš sviđa. Također, stvorena je jako dobra jeziva atmosfera, pogotovo kad gledamo one odsječene glave.
Donatellijev crtež je ovdje vrlo dobar, čak i malo bolji nego inače. Dobro je prikazao onaj mauzolej s odsječenim glavama raznih ljudi.
Naslovnica je solidna i ima dobru atmosferu, ali je šteta što na njoj nema motiva odsječenih glava, ili barem Jivarosa koji ju žele nekome odsjeći.
Horde zla
Sclavi/Donatelli - 84%
Priča je ripoff Gospodara Prstenova. Ali, tko je rekao da ti mora biti loša stvar. Ovo je odlično. Imamo misteriozan i napet početak s onom knjigom, nakon kojeg završavamo u Golnoru, čudesnoj i dalekoj zemlji nastanjenoj vilenjacima, riolima, paravolima, čarobnjacima.
Ipak, nije sve tako sjajno jer postoje i sile zla u Golnoru. Zli Crni Gospodar, za kojeg nakon 30-ak godina saznajemo da je Xabaras iz Dylana. Tu je i njegova nemilosrdna desna ruka Mord. Također, Galad moćni čarobnjak iz Golnora usnuo je i ne može braniti svoje ljude od zla i opasnosti. Tu u radnju upada Zagor koji mora otići baciti prsten, oprostite, želim reći knjigu u vatre Klete Gore, odnosno nekakvog vatrenog ponora u Golnoru.
Priča je sjajna, napeta, nadnaravna i puna uzbudljivih događaja i zato dobiva desetku. Scenarij, iako je posuđen od Tolkiena, izgleda majstroski i drži nas zainteresiranima od početka do kraja. Šteta što priča nije bila duža jer je mogla biti istinski epska. Crtež nije nešto, previše je prazan, šteta što ovo nije crtao Ferri. Naslovnice su jako dobre i atmosferične.
Thunderman
Sclavi/Gamba - 52%
Ovo je toliko glupavo da je zapravo ispalo dobro. Ipak, pitanje koje me muči jest slijedeće: zašto bi, pobogu, znanstvenik usred suše predstavljao svoj izum za stvaranje kiše u Indijanskom selu, a ne u nekoj tvrtki? Možda iz pukog altruizma i želje za dobročinstvom? Ne, nisam uvjeren u to.
Ipak, znanstvenik nije centralni lik ovog stripa, već đubre od njegovog pomoćnika. Alfred Bannister baca oko na nakit koji vrač jednog plemena ima u šatoru i uviđa priliku za brzinsku zaradu. Nakon što je otkriven, bježi iz sela i otima stroj za kišu
Glavni zaplet priče događa se u blizini usijane stijene, tajnovitog komada minerala koji se nalazi pokraj sela. Bannister uslijed spleta raznih okolnosti dobiva moći kontroliranja i stvaranja munja i magnetizma. To koristi kao priliku za brzu zaradu i počinje pljačkati po Darkwoodu i okolici, sve dok ga Zagor ne zaustavi.
Na kraju, Thunderman umire i tu priča završava. Burattini je, naravno, i njega vratio u katastrofalnoj priči. Bolje da je ostao počivati u miru, kako je to Sclavi i zamislio.
Zanimljivo osmišljena, ali slabo realizirana naslovnica dobiva sedmicu. Priča je također za sedmicu, pokušaj da se stvori nekakav protivnik amerikaniziranog stila je dobro zamišljen, ali loše sproveden u djelo. Scenarij nije neka fešta, samo jurcamo po Darkwoodu i lovimo Thundermana s lokacije na lokaciju. Četvorka. Na Gambu ne vrijedi trošiti riječi. Kao da je crtao svojim prezimenom. Također, četvorka.
P.S. Ako netko, slučajno, ne zna, Gamba znači noga (-:
Vuk samotnjak
Sclavi/Donatelli - 92%
Lijepa priča koja donosi i malu dozu surove realnosti u Zagorov svijet. Usamljeni Indijanac pojavljuje se u snježnom Darkwoodu tražeći osvetu. Naime, istovremeno pokušava pobijeći od nekakvog progonitelja bijele boje kože. Indijanac se zove Vuk Samotnjak i njegova pojava odiše tvrdoglavošću i željom da učini samo ono što on izričito želi i da to učini isključivo na način na koji on želi.
Nakon klasičnog sukoba između njega i Zagora, dolazi do sprijateljivanja u kojem Vuk Samotnjak otkriva svoju emocionalnu životnu priču koja ga je nagnala na ovakve postupke. Na kraju radnja sve kulminira u okružju netipičnom za Zagora. Na sudu. Da, nećete vjerovati, Vuk Samotnjak, uz Zagorovo svjedočenje dolazi do pobjede na sudu protiv zlih bijelaca.
Vrlo netipična i prilično reallstična epizoda oz Sclavijevog pera koja pokazuje da Zagor ne mora isključivo biti samo strip za djecu, već je moguće ubaciti i vrlo ozbiljnu tematiku. Jedino je prava šteta što ovo nije crtao Ferri.
Sjajnoj priči koja nam prikazuje realnost svijeta dajem čistu desetku. Za scenarij koji gotovo prati priču po kvaliteti ide devetka jer ipak ima nekih malih nelogičnosti. Primjerice, Zagor i Vuk Samotnjak bi u realnom svijetu umrli od upale pluća nakon jurcanja po mećavi u kratkim rukavima, odnosno bez rukava. (Tako barem misli moja baka). Crtež je prilično dobar, ali mu dajem devetku jer mi fali malo one atmosfere koju zna dočarati samo Ferri. Naslovnicama ide osmica. Ona za "Krug života" je genijalna, dok ona za "Vuka Samotnjaka" djeluje čudnjikavo sa čudnom Zagorovom pozom i izrazem lica.
Veima dobar strip koji se bez problema može više puta pročitati.
Prokleto blago
Sclavi/Ferri - 100%
Na brzaka ću malo prokomentirati legendarni broj 200. Napeta priča o potrazi za blagom. A kada je tu blago, u blizini mora biti i naš dragi Digging Bill. I ovoga puta je tome tako.
Naravno, mora postojati nešto specijalno za dvjestoti broj. Blago je, naime, prokleto, kako to i sam naslov govori. Discovery je potopljen i takav je trebao i ostati.
Dobra jednodjelna jubilarna priča puna akcije i avanture dobiva desetku. Zabavan scenarij također dobiva desetku. Sclavi je jako dobro napisao ovaj strip i moglo se predosjetiti da će u budućnosti napisati još sjajnih djela. Crtež je standardni maestralni Ferrijev, ovoga puta podignut bojom na viši nivo. Dobiva desetku. Za kraj, legendarnoj naslovnici, također dajem desetku. Briljantno!!
Demonska maska
Sclavi/Ferri - 98%
Sclavi ne bi bio Sclavi, da nas nije namamio u perfektnu klopku. U tim momentima kada mislimo da je sve završeno, priča u suštini tek počinje. Ove rečenice genijalno opisuju ovu epizodu, ali i većinu Sclavijevog vrlo dobrog rada na Zagoru. Zaista je volio navlačiti čitatelje na pogrešne zaključke, stvarati nepredviđene preokrete i nastavljati priču nakon što je, prividno, završila. Sjetimo se samo Divova Dobra i Zla u kojima nas je dva ili tri puta Sclavi zavarao da je došao kraj. Vezano uz Sclavija, moram reći i da sam, iz ne znam kojeg razloga, dugo vremena mislio da se preziva Scalvi.
Sam strip je započeo kao neka tipična nepretenciozna obična darkwoodska priča sa već viđenim dosadnjikavim krijumčarima alkohola. Ipak, fokus priče se ubrzo prebacuje na intrigantnog Devil Maska, vrača-poglavicu plemena Hurona. Zagor ga, kao mnoge prije njega, pobjeđuje i tada se čini da je avantura gotova.
Ali, kao što sam već konstatirao u prethodnim komentarima, Sclavi je volio maltretirati Duha sa sjekirom. Naime, Devil Mask nije mrtav, živ je. Živ, zdrav i žeđa za osvetom. Zaista dobar twist. Također, ona ideja s više Devil Maskova mi je genijalna.
Uz navedeno, moram reći da je Ferrijev crtež ovdje standardno maestralan. Odlično kadriranje, odličan prikaz akcijskih scena, odličan prikaz emocija na licima likova. Općenito vrhunska atmosfera se proteže kroz cijeli strip i na tome možemo uvelike zahvaliti i Maestru.
Prva naslovnica je vrhunska, a druge dvije su malo slabije. Ali, razumijem Ferrija. Puno je truda uložio u strip, pa su naslovnice morale malo patiti.
Jedva čekam da Zagor klasik dođe do ove epizode!!
Kobna mreža
Toninelli/Bignotti - 84%
Jako dobra epizoda s dosta akcije i nevjerojatnim početkom. Chico je napustio Zagora!!!! Nakon mnogih godina i puno iskušanog dobra i zla, nakon nezamislivih avantura i pobjeđenih neprijatelja, nakon nebrojenih ostavljanja u raznim gradlvima bez dinara u džepu i sretnih povrataka u Darkwood, došao je kraj.
Chico odlazi. Zagor je u šoku. Chico počinje pljačkati. Zagor nalazi novog pomoćnika, simpatičnog trapera. Vraća se Bimbo Sullivan. Zaista interesantna epizoda s neočekivanom temom i puno akcije.
Ono što mi smeta je uvođenje napitka za oduzimanje volje. Ja ne bih u ovakvoj epizodi krenuo u smjeru nadnaravnog, već bih ubacio neke emotivne scene, ali dobro. Ima tu i komedije, pa može proći.
Bignottijev crtež je vrlo dobar i dosta dinamičan. Povremeno malo zabrlja pokoji kadar, ali može proći. Nekad koristi prevuše debele tinte.
Naslovnice su odlične, akcijske i dinamične, ali iritantna žuta pozadina spušta dojam za jednu ocjenu.
Jako interesantna i zanimljivo smišljena priča.
Velika zavjera
Castelli/Donatelli - 100%
Inače u komentaru uvijek volim kratko istaknuti i sadržaj epizode, ali ovdje je recenzent toliko detaljno opisao epizodu u svojem kratkom sadržaju, da se bojim kako ću nešto važno propustiti. Za ocjene moram, što zbog nostalgije, što zbog same genijalnosti stripa, dati sve desetke, jer ih zaista zaslužuje. Susrećemo se s misterioznim Krojačom/Tkačom koji oko sebe ima spletenu nevjerojatnu mrežu kriminala i zla. Pa, lik ima i privatni odred nindži.
Sam zaplet priče kreiraju britanski agenti na koje naši prijatelji slučajno nabasaju. Ovi elementi političkih intriga i zapleta internacionalnih razmjera podsjećaju me na jednu drugu Castellijevu epizodu - Utvrda Smirnoffa. Također i samo Zagorovo suočavanje s raznim inovativnim preprekama me asocira na onu njegovu utvrdu punu zamki.
Također, genijalno mi je kako Castelli nije ni na samom kraju otkrio identitet glavnog zločinca. Zaista sjajna epizoda koja se čita u jednom dahu unatoč velikom broju stranica.
Iako mi je Ferrijev crtež objektivno (možda i malo subjektivno ;-)) bolji, Donatelli je ovdje odradio vrhunski posao, pogotovo u akcijskim scenama kojih ima mnogo.
Što se naslovnica tiče, sve su vrhunske i jedna je bolja od druge. Osim one s nindžom i žutom pozadinom, ali čini mi se da je ovo pretjerano žutilo Ludensova greška, jer je original malo blaže obojan.
Pravi klasik Zagorovog serijala koji pokazuje da Zagor nije samo klasični western strip s kaubojima i Indijancima. Ovo je prava akcijska epizoda s nekakvim odličnim elementima koje inače ne viđamo u Zagoru. Baš ima neku vrhusnku atmosferu i s guštom sam ju pročitao.
Pećinski ljudi
Canzio/Donatelli - 81%
Zabavna epizoda koja mi vuče na neki miks Američke odiseje, Uklete zemlje i Chica pračovjeka. Početak je bio baš dobar, nolittijanski. Chico je pokrenuo biznis s restoranom koji je, naravno, propao. (Kao da bi moglo drukčije). Ipak, restoran nije propao zbog neplaćanja poreza i izdavanja nefiskaliziranih računa. Propao je zbog potresa.
Potres je u Darkwoodu otvorio ponor iz kojega izlaze razna bića. Kao i uvijek, dolazi do problema koje Zagor mora rješavati. Naime, neka vrsta praljudi se pojavljuje i otima Mohawke. Zaista je dobra ova ideja, ali ispala smješno u nekim trenucima. Pogotovo ona turistička tura po podzemlju. Stvarno je falilo da se, kao što je navedeno u recenziji, slikaju kod neke ogromne gljive, ili da se vrate s majicama "Volim podzemlje". E da, nisam znao da je Canzio napisao samo 5 epizoda, imao sam osjećaj da ih je bilo više.
Ono što mi se ovdje svidjelo je, svakako, raznolikost stvorova koji se nalaze ispod Darkwooda. Baš fora. Također, uopće me ne bi začudilo da se u skoroj budućnosti Zagor i Chico vrate u ovo podzemlje.
Donatellijev crtež je vrlo dobar, ali imam osjećaj da je trebao prikazati razna čudovišta koja se ovdje pojavljuju malo strašnije. Isti problem javio se i u onoj epizodi s Golnorom. Iako bi nas neke scene trebale plašiti, većinom su samo smiješne.
Naslovnice su jako dobre i netipične. Dao bih čistu desetku, ali opet dojam kvari neobojano, bijelo nebo.
Jednooki Jack
Toninelli/Ferri - 94%
Vrhunska klasična priča puna akcije i humora. Vraćaju se simpatični fratri iz Kuće na nebu, ali i opaki Jednooki Jack. Iako se radi o povratku starih likova, strip je sjajan.
Odlično, napeto i neizvjesno do samog kraja. Zagor se ponovno pokazuje kao junak koji nikada ne oklijeva pomoći ljudima u nevolji, bez obzira na potencijalne opasnosti koje vrebaju.
Zaista mi se svidio trenutak u kojem Zagor skače u ponor. Toninelli nam je pokazao da ni naš Duh sa Sjekirom nije apsolutno svemoguć.
Ferri je, jednostavno, razvalio. Uopće ne znam što bih mogao uzeti kao zamjerku za njegov sjajni crtež u ovoj epizodi.
Naslovnice su maestralne, jedna bolja od druge.
Ubojica iz Darkwooda
Toninelli/Donatelli - 80%
Jako interesantna triler epizoda u kojoj Indijanci u Zagorovom društvu umiru kao kokoši. Ali nije Zagor taj koji ih ubija. A, sad vi to dokažite. Naravno da posumnjaju u njega i počnu ga progoniti. Pogotovo pleme Tunicana.
Uskoro Zagor otkriva neke sumnjive likove koji su se okupili s ciljem da otjeraju Indijance kako bi organizatori iz sjene dobili jeftinu (ili besplatnu) zemlju. Ima dosta akcije i dinamike, ali i napetih triler scena. Lijepo je ovo Toninelli napisao. Jedino moram nadodati da sam s naslovom "Potopljeni grad" očekivao neki SF ili nešto slično tipa izgubljenih civilizacija ili tako nešto. Ipak, i ovo je sasvim okej.
Sviđa mi se i referenca na ovu epizodu koja se pojavila u onom maxiju s Verybadom.
Donatelli je jako dobro odradio svoj posao u ovoj epizodi i lijepo je prikazao atmosferu vezanu uz tajanstvenog ubojicu.
Naslovnice su nekako obične i ne prikazuju baš bit epizode, ali su solidno napravljene.
Veoma zabavno.
Mutant u zasjedi
Toninelli/Bignotti - 87%
Fora strip. Mislim da je ovo prvo pojavljivanje Randalla Skulla, čovjeka s 2 mozga koji može hipnotizirati koga god poželi. Baš je dobro osmišljen njegov lik.
Početak stripa me malo iritirao. Zagor je odbio pomoći onom profesoru, a svi smo znali da će se na kraju predomisliti i pomoći mu. Ovo je manje-više uvod u 30% filmova i stripova. Ovako, na prvu, u glavi mi zvoni Teror sa šeste planete gdje Zagor i Chico prvo odbijaju otići u Skylab s Perrijem, a na kraju ipak otiđu. Mislim da ovo namjerno ubacuju, samo da dobiju još desetak stranica materijala.
Ipak, ovdje nisu pristali direktno, već su krenuli za profesorom nakon što ga je Skull oteo.
Od dobrih strana, moram spomenuti onu priču s elektricitetom i Zagorovu pljačku banke kako bi izmamio Skulla.
Bignottiju je ovo možda i najbolji rad na Zagoru, odradio je ovih 220 stranica gotovo perfektno. Njegov prikaz Skulla je, jednostavno, genijalan.
Naslovnice su jako dobre. Ova sa Zagorom banditom je genijalno osmišljena, ali je, nažalost, slabo realizirana. Baš šteta.
Timber Bill
Toninelli/Donatelli - 81%
Zanimljiva epizoda u kojoj se vraća više starih likova.
To su: Satko sa familijom i beskrupulozni Timber Bill s kojim se Zagor već sukobljavao.
Što se događa? Imamo šumu koja je jako važna za Cherokeeje i drvosječe koji ju žele posjeći. Satko je ranjen i ništa ne može učinit. Ali, tu je Duh sa sjekirom i, naravno, drvosječe su ne***ali u trenutku kada su se njemu zamjerili.
Timber Bill je u društvu cijele bande plaćenika, drvosječa i ostalih likova. Timber Bill na kraju završava kobno, ali uopće me ne bi čudilo da se i on jednog dana vrati.
Epizoda je puna akcije i nasilja i to mi se sviđa. Nema dosadnih djelova, bezveznih prepričavanja ili nekih nepotrebnih dijaloga. Toninelli zaista ovdje prelazi na stvar brzo. Također, epizoda je nastala s ciljem da nas zabavi, bez nekih velikih ambicija.
Donatelli je ovdje prilično dobar. Dobro prikazuje likove i krajolike.
Naslovnice su jako dobre, posebno druga koja ima jako zanimljiv i napet ugođaj.
Prorok
Sclavi/Segna - 82%
Hmmmm. Nisam imao pojma da je ovo zadnja Segnina epizoda na serijalu. Što je s onom nekom neobjavljenom pričom? Ona je trebala ići prije ove? Poslije ove? Ma nema veze. Ovo je bilo baš zabavno. Sclavi je očtio volio zadavati glavobolje Zagoru. U svakoj njegovoj epizodi Zagor dozivi neko novo užasno iskustvo. Nekoliko puta je ubijen, bio je u paklu, raju, paralelnim dimenzijama, borio se sa raznim stvorovima i doživio brojne događaje koji bi prosječnom čovjeku ostavili trajne psihičke posljedice.
Ovdje to nije toliko strašno, ali Paranormus je zaista opak igrač. Donosi smrt i razne katastrofe na svakom koraku. A, što je najbolje, svaku od njih prije toga prorekne. Jako dobra Sclavijeva reakcija, zaista.
Iako Segna inače ne spada u gornji dom Zagorovih crtača, u ovoj je epizodi jako dobar i ostvario možda i svoj najbolji uradak na Zagoru.
Ferrijeve naslovnice su genijalne. Pogotovo druga koja spada među najupečatljivije u serijalu. Maestralno.
Odlična epizoda koja donosi mnoge uzbudljive događaje i zaista udara Zagora ispod pojasa u nekoliko trenutaka i tako prikazuje njegovu ljudsku stranu. Sjajan primjer da za stvaranje dobre epizode ne treba uvijek imati puno stranica.
Dvoboj na Velikim Jezerima
Toninelli/Bignotti - 81%
Prava jednostavna priča s pojedinim komplikacijama gdje svatko ima neki svoj interes. Naime, zapovjednik jedne vojne utvrde osmislio je da se Indijanci iz 2 plemena natječu u nekoj svojoj tradicionalnoj igri i da pobjednik dobije teritorij za lov. Na taj način, spriječio bi potencijalni ratni sukob ta dva plemena. Baš interesantno.
Mala digresija; ovo me podsjetilo na Magičnog Vjetra i onu epizodu s Hoganovom nemani. Zar nisu i tamo igrali nekakvu igru?
Ipak, da sve ne bude prejednostavno, jedno pleme je otelo Chica, kako bi natjerali Zagora da sudjeluje u igri na njihovoj strani. Sama igra izgleda kao neka čudna varijacija hokeja. Također, baš mi se sviđa kako je recenzent opisao igru :).
No, moram reći da imam dojam kako je priča malo previše zbrzana i neke su scene prekratke i možda je bilo prostora da epizoda bude malo duža, opširnija i sa više akcije.
Bignottijev crtež je solidan. Ima dobar stil s korektnim prikazom likova i akcijskih scena, ali povremeno malo vuče precrne linije.
Naslovnica s medvjedom je gotovo perfektna. Predivno je nacrtana i da je, slučajno, nebo iza nje plavo dao bih joj čistu desetku.
Ma dobra je ova epizoda.
Glasnik Manitua
Toninelli/Donatelli - 83%
Zanimljivo.
Nakon dugo vremena, vratio se negativac iz Snježnih sokolova. Eskim. Ipak, ovdje mu je Toninelli odlučio podariti zanimljiv "upgrade". Naime, postao je neranjiv.
Takav, neranjiv, Eskim odlučuje povesti pleme Atabska u rat protiv bijelaca i drugih Indijanaca koji su ih u prošlosti istjerali s njihovih teritorija. Na početku je izgrađena jako dobra mistična atmosfera oko toga tko je tajanstveni vođa Indijanaca.
Radnja je cijelo vrijeme napeta i stalno se nešto zanimljivo događa. Odlične su i one scene u logoru, te dio u kojem Zagor drži onaj govor. Veliki plus cjelokupnom dojmu daje i snježna atmosfera koju je Donatelli prilično dobro pokazao.
Govoreći o Donatelliju, moram reći da je jako dobar. Lijepo je prikazao cjelokupnu atmosferu i akcijske scene.
Naslovnice su solidne, druga je jako dobra, ali zamjerka za prvu je što ni na koji način ne iskazuje bit priče.
Zabavan strip.
Povratak Supermikea
Castelli/Ferri - 88%
Vratija se Supermajk, di je bija? Pa, bio je u zatvoru. Da, sjećate se onog prvog susreta kad je na kraju dvoboja šerif stigao s hrpom tjeralica za razne gluposti koje je Mike Gordon radio.
Vratio se kao nekakav pokajnik. Oprostite, Superpokajnik koji se navodno pokajao za sve svoje prošle grijehe i sada je postao bolji čovjek. Taj će element biti važan za nastavak priče gdje će u nekim trenucima svojim sposobnostima ponovno zasjeniti i samog Zagora.
U priču je po treći put uključen inženjer Robson. Gdje je Robson, tu je vlak. Gdje je vlak, tu je pruga. Gdje je pruga, tu su problemi. Naime, pohavljuje se nekakva čudna skupina ljudi maskiranih ispod crnih kapuljača koji stvaraju tazne probleme.
Prilično zabavna epizoda s dobrom atmosferom i dosta nepredvidivosti. Također, ubačena je i fina doza akcije kroz cijeli strip. Posebno mi se svidjela borba s čudacima iz rudnika.
Ferrijev crtež je gotovo savršen, ali ima nekih sitnih greškica koje su navedene u recenziji, a nema smisla da dvaput bude ponavljano isto.
Naslovnice su baš dobre i sjajno nacrtane. Svaka ima nele elemente koji ju čine posebnom.
Lijep nastavak legendarne epizode.
Gavranova pera
Toninelli/Ferri - 78%
Zabavna misteriozna epizoda u kojoj, kao u nekom filmu tražimo misterioznog ubojicu koji se pojavio na traperskom sastanku. To je baš naglo promijenilo zabavnu i ugodnu atmosferu ležernog traperskog sastanka.
Baš je interesantan i onaj dio ekspozicije s razotkrivanjem krađa koje su činili neki od pokojnika. U strahu od smrti, jedan od krivaca sve priznaje. Ipak, moram reći da ostaje dojam nedorečenosti i zbrzanosti cijele epizode. Na samo 153 stranice dogodilo se mnogo događaja. Nažalost, nema tu nekog uvoda, odmah idemo bum-tras u glavu, a i kraj dolazi naglo.
Ferri je ovdje jako dobar lijepo je prikazao mračnu atmosferu koja se stvorila nakon nekoliko smrti medu traperima.
Naslovnica je skoro genijalna. Perspektiva mi se sviđa, samo je Zagorov položaj malo čudan.
Sve u svemu, solidna epizoda.
Brodolom na Missouriju
Toninelli/Donatelli - 94%
Znam da je Toninelli ponekad pisao i katastrofalno loše epizode i neki ga zbog toga opravdano kritiziraju. No, ovo je prava majstorija.
Zagor odlučuje pomoći engleskim plemiću Whyndamu u ispunjenju njegove oklade. Naime, okladio se u sve svoje bogatstvo da u 100 dana može preći preko cijelog američkog kontinenta. Američki kontinent na polovici 19. stoljeća. Stvarno odlična scenografija za avanturistički strip poput ovog. Toninelli je na 300 stranica smjestio pravu malu odiseju ispunjenu avanturama.
Imamo sjajne akcijske i avanturističke segmente. Odlično je oslikano putovanje i brojni izazovi na koje je moguće naletjeti tijekom puta. Suočavamo se s prirodom, Indijancima, potragom za hranom, lovom i, povrh svega, nekakvim tajanstvenim saboterom.
Sam centralni motiv ovog stripa je već viđen u mnogo romana i filmova, ali to nije nužno loše. Putovanje oko svijeta, ili oko Amerike u ovom slučaju zaista pružs puno prostora za kreativnu slobodu. Priča je odlična i napeta, ispunjena zanimljivim događajima i uistinu nije dosadna ni na sekundu. Iz tog razloga dajem joj desetku. Scenarij je dobar, prožet dinamikom i nema puno praznog hoda i nebitnih događaja. Posebno je dobar onaj mali zaplet na kraju vezan uz Whyndamovo bogatstvo. Crtež je korektan, jednostavan, ali i takav je bolji od nekih teletabisa koji danas unakažuju našeg omiljenog junaka. Naslovnice su mi odlične, pucaju od akcije, dobri stari odlični Ferri.
Žig sramote
Nicolai/Ferri - 92%
Jako zabavna epizoda. Upoznajemo se s Indijankom koja je jako zaljubljena u Zagora. To me navodi na pitanje. Ona ima dvadesetak godina. Navedeno je kako ju Zagor poznaje od kada je bila mala djevojčica iz vremena dok je on kao Duh sa sjekirom, a ne kao Pat Wilding boravio u selu. Recimo da je imala 10 godina. Recimo da je Pat postao Duh sa Sjekirom s nekih 19-20 godina. Ona sada postaje mlada žena od nekih dvadesetak godina. Po toj računici Zagor ima oko 29-30 godina. Tako i izgleda. Rekao bih maksimalno 33. Koliko, pak, godina ima Chico? Definitivno je nešto stariji od Zagora, ali pravo pitanje je koliko? 40? 50? Tomje baš dobra tema za raspravu.
Što se ove epizode tuče, uspijeva nam na malom broju stranica donijeti nekoliko zanimljivih događaja: poljupce, ljubomoru, borbu, izbacivanje iz plemena, zaklinjanje na osvetu, šokantni preokret, izdaju i veliku tajnu koja ostaje neotkrivena. Jako zabavno i ispunjeno akcijom. Posebno je zanimljiv onaj trenutak s bojanjem lica u crno.
Ferrijev crtež je odličan i atmosferičan. Jako dobro nacrtana epizoda. Super.
Naslovnica koja se odnosi na ovu epizodu je dobra, ali nema nikakve veze s pričom. Mogla bi proći za bilo koju epizodu s mjestom radnje u Darkwoodu.
Zanimljiva i zabavna epizoda koja me je baš potakla na razmišljenje o Zagorovoj starosti.
Dvojnik
Toninelli/Ferri - 85%
Iznimno dobra epizoda koja je možda mogla biti i malo duža, jer je svakako imala potencijala za nešto više. U istoj epizodi pojavljuju se Zagorov dvojnik Olaf Bogetosky i Winter Snake, legendarni darkwoodski poglavica Kiowa. Ipak, moralo je to biti i bolje od ovoga što smo dobili. Kao prvo, Winter Snake je izgubio dio one karizme koju je imao u orvom pojavljivanju i čini mi se da je bolje funkcionirao kao Zagorov neprijatelj, nego što funkcionira kao prijatelj. Kao drugo, priča s dvojnikom bi trebala biti puno epskija. Ovdje ponovno samo želi izvesti neku pljačkicu i na brzinu se obogatiti, umjesto da pokuša preuzeti mjesto Gospodara Darkwooda. Šteta. Zadnje Olafovo pojavljivanje je, moram reći, bilo ispunjenje njegovog potencijala. (Govorim o onom gigantu).
Ferrijev crtež je super. Odlično balansira akciju i komediju. Crtež mu je jako dobar, blizu vrhunca.
Naslovnice su prilično dobre. Ma, zapravo, odlične su. Jedino ne znam koji je pravi Zagor na drugoj naslovnici. Rekao bih da je to ovaj donji, desni koji dobiva udarac, ali ne bih se kladio u to.
Zabavna epizoda koja je mogla biti puno epskija, ali i ovakva može proći.
Zasjeda u zoru
Toninelli/Donatelli - 74%
Naslovnica je lijepo osmišljena, ali bila bi bolja da ovj lik s puškom nije obojan u sivo.
Donatellijev crtež je prilično dobar. Nije Ferri, ali nije ni katastrofalno. Simpa crtež s solidno prikazanim akcijskim scenama.
Imamo interesantnu priču o obitelji Hobel čiji članovi počinju pogibati nakon niza nesretnih događaja i ubojstava. Imamo oca i 4 sina koji počinju naglo umirati. Interesantan zaplet, zaista interesantan. Naravno, Zagor i Chico to rješavaju.
Simpa epizoda.
Smrt u zraku
Toninelli/Donatelli - 58%
Jednom ću i ja biti kratak. Očekivao sam puno, dobio malo. Mislio sam da će novi Verybad biti nešto epsko, a ispalo je prilično slabo. Napravio je bojni otrov, ubio par ljudi i na kraju je ispalo da je to sve za ovu epizodu.
Crtež je solidan, definitivno je bolji dio ove epizode.
Naslovnica za Smrt u zraku je dobro osmišljena, ali čudno nacrtana.
Sve u svemu, blago razočaravajuće.
Riječna patrola
Toninelli/Donatelli - 81%
Solidna, ali predvidiva epizoda. Pojavila se neka "vojna" jedinica koja nudi zaštitu lokalnim trgovcima koji prevoze svoju robu rijekom. Naravno da svakog tko ne plaća zaštitu napadaju neki misteriozni i opasni banditi. Čak će i najgori debili uspjeti zbrojiti 2 i 2 te zaključiti da iza tih napada stoji upravo Riječna patrola.
Sve bi bilo okej da se nisu upleli u poslove Zagorovih prijatelja. A očito, onaj tko radi probleme Zagorovim prijateljima, radi ih i njemu. Tada Duh sa sjekirom kreira sjajan plan kojim će namamiti patrolu u klopku. Kreirao je pravi mali dream-team. Od brojnih likova koji se ujedinjuju u uništenju Riječne patrole, moram posebno istaknuti Banacka.
Njegov lik je zaista zanimljiv i evidentno je da se otprije poznaje sa Zagorom. To nam je Toninelli potvrdio i u prvom maxiju s više priča gdje smo saznali zanimljivu priču o upoznavanju Zagora i Banacka.
Donatellijev crtež je jako dobar, nemam nekih zamjerki.
Naslovnice su maestralne i lijepo nacrtane, ali ŽUTO NEBO!!! Ferri je opet slušao Gustafe :).
Ukleta zemlja
Toninelli/Ferri - 96%
Neki likovi su opljačkali banku i sada bježe pred pravdom. Kakva glupost, to smo vidjeli već milijun puta, rekao bi svaki razuman čovjek. Ipak, ovdje bi jaaaako pogriješio. Ukleta zemlja je prava majstorija. Naizgled obična epizoda se u tren oka pretvara u legendarni klasik.
Obična potjera za banditima, pretvorila se je u nadnaravnu borbu za život. Naime, Zagor je progoneći bandite, naletio na veoma čudnu močvaru u kojoj kao da je vrijeme stalo. Da, nevjerojatno, ali istinito. Naišao je na dinosaure, divovske guštere, ogromne otrovne žabe i ostala strašna stvorenja. Toninelli je ovdje stvarno otpustio kočnice svoje mašte i podario nam vrhunski strip.
Prvi dio stripa je izgledao kao da nas privodi zbrzanom kraju, ali onda je uslijedio preokret koji neću otkriti. Nakon toga je uslijedila akcija, akcija, akcija i još malo akcije. Toninelli je ovdje stvarno razvalio i dajem mu desetku za njegov rad.
Crtež je jako dobar, Ferri crta standardno, ali moglo je to sve biti i malo bolje. Devetka za crtež.
Naslovnice bi bile za čistu desetku da gušter na prvoj nema ovako čudno lice. Druga naslovnica je vrh vrhova. Odiše nevjerojatnom atmosferom Zagora koji mora čuvati stražu u neozvjesnoj i napetoj situaciji i izgleda kao da bi se uskoro moglo dogoditi nešto neočekivano.
Šteta što danas nitko nije sposoban napisati ovakvu vrhunsku, avanturističku epizodu.
Ratnici pokopanog grada
Toninelli/Donatelli - 58%
Toninelli je stvarno bio dobio otkaz? To nisam znao. Ova epizoda je jako slaba. Ponovno se u Darkwoodu, niotkuda, pojavila nova misteriozna skupina čudno obučenih ljudi s kojima su se Hopi, ako sam dobro shvatio, već sukobljavali u prošlosti.
Kao prvo, ovo je već toliko puta viđeno u raznim filmovima i stripovima. Niti je zabavno, niti je nešto inovativno. Pa, pobogu, iza svakog se kuta očito krije neka izgubljena, misteriozna civilizacija.
Kao drugo, Hopi nikako nisu mogli biti u Darkwoodu. Jednostavno se ne poklapaju povijesno-geografske činjenice.
A Chico? Chico je prespavao cijelu avanturu. Zaista? Toninelli nije znao kako da ga ovdje iskoristi, pa ga je poslao na spavanje.
Prilično nemaštovito. Zapanjujuća je činjenica da je prethodnu odličnu epizodu napisao isti scenarist kao ovu. Nevjerojatno.
Donatelli je ovdje, definitivno, bolji dio priče i nacrtao je prilično dobre akcijske scene.
Jedina naslovnica ovog stripa mi se baš sviđa jer prikazuje Zagora u bespomoćnom položaju i dokazuje nam da ni Duh sa Sjekirom nije nepobjediv.
Karavane u borbi
Pellizzari/Bignotti - 76%
Epizoda je jako dobro počela, ali je postajala sve gora i gora. Zapravo, na vrhuncu je sve krenulo nizbrdo. Sviđa mi se ideja prema kojoj Zagor prati konvoj s oružjem i epizoda je bila baš napeta, pogotovo nakon napada Indijanaca i masakra većine vojnika.
Zagor na kraju završava optužen da surađuje s Indijancima i zatvaraju ga u zatvor iz kojeg on, naravno, bježi s ciljem da otkrije prave krivce i kazni ih za njihova nedjela. Zanimljivo je kako je i među vojnike infiltriran jedan izdajnik koji surađuje s pobunjenim Indijancima. Pravi western debi novog scenarista Giorgia Pellizzarija.
Sa debitantom surađuje jedan iskusni crtač - Franco Bignotti. Tek sada sam skužio da se Donatelli i Bignotti isto zovu. Ovdje je odradio prilično dobar posao i bio je puno bolji nego na nekim starijim radovima.
Legendarnim naslovnicama jednostavno moram dati desetke, sjajne su i nemam drugog izbora.
Zabavna epizoda koja ima određene manjkavosti, ali se svejedno može pročitati.
Plavi vojnici
Toninelli/Pepe - 85%
A ovo je nekakva prosječna Zagorova epizoda. Ali nakon nje je stigao maestralni Kandrax, pa može biti oprošteno. Plavi vojnici bi komotno mogli proći i kao epizoda Texa (naravno, Zagora treba zamijeniti s Noćnim Orlom, ali razumijete što hoću reći).
Ovdje imamo Indijance koji su u škripcu, okružene vojskom i Zagora koji im mora pomoći. Imamo i puno likova od kojih svatko odigrava neku ulogu važnu za priču i to mi se baš svidjelo. A i Chico je odradio finu dozu svojih budalaština.
Također, recenzentkinja je lijepo navela zašto volimo Zagora. Volimo ga zato što je: 1)Diplomatičan, ljubazan, slatkorječiv i ugodan u komunikaciji s ljudima
2)Dobro odgojen, pristojan, te uvijek smiren i staložen
3)Veliki zavodnik, šarmer i srcolomac
4)Domišljat glede odabira romantičnih mjesta za dejtove
5)Gurman istančanog ukusa i čest gost ekskluzivnih restorana
6)U društvu omiljen, veliki šaljivdžija i zbijač šala i pošalica
7) Načitan i obrazovan, s diplomom inženjera geologije
Pepeov crtež mi se baš sviđa, ima svoj stil, ali opet ne odskače previše od klasičnog Zagora. Stvarno je odlično nacrtao ovu epizodu, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da mu je ovo debi.
Naslovnice su sjajne. Ferri je ovdje baš bio u elementu.
Moćni Kandrax
Nicolai/Ferri - 100%
Rijetko dajem sve desetke pričama i uvijek pronalazim neke zamjerke. Ipak, ovo je genijalno. Cijeli prvu dio priče je maestralan. Imamo napetu, mračnu i misterioznu atmosferu koja se proteže kroz prvu polovicu priče gdje još ne znamo sa stopostotnom sigurnošću s kime se točno Zagor sukobljava. Napadaju ga nekakvi čudni likovi koji nemilosrdno ubijaju sve pred sobom. Ipak, da sve ne bude potpuno mračno, u priču je uveden i Bat Batterton koji nam donosi povremene komične scene u suradnji s Chicom.
Uglavnom, daljni razvoj priče temelji se na Kandraxovom blagu koje je arheolog Mac Leod pronašao i želi ga odnijeti u muzej. Ipak, Kandrax to neće dopustiti. Želi uzeti svoje blago i ponovno vratiti moć koju je nekada imao. Saznajemo što se dogodilo s njim nakon prethodnog sukoba.
Uskoro dolazi niz napetih i zanimljvih događaja koji su, zapravo, miks horora i akcije. Kandrax je baš djelovao moćno kroz cijelu epizodu s nekim novim moćima i sposbnostima. I sam je završni sukob bio jako dobar.
Ferrijev crtež je na standardno visokoj razini. Zaista je dobro ovo odradio s sjajnom mračnom atmosferom i napetim crtežom. Genijalno.
Naslovnice su super. Jedna bolja od druge. Maestralno.
Alkemičareve žrtve
Nicolai/Donatelli - 84%
Vrlo dobra epizoda koja je prožeta akcijskim scenama i brojnim preokretima. Iako je uvod bio polagan, ostatak stripa je bio sve samo ne polagan i smiren. Akcija frca na sve strane i pojavljuje se zaista intrigantan i zanimljiv lik misterioznog alkemičara Roberta Graya koji se u dosta trenutaka pokazao kao dostojan protivnik i samom nenadjebivom (ovaj pridjev predložio je kolega Curunir kao sinonim za "sjajno" :-) Duhu sa sjekirom.
Po prvotnom planu, Zagor i Chico su trebalu sudjelovati u jednoj tajnoj vojnoj misiji, ali uskoro počinju problemi koji se ponajprije očituju u netrpeljivosti između Zagora i Graya koja gradacijom postaje sve jača i jača. Interesantna je svakako i priča Roberta Graya i opis nevolje u kojoj je izgubio ruke.
Ovo je zaista lijepa i zanimljiva priča koja ipak ima nekih malih propusta u scenariju, primjerice kada je Gray htio da oni banditi ubiju Zagora. Dragi Roberte, ako želiš da nešto bude napravljeno kako treba, u većini slučajeva, to moraš napraviti sam.
Donatellijev crtež je vrlo dobar i osim njegovih standardnih povremenih manjkavosti, nemam nekih većih zamjerki. Dobro je to ispalo.
Naslovnice su dosta dobre, pogotovo ova s ljudima koji gore. Ferri je baš bio dobro raspoložen dok je ovo crtao.
Sve u svemu, jako dobra epizoda koja se može čitati više puta s guštom.
Pleme Sauka
Toninelli/Torricelli - 75%
Ovo je solidno, ali već viđeno. Imali smo Crne Vukove, Tropical Corp, Željezne Vukove (ne čitam kronološki, nego nasumično :)). Ovdje imamo neke Riđe Lisice, svojevrsnu indijansku policiju. Dolazi do interesantne situacije u kojoj Indijanci kažnjavaju Indijance, iako to nije običaj u stripovima. (Osim ako se ne radi o nekom međuplemenskom ratu).
Kao što to uvijek biva, Zagor to ne želi gledati i dat će sve od sebe da policija nestane s lica zemlje. Pogotovo iz razloga što su pretjerano brutalni. Istaknuo bih onu scenu s vraćanjem puške koju je i recenzentkinja primijetila.
Također, ona situacija s predviđanjem idućeg koraka protivnika je zamišljena ozbiljno, ali je ispala smiješno. Suma summarum: "Zagor je smislio veliku zamku, ali su Matlow i Kwanek pretpostavili da je Zagor smislio upravo tu veliku zamku, eh ali Zagor ne bi bio Zagor da nije pretpostavio da će Matlow i Kwanek pretpostaviti da je on izmislio veliku zamku. I tako je smislio još veću zamku." Dakle, netko će pasti u zamku...
Toricelli je ovdje prilično dobar za debitanta. Na tragu je Maestra Ferrija u nekim vinjetama i ostavio je sveukupno dobar dojam.
Naslovnice su gotovo maestralne, dao bih im čiste desetke, ali...ŽUTO NEBO?!?!
Sve u svemu, solidna i zabavna epizoda za popodnevno čitanje.
Ratnik Pekot
Toninelli/Ferri - 95%
Vau. Nisam očekivao ništa od ove epizode, pogotovo nakon naslova "Vatrena voda", "Ratna staza" i "Trgovci oružjem". Očekivao sam neku priču o likovima koji prodaju alkohol i oružje Indijancima, pa su Indijanci, pijani kao deve, odlučili pokrenuti rat protiv bljedolikih. Kako sam se samo prevario.
Ovo je gotovo perfektno. Vratio se stari Zagorov neprijatelj Pekot. Ovdje je dobio zaista moćnu ulogu lika koji je sposoban srušiti cijeli Zagorov svijet u nekoliko trenutaka. Zagor ovdje doživljava teške udarce i poraz. No, na kraju, uspijeva ustati i vratiti se još jači te odnijeti pobjedu usprkos poniženjima koja mi je Pekot zadao.
Zanimljiv je bio i onaj dio s nasljednicima Wandering Fitzija koji donose određenu dozu napetosti u strip.
Zaista ima i puno odličnih akcijskih scena punih nasilja i borbe. Pogotovo mi se sviđa onaj finalni obračun s Pekotom.
Crtež je genijalan. Ferri je briljirao ovdje, dobro je prikazao akciju, ali i pojedine emotivne scene.
Naslovnice su jako dobre, ali možda malčice preobične za ovakvu priču.
Tajna na mapi
Pellizzari/Donatelli - 91%
Prava detektivska epizoda sa napetom radnjom. Sviđa mi se ova ideja s više djelova mape s blagom koji se nalaze kod različitih ljudi. Naravno, pojavio se netko tko skuplja te djelove i postupno ubija njihove vlasnike.
Zagor ga, naravno, želi zaustaviti. Zato kreće u bjesomučnu trku s misterioznim ubojicom i nastoji predviđati njegove korake. Na taj način želi dati odgovoriti na sva pitanja koja ga je misteriozni ubojica natjerao da si postavi. A moram reći da sam i ja ostao zaintrigiran.
Donatelli je ovdje jako dobar, lijepo je prikazao sveopću misteriju, ali i pojedine komične scene, pogotovo ono s Chicom naoružanim do zuba što možemo vidjeti i u recenziji.
Naslovnice su genijalne, prave misteriozne. Sjajno oslikavaju poantu stripa.
Sve u svemu, epizoda koja je uvelike nadmašila sva moja očekivanja i baš je misteriozna i napeta.
Neuomljivi Zagor
Toninelli/Pepe- 69%
Opet trgovci varaju Indijance. Pa to se konstantno ponavlja svakih 5-6 epizoda, barem u Toninellijevoj eri. Jedini plus je dodavanje Bezukoffa i Whyndama u priču, iako su bili bolji u prvom pojavljivanju.
Ali ajde, zanimljiv je dio gdje su se sukobili Whyndam i poglavica Mandana. Od ostalih stvari vrijedi istaknuti još nekoliko solidnih akcijskih scena, ali to je sve. I da, poglavica 3 prsta - pravi dokaz da su Indijanci zapravo Srbi.
Pepeov crtež je prilično dobar, lijepo je nacrtao neke krupne kadrove.
Naslovnice su super, jedino ona čudovišta iza Zagora izgledaju čudno.
Sve u svemu, osrednja epizoda.
Gospodar vremena
Toninelli/Torricelli - 86%
Zaista interesantna varijacija na temu romana Oscara Wildea pod naslovom "Slika Doriana Graya". Ovdje je nekada davno neki lik nestao u planinama. Sada ga traže i nailaze na nekog čovjeka koji im je nepoznat, saznaju da se preziva Vardell i to je sve
Uskoro uviđamo da je jako čvrst i snažan te da ga neke stvari koje bi normalnog čovjeka ubile ne mogu ni ogrebati. Zaista mi se svidjela misteriozna aura koja se izgradila oko njega. Toninelli je ovdje napisao maestralan scenarij na temelju ne previše originalne priče. Cijelo vrijeme se događalo nešto uzbudljivo, stalno neka akcija. Sve to je iskombinirano sa sjajnim nadnaravnim elementima.
Odličan dodatak, barem u vidu komedije su svakako i rođaci Batterton koji vode istragu i tu čak i dobro funkcioniraju. No, uz to gledamo i njihove brojne nezgode koje su zaista komične.
Torricellijev crtež mi se sviđa. Na trenutke podsjeća na Ferrija. Zaista lijepo prikazuje atmosferu, akciju i brojne uzbudljive scene. Također, likovi su mu jako dobri.
Naslovnice su jako dobro osmišljene, ali mogle su biti i malo bolje realizirane.
Mislim da je ovo uvelike podcijenjena epizoda koja spada i među klasike serijala, ukoliko nismo prestrogi i ne želimo baš tražiti dlaku u jajetu.
Noć potopa
Capone/Ferri - 98%
Nestao je Walter!!! Koji Walter, sunce mu žarko? Ne, nije onaj lik koji je branio Sarajevo od Švaba, mada ne bi bilo loše da se i on vrati i pokuša malo napraviti reda. Nestao je onaj mladi momak iz Neravne borbe. Sljedeći njegov trag, Zagor i Chico upadaju usred užasa na zemlji - stigli su u Novi Salem.
Salem, hmmmm, svi znamo što se desilo u istoimenom gradu nekoć davno. Zaista jezivo. Jeziva je i atmosfera ove epizode koju su maestralnom suradnjom stvorili Capone i Ferri.
Kao i inače kada upadnemo među neku mračnu sektu, na početku sve izgleda realtivno normalno, ali se ubrzo otkrije pravi užas koji se skrivao u mjestu radnje epizode. Vođeni čudnim Stivenom, stanovnici New Salema štuju nekog čudnog demona Hagota.
To nas dovodi do dobrih scena s pokušajima žrtvovanja i pojave Stokea - živopisnog lovca na demone. Sviđa mi se što ova epizoda ide dinamično od početka do kraja i nema praznog hoda ili nepotrebnih gluposti, već je svaki dio bitan.
Ferri je razvalio. Nevjerojatno dobro je prikazao mračnu i jezivu atmosferu užasa koji se skrivao u naizgled normalnom gradu. Ovakve epizode mu pašu kao budali desni direkt u lijevo oko. Zaista sjajno.
Naslovnice su dobre. Ova prva usred oluje je perfektna, dok je druga malo slabija zbog čudnih proporcija i čudnog Zagorovog položaja.
Genijalno!!!!!!! |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
Edited by - Qwertz on 12/08/2022 13:38:33 |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3526 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 11/08/2022 : 18:52:19
|
quote:
Originally posted by Qwertz
Ovaj ovdje post će biti često editiran, ali u njemu ću postupno, kronološki iznositi svoje osvrte na pročitane Zagorove epizode. Na kraju želim vidjeti kakva je moja prosječna ocjena za cijeli serijal. (Odnosno za one epizode koje sam čitao i komentirao)
Šuma zamki
Prva priča našeg omiljenog junaka. U ovoj epizodi upoznajemo se s Chicom, simpatičnim čovječuljkom koji je prikazan kao tipični stereotip Meksikanca i Zagorom, nekim misterioznim likom čudnig kostima i izvanrednih atletskih sposobnosti. Ova epizoda nije neko remek-djelo, ali je legendarna zbog mnogih stvari. Zagor i Chico se prvi put susreću i ovdje vidimo razvoj njihovog prijateljstva. Također, vidimo "beta-verzije" naših prijatelja. Zagor ima malo drukčiji znak na prsima i one čudne stvari oko ruku (nemam pojma kako bi se to stručno nazvalo). Chico, pak, nosi sombrero na glavi i ima malo drukčije lice od onog na koje smo navikli. Priča je dobra za početak serijala, klasična avanturistička priča 1960- ih godina. Ništa monumentalno, ali svakako čitljivo i zabavno. Ipak, trebamo biti zahvalni na ovoj priči, jer je označila početak sjajnog serijala koji već desetljećima zabavlja i poučava mnoge generacije ljudi diljem svijeta
Narukvice? |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 11/08/2022 : 18:55:18
|
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by Qwertz
Ovaj ovdje post će biti često editiran, ali u njemu ću postupno, kronološki iznositi svoje osvrte na pročitane Zagorove epizode. Na kraju želim vidjeti kakva je moja prosječna ocjena za cijeli serijal. (Odnosno za one epizode koje sam čitao i komentirao)
Šuma zamki
Prva priča našeg omiljenog junaka. U ovoj epizodi upoznajemo se s Chicom, simpatičnim čovječuljkom koji je prikazan kao tipični stereotip Meksikanca i Zagorom, nekim misterioznim likom čudnig kostima i izvanrednih atletskih sposobnosti. Ova epizoda nije neko remek-djelo, ali je legendarna zbog mnogih stvari. Zagor i Chico se prvi put susreću i ovdje vidimo razvoj njihovog prijateljstva. Također, vidimo "beta-verzije" naših prijatelja. Zagor ima malo drukčiji znak na prsima i one čudne stvari oko ruku (nemam pojma kako bi se to stručno nazvalo). Chico, pak, nosi sombrero na glavi i ima malo drukčije lice od onog na koje smo navikli. Priča je dobra za početak serijala, klasična avanturistička priča 1960- ih godina. Ništa monumentalno, ali svakako čitljivo i zabavno. Ipak, trebamo biti zahvalni na ovoj priči, jer je označila početak sjajnog serijala koji već desetljećima zabavlja i poučava mnoge generacije ljudi diljem svijeta
Narukvice?
Ne znam jesu li ono narukvice, ili što točno. Ne razumijem se u modu |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
27624 Posts
Member since 13/03/2004 |
|
|
jasa
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
3490 Posts
Member since 26/08/2005 |
Posted - 12/08/2022 : 12:13:38
|
Qwertz, kapa dole za ovaj post :)
Vidim da je najniža ocjena ca. 52%, vjerujem da si uzeo u obzir vrijeme nastanka epizoda s obzirom da neke od ovih ranih mogu ići daleko niže :D
Gledam ovaj neki period u drugom dijelu posta, stvarno fantastično koliko ima dobrih priča, definitivno prvi zlatni period. |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 12/08/2022 : 13:03:17
|
quote:
Originally posted by jasa
Qwertz, kapa dole za ovaj post :)
Vidim da je najniža ocjena ca. 52%, vjerujem da si uzeo u obzir vrijeme nastanka epizoda s obzirom da neke od ovih ranih mogu ići daleko niže :D
Gledam ovaj neki period u drugom dijelu posta, stvarno fantastično koliko ima dobrih priča, definitivno prvi zlatni period.
Hvala .
Istina, neke priče su ocijenjene predobro s obzirom na kvalitetu, ali da, uzeo sam u obzir vrijeme njihovog nastanka i čini mi se da su za ono doba sasvim pristojne |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 12/08/2022 : 13:56:34
|
Nastavak osvrta na sve epizode će ići ovdje jer ne stane u onaj prvi post (baca mi neki error)
Bijeli pakao
Toninelli/Pepe - 81%
Jako zabavna epizoda kojoj je veliki plus to što se odvija na snijegu. Krećemo na zabavan put vlakom ispunjen mnogim nevoljama i nitko nije mogao ni pomisliti kakve će avanture dočekati Zagora, Chica i neizostavnog inženjera Robsona. Zaista, gdje je vlak, tu je i Robson.
Ovdje imamo i zanimljiv oblik zavjere koju planiraju jedan poglavica Indijanskog plemena i nekoliko bandita koji se maskiraju u vojne časnike. Uz to, tu je i Crna Ruka, buntovni mladi Indijanac koji, kako je i recenzent naveo, nekim čudom zma baratati oružjem.
Mali minus su Zagorove nadrealne fizičke sposobnosti. Čovjek ležerno trči po snijegu u kratkim rukavima i bez problema pliva po hladnim vodama. Ajde, u redu, Duh sa Sjekirom je jak, ali ovo je pretjerivanje.
Pepeov crtež mi se sviđa ovdje. Lijepo prikazuje zimski krajolik i jako dobro prikazuje Zagora, netipično, ali dobro.
Naslovnice su odlične, snježne. Jedino Indijanac na drugoj izgleda malo čudno.
Jako dobra i zabavna epizoda.
Zlatno runo
Toninelli/Donatelli - 80%
Odličan primjer intertekstualnosti, odnosno uklapanja elemenata nekih tuđih književnih djela u vlastito. Toninelli je ovdje prilično dobro u Zagorovu priču ubacio legendu iz grčke mitologije o Zlatnom runu. Naravno, gdje je blago, tu je i Digging Bill koji, po običaju, cijelu priču podiže na viši nivo u vidu avanturizma i humora.
Ovdje možemo svjedočiti odličnoj avanturi i borbi protiv brojnih interesantnih protivnika iz grčke mitologije, ali i protiv Tungula koji izgledaju kao neki rođaci Mongola. Cijela epizoda je prilično zabavna, nepredvidiva i bio ju je gušt čitati jer zaista nisam mogao ni zamisliti kakve će sve odlične zaplete prezentirati. Također, veliki plus je i izvjesna doza realizma koja se proteže kroz sve nadnaravne elemente i svi su na kraju objašnjeni kao nešto smisleno.
Donatellijev crtež je solidan, lijepo je prikazao određene segmente, ali moram zamjeriti dvije stvari: Amazonke bi trebale biti ljepše prikazane (pogledajte Laurentijev nastup na istu temu) i veliki pad u kvaliteti crteža u odnosu na njegove ranije radove. Kao da više nije isti crtač. Ipak, i takav je dobar.
Naslovnice su odlično osmišljene, ali Zagorova faca na drugoj jako kvari dojam.
Jeti
Toninelli/Torricelli - 88%
Vrlo dobra epizoda sa sjanim uvodom koji je miks komedije i nadrealizma. Naime, javio se naš dragi Ramath na interesantan način koristeći Chicov novi novinarski biznis.
Ipak, daljnja radnja nema baš nikakve veze s novinarima. Baš naprotiv, radi se o indijskoj mitologiji, čistom avanturizmu i nekoliko baš napetih trenutaka. Uz to, kroz strip se provlači i fina doza mračne i misteriozne akcije.
Sviđa mi se uvid u Ramathovu prošlost koji smo dobili. Saznajemo nekoliko zanimljivih stvari i odlazimo u jako dobru fantastičnu avanturu.
Torricelliju je baš dobro legla ova epizoda i briljirao je. Dobro je prikazao sve likove i niz dinamičnih akcijskih scena.
Naslovnice su osrednje. Nisu loše, ali je na obije pozicioniranje likova, u najmanju ruku, čudno.
Lov na čovjeka
Toninelli/Donatelli - 81%
Interesantna epizoda u kojoj Zagor završava kao optuženik za ubojstvo koje, naravno, nije počinio. Kako to uvijek biva kada se glavnog junaka za nešto optuži, on bježi i kreće u potjeru za pravim krivcem.
Ako mene pitate, ovo je pravi primjer detektivskog westerna s povremenim akcijskim scenama. Ima tu svega, bježanja, potjere po lijanama, pucnjave, krvi. Baš zabavno.
Pravi negativac mi je baš simpa. Bandit patuljak, ma genijalno. Kao i inače, u priču su upleteni i Indijanci, jer, ipak, kakav je to Zagor bez Indijanaca. No, ono što mi posebno smeta je to što je Zagor previše puta iznenađen kao neki naivac. Kada ne znaš što učiniti, baci glavnog junaka u nesvjest, izgledat će dramatično.
Donatellijev crtež je solidan, ali njegov veliki problem je bio što mu nije išlo crtanje žena. U tome je stvarno loš. Ipak, dobro je prikazao akcijske scene kojih ima dosta u ovom stripu.
Jedina naslovnica ove priče mi se jako sviđa. Zagor je upucan, to ne viđamo često. Šumska pozadina je isto jako dobra.
Solidan strip koji je definitivno zabavan za čitanje.
Divovi dobra i zla
Sclavi/Ferri - 100%
Ovaj strip možda ulazi i u mojih osobnih top 3. Susret Zagora s najvećim neprijateljem, epski događaji, pobuna Indijanaca, smrt nekih veoma važnih likova, eksplozija mjeseca te kao sam vrhunac i Zagorovo samoubojstvo.
Na stranicama ovog stripa odvila se čitava epska saga o padu na samo dno i ponovnim usponu našeg omiljenog junaka. Moram reći da sam ovaj strip čitao nekoliko puta i svaki put je sve bolji. Nakon prvog čitanja bio sam potpuno zbunjen događajima; jelen koji govori, scene s Akotom u pećini, mjesec koji eksplodira, Zagor umire... Pomislio sam: koji je ovo vrag? Na drugo čitanje, stvari su se slegle i shvatio sam kakvo je ovo ustvari remek-djelo stripovske umjetnosti. Shvatio sam da je Kiki Manitu zapravo bog kojeg Hellingen nije uočio, ili ga nije htio uočiti. Hellingen zbog svoje zlobe i želje za osvetom nije dopustio samom sebi da umre i počiva u miru u svojem svemirskom brodu koji je bio njegov raj, ili pakao. Htio je uništiti Zagorov život i zbog toga nije mogao uvidjeti da je njegovom životu došao kraj i da je unatoč svom zlu koje je učinio, nakon smrti u Akkronijanskoj kabini, mogao usnuti vječnim snom i ostati u svemirskom brodu. Ovaj strip je također sjajno karakterno oslikao Zagora i njegove emocije u trenucima kada se ruši sve što je godinama mukotrpno gradio. Posebno su emotivne scene kada Zagor promatra Darkwood u plamenu i počinje gorko plakati. A cijela priča se ljepo zaokružuje sa jelenom koji na početku nagovještava grozne događaje koji će uslijediti, a na kraju se pojavljuje samo kao šala. Priča je puna sjajnih citata, a najljepši je svakako onaj koji govori da tajna vječnosti nije u mržnji, nego u ljubavi.
Crtež je za čistu desetku i u njemu je Ferri na svojem vrhuncu, sjajno prikazije emocije likova te crta nevjerojatne, za njega netipične velike kadrove. (Posebno su upečatljive scene s titanom i scene Zagorovog samoubojstva). Sjenčanje je također na vrhuncu i na stranicama stripa imamo briljantan omjer crne boje i bjeline papira.
Naslovnice su također jedne od najboljih u gotovo 700 brojeva serijala i Ferri je tu zaista bio na vrhuncu.
Nekima se ova epizode možda ne sviđa, i to poštujem, ali za mene je ovo apsolutni prikaz stripovske umjetnosti i uspješnog prebacivanja ambiciozno napisanog scenarija na papir.
Ps: Nadam se da se svi članovi foruma u ovim čudnim vremenima uspješno čuvaju od Demona ludila.
U šakama robijaša
Toninelli/Donatelli - 85%
Jako dobra epizoda s puno akcije, napetosti i avanturističkih elemenata. Jako je zabavna priča oko zatvorenika koji bježe iz zatvora ili su otpušteni i kreću u potragu za sakrivenim pljenom. Također, love ih i lovci na ucjene. Prava avantura u lijepoj pustinjskoj atmosferi.
Mislim da je ova epizoda jako potcijenjena, ponajprije iz razloga što dolazi nakon epskih Demona ludila.
Donatellijev crtež je jako dobar. Lica su mu malo slabija, ali sama atmosfera koju je pretočio na papir mi se jako sviđa.
Naslovnice su baš jako, jako, jako dobre. Ferri je ovdje, očito, bio na nekim steroidima jer je razvalio crtajući prošlu priču i njezine naslovnice. Ovdje nastavlja sa sjajnim nizom naslovnica. Prva doslovno isijava pustinjskom vrućinom. Maestralno.
Tonkino prokletstvo
Toninelli/Pepe - 84%
Jako dobra epizoda koja baš ostaje u sjećanju i ne zaboravlja se ju lako. Puna je misterije, avanture i neizvjesnosti koja se proteže kroz cijelu priču, od samog početka kada zvijer ugrize Tonku, do pronalaska starog mudraca u planinama. Zaista je bilo zanimljivo to što nismo saznali sudbinu jednog od najboljih Zagorovih prijatelja do samog kraja epizode. Svakako bolje od nekih epizoda s trgovcima alkohola ili raznoraznih nepotrebnih povrataka.
Ovdje je baš dobro prikazan i odnos Zagora i Tonke te Zagorova volja da mu pomogne, bez obzira na sve. Ipak, u nekim segmentima je Tonka i previše degradiran prikazivanjem svoje preuveličane slabosti. Pa, nije on neki tamo obični Indijanac, on je ponositi poglavica Mohawka i krvni brat Duha sa sjekirom.
No, dobro. Pepeov crtež je prilično dobar i ugodan oku. U nekim djelovima stripa je prikazao baš jako dobru atmosferu. Likovi su mu, također, jako dobri unatoč tome što su prikazani malo drukčije od ustaljenog izgleda koji su postavili Ferri, Bignotti i Donatelli.
Prva naslovnica je vrhunska, jedino je Zagorovo lice malo čudnjikavo i glupo je to što je nebo bijelo. Druga je bez apsolutno ikakvih zamjerki. Jako, jako dobro.
Zabavna i pamtljiva epizoda.
Ultimatum
Toninelli/Donatelli - 65%
Jako dobra recenzija s posvetom Donatelliju. Nisam znao za to da se Toninelli i Ferri nisu slagali, jako zanimljivo. Donatellijev crtež je solidan, a Ferrijeve naslovnice su isto dobre, ali su Zagorovi položaji na njima malo čudni. Kao da je u Matrixu.
Sama priča nije nešto. Otet je sin poglavice Indijanskog plemena i sada prijeti novi rat. Zagor, kao i obično, to mora riješiti i spriječiti eskalaciju sukoba. Ipak, ovaj put ima rok od 5 dana.
Naravno, postoje i skriveni neprijatelji kojima je u interesu da sin ne bude pronađen i da započne sukob.
Zabavno, ali već viđeno.
Pleme drvenih lica
Toninelli/Pepe - 91%
Zanimljiva priča u kojoj je Chico još jednom spasio život Zagoru. Početak je bio baš svečan, s ovim okipljanjem plemena Cheyenna. Ipak, sve se brzo preokrenulo dolaskom sekte s drvenim maskama koja je pokušala ubiti Zagora.
Toninelli je stvorio dobru horor/triler atmosferu kroz cijeli strip i uspijevao je održavsti radnju relativno napetom i izbudljivom od početka do kraja. Posebno je dobro to što identitet glavnog organizatora sekte nije otkriven do samog kraja.
Dobar je i onaj dio u staroj napuštenoj misiji. Takve lokacije uvijek donesu dobru atmosferu u stripove.
Pepeov crtež je sjajan. Likovi mu izgledaju dobro, atmosfera je na vrhuncu, akcija je odlično prikazana. Šteta da nije duže crtao. RIP.
Naslovnice su vrhunske, s odličnom atmosferom i jako lijepom bojom.
Ostao sam ugodno iznenađen ovom epizodom.
1000 lica straha
Capone/Ferri - 99%
Sveti brijeg. Sveti brijeg Indijanaca je centračni motiv ovog stripa koji u sebi sadržava brojne sjajne horor elemente. Ponovno u sukob dolaze "napredna civilizacija bijelaca" i indijanska tradicija i kultura. Vojnici su našli idealan teren za gradnju nove utvrde i kreću na posao. Sve to ne bi bio nikakav problem, da se ne radi o svetom teritoriju plemena Gavrana.
Vrač plemena upozorava tvrdoglavog kapetana Flinta, glavnog odgovornog za izgradnju utvrde, da ne gradi utvrdu na njihovom svetom brijegu, ako se ne želi suočiti s posljedicama. Kapetan, naravno, njegove riječi smatra glupošću.
Uskoro vojnici počinju umirati. Nešto misteriozno uzrokuje njihove smrti. Zvijer, zla zvijer. Ta zvijer kroz svoju pojavu zapravo projecira strahove svojih žrtava. Zagor je zvjer vidio kao Hellingena, kao Rakosija, kao Supermikea, ali i kao svojeg oca. Upravo je taj motiv njegovog oca kao nečega što izaziva strah zanimljiv i o njemu ću pisati drugom prilikom. Zanimljivo je da Flint vidi tu zvijer kao velikog Indijanca. Tek kasnije saznajemo da su mu Indijanci davnih dana poubijali obitelj.
Prerani preminuli Capone za ideju i scenarij dobiva čistu desetku. Sjajna, atmosferična, horor priča koja u sebi sadržava i dozu emotivnosti. Apsolutno jedna od onih klasičnih epizoda Zagora kojoj se uvijek možemo vraćati i s guštom je čitati. Crtež je maestralan, Ferri je stvarno majstor mračne atmosfere s vrhunskim sjenčanjem i prikazivanjem emocija, iz tog razloga, desetka. Naslovnice su odlične, napete i misteriozne, ali dobivaju devetku zbog malo čudne druge naslovnice za broj 290.
Svakako sjajan strip kojem se uvijek s užitkom ponovno vraćam.
Ljudi žabe
Toninelli/Donatelli - 77%
Jako dobra epizoda s zanimljivom temom eksperimentiranja na ljudima koja ie prilično nezgodna za stripovsku obradu. Ako eksperimentirate na ljudima i tijekom eksperimenta ih pretvorite u čudovišta koja su opasna za druge ljude, je li tada etično ubiti takva čudovišta, ili ih treba tretirati kao ljudska bića, iako to na neki način više nisu. Ili možda jesu? Zaista dobra raspravljačka tema.
Ipak, ovdje stvar ne staje na filozofiji, već Toninelli stvar preusmjerava u akcijske kanale. A što drugo očekivati kada se u epizodi pojavljuje i Verybad. Ova stvorenja otimaju i jednu mladenku iz Indijanskog plemena. Sada Zagor, Chico i Verybad moraju naći jačin da zaustave ove kreacije. Sviđa mi se što ima i povremenih brutalnih scena, poout one s dinamitom.
Crtež je klasičan Donatellijev. Prilično dobar i jednostavan. Dobro je prikazao ove vodene monstrume, jedino su mu nekada lica likova čudna, a na njegov prikaz žena mi se ne da trošiti riječi. Ipak, ovi stariji autori nisu često imali žene u stripovima, pa neću biti prekritičan.
Prva naslovnica gdje Zagor u kanuu prolazi močvarom je genijalna i baš odiše nekom atmosferom neodređene opasnosti. Druga je malo čudno ispala i Zagor izgleda čudno. Ono čudovište isto izgleda malo, paaa, ajde, recimo opet čudno.
Lijepa epizoda.
Ljudi pume
Capone/Torricelli - 82%
Kako je ReemCP napisao u svojem komentaru, ova epizoda bi bila dosta bolja da je izašla tamo negdje u prvih 30 brojeva gdje bi kvalitetom odskakala manje nego što odskače od ovih epizoda. Ono što bode u oko je izvjesna naivnost epizode i predvidivost određenih događaja koje smo zaista mogli vidjeti i prije no što se stvarno dogode.
Pojavila se neka indijanska banda sa vođom koji je sam sebe prozvao Manituovim izaslanikom. Pa, ovo nije realno. Nije moguće da su Indijanci povjerovali svakoj budali koja se proglasila izaslanikom Velikog Duha.
Naravno, taj izaslanik u cijeloj situaciji pronalazi osobnu korist i vodi Indijance u pljačke i agresivne napade s ciljem da bljedoliki budu istjerani iz teritorija gdje haraju.
Nakon brojnih napada, Indijanci se pripremaju za veliki napad na obližnju vojnu utvrdu. Naravno, što drugo bi uopće mogli napasti. Vojna utvrda u blizini teritorija koji pripada Indijancima kao da zove Indijance u napad.
Zagor mora, kao i uvijek, izigravati nekakvu roditeljsku figuru Indijancima i pedagoški ih pokušati smiriti, a kada to ne pođe za rukom, poubijat će ih. Baš si neki zaštitnik Zagore, svaka ti čast :).
Jedino što vrijedi istaknuti kao nešto što je iskočilo od stereotipne i predvidive epizode je lik Wahumija, ali to je više-manje sve.
Torricelli je ovo jako dobro nacrtao. Likovi su mu ispali odlično, a scene borbe je prikazao vrhunski. Puno mi se više sviđao njegov stari stil, unatoč činjenici da je malčice kopirao Ferrija.
Ma, naslovnice mi se baš sviđaju. Dobro su nacrtane i obojane te mi se jako dopada motiv pume uočljiv na njima.
Solidna epizoda.
Banda Staklenog Oka
Toninelli/Pepe - 76%
Toninelli je baš volio te trgovce alkoholom i oružjem, toliko da je ponekad znao i pretjerati. Tako je i ovdje. Doslovno je mogao ubaciti bilo kojeg lika i priča bi svejedno imala smisla i logike.
Zanimljivo je kako se Toninelli na početku riješio Chica i Zagora poslao u solo avanturu. Ovdje pratimo komplicirane međusobne sukobe više strana, ali najupečatljiviji mi je lik starog poglavice; Snažne Ruke.
Glavni antagonist stripa je, svakako, Crvena Glava koji se bavi raznim ružnim stvarima, ali ni Stakleno Oko ne zaostaje previše. Baš je interesantno kako su se putevi i priče svih likova međusobno ispreplele u jednom trenutku.
Ne znam zašto se nekima Pepe ne sviđa, ali dobro, gušti su gušti. Meni je njegov crtež jako dobar i uvijek prepoznatljiv s njegovim sebi svojstvenim stilom. Ipak, važno je spomenuti da odskače od kalupa Zagorovih crtača onog vremena.
Obje naslovnice su solidno osmišljene, ali im malo realizacija i kompozicija zaostaje. To je posebno uočljivo u prvoj jer, da Ferri nije malo zeznuo proporcije, bila bi genijalna.
Prorokov sin
Toninelli/Gamba - 59%
Epizoda s dobrim i laganim komičnim uvodom. Onaj prorok me baš dobro nasmijao. Sama epizoda je sasvim solidna. Ovoga puta su se i sami Indijanci pobunili protiv konzumacije alkohola unutar plemena što iz sebe izvodi dva zaključka.
Prvi je da napokon imamo nešto malo svježije u vidu Indijanaca koji shvaćaju da je alkohol loš.
Drugi je da je Toninelli OPET ubacio trgovce alkoholom. Baš je malo pretjerivao s njima.
Sada ovom Indijanskom plemenu treba naći novog, dostojnog poglavicu što će rezultirati nizom problema kroz cijelu epizodu.
Gamba se nije proslavio ovdje, više mu leže Chico specijali nego ovakve, ozbiljne, epizode.
Naslovnice su vrlo dobre, jedino prva izgleda malo čudno.
Osrednja epizoda, bilo je boljih, bilo je gorih. Solidno.
Utrka sa 7 strelica
Toninelli/Ferri - 88%
Samo dvije stvari mi ovdje smetaju. Prva su trgovci alkohola. Toninelli je stvarno mogao ubaciti bilo koga osim njih i priča bi i dalje dobro funkcionirala. Druga je mali broj stranica koji rezultira malo zbrzanom radnjom. Znam da je ovo jubilarac, pa je broj stranica ograničen, ali ne vidim zašto se jubilarci ne bi pisali na nekih 130 stranica, jer zaista često ne ispadnu onoliko dobro koliko su mogli, samo zbog premalo stranica.
Ideja sa Zagorom koji mora sudjelovati u natjecanju umjesto ranjenog Indijanca mi se sviđa. Također, jako mi se dopada direktan prijelaz na radnju, bez otezanja i predzgog uvoda. Ima tu jako čuno akcije, što je definitivno dobra stvar.
Ferrijev crtež je maestralan, doduše, mogli su ubaciti i bolji kolor. Jako je lijepo nacrtao brojne akcijske prizore koji prožimaju priču.
Naslovnica je genijalna. Apsolutno je legendarna i jedna je od najupečatljivijih u cijelom serijalu. Genijalno.
Mrtvačka glava
Toninelli/Donatelli - 82%
Glava mrtvaca. E, moj Ludens. Dižete cijene u nebo, a prevodite kao neki poluamateri. Ovo me podsjeća na onog čuvenog Heralda od Cromma gdje je na naslovnici pisalo jedno, a u stripu drugo. Stvarno dobro da nije bio kromirani Herald i da ovdje nije bila Mrtva glava.
Uglavnom, epizoda je solidna. Ima dosta akcije i malo misterije. Sviđa mi se ideja s uskrslim poglavicom koji se nekako čudesno dignuo iz mrtvih kao Fury u prvom meču protiv Wildera 1.12.2018. Naravno, Indijanci njegovo navodno uskrsnuće tumače kao znak od bogova i žele krenuti u rat i osloboditi se života u rezervatu.
Donatellijev crtež je vrlo dobar i dosta lijepo dočarava priču. Iako nije kao Ferri, i on je uspio stvoriti dobru atmosferu misterije i sveopće neizvjesnosti.
Naslovnice su genijalne. Pogotovo prva sa nevjerojatno dobrom atmosferom i sjajnim bojama. Druga je, pak, čisto akcijska, ali isto tako odlična.
Lijepa epizoda!!
Graničari
Toninelli/Ferri - 85%
Ono na što se moram osvrnuti prije komentiranja je debilan Ludensov naslov. Ljudi s Divljeg zapada? Frontiera je granica, odnosno specifično područje SAD-a iz 19. stoljeća, a ne cijeli Divlji zapad. Ali, dobro. Nakon povratka u pećinu izgubio sam sva očekivanja.
Sama epizoda nije izrazito sjajna, već je samo prosječna western avantura Zagorovog serijala. Pratimo neke borbe bijelaca i Indijanaca na granici i to je to. Osim nekoliko interesantnih prikaza Indijanskog gerilskog ratovanja, nema ničeg posebno vrijednog spomena.
Jedino je zanimljiv lik Big Maldona.
Ferrijev crtež je, kao uvijek sjajan i lijepo prikazuje sve akcijske scene kojih ovdje ima na bacanje i likovi mu izgledaju dosta dobro.
Naslovnice su, nažalost, malo slabije. Na drugoj je čudna perspektiva i kompozicija, a na prvoj ne znam je li ono muškarac ili žena.
Solidna epozoda.
Časovi očaja
Toninelli/Pepe - 76%
Ah, ovo je dosta šlampavo. Sama početna ideja je dosta dobra s onim banditima koji napadaju Indijance. Ali onda se sve toliko nepotrebno zakompliciralo da je ispalo puno lošije nego što je trebalo. Mogli su komotno napraviti epizodu u kojoj bi Zagor i Akenat zajedno lovili one bandite, a ne ovo.
Naime, Indijanci misle da je krivac za sve Doc Lester i žele ga kazniti na stupu za mučenje. Zagor, naravno, ide dokazati njegovu nedužnost i kazniti prave bandite. Oni što mi je apsurdno je činjenica da Zagor želi uhvatiti bandite žive, pod svaku cijenu, iako zna da će ih Akenat ubiti. Baš nelogično.
Pepe je baš majstor. Šteta što nas je napustio. Odlično je crtao likove, a ni pejzaži mu nisu zaostajali. Ne vidim zašto se nekima toliko ne sviđa, ali ajde, o ukusima se ne raspravlja.
Na ovu priču odnosi se samo druga naslovnica (s brodom u magli). Baš je odlično nacrtana i sviđa mi se.
Osrednja epizoda sa sjajnim crtežom.
Sljepilo
Toninelli/Donatelli - 64%
Hmmmm, zanimljiva ideja. Zagor je oslijepio. Moglo se tu svašta dogoditi, nažalost, sve je to bezveze realizirano. Zagor očito ima neka super osjetila pa mu sljepoća baš i ne smeta previše. Sam motiv priče je solidan, Zagor traži svjedoka nedužnosti svojeg prijatelja koji je optužen za ubojstvo.
Ipak, sam način na koji je Zagor oslijepio je krajnje debilan. Nakon toliko udaraca, prostrijelnih rana, padova, sukoba s ljudima, demonima, vanzemaljcima, prirodne smrti i svojevrsnog uskrsnuća, oslijepio je od običnog udarca.
Također, u priču su upleteni i neizbježni Toninellijevi šverceri. Očito nije mogao pisati bez da njih nekako ubaci u priču (u kasnijoj stvaralačkoj fazi).
Donatellijev crtež je prilično nezgrapan i ovdje je već u svojoj lošijoj fazi s ružnjikavim likovima kockastih glava.
Naslovnice mi se sviđaju, druga je baš netipična za serijal.
Zlokobno predskazanje
Capone/Ferri - 93%
Zaista je zanimljiv radikalni zaokret od budalastog vrača koji iznosi neka bezvezna i neutemeljena proročanstva kao svaki prosječni zloguki prorok iz Zagorovih stripova, ali i drugih stripova općenito, u pravi udžbenički primjer totalnog psihopata koji baš opravdava svoje jezovito ime - Diablar.
Capone je ovdje ponovno napisao napetu i mračnu epizodu koje nas cijelo vrijeme drži u neizvjesnosti. Zaista se stvara atmosfera kojoj bi i najbolji tirleri pozavidjeli i moram priznati da sam samo čekao trenutak kulminacije epizode i on se zaista dogodio sa stilom.
"Kako god bilo, Dijablar uvlači Zagora u zamku iluzija, magije i privida. Zagor se bori s leševima utopljenih Indijanaca. Optužuju ga za svoju smrt. Zagor je potpuno bespomoćan, Dijablar je svjestan da se radi o bijelcu varalici a ne o Manituovom poslaniku. A da li je tako? Tko zna, jer baš u to trenutku slijedi jedna od najimpresivnijih scena u 500 i nešto brojeva Zagora. Uz pomoć vrača Montaga na nebu se pojavljuje orao sa Zagorove majice. Isijava nekom čudno svjetlošću. U tom trenutku zastaje i Dijablar, i Zagor, i zombiji, a imamo dojam kao da je cijeli svemir zastao. Čaroban trenutak." - Poncho, 2008.
Baš je zanimljivo kada se Zagorov svijet ruši i onda ponovno rapidno gradi iznova kako ovdje, tako i u brojnim drugim epizodama. Sviđaju mi se takve epizode koje malo remete status quo serijala i uspijevaju prodrmati čitatelje (svi znate koji je najbolji primjer takve epizode).
Takvu epizodu je crtao Ferri, a ovu su crtali Pepe i Toricelli. Naravno, odradili su svoj posao korektno. Nisu baš na Ferrijevom nivou jer je čovjek jednostavno bio majstor atmsofere, ali su uspjeli dočarati barwm približno sličan dojam.
Naslovnice su, također, maestralne. Iako, ne mogu dati desetku zbog čudnog izgleda Zagora na naslovnici za Zlokobno predskazanje, sve ostalo je savršeno, ali ovo jednostavno nije dobro i kvari ukupni dojam.
Dobra epizoda.
Mutacija strave
Burattini/Ferri - 99%
Burattini se u najboljem svjetlu predstavio na redovnoj seriji sa jako dobrom alcijskom epizodom s elementima nekog zombi horora.
Dobili smo i onaj nollitijanski komični uvod koji uopće nije dao naslutiti da će se epizoda razviti u ovakvom genijalnom smjeru. Ponovno dobivamo dokaz da su stripovski vojnici (ili zapravo njihovi nadređeni) hrpa debila. Uvijek nešto eksperimentiraju i uvijek im eksperiment pođe po zlu.
Ovdje su vojnici počeli mutirati u nekakve jezive i opasne beštije. I onaj lagani uvod s traperima brzo odlazi u zaborav. Počinje borba za goli život protiv tih nekih zombija. Situacija je toliko kritična da se Zagor udružuje s banditima koje je u početku htio privesti pravdi. Baš filmski scenarij.
Ferrijev crtež je maestralan. Nema baš nikakvih grešaka, atmosfera je vrhunska i mračna. Likovi su prikazani sjajno, a akcijske scene su briljantne. Pogledajte samo ove vinjete u recenziji i kontrarecenziji i sve će vam biti jasno.
Naslovnice su solidne, ali malo slabije od ostatka stripa. Jednostavno je bilo prostora da izgledaju bolje, s obzirom kako je ova epizoda dobra.
Prijetnja nad Black Riverom
Toninelli/Donatelli - 61%
Ehhhh, te žene. Ne možeš bez njih, ali ni s njima nije lako. Stvarno znaju biti komplicirane, ili ja samo nemam sreće pa uvijek naletim ne neke ludare. Ali dobro, tek mi je 18, ne trebam žuriti. Možda nekada naletim i na neku normalnu, no ovdje nisu važne moje ljubavne konplikacije, već su važne ljubavne komplikacije Doca Lestera iz njegove mladosti o kojima možemo čitati upravo u ovoj epizodi.
Saznajemo da je zbog te žene, izvjesne Lize Doc bio optužen za ubojstvo. Uskoro shvaćamo sa je ona zapravo ubojica i da svaki muškarac koji završi s njom, prije ili poslije biva optužen za neki njezin zločin. Prava fatalne žena, zar ne.
Također, u ovom stripu pratimo i događaje vezane uz jednu Indijansku bandu koja pljačka i ubija. Ništa posebno, ali treba istaknuti njihovog vođu Crvenu Mrlju. Epizoda nema neki složeni zaplet i kompleksnu radnju, već se sve manje -više sastoji od čiste akcije i pucnjave.
Donatellijev crtež je solidan. Tipični kasniji Donatelli. Puno puta sam isticao da mi se više sviđao njegov raniji crtački izražaj, ali i ovo je prolazno iako ne i sjajno kako je Donatelli nekada znao crtati.
Naslovnice su, također, samo solidne. Ništa pretjerano maštovito i specijalno, ali može proći. Kada bih morao istaknuti nešto negativno, to bi bilo iritantno žuto nebo. Kada bih morao istaknuti nešto pozitivno, to je Zagor koji nosi top. Ovo je možda upućivanje izazova Bleku Steni. (Iako bi u Zagorovom periodu imao nekih osamdesetak godina).
Slaba epizoda koja, realno, nije ni mogla ispasti vrhunski zbog ne baš maštovite i inovativne teme.
Lov na vuka
Capone/Polese - 64%
Zanimljiva, kratka i simpatična epizoda. U Hrvatskoj je prilično kultna zbog trenutka svojeg objavljivanja, odnosno zbog toga što je prvi broj u izdanju Slobodne Dalmacije. Ipak, po ničem drugom nije istaknuta. Imamo prikaz zanimljivog običaja u kojem mladi Indijanac mora ubiti vuka jer je upravo on proglašen njegovom životinjom zaštitnicom. Tu Capone ubacuje poruku da vukove ne treba ubijati i to je manje-više to od ove epizode. Kratka, ekološki angažirana epizoda u kojoj još samo vrijedi spomenuti zanimljivog bandita koji je također poznat kao vuk. Odnosno, pisac je htio reći da je čovjek često gora zvijer nego vuk.
Crtež je stvarno loš, ali je zato naslovnica odlična.
Kapetanova tajna
Toninelli/Donatelli - 90%
Predivna, stvarno predivna priča s sjajnom atmosferom. Bratići Batteron su dobili posao na brodu koji proganja nekakva sablast. Odlična zamisao je bila postaviti radnju cijelog stripa na putnički brod. Priča se sjajno odvija na 3 paralelna fronta. Imamo istragu sablasti na brodu, šverc oružja Indijancima i prave demone koji muče kapetana Clegga.
Atmosfera ovog stripa je sjajna, možemo osjetiti neku napetu atmosferu koja se javlja na brodu i čini se da svatko može biti sumnjivac. Čitatelj, naprosto, osjeća atmosferu večeri, jutra, potrage za tragovima i malu dozu tjeskobe. Priča nema nekih pretjeranih komplikacija i blesavih dijaloga koji narušavaju dinamiku događaja. Sve se odvija brzo, ali pravovremeno i humor je sjajno uklopljen u cjelinu stripa.
Priča i scenarij su za čistu destku, imamo misterij, strah, napetost, avanturu, šcerc oružja, kapetanovu misterioznu osobnu priču i sve je to zajedno ukomponirano u odličnu i atmosferičnu epizodu. Naslovnice su odlične i Ferri je u naponu snage, jedina zamjerka je roza pozadina na naslovnici trećeg nastavka. Crtež je najslabija karika ove priče, Donatelli nije loš, ali imao je puno boljih radova od ovog. Posebno mi smeta to što stvarno loše crta žene, iz tog razloga sedmica. Sve u svemu, ovo nije nekakva top 10 priča, ali ima svoj šarm koji ju čini odličnom i zabavnom za čitanje i danas, mnogo godina od njenog izlaska.
Tajanstveni samostan
Burattini/Ferri - 91%
Napetost, horor, mračna atmosfera, misterija, tjeskoba. Upravo bih te riječi upotrijebio kada bih morao u par riječi opisati ovu epizodu. Ipak, prava je šteta što ovdje nema Digging Billa, mislim da bi on savršeno zaokružio dojam i natjerao me da dam stripu sve desetke. Ali, ni ovako nije za baciti. Štoviše, baš mi se sviđa.
Od samog početka kreće sjajan razvoj radnje prepine misterija. Chico je upecao misterioznu poruku u boci koja je naše junake odvela u avanturu nezamislivih razmjera. Susrećemo se s vojnicima, svećenicima, banditima i svi oni na svoj način daju doprinos ukupnom dojmu koji je jako dobar.
Vidljivo je da se u samostanu nešto skriva, nešto misteriozno, nešto što je trebalo ostati sakriveno. Ipak, naši se prijatelji moraju suočiti s time, štogod to bilo. Sve je odrađeno u skladu s pravilima službe i dobili smo sjajan primjer toga kako bi zanimljiv strip trebao izgledati. Jedina mala zamjerka je što je Burattini malčice bacio oko na Umberta Eca pri pisanju stripa.
Ferrijev crtež je maestralan, s vrhunskom mračnom atmosferom u samostanu. Također uspješno je ocrtao svu napetost koja vlada samostanom.
Naslovnice su genijalne, u skladu s napetim i mračnim stripom. Baš mi se sviđaju te moram nadodati da su vrlo upečatljive te ostaju u sjećanju.
Sjajno!
Sveto drvo
Toninelli/Donatelli - 58%
Ovu ideju smo već vidjeli, samo što je bila puno bolje sprovedena u djelo. Radi se o epizodi Sveti brijeg koju je svaki Zagorov fan najvjerojatnije pročitao barem jednom. Ipak, tamo se priča utemeljila na jezovitoj atmosferi spletenoj oko Svetog brijega. Ovdje, pak, imamo nešto puno manje spektakularno i manje uzbudljivo. Imamo sveto......drvo.
Naravno, ponovno glupi bijelci moraju graditi hebenu utvrdu na mjestu koje je sveto za Indijance. Ponovno na sebe navlače gnjev lokalnog indijanskog plemena i ponovno Zagor mora rješavati probleme koje su uzrokovali idioti, kako ne bi došlo do indijanskog rata.
Možda bi Zagoru bilo lakše da Indijancima dopusti da poubijaju idiote i riješe problem. Ipak, najvjerojatnije bi to prouzročilo masovne pokolje nad Indijancima. Slično je ovo kao i zaplet Zimske Zmije, ali puno lošije.
Ovdje je Toninelli odlučio ubaciti i blago čiju lokaciju ne biste pogodili ni da pogađate sto godina. Baš nepredvidivo. (IRONIJA).
Donatellijev crtež je jedva solidan. Vidi se da je nazadovao u odnosu na ranije radove.
Barem su naslovnice dobre...
Dan otkupa
Russo/Pepe - 46%
Pepe je imao potencijala, ali očito je da ne možete stvoriti nešto od ničega, te je nemoguće za ovako loš scenarij stvoriti dobar crtež.
Opet ista priča: šverceri prodaju alkohol Indijancima. Zagor to ide spriječiti. Malo pucnjave, malo tučnjave. Bum, tras i došao je kraj. Likovi su prilično stereotipni i loše karakterizirani. Očito je u ono vrijeme bilo bitno napisati bilo kakav scenarij, čisto da se popuni mjesečna kvota.
Barem su naslovnice solidne.
Loše je to, jako loše .
Zatrovani tomahawk
Burattini/Ferri - 76%
Meeeeeh.
Stvarno je bila šteta trošiti Maestrovu genijalnost na ovakve poluproizvode od stripova. Temeljna ideja samog stripa bila je dobra.
Pleme Skida otima mlade djevojke iz drugih Indijanskih plemena kako bi ih žrtvovali Jutarnjoj zvijezdi; njihovom božanstvu/idolu. Ovaj motiv je često viđen u stripovima i filmovima, pa nejvjerojatnije svi znaju kako se radnja dalje odvijala.
Šteta da Burattini nije malo odskočio od unaprijed utvrđenih i stereotipnih kalupa koji se javljaju u ovakvim epizodama. Također, radnja se možda i bila mogla malo bolje razviti u nešto pamtljivije, ali zbrzan kraj i samo 137 stranica na koliko ih se priča odvija, zasigurno ne doprinose boljoj radnji.
Kao što rekoh, Ferrijev crtež je genijalan ovdje. Likove crta sjajno, atmosfera je na standardno visokoj razini. Apsolutno najbolji dio ovog stripa jest crtež.
Naslovnice su, također, genijalne. Posebno druga koja ima neku mističnu i mračnu atmosferu.
Ovo je jedan od onih slučajeva u kojima vrhunski crtež uspješno izvlači, ne tako vrhunsku, priču.
Prokleto zlato
Capone/Gamba - 70%
Sjajne naslovnice koje su, nažalost puno bolje od crteža u stripu. Sama tema sa zombi rudarima je interesantna, ali nije dovoljno dobro realizirana. Naravno, Indijanci su znali da je rudnik u kojem se radnja odvija uklet, ali ih nitko nije slušao.
Sva sreća da su bijelci smatrali Indijance idiotima, jer se bez toga zapleti 20% Zagorovih horor epizoda ne bi dogodilo.
Ovdje je atmosfera prilično mračna, jezovita i misteriozna, ali Gambin crtež je prilično loš. Jednostavno ne uspijeva dočarati atmosferu dovoljno dobro.
Solidna epizoda koju je trebao crtati Ferri.
Omča
Burattini/Ferri - 48%
Ferri je ovo jako dobro nacrtao, ali sama radnja je stvarno naporna za čitanje. Neki lik otima trapere, kako bi dobio monopol nad trgovinom krzna. Zagor to ne želi dopustiti i odlazi u akciju u njegovu utvrdu. Riješava sve probleme i tu radnja završava. Brzo, jako brzo, prebrzo čak. Moglo je ovo biti i solidno, ali jednostavno mi djeluje kao da im se više nije dalo pisati ovu epizodu pa su samo završili.
Naslovnice mi se jako sviđaju zbog atipičnih perspektiva za Ferrija i sjajne kompozicije. Crtež mu je ovdje, također, na standardno dobroj razini.
I to bi bilo to, žao mi je što ne mogu još nešto napisati, ali jednostavno nemam o čemu.
Tragedija u Silwer Townu
Burattini/Donatelli - 80%
Kratko i zabavno. U epizodi pratimo priču obitelji Rydell koja ima 2 sina, a jedan je pljačkaš. Tu počinju prave obiteljske zavrzlame nakon što u jednoj pljački strada otac obitelji. Crtež i naslovnice su solidni, ništa više i ništa manje.
Ljudi i zvijeri
Capone/Andreucci - 80%
Zabavna epizoda sa dosta akcije i napetih scena, posebno sa ovim brojnim mrtvacima. Također, spominju se i šumski duhovi koji to ipak nisu, nažalost, to je malo razotkrila i druga naslovnica.
Ponovno se susrećemo s avanturama vezanima uz rudnike, što je zaista čest motiv u stripovima, pa zato je ponekad i predvidljiv. Ovdje se na početku govorili o Wendigu, ali ubrzo smo shvatili da se opet radi samo o rudarima koji imaju psa.
Priča je prilično brza i jednostavna. Ali, barem nema nepotrebnog razvlačenja.
Andreuccijev crtež je solidan, ipak još to nije na njegovoj najvišoj razini koju će pokazati u budućnosti, no, svakako, je dobar.
Naslovnice su solidne, zanimljivo je da se na obadvije nalaze neke životinje. Druga, nažalost, spoila radnju, što je prava šteta.
Zabavna kratka epizoda.
Sramotan sporazum
Vigna/Cassaro - 28%
Jojojojojojojoj.
Ne samo da je sporazum sramotan, nego je i činjenica da je ovo objavljeno sramotna. Jedino što ovdje vrijedi je Ferrijeva naslovnica. Cassaro je stvarno katastrofalno ovo odradio. Priču i scenarij, kao da je napisao neki idiot.
Ma znate što? I ja sam idiot jer ovo komentiram. Idem raditi nešto pametnije.
Noć krvoprolića
Toninelli/Gamba - 75%
Ovo je baš napeta i zanimljiva epizoda koju je, nažalost, crtao Gamba. Šteta da ju nije crtao Ferri ili Donatelli ili Pepe ili Toricelli ili bilo tko bolji od Gambe.
Toninelli je na relativno malom broju stranica uspio ispripovijedati prilično uzbudljivu priču o ubijanju rudara, pljačkama i ljudskoj pohlepi. Sve kulminira odličnim scenama opsade utvrde. Ma, uostalom, opsada utvrde je uvijek sjajna tema neovisno radi li se o filmu, stripu ili nečemu trećem.
Lijep dodatak je i onaj vojnik koji je znao da će umrijeti do kraja dana.
Gambin crtež je standardno slab. Ali nije mi jasna jedna stvar. Kako je bio onako dobar na Malom Renđeru, a ovdje je tako loš??
Naslovnice su sjajna, baš sjajne. Jedino im ne mogu dati čistu desetku zbog bezveznog bijelog neba na drugoj. Ostalo je odlično.
Kradljivac sjena
Boselli/Laurenti - 83%
Što se, dovraga, dogodilo s Laurentijem? Ovo je baš vrhunski nacrtano i na zanimljiv je način uveden jedan novi lik u serijal. Današnji Laurenti nije ni sjena čovjeka koji je bio zadužen za grafičku realizaciju ove Bosellijeve priče. Sama priča je prilično zanimljiva sa pojavom Henrija Summersa i njegovom nakanom da slika Indijance.
Ne bi to bilo ništa posebno, da Indijanci ne misle da im je slikanjem ukradena duša. Također, moram nadodati i zanimljive ljubavne zaplete i složene međuljudske odnose u ovoj priči koja je ispala puno bolje nego što je u početku obećavala.
Summers će se vratiti i na Aljasci i u Brazilu. Očito je nakon ove epizode postao žestoki svjetski putnik :-).
Naslovnica je jako dobro osmišljena i nacrtana, ali moram istaknuti da Summers na njoj izgleda kao nekakva gospođica, što mi nikako ne leži.
Sve u svemu, vrlo dobra kratka epizoda koja nas neče oduševiti svojom genijalnošću ili originalnošću, ali neće niti biti previše dosadna da poželimo baciti strip kroz prozor za vrijeme čitanja. Zlatna sredina.
Čovjek s puškom
Burattini/Ferri - 85%
Jako dobra epizoda na snijegu sa odličnim crtežom.
Sama ideja je solidna. Netko je poubijao nekoliko trapera puškom koja se više ne koristi. Interesantno i misteriozno. Zatim Zagor i Chico kreću u potjeru za nepoznatim ubojicom. Prava avantura.
Naravno, ima više sumnjivaca. Očito Burattini voli ubacivati detektivske elemente u svoje stripove i to radi solidno. Ovdje je veliki plus i snijeg
Naslovnice su jednostavno genijalne. Posebno druga gdje Zagor pokazuje da se u snazi može mjeriti i sa Blekom Stenom.
Jako dobra epizoda koja mi je ostala ispoda radara i nisam ju pročitao do danas.
Nemoguća dimenzija
Burattini/Devescovi - 89%
Verybad ima novi izum. Ovoga puta se radi o stroju za smanjivanje. Kao po starom dobrom običaju, netko odlučuje ukrasti izum i upotrijebiti ga za ispunjenje vlastitih zlih ciljeva. Ovdje je to vojni narednik Craven koji je osuđen na smrt zbog krađe vojnih plaća. Naravno, što trebate učiniti ako vas osude na smrt?
Smanjite se. To je učinio i narednik. Jako zanimljiva ideja koja je uspješno realizirana u jako zabavan strip. Moram posebno istaknuti one scene sa škorpionima i drugim stvorenjima.
Devescovijev crtež je iznenađujuće dobar. Šteta što nije ostao na serijalu.
Također, mislim da je, nakin Hellingenovog umirovljenja i postavljanja Wendiga za centralnog negativca nakon Dvoboja u svemiru o kojem sam više puta govorio. Verybad trebao postati glavni ludi znanstvenik ovog serijala.
Druga naslovnica je genijalna, a prva je malo čudna.
Bijela Indijanka
Burattini/Ferri - 80%
Zabavna epizoda koja miksa 2 podzapleta, odnosno 2 paralelne radnje koje zajednički grade ovu vrlo dobru priču.
Imamo zanimljiv prikaz svojevrsnog sukoba civilizacija ljudi bijele i crvene kože. Zanimljiv je i motiv žene koja je rođena u tzv. civilizaciji, ali je igrom slučaja završila među Indijancima. Tu se udala za indijanskog ratnika i dobila sina. Ona svojem sinu želi pokušati pružiti život u modernijem društvu, odnosno među bjelcima.
S druge strane javlja se i sukob sa beskrupuloznim krivotvoriteljima. Mislim da je Burattini to odlučio ubaciti da čitateljima prikaže kako u svim rasama ima nemoralnih i zlih pojedinaca te da čovjeku ne treba suditi po boji kože, već po njegovim postupcima.
Ferrijev crtež je prilično dobar, ali moram reći i da je imao boljih izdanja.
Naslovnice su solidne.
Opsjednuti
Burattini/Donatelli - 73%
Mislim da je ovo najlegendarnija recenzija na ovoj stranici. Genijalno je kako je recenzent sklapao rime poput Eminema. Stvarno genijalno.
Početak priče je predobar, baš je nekako misteriozan i zbunjujuć te djelomično podsjeća na uvod u Demone Ludila. Jako je lijepo izgrađena cijela atmosfera priče sa nekim čudnim događajima.
Na vrhuncu priče saznajemo da se vratio ludi alkemičar Von Axel i donio nove nevolje za naše junake.
Donatellijev crtež je, nažalost, samo sjena onog starog majstora koji nas je uveseljavao iz mjeseca u mjesec u tandemu s Maestrom Ferrijem. Neću biti toliko kritičan kao recenzent, ali stvarno nije najbolje nacrtana epizoda.
Ferrijeve naslovnice su genijalne. Jednostavno, genijalne. Baš je briljirao na ovoj epizodi.
Nestali istraživač
Boselli/Marcello - 97%
Kao što je recenzent već konstatirao u svojoj sjajnoj recenziji, prije ove epizode Zagor je bio na rubu gašenja, ali je tada mladi i svježi scenarist Mauro Boselli pokrenuo pravu revoluciju i preporodio Zagora. Time je omogućio da naš omiljeni junak još i danas izlazi.
Sama je ova epizoda zapravo ta točka preokreta. Nakon bezidejnih avantura sa švercerima alkohola iz mjeseca u mjesec, scenaristima, crtačima i samom Zagoru je sigurno dodijalo stalno raditi isto. U toj je dosadi došlo vrijeme za godišnji sastanak trapera, ali vidi vraga, Rochasa nema. Gdje je nestao Rochas? Gdje se skriva on?
Doznajemo da je Rochas lovac na brodu koji traži mitski prolaz na sjeverozapad. Zagor odlazi u potragu za njim u društvu vjernog Chica te ekipe s broda Golden Baby. Moram reći da su mi se uvijek sviđale epizode na brodovima, a ova je najbolja od takvih. Imamo sve što ljubitelj stripa može poželjeti: avanturu, misteriju, brojne neočekivane preokrete, predivno dočarani Arktički krajolik i neočekivane negativce. Boselli je u ovom stripu predstavio i jednog od najboljih negativaca "nove generacije" - Nata Murda. Murdo je stvarno fascinantan lik koji je majstorski karakteriziran i nije onaj tipični negativac s kojima smo se susretali.
Crtež prerano preminulog Marcella je u ovom stripu predivan, ozbiljniji prikaz likova, sjajno oslikan krajolik, odličan prikaz emocija. To sve krasi crtež ove epizode koja je svakako jedna od najvažnijih epizoda u Zagorovoj povijesti.
Maestrove naslovnice su sjajne, a posebno prva, za broj 345 koja je postala jedna od onih "iconic" naslovnica u Zagorovom svijetu.
Također, za kraj moram reći da je ova epizoda sjajna, a sjajno je i sve ono što se dogodilo nakon nje, odnosno cijela sjevernoamerička odiseja koja uistinu sadržava sjajne priče jednu za drugom, uz samo nekoliko malo slabijih iznimaka. Nakon ove epizode usljedio je, za mene, drugi vrhunac Zagora jf epizodama poput Aljaske, Teksaških rendžera, Osvete vudu, Okršaja u Los Angelesu itd. Nadam se da će netko uskoro ponovno početi pisati ovakve vrhunske epizode.
Aljaska
Boselli/Laurenti - 95%
Eeee, da. To su bila vremena. Zagor je na kiosku koštao manje od 10 kuna, osmišljani su novi neprijatelji, a nisu vraćani neki prastari likovi, svaka nova epizoda donosila je uzbuđenje, sve se odvijalo na novim lokacijama, Laurenti je bio odličan, a iz mjeseca u mjesec smo dobivali sve bolje i bolje epizode.
Ipak, to se sada promijenilo. Ipak, prisjetimo se malo ove majstorije. Nakon sjajnog Nestalog istraživača, Nat Murdo otima mladu Anyu i bježi. Zagor ga, naravno, kreće uloviti i naplatiti mu njegova zlodjela. U tome mu pomaže i Akutan, kojeg smo također upoznali u prethodnoj epizodi. Ovdje stižemo na Aljasku i upoznajemo Ruse u koloniji Novi Arhangelsk koji vodi princ Rezanov.
Ipak, imamo i neprijatelje, to su Tlingiti. Lokalno pleme vođeno od strane Koyaka, pidivljalog luđaka koji želi samo jedno - krv. Uskoro dolazi do sveobuhvatnog rata između Rusa i Tlingita. Zagor ne može sve sam, pa mu se pridružuju Murdo (koji izigrava nekakvog pokajnika) i princ Rezanov sa svojim kozacima.
Nakon puno akcije i drame, naši prijatelji pobjeđuju nakon što je Honest Joe svojim topovima isprašio neprijatelje. Ipak, Murdo pokazuje svoje izdajničko lice i bježi. Anya se vraća kući, ali ne i Zagor koji ide u daljni lov na Murda.
Odlično napisana epizoda puna akcije, u zanimljivom krajoliku. Sama nam priča donosi dalnju afirmaciju Nata Murda kao gada i donosi nam veći motiv da ga uhvatimo. (Takvo nešto je nedostajalo kod Greena u JA odiseji). Scenarij je nepredvidiv i napet s puno nenadanih preokreta. Crtež je jako dobar, na momente vuče na Ferrija, ali navodi me da si postavim jedno pitanje. Koji se vrag dogodio Laurentiju??? Naslovnice su čisto okej, ništa spektakularno.
Zmajevi gusari
Burattini/Ferri - 97%
Kakav majstor je Burattini bio u mladim danima!!
Naši junaci putujući brodom "North Star" nabasaju na zapaljeni i opljačkani brod. Tada, ne biste vjerovali, napadaju ih kineski gusari koji su zapalili i taj prvi brod. Nakon borbe koja je rezultirala brojnim žrtvama, naši junaci završavaju u zarobljeništvu gusara predvođenih čudovištem u ljudskom obličju, nemilosrdnim Žutim Zmajem.
Naravno, zarobljenici su mučeni i prijeti im duga, bolna i okrutna smrt. Tu na scenu stupa Zagor koji ih sve može izbaviti, ali pod jednim uvjetom. Prisiljen je otići na obližnji Otok gubavaca i ubiti Kineza koji poznaje puteve kojima se gusari služe u svojem ne baš poštenom radu.
Naravno, na kraju uspijeva ubiti Žutog Zmaja i osloboditi svoje prijatelje. Ako baš želite znati kako, pročitajte cijelu epizodu.
Priča je odlična, sviđa mi se to što je Zagor stavljen u podređeni položaj i prisiljen raditi kao neplaćeni plaćenik za Žutog Zmaja. Također, likovi su izvrsno okarakterizirani.
Scenarij je, također dobar, ali zbog toga što su neki njegovi segmenti već viđeni, dajem mu devetku.
Ferrijev crtež je odličan, maestralno osjenčan i akcijske scene su vrhunski prikazane.
Sjajnim naslovnicama dajem desetku.
Razbojnici
Boselli/Della Monica - 100%
Stvarno mi je žao da nisam rođen deset-petnaest godina ranije. Mogu samo zamisliti kakav je osjećaj bio otići na kiosk kasnih 90-ih i vidjeti Zagora u ovom malo većem SD formatu. Također, čini mi se da je tada svaka epizoda donosila neko novo uzbuđenje i da tadašnja djeca nisu mogla dočekati čitanje novog nastavka. Kao što sam komentirao na jednom topicu u svaštari, danas je sve otišlo u krasni....muški spolni organ. Djeca u drugom osnovne više na kiosku ne kupuju stripove, nego cigarete, a ni novi broj Zagora nije toliko uzbuđenje kao nekad jer prelako otkrivamo spoilere i sadržaj budućih brojeva na internetu.
Razbojnici su ipak nastali u onom zlatnom dobu Zagora, usred spasonosnog preporoda uzrokovanog Bosellijevom i Burattinijevom odisejom po Sjevernoj Americi koja je donijela brojne nove avanture i novootkrivene krajeve za Zagora. Uz to, došli su i brojni fantastični novi crtači. Jedan od njih je i grafički autor ovog stripa. Sjajni Raffaele Della Monica. Odlično crta Zagora, Chica, sporedne likove i krajolike. Odličan i potpun crtač koji je na tragu Maestra Ferrija, ali ima i dašak vlastitog stila u crtežu.
Ovdje je Boselli napisao odličnu avanturu koja se uklapa u širu sliku potjere za Natom Murdom. Tražeći Murda, naši prijatelji dolaze u živopisnu i vruću Kaliforniju. I ne, pod "vruću" ne mislim isključivo na temperaturu. Imamo složenu situaciju s vojskom, običnim ljudima i okrutnom bandom koju vodi jedan od najvećih gadova s kojima se Zagor do sada imao priliku sresti. Naravno, to je Murdo. Naravno, moram spomenuti i obitelj Della Siera, odnosno Don Lopea i Ines koji su veoma zanimljivi i radnja se djelomično temelji i na njima. Tu je i mladi konjušar Rolando koji je zaljubljen u Ines
Murdo otima Ines i navlači na sebe Zagorov bijes, te na poslijetku ga to košta njegovog vlastitog života. Ili ipak ne?!
Vrhusnki strip s odličnom živopisnom atmosferom koji nam donosi pravi mali dašak vruće Kalifornije. Puno je akcije i nema puno praznog hoda i blesavih dijaloga koji bi otezali radnju.
Della Monicin crtež je briljantan, kao što sam rekao, njegov stil je na tragu Ferrijevog, ali ima i dašak individualnog stila. Definitivno najbolje crta Zagora i Chica od crtača nove generacije.
Naslovnice su jako dobre, nemam što zamjeriti.
7 gradova Cibole
Boselli/Chiarolla - 90%
Zagor nastavlja svoj put po Americi. Ovaj put u stilu Martina Misterije.
Naši prijatelji prilaze Dolinom Smrti i dolaze na teritorij Hopi Indijanaca. Tu se susreću sa znanstvenom ekspedicijim koju vodi guverner Sombra s ciljem da se obogati i postane predsjednik Meksika. Oni, naravno, otimaju šamana Hopija i njegovu kći. (Taj zaplet smo vidjeli već tisuću puta).
Naravno, Zagor kreće u misiju spašavanja. Ipak, Boselli je tu malo pretjerao i u nekim trenucima Zagoru dao sposobnosti u skladu sa Supermanovima. Pogledajte samo scenu s onim vodenim virom. Također, prvi put se susrećemo s Atlantidom i, između ostalih, 7 gradova Cibole su temelj za cijelu daljnju JA odiseju.
Uskoro krećemo na zabavnu avanturu po svih 7 gradova i suočavamo se s brojnim smrtonosnim situacijama. Posebno su dobre one scene s virom. Također, Boselli nam daje zanimljiv hint na Texa Willera.
Chiarollin crtež je ovdje bio prilično dobar za debitanta i pokazao je da će stilski odudarati od standardnih crtača.
Naslovnice bi bile fantastične da netko (možda Pepe :-)) nije prtljao po naslovnici za Konkvistadore.
Također, moram nadodati i to da je ovako trebala biti pisana i JA odiseja, sa više nezavisnih avantura. Ovdje nije forsirana neka zajednička nit za sve epizode i to je funkcioniralo veličanstveno dobro.
Vještica iz Sierre
Boselli/Torricelli - 80%
Do sada najlošija epizoda Zagorove odiseje po Sjevernoj Americi, a opet dobra. Torricelli ovdje od jednostavne Ferrijeve kopije, lagano evoluira u svoj vlastiti stil. Radnja se nastavlja na prethodnu epizodu sa 7 gradova Cibole.
Uglavnom, Zagor u pratnji prijatelja odlazi u selo Navajo Indijanaca (a di je Tex😁), vratiti im svete ploče. Ipak, noću se događa nešto zastrašujuće. Konstantno ih napadaju ogromne zvijeri koje je na njih poslala vještica.
Na kraju, zvijeri su pobijeđene, vještica poražena i ploče su vraćene na svoje mjesto. Zabavna akcijska epizoda koja nam je poslužila kao mali predah između legendarnih avantura u 7 gradova Cibole i u Teksasu. Ništa spektakularno, ali svakako čitljivo i interesantno sa puno akcije.
Torricelli je jako dobar ovdje i lagano razvija svoj stil. Jako dobro prikazuje lica likova.
Od 3 naslovnice, samo se jedna odnosi na ovu priču. Izgleda čisto okej, ali mogla je biti i malo spektakularnija; sa onim zvjerima koje smo gledali kroz priču
Lagana i zabavna epizodica.
Krv Apača
Burattini/Cassaro - 83%
Zanimljiv nastavak putovanja. Zagor i Chico završavaju u Meksiku gdje se susreću s Chicovom obitelji, preciznije sestrom, njenim mužem i djecom. Tamo se upliću u kompliciranu situaciju međusobne netrpeljivosti između Meksikanaca i Apača.
Strip je ispunjen napetošću te čestim i brojnim emotivnim situacijama. Odlično je oslikana neozvjesna i potencijalno krvava atmosfera u kojoj zapravo nema dobrih i loših. U ratu su svi gubitnici.
Ipak, Zagor ovdje ne pobjeđuje. Rat nije gotov, a Manuel, vođa Apača, je i dačje slobodan. Sukob je samo malo odgođen, ali nipošto gotov.
Cassarovi su ovdje bili sasvim solidni i gledljivi. Prilično su dobro prukazali atmosferu i likove.
Ferrijeve naslovnice su jako dobre, pogotovo druga. Ipak, na trećoj je malo zabrljao proporcije.
Teksaški rendžeri
Boselli/Andreucci - 99%
Genijalan nastavak putovanja po Americi. Boselli je napisao vrhunsko djelo prožeto avanturom i akcijskim scenama koje su u savršenom skladu sa laganim uvodom iz samog početka stripa.
Zagor i Chico šetajući vrućom i suhom pustinjom nailaze na grad Tortillas. U gradu nema nikoga zbog velike vrućine. Tražeći mjesto za odmor, nabasaju na 2 američka bandita - Gunnyja i Sharpa koji maltretiraju Pedra - lokalnog konjušara. Nakon što ih je naučio lekciju, oni se zaklinju na osvetu. Uskoro saznajemo dvije stvari iznimno važne za daljni nastavak priče.
Digging Bill se vratio i traži novo blago. Pedro, njegov konjušar, zapravo nije konjušar, već poglavica indijanskog plemena Quahadi Sivi Vuk. On otkriva Zagoru da su njegovu djecu oteli okrutni banditi Komančerosi. Od tog trenutka Boselli kreće razvijati dvije paralelene radnje: Digging Billovu potragu za blagom i borbu Sivog Vuka protiv komančera s ciljem da vrati otetu djecu.
Zatim se u radnju upliče još jedna strana - rendžeri. Hrabri ljudi koji se bore protiv Komančera i opasnih Indijanaca. Njihov vođa Adam Crane bio je na stupu za mučenje u logoru komančera, ali je stekao povjerenje prema Zagoru i Sivom Vuku nakon što su ga oslobodili.
Tada zajedničkim snagama pobjeđuju komančere i njihovog upečatljivog vođu El Diabla koji redovito citira biblijske stihove. Uskoro, nakon pobjede usljedile su dvije moćne scene. Zagor, Adam Crane i Sivi Vuk postaju krvna braća. Na taj način mržnja rendžera i Komanča prestaje. Također, Digging Bill napokon pronalazi pravo blago i uzima jednu zlatnu polugu sa sobom.
Priča i scenarij su vrhunski, radnja je napeta, zanimljiva i nepredvidiva do samog kraja.
Andreuccijev crtež je fantastičan. Sjajno crta krajilike, likove i akcijske scene. Također, nacrtao je nekoliko briljantnih krupnih kadrova.
Naslovnice su odlične, osim prve koja je malo čudnjikava.
Moderni klasik Zagorovog serijala.
Svratište obješenih
Boselli/Ferri - 81%
Krasna, netipična i atmosferična naslovnica iza sebe krije veoma dobru priču. Ovo je kao nekakva pauza između dvije maestralne priče, ali moram reći da je bolja od nekih "ozbiljnih" koje dobivamo danas.
Ferrijev crtež je na standardno visokoj razini, mračan i s odličnim prikazom likova. Znam da je ovo trebao crtati Donatelli, ali smatram da bi upropastio solidnu priču svojim crtežom.
Govoreći o solidnoj priči, red je da napomenem o čemu se ovdje radi. Radi se o direktnom nastavku prethodne epizodr. Zagor, Chico i Digging Bill odlučuju prenoćiti u svratištu, nakon iscrpljujućeg puta i oluje koja se opasno približava.
Svrstište je iznimno atmosferično i u njemu ima nešto jezovito. Uskoro upoznajemo glumačku družinu Deplano y Matramones, te radnja postaje malo opuštenija, posebno s Chicovim ljubavnim prizorima.
Sve u svemu, ovo nije loše, ali bilo je puno boljih stripova. Na samo 96 stranica baš i nema puno prostora za neki grandiozan zaplet. Ipak, čitljiva epizoda s dobrim crtežom i lažnim horor elementima.
Naslovnica mi se sviđa jer je netipična i ima odličnu atmosferu.
Osveta vudu
Boselli/Laurenti - 88%
Zagor, Chico i Digging Bill lutajući Amerikom nakon pistolovina u Teksasu dolaze i u Louisianu. Na delti Missisipija događaju se čudne stvari. Mrtvi ustaju iz grobova, živi ljudi završavaju pokopani, vještice kuju planove protiv bogataša, sve to i još više možete vidjeti u ovoj sjajnoj epizodi punoj akcije.
Nakon jezovitog prologa na groblju, vidimo naše prijatelje kako traže zaklon od proloma oblaka koji ih je na putu zahvatio. Ulaze u nekakvu kućicu i tamo upoznaju zgodnu kockaricu Gambit koja bježi od ljutitih kartaša. Zagor ju spašava i obećaje joj privremenu pratnju. Tako ona i Chico odlaze na kartanje u luću Lasallea, lokalnog bogataša. Tamo upoznajemo Marie Laveau. Šarmantnu i misterioznu ženu damskog karkatera, crne kože i loših namjera.
Saznajemo da se Marie želi osvetiti Lasalleu za nerješene račune iz mladih dana tako što mu otima sina, ubija ga i pretvara u zombija. Zombiji i Valdinzi, sumnjivi likovi ulaze u vilu jedne večeri i teško otruju Zagora. Zagor pada u komu i svi misle da se desilo ono najgore. Smrt. Živ pokopan, Zagor se nalazi u teškoj situaciji, ali spašava ga Marie. On je prisiljen otići u nekakav svijet demona i tamo se suočiti s majstorom Carrefourom, demonom s kojim će se suočiti kasnije u Morskoj stravi u obliku Krakena. One borbe s demonima izgledaju kao neka akcijska video igra.
Zagor pobjeđuje i oslobađa se od okova. Čudovišta su pobjeđena, dolazi do akcijske potjere u močvari. Zagor spašava Gambit i možda dobija i nagradu za to ;-). Ipak, na kraju ga ona ostavlja, nakon što je čula njegov razgovor s Chicom.
Odlična, dinamična i akcijska priča koja će svoj nastavak dobiti u Morskoj stravi. Priča je ipak malo prebrza, oa ona i scenarij dobivaju devetke. Laurenti je ovdje još bio jako dobar i sjajno je crtao žene i zato njemu ide devetka. Prva naslovnica je odlična, druga katastrofalna, ipak, dobit će zbirnu sedmicu. Sjajan strip iz novog Zagorovog doba. Moderni klasik.
Pročitao sam ponovno, u sklopu čitanja cjelokupne SA odiseje, samo sam potvrdio dojam. Odlična epizoda.
Liberty Sam
Burattini/Ferri - 91%
Odiseja po Sjevernoj Americi se nastavlja. Burattini i Ferri nam donose novu avanturu naših prijatelja na putu prema Darkwoodu.
Druga naslovnica je maestralna. Prva je, hmmmm, smješna. Pa, zar Liberty sam nije crnac?!
Uglavnom, osim malo slabijih naslovnica, nemam drugih većih zamjerki za strip. U ovoj epizodi Zagor i Chico susreću Liberty Sama, koji je živ i ipak nije poginuo u epizodi "Sloboda ili smrt". No, našao se u novoj nevolji. Prodaju ga kao roba na javnoj aukciji. Zagor ga spašava, ali to nije kraj ovoj avanturi.
Tada započinje napeta i emotivna akcija spašavanja robova sa plantaže s ciljem da ih se oslobodi i omogući im se povratak kući, u Afriku. Tu Liberty sam stupa pod svijetla pozornice i kao vođa svih robova gotovo preuzima ulogu protagonista i vodi radnju. Zagor je malo pao u drugi plan, ali to nužno i nije loša stvar.
Ipak, odigrao je važnu ulogu kod svjetionika i omogućio robovima da preuzmu kontrolu nad brodom i krenu kući. Pozdravljamo se sa Liberty samom, ali to nije bilo zbogom, već doviđenja. Vidjet ćemo ga opet u Africi za par godina.
Ferrijev crtež je odličan, likovi su dobro prikazani, akcijske scene su na visokom nivou. Divno.
Naslovnicama ide skupna sedmica. Druga je, kao što rekoh, maestralna, ali prva je bezvezna. Nebo u pozadini je potpuno bijelo, a i Liberty sam je valjda postao bijelac. Druga, već ima onu atmosferu koju je samo Ferri znao stvoriti.
Strah nad rijekom
Colombo/Della Monica - 73%
Skroz dobra epizoda. Zagor i Chico ponovno susreću Gambit. Ipak, ovo je neko novo okruženje za njih. Nalaze se na velikom luksuznom brodu koji na sebi ima i kockarnicu. Ima mnogo slojevitih likova, posebno moram istaknuti onog kockara.
Ipak, kako sve ne bi proteklo u ležernom tonu, Colombo u priču uvodi ubojicu koji se krije među brojnim putnicima na brodu. Baš volim takve polu-krimi stripove. Zapravo, ovo je gotovo čisti krimić koji prati većinu stereotipa toga žanra.
Ubojica je među likovima koji su izolirani na jednom mjestu (u ovom slučaju je to brod). Dogodi se ubojstvo jednog od likova. Raste napetost i otkrivamo da je ubojica među likovima. Također, sve žrtve povezuje jedna zajednička karakteristika, ili dodirna točka. ODRUBLJENE GLAVE!!!
Uskoro otkrivamo tko je za to odgovoran i imamo zanimljive retrospekcije s Ocem Rafaelom. Vraćamo se vječnom motivu osvete. Na kraju cijeli brod odleti u zrak, ali glavni likovi se spašavaju. Uz to, vrijedi i spomenuti interesantan odnos Zagora i Gambit koji nam pruža brojne intrigantne trenutke.
Moram nadodati da ćemo se s Indijancima glavosječama susresti ponovno, na jednom drugom kontinentu.
Crtež je prilično dobar, ali moram reći da Gambit nedostaje malo fizičke privlačnosti koju joj je u prošlim brojevima podario Laurenti. Ipak, stvorio je sasvim dobru atmosferu.
Naslovnice su solidne, ali ništa više od toga.
Indijanska zemlja
Burattini/Chiarolla - 82%
Ne znam što predstavljaju ove naslovnice. Kao da su nacrtane za zalihu, u slučaju da im u SBE zatrebaju. Nemojte me krivo shvatiti, nisu loše, ali nimalo ne iskazuju bit epizode
Chiarolla ima svoj specifičan stil koji se mnogima, opravdano, ne sviđa jer stvarno odskače od svih klasičnih crtača na koje smo se navikli kroz godine čitanja Zagora. Ovdje je, ipak, jako dobar. Zna prikazati ovakve realistične događaje i stvarno vrhunski crta Indijance.
Ovdje važnu ulogu igra Satko, indijanski odvjetnik koji se bori za prava svojeg naroda. Pokazuje Zagoru da Indijanci nisu svuda jednako "zaštićeni" i da u većini Amerike ljude živo boli briga za njih. Između ostalog, upoznajemo se pobliže i sa tradicijom Cherokee Indijanaca.
- U nutrini svakog čovjeka se vodi bitka, kao borba izmedju dva vuka, u nutrini svakoga od nas. Jedan vuk predstavlja zlo: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...
Drugi vuk predstavlja dobro: predstavlja ono sto pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru.
Mali Indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih rijeci, te ga zapita:
- Koji vuk na kraju pobijedi?
Stari Cherokee odgovori sa smeškom na svojem starom licu:
- Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš...
Morao sam ovo iskopirati jer možda spada u top 10 citata koje sam ikada pročitao. Genijalno.
Temelj epizode jest borba Indijanaca za svoja prava i, naposlijetku, svoju egzistenciju. Ovdje vidimo i da se Zagorov serijal blago modernizirao i približio povijesnom tijeku događaja koji će svoju kulminaciju imati u prvom maksiju. Odlično je ovo lagano ubacivanje realizma u Zagorov svijet. Prikazuje nam sve događaje u ljudskijoj perspektivi koja nam je svakako bliža od raznih znanstveno-fantastičnih elemenata koje možemo zamisliti samo u najluđim maštarijama.
Vrlo dobro, šteta da nije sve to bilo malo pomnije razvijeno. Ipak, dobili smo i dostojan nastavak.
Izgubljeni sin
Burattini/Donatelli - 77%
Mogao bih ovdje proanalizirati cijelu odiseju po Sjevernoj Americi. Mogao bih pisati o ovoj epizodi. (Nije loša, ali ima i boljih). Mogao bih pisati o preporodu kroz koji je Zagor prošao. To bih i učinio da se ne radi o posljednjoj redovnoj epizodi stsrog majstora Franca Donatellija koju je nacrtao prije smrti. Počivaj u miru, majstore i hvala ti na nezaboravnim epizodama omiljenog junaka. Editirano za potrebe osvrta: solidna epizoda s obiteljskim događajima i jednim izgubljenim sinom. Ima emotivnih trenutaka i dosta akcije.
Hellingen je živ
Boselli/Ferri - 94%
Here I go again on my own, walking down the only road I've ever known... upravo bi ovakve stihove Hellingen mogao pjevušiti u ovoj epizodi Zagora za vrijeme svojih najnovijih zlonamjernih projekata.Kako nastaviti sagu o Hellingenu nakon Sclavijeve majstorije? Teško, jako teško. Ipak, Boselli je donekle uspio u tome. Dobili smo prilično dugu epizodu ispunjenu akcijom i različitim događajima koji se rapidno izmjenjuju.
Naši se prijatelji konačno vraćaju u Darkwood nakon dugog izbivanja uzrokovanog odlaskom na turneju po Americi. I, vidi vraga, čim su došli ugledali su užas. Traperi su pretvoreni u kentaure i napadaju ih. Ipak, spašava ih simpatični Heyoka, naopaki Indijanac koji je došao u Darkwood tražeći otetu ženu. Tko zna tko bi mogao biti otmičar?
Wendigo, suprotnost Manituu, najgori demon od svih demona koji postoje u indijanskoj mitologiji Zagorova svijeta. Upravo Wendigo ima veliku ulogu i u Hellingenovu povratku. Saznajemo da je Hellingen umro u kabini Akkronijanaca i da su se njegovi atomi rasuli po svemiru. Od njegovih atoma Wendigo stvara nekakvu verziju njega koja je u početku bila u robotskom tijelu, a kasnije se materijalizirala u zastrašujućeg znanstvenika.
Boselli na šlampav način rješava zaplet koji je Sclavi stvorio. Govori nam da se cijela radnja Divova Dobra i Zla odvila u jednom od paralelnih svemira i nekako ju izbacuje iz kontinuiteta događaja u Zagorovom "matičnom" svemiru. Solidno, ali možda je moglo biti bolje da je Hellingen ostavljen da počiva u miru, a da je Boselli kreirao nekog novog arhineprijatelja, u duhu sveopćeg preporoda serijala.
Ipak, Wendigo to ne želi i ne dopušta Hellingenu da počiva, već ga vraća na svijet kako bi se zajedno osvetili Zagoru. Uz Hellingena, uskrsnuo je i Ben Stevens, kralj orlova koji radi zastrašujuće stvari u Darkwoodu. Tu je i intrigantni lutkar, kako bi Metallica rekla, The Master of the Puppets koji kreira zastrašujuće, krvožedne lutke. No, sam vrhunac novih likova očituje se u pojavi agenta Ravena, odnosno poznatog pisca Edgara Allana Poea i njegovog čudnovatog gavrana. Tek uz njegovu pomoć Zagor upada u dvorac. Tu dobivamo sjajne tjeskobne scene s elementima Poeovih djela (pojava Gavrana, smrtonosno njihalo i sveopća mračna atmosfera).
Upravo je on odgovoran i za konačnu pobjedu i omogućavanje borbe Zagora i Hellingena u svemiru. Boselli je odlično osmislio scenografiju za njihov dvoboj. Na kraju, Hellingen završava u Wendigovom paklu iz razloga što ga je htio prevariti i sam osvojiti svijet. Osobno smatram da je tu trebalo stati s Hellingenom i unaprijediti Vendiga u glavnog antagonista u serijalu, a ne bezveze mrcvariti Hellingenov lik i djelo, kao što to uporno radi Burattini.
Priči mogu dati desetku iz razloga što je jako dobra i maštovita te dobro kombinira mistiku, mitologiju i modernu tehnologiju u niz sjajno ukomponiranih događaja s mračnom atmosferom. Scenarij je malo slabiji zbog nekih nelogičnih poteza, nepotrebnih elemenata i olakog rješavanja Sclavijeve ostavštine. Crtež je sjajan, Ferri još uvijek na nivou s odličnom mračnom atmosferom, pogotovo u dvorcu i svemirskom brodu. Naslovnice su maestralne i ispunjene napetošću, kao da šalju poruku da se u stripu dešava nešto uzbudljivo.
Ovo je bio zadnji strip s Hellingenom u kojem on zaista opravdava svoj legendarni status, nažalost, posljednji susreti su znatno slabiji i gotovo besmisleni. Nadajmo se boljoj budućnosti...
Tajna Redstonea
Casannova/Cassaro bros - 64%
Solidna priča koja je imala potencijala da bude bolja. Crtež nije dobar, a naslovnice su solidne. Ima nekoliko napetih trenutaka i par dramatičnih zapleta. Nažalost, unatoč potencijalu, ostalo je nedorečeno.
Obojani čovjek
Pelo/Torricelli - 62%
What if....ubacimo Jokera iz Batmana u strip o Zagoru? Dok je Joker jedan od najboljih stripovskih negativaca, ovaj obojeni čovjek kojeg imamo u ovoj priči je parodija na klauna. Da, ovo čak nije klaun, ovo je parodija klauna koja uspijeva poraziti Zagora. Dakle, trebao bi biti u rangu sa Iron Manom ili Supermikeom, ali nikako nije
Također, onaj Skloderwintz, ili kako već je isto neki čudan lik koji nije nimalo zanimljiv i izgleda kao miks nekoliko već viđenih negativaca iz Zagorovog svijeta.
Najbolji segment svega je iznimno dobar Torricellijev crtež koji je, nažalost, potrošen na bezveznu epizodu.
Prva naslovnica je jako dobra, dok je druga slabija.
Čudna priča koja je mogla biti i bolja.
Nasljedstvo Fitzmeyerovih
Casanova/Pesce - 80%
Solidan debi Pescea i drugi te posljednji scenarij Casanove. Sama radnja malo asocira na Dobar i loš, pošto imamo obiteljsku borbu za nasljedstvo. Doduše, ovdje je to malo drukčije izvedeno, ali početna premisa je slična.
Ipak, kako i recenzent navodi, ovdje imamo: Za njegovo nasljedstvo se bore s jedne strane posvojeni James Barrymore, brat mu dr. Stewart Barrymore i nećakinja lorda Fitzmayera, Elizabeth. S druge strane tu je tipični lik zlog polubrata - lord Wellington Stead - koji je jedva dočekao da mu polubrat umre. Prije smrti stari lord Fitzmayer otkriva Jamesu da će do nasljedstva doći samo uz pomoć brata i Elizabeth. Naime, svatko od njih troje ima svoju ulogu u otkrivanje nasljedstva, i bez njih je to nemoguće. Odnosi među braćom Barrymore su loši te odavno nisu u kontaktu; i to zbog prekrasne Elizabeth koja se priklonila Stewartu, ali osjeća još nešto za Jamesa. James shvaća da sam neće moći do nasljedstva te šalje poruku do brata.
Ovo sam samo kopirao, jer nema smisla da nepotrebno objašnjavam nešto što je već savršeno objašnjeno. Dakle, žive komplikacije. Ipak, zatim su usljedile dobre akcijske scene poput raznih sukoba i onog leta s balonom. Baš zabavno.
Ovdje Zagor kao da i nije glavni lik, priča se više fokusira na nasljednike. Ipak, to nije nužno loša stvar. Ponekad treba malo staviti glavne junake po strani i razvijati radnju oko drugih likova. Može to biti sasvim dobro. Ovdje su jako zanimljivo ispripovijedane kompleksne obiteljske veze.
Pesceov crtež je prilično dobar. Solidno prikazuje likove i krajolike. Akcijske scene su mu jako dobre.
Naslovnice su okej, jedino je na prvoj ona djevojka malo prevelika.
Zabavna epizoda.
Morska strava
Boselli/Andreucci - 90%
Morska strava. Sjajan naslov, priča ima i more i stravu, pa je naslov u potpunosti opravdan. Zanimljiv je početak priče potpuno netipičan za našeg Kralja Darkwooda, neki nepoznati likovi u Africi se bore s drugim nepoznatim likovima, a Zagor se pojavljuje tek na 31. stranici. Također, Ramathovo pojavljivanje na počeku nam obećava jako dobru priču. Priča je uistinu itekako dobra, pojavljuje se posada Golden Baby predvođena simpatičnim kapetanom Fishlegom, te jedan veoma poseban lik, Andrew Cain. Osvetnik, vjerski fanatik, junak, luđak, da, dame i gospodo, on je sve to. Boselli nam otkriva njegovu prošlost i ne mogu se othrvati dojmu da bi on mogao sasvim solidno funkcionirati kao zaseban strip junak. Naši prijatelji se u stripu prožetom akcijom bore sa ljudima-ribama i barunom Wolfinghamom, zakletim Cainovim neprijateljem. Također se pojavljuju i agenti iz baze Drugdje s inovativnim oružjem i pomažu Zagoru, Cainu i ostalima. Također, pojavljuje se i Fishlegova mlada nećakinja Virginija.
Pređimo na ocjene; priči dajem čistu desetku zbog inovativnosti, uvođenja novih i složenih likova koji su me držali prikovanim za strip od početka do kraja. Scenarij dobiva osmicu jer mi se ponekad čini kao da Zagor prolazi kr oz nivoe neke igrice dok se bori s čudovištima po Port Whaleu (fali mi još malo nekakve međuradnje). Crtež je jako dobar, skoro savršen, ali su krupni planovi likova ponekad prilično šlampavi. Naslovnicama ide devetka, sjajne su, ali mislim da im ne bi škodila doza "epskosti" ( postoji li uopće ova riječ?), kao što je to učinio Rubini na svojim nalovnicama za Epicenter comics.
Otočka skupina
Boselli/Laurenti - 77%
Zanimljivo. Murdo je postao dobar, navodno. Već kad vraćaju sve živo i mrtvo, trebali bi u novijim epizodama vratiti i njega, neovisno kao negativca ili pozitivca. Zaosta mislim da je on jedan od najboljih next generation likova i zaista ima još potencijala.
U ovoj epizodi imamo sve što nam treba da bismo dobili genijalnu epizodu, nažalost, realizacija je malo zaštekala zbog pojedinih nepotrebnih dijaloga i karakterizacije likova koja je neuvjerljiva u pojedinim trenucima. Ipak, Murdo je jako dobro osmišljen. Lijepo balansira između dobrote i zlobe, pravednika i gada. Boselli je stvarno dobro kreirao njegov lik.
Sama priča ima atmosferične scene tmurne Škotske, ali ima i dobrih akcijskih trenutaka.
Laurentijev crtež jako varira. Povremeno je odličan, a uskoro nacrta katastrofalan kadar. Likovi su mu prilično slabi, osim ženskih likova. Barem su mu pozadine, u pravilu, dobre.
Naslovnice su prilično dobre i imaju neku interesantnu atmosferu s malo misterije, pogotovo druga i treća. Prva bi trebala prikazivati scenu borbe, ali ne djeluje mi tako. Izgleda kao da neki škotski kovač drži mač Zagoru kako bi ga ovaj oblikovao sjekirom.
Zaista zabavna epizoda koju su povremene manjkavosti spriječile da bude odlična. Imala je potencijala.
Grenland
Burattini/Chiarolla - 77%
Scenaristički jako dobro odrađena epizoda. Imamo dobar uvod u priču te ponovni susret s Honest Joem i njegovom posadom. Priča počinje na najbolji mogući način - ukrcavanjem na brod. Ako epizoda tako počne, to većinom garantira nešto sjajno.
Ovoga puta, prateći jednog profesora, putujemo na Grenland i tamo tražimo jedan davno nestali brod s nepoznatim teretom. Kako je i recenzent utvrdio, ova epizoda je dobar avanturistički krimić gdje na samom kraju biva ubačeno i malo sf-a s elementima alternativne povijesti.
To je, dakako, Atlantida.
Chiarollin crtež je znao biti i puno bolji. Ovdje je morao prikazati neke likove koji se raspadaju, ali on ih je sve prikazao kao da se raspadaju.
Naslovnice su jako dobre, pogotovo prva i druga, ali treća je pokvarila ukupni dojam.
Odlično je što su poslali Zagora na Grenland i samo to je bilo dovoljno da se epizoda podigne na nivo više.
Sotonski Mortimer
Burattini/Ferri - 88%
Ako sam dobro shvatio, ovo je prvi put da se Zagor sukobljava s Mortimerom. Baš mi se sviđa što je on, relativno, realističan. Nema neke nadnaravne moći, samo bolestan um i želju da se brzinski obogati pljačkom vlaka.
Prije nego što počnem, moram reći da mi je strip sjajan, ali mu moram smanjiti ocjene iz jednog jedinog razloga. Ima malo previše priče i uopće mi se ne sviđa što su naši junaci prelako otkrili Mortimerove planove. Ostavio je kartu i kalendar s zaokruženim danom pljačke na stolu kao neki debil, a ne kriminalni mastermind kakvim ga Burattini nastoji prikazati. Također, u nekim segmentima likovi prevuše nepotrebno blebeću.
Baš volim ove gradske priče koje uvijek imaju jako lijepu atmosferu. Sviđa mi se i jer nam je Burattini dao lijep uvid u gradsko podzemlje i sav njujorški ološ. No, da Mortimer ne bude samo obični psihopat slabe karakterizacije, Burattini je ubacio dobru karakterizaciju navedenog lika kroz odnos sa njegovom djevojkom (valjda mu je djevojka, koliko sam shvatio) imena Sybil. On prema njoj gaji nekakve ljubavne osjećaje te se kreira blagi kontrast između zaljubljenog Mortimera i Mortimera psihopata.
Ferrijev crtež je maestralan. Ima finih mračnih scena, ali i dosta akcije. Gradska atmosfera je prikazana na visokoj razini, a likovi izgledaju dobro.
Naslovnice su vrhunske, pogotovo ona gdje Zagor skače sa zgrade na zgradu. Ima neku avanturističku crtu koja mi se dopada.
Jako dobra epizoda.
Tajna Fride Lang
Boselli/Della Monica - 100%
Kada sam po prvi put vidio naslov priče "Tajna Fride Lang", nisam imao pojma da se radi o epizodi s vampirima. Očekivao sam nekakvu ljubavnu dosadu. Ipak, kada sam skužio da se prvi dio priče zove "Vampir", bio sam ugodno iznenađen.
A tek kad sam pročitao epizode. Oduševljenje. Ovo je stvarno vrhunska i napeta epizoda sa mračnom horor atmosferom, ali i pristojnom dozom akcije. Osobno mislim da je ovom epizodom Rakosi došao do vrhunca. Naime, postao je nadvampir i više nema zajebancije s njim. Naravno, Boselli ne bi bio Boselli da u svoju priču nije ubacio cijelu lepezu likova. Baš mi se sviđa taj njegov pristup kojim stvara kompleksnu radnju.
Na Della Monicin crtež ne vrijedi trošiti riječi. Mislim da je on jedini crtač u Zagorovom staffu koji je dostojan crtati priče s vampirima nakon Maestra Ferrija.
Naslovnice su genijalne, jedna bolja od druge. Baš izgledaju vrhunski i mračno.
Jednostavno sjajna epizoda!!
Dugin most
Boselli/Ferri - 100%
Znate li one neke poetičke, melankolične epizode Dylan Doga koje se igraju s našim osjećajima i potiču nas na razmišljanje? Pa, ovo je Zagorova epizoda, ali ostavlja isti dojam. Zagor se nakon mnogo godina mora ponovno suočiti sa vlastitom prošlošću i to na nezamisliv način.
U Darkwood stižu braća Kinsky, da, braća Salomona Kinskog, čovjeka prema kojem je Zagorova osveta bila usmjerena na samom početku njegova života. Sada se oni žele osvetiti čovjeku koji je kriv za smrt njihovog starijeg brata.
Tu možemo iščitati jednu zanimljivu pouku: ubojstvo nikada ne može biti opravdano, čak ni iz osvete. To onda samo pokreće niz događaja koji će se beskrajno vrtiti. Netko umire, netko drugi se želi osvetiti nekom trećem tko je ubojstvo počinio. Ako ga ubije, netko će željeti osvetiti njega, i tako dalje. Dobivamo beskrajan krug krvi, boli, mržnje i smrti.
Ovdje Zagor, kako bi pobijedio nove neprijatelje koji su ga "razotkrili" kao ubojicu Indijanaca na sastanku poglavica, mora otići preko Duginog mosta. U svijet mrtvih. Tamo susreće brojne prijatelje koji su tijekom godina izgubili svoje živote, ali i svojeg oca, s kojim konačno staje oči u oči nakon dugo godina.
Također, u cjelokupni strip je sjajno uklopljen u legendu koju upoznajemo na početku stripa. Govoreći o uklapanju, moram navesti i da je ovo sjajan nastavak dvaju priča o Zagorovoj prošlosti (Zagor priča i Nulta godina Darkwooda) te da nam donosi svojevrsni epilog Zagorove prošlosti. Ovdje se konačno suočio s demonima prošlosti i pobijedio ih.
Ferrijev crtež je odličan, a maestralni kolor ga genijalno nadopunjuje i podiže na jednu višu razinu. Stvarno sjajno.
Naslovnica mi se sviđa, kao da pokazuje da Zagor skače u neko novo doba i da će u ovom stripu raskrstiti s nekim teškim problemima iz vlastite prošlosti.
Jedina zamjerka je što nismo dobili dužu i opsežniju avanturu u ovom, svojevrsnom, Indijanskom raju. Ipak, odličan strip, unatoč ovom malom problemčiću.
|
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
Edited by - Qwertz on 12/08/2022 21:02:51 |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 12/08/2022 : 20:52:08
|
Golgota
Marzorati/D'Arcangelo - 85%
Prava Dylandogovska epizoda s puno brutalnih scena koje nisu tipične za Zagora. Sama atmosfera početka epizode je baš detektivska, uzbudljiva i zabavna. Uz sve to, imamo i odličnu snježnu atmosferu.
Likovi koji se pojavljuju kroz strip su prilično zanimljivi, posebno Joanna. Ipak, i ostali likovi koji nastanjuju Golgotu su interesantni i, u najmanju ruku, čudni. Ostatak priče je pun avanture i napetih scena koje se protežu od početka do kraja.
D'Arcengelov crtež je prilično dobar. Svakako bolji od braće Cassaro :-). Lijepo je prikazao napetu atmosferu i snijegom okovano okruženje.
Naslovnice mi se baš sviđaju. Svaka naslovnica na kojoj Zagor nosi jaknu je posebna. Također, čini mi se da je Zagor puno češće počeo nositi jaknu nakon povratka iz SA odiseje.
Zabavan strip za popodnevno čitanje.
Smrtonosni bljesak
Colombo/Cassaro - 59%
Kakva priča!!!
Sve o njoj će vam reći činjenica da, inače, pamtim radnju stripova koje pročitam. Ovaj sam strip pročitao jednom i ekspresno zaboravio o čemu se radi, pa sam ga morao čitati opet da bih mogao ostaviti komentar.
Indijanci, vojnici, komplikacije i zapetljotine. To je sve što sam primijetio u ovoj priči. I pucnjava, puno pucnjave.
Sve je to praćeno ružnim Cassarovim crtežom koji dodatno srozava ovu prilično lošu priču u dublji zaborav. Jedino zanimljivo je to što je Indijanac postao revolveraš i plaćeni ubojica.
Najbolja stvar su, uvjerljivo, naslovnice. Druga baš ima neki western šmek koji me asocira na one legendarne duele iz starih western filmova.
Prokleta dolina
Burattini/Pesce - 73%
Ma ovo je sve nekako već viđeno. Imamo pleme Indijanaca, imamo lokalnog moćnika, imamo njegovu privatnu vojsku i imamo njegove interese koji ne pomažu nikome osim njega.
Stvoreno je umjetno jezero za vađenje zlata. Naravno, zbog njega Indijanci ostaju bez vode. Ali ni to nije sve. Postoji velika mogućnost da planina svojim odronom uzrokuje poplavu koja bi mogla potopiti obližnji grad.
Zagor stiže i odlučuje sve riješiti na onaj dobri stari način - šakama. Iako vjerujem u mirno rješavanje problema, mislim da je fina doza batina nekada, jednostavno, najbolje rješenje.
Kao što sam rekao, ovo nije loša epizoda, ali ne donosi ništa novo i neviđeno.
Pesceov crtež je solidan. Kadriranje je dobro i dinamično, samo likovi nekada ne izgledaju baš proporcionalno. Nije spektakl, ali može proći.
Naslovnice su osrednje. Bilo je i boljih. Prva je sasvim dobra, ali drugu kao da sam već negdje vidio. Pogotovo Zagorovu pozu na njoj. Možda se uspijem sjetiti...
Mortimerova osveta
Burattini/Ferri - 78%
Čudna recenzija.
A i epizoda me malo razočarala. Kao prvo, prošla je samo godina dana od prvog sukoba s Mortimerom, a kao drugo, Burattini je predstavio Mortimera kao nekog epskog negativca, a ovdje mu je dao svega 192 stranice prostora da se osveti Zagoru.
Sve djeluje i malo zbrzano, s nedovoljnom karakterizacijom likova i nedostatkom atmosfere. Falio je tu neki uvod kao kod drugih Zagorovih klasika. Zaplet je, da budem iskren, obećavao nešto dobro, ali ispalo je to nedorečeno na kraju.
Ferrijev crtež je, definitivno, najbolji dio stripa. Atmosferičnost mu je na standardno visokoj razini, a i likovi te akcija su mu sjajni.
Naslovnice su vrlo dobre. Prva je genijalna i bolja je od cijele radnje stripa, a druga je malo slabija i zato ne mogu dati desetku.
Istrebljivači
Colombo/Dotti - 82%
Akcija, pucačina, western, krv, osveta. Jako dobra epizoda s interesamtnim Dottijevim crtežom.
Imamo zanimljivu priču o skupini vojnika i izdaji koja se odvila među njima. Iz toga se razvija nešto neočekivano i počinje niz akcijskih događaja punih raznih nemilih scena. Svaki od likova u priči je jako dobro okarakteriziran i igra svoju ulogu.
Dottijev crtež je jako dobar i prava je šteta da nije više crtao Zagora. Jako dobro prikazuje akciju i mračne scene.
Ferrijeve naslovnice su korektne, ali sa ovakvom prilično zanimljivom radnjom, mogle su biti malo bolje.
Zabavna i pamtljiva epizoda koju ću zasigurno opet čitati s užitkom.
Krvna braća
Boselli/Marcello - 99%
Nastavak Izgubljenog rudnika. Naime, od posljednje avanture naših prijatelja u Texasu nije se puno toga promijenilo. Iako više nema Komančera (mislim, ima ih, ali ovdje nisu sudionici radnje), pratimo kompleksan sukob rendžera, Komanča i Meksikanaca. Texas je zahvatilo pravo ludilo i ne zna se tko tu koga j...želi ubiti :).
Vraćaju se mnogi naši stari prijatelji od kojih moram istaknuti Zagorovu krvnu braću; poglavicu Komanča Sivog Vuka i zapovjednika rendžera Adama Cranea. Sviđa mi se kako Boselli uvijek ubaci hrpu likova i neke kompleksne sporedne radnje koje, u pravilu, fino ukomponira u tijek stripa.
Ovdje je do izražaja došla Zagorova neodlučnost i rastrganost između 2 strane i 2 rase. Ovo malo vuče i na onu dilemu iz Demona Ludila. Strip je ispunjen akcijom i naslijem te bi mu i najbolji westerni pozavidjeli.
Marcellov crtež je za čistu peticu (školsku), to bi bila desetka po principu stripovi.com ocjenjivanja. Baš mu leži western.
Volio bih dati desetku i za naslovnice, pa da to bude 100%. Ipak, iako su sjajne, druga naslovnica za strip pod naslovom "Teritorij Komanča" je malo slabija jer Zagor izgleda čudno.
Sjajna, gotovo perfektna epizoda.
Bijeg u slobodu
Burattini/Pepe - 82%
Posljednji Pepeov rad. Šteta što je umro tako mlad. Ovu epizodu prokomentirati ću sad. Zagor susreće robove koji, bježeći od gospodara, osjećaju strah i glad. Ne treba posebno napominjati da je njihov gazda gad koji ne plaća njihov rad.
Nakon malo rime, više nema zime. Pitate se o čemu se radi? Sada ću se pozabaviti time. Za robove ima jedna nada, da ukrcaju se na brod koji vodi tamo gdje sloboda vlada.
Zagor sada, robovima pomaže i metode razne slaže kako bi oslobodio ljude s plantaže i na slikovit način gazdi kaže da za njega principi jednakosti svih ljudi vrijede i važe. A kada to kaže, on ne laže i spreman je da svojom sjekirom sve to dokaže.
Ono što ovdje u oko bode, je da Zagor ne bira sredstva donošenja slobode. Hladnokrvno ubija i kolje, kako bi robovima bilo bolje. Ipak, nije to samo snaga volje, tu je i sjekira koja žrtve ne bira.
Najgora strana ovog stripa je predvidivost najgoreg tipa. Mislim da smo svi znali za koga bismo navijali, a koga mrzili. Odmah smo na početku zamislili kako bismo epizodu završili i bijaše tako. Epilog pogodili smo lako i, nažalost, to je tako.
Pokojni nam je Pepe podario brojne vinjete i kadrove lijepe. Dobro je nacrtao likove i akciju, ali nažalost nacrtao je tu svoju priču posljednju.
Za naslovnice, kao uvijek (ili barem često), pobrinuo se neprežaljeni Maestro. Odlično su nacrtane i dobro obojane, nemam drugog izbora nego da, na temelju divnih nacrtanih prizora, moja ocjena bude čista desetka.
Dobra epizoda, pročitao sam je s guštom, pročitajte ju i vi, nećete pogriješiti.
Odredište: Afrika
Burattini/Chiarolla - 85%
Je li naš jadni Digging Bill ikada stvarno dobio blago na kraju stripa, osim u Teksaškim rendžerima kad je uspio zadržati jednu zlatnu polugu? Ovo je baš dobra epizoda. Prvo Bill izvlači nekog bivšeg gusara iz zatvora, pa objave tjeralicu za njim, pa je Zagor vidi, pa krene otkriti u kakve se to nevolje naš omiljeni tragač za blagom ovaj put uvalio. Na kraju, završavamo u Africi.
It's gonna take a lot to drag me away from you,
there's nothing than a hundred men or more could ever do.
I bless the rains down in Africa,
it's gonna take some time to do the things we never had...
Ako ikad avionom budem letio u Afriku i na aerodromu ne bude svirala ova pjesma, bit ću duboko razočaran. Afrika, misteriozni, živopisni i vrući kontinent iz kojega je život krenuo. Bilo je pitanje vremena kada će scenaristi poslati Duha sa Sjekirom u koljevku svijeta.
Sama epizoda je vrlo dobra s dosta akcije i zabavnih djelova. Burattini nije baš previše dosađivao s nepotrebnim tekstom, pa je sve ispalo prilično dinamično, pogotovo više paralelnih radnji koje se jako dobro razvijaju i mnogo likova koji kvalitetno doprinose radnji. Na trenutke djeluje kao da je epizodu napisao Boselli. Hehe, gorit ću u paklu. Jedino je kraj ispao malo prezbrzano i naglo.
Chiarolla je ovo vrlo lijepo nacrtao i definitivno mu ova afrička epizoda spada među bolje radove. Jedino povremeno malo lošije nacrta glavne likove. (Nisam imao pojma da mu je ovo tek četvrti rad).
Naslovnice su sjajne. Ferri je ovdje baš bio u elementu i zaredao je 3 vrhunske ilustracije. Iako su sve sjajne, moram istaknuti drugu koja ima dobru napetu noćnu atmosferu.
Muy bien
Cainov povratak
Boselli/Andreucci - 93%
Jako lijepa recenzija za jako lijepu priču koja je izašla kao dio afričke odiseje. Vraća se Andrew Cain koji je, zaista, jedan od najbolje kreiranih spirednih likova u Zagoru. Ne mogu se oteti dojmu da bi njegov solo serijal bio vrhunska ideja (kada bi epizode crtali kvalitetni crtači poput Andreuccija, Frisende, Prisca, Rubinija, Ville i slično. A ne ovi talenti poput Mangiantinija, Cassarovih, Laurentija, Dall'Agnola...). Zaista bih volio vidjeti nekakav akcijsko-avanturistički strip s elementima nadnaravnog horora s Andrewom Cainom kao protagonistom.
Ipak, ovdje je njegov lik malo blaže okarakteriziran u odnosu na onog hladnokrvnog fanatika s kojim smo se susreli i, možda, sprijateljii u Morskoj stravi. Dok je ondje samo mahao svojim mačem i redao biblijske citate, što je bilo prilično frajerski, moram priznati, ovdje je malo umjereniji i otvoreniji ka suradnji prema Zagoru s kojim se ponovno suočava s brojnim čudovištima. Ipak, ovaj put ne borimo se protiv nekog tamo barunčića. Ovdje su nam protivnici strašni afrički moćni vračevi poznati kao i negromanti iz Kusha.
Kao što možete pretpostaviti, priča puca od akcije. Ali, to nije sve, imamo i jako dobru mračnu i jezivitu atmosferu kojoj najviše doprinose likovi negormanata, živih mrtvaca i pustih pustinjskih područja te jezovitih grobnica. Uz to, scene one borbe u utvrdi su genijalne.
Andreuccijev crtež je maestralan. Gotovo je besprijekoran i zaista je razvalio crtajući ovaj strip. Akcijske scene su na visokom nivou, atmosfera također. Ma, sjajno.
Prva i druga naslovnica su vrh vrhova, a treća je malo čudno složena.
Sve u svemu, maestralno. Trebao bi netko objaviti sve 3 epizode s Cainom u jednom stripu na 800-tinjak stranica. Bilo bi to vrhunski.
Kraljica Mrtvog grada
Boselli/Laurenti - 93%
Laurenti je kao stvoren za crtanje epizoda s Marie Laveau. Čim se njezin lik pojavi u stripu, kvaliteta njegovog crteža poraste za 40%.
Sama epizoda je neloša. Nastavlja se putovanje po Africi. Zagor, Chico i Digging Bill traže Jacquesa Lassallea, ali pronalaze Marie Laveu koja je opasnija nego ikad. Ovdje nije samo neka vudu vještica koja se služi drogom i (možda) drugim atributima za ispunjenje vlastitih ciljeva. Ovdje je podignuta na razinu kraljice Songhaya, nekakvog misterioznog prastarog grada.
Ovdje Boselli piše jako dobru priču koja je miks avanture, akcije, misterije, horora i fikcije vezane uz izgubljene civilizacije. Zagor se po prvi put povezuje s likom nekakvog afričkog junaka Damballaha. Ta mi se narativna linija baš dopala i nije mi jasno zašto se nešto oko nje nije učinilo tijekom JA odiseje.
Sviđa mi se i dinamika ove epizode jer praktički započinje na prvoj stranici i ne usporava do samog kraja. Stalno se nešto događa i to je stvarno super stvar.
Laurenti je ovdje iznenađujuće dobar. Prikaz žena mu je definitivno jača strana, ali dobro je prikazao i akcijske scene u stripu te je ostvario jako dobru atmosferu.
Naslovnice su jako dobre, jedino mi se ne sviđa Zagorova poza na naslovnici 423. Izgleda kao da se upišao u gaće. Ipak, to je jedina mana, ostatak je perfektan.
Zemlja slobode
Burattini/Ferri - 81%
Dobra realistična epizoda s dosta akcije usprkos malom broju stranica. Tema je dosta interesantna. Zagor se susreće s Rodriguesom Lobom koji stvara zaplet epizode. Naime, umjesto da svi lagano otplove kući, on i Latiffe su odlučili obaviti neko sitno krijumčarenje. Naravno, vojska ih je uhvatila u zločinu. Bježeći od vojske, naši prijatelji susreću Liberty Sama koji ih upoznaje s tragedijom koja očekuje njegov narod ako uskoro ne dobiju lijek protiv malarije.
Krećemo u akciju i potragu za lijekom, ali, kao što ste mogli pretpostaviti, ništa neće ići glatko, već će se naši prijatelji morati sukobiti s više neprijatelja. Priča nije najoriginalnija i na trenutke djeluje kao da je već viđena u nekim filmovima ili čak drugim stripovima, ali je definitivno zabavna. Super je i sretan kraj koji nas je dočekao.
Ferrijev crtež je gotovo perfektan, ali ne mogu dati desetku čisto iz razloga što je imao i boljih radova.
Naslovnice su vrlo dobre, jedino malo bode u oko što je na drugoj Zagor malo prevelik. Prva je, jednostavno, genijalna.
Veracruz
Boselli/Pesce - 80%
Pravi klasični, akcijski, zabavni Zagor. Sve je puno nasilja i komedije vezane uz legendarnog Jima Gitaru za kojeg nikako da shvatim je li Zagorov prijatelj ili neprijatelj. Baš zabavno.
Jako je zanimljivo i mjesto radnje samog stripa, odnosno Veracruz. Prava je šteta što u priču nisu uključeni i neki Chicovi rođaci. Ipak, ima tu i emotivnih scena koje lijepo doprinose radnji stripa.
Pesceov crtež je solidan. Definitivno ima boljih crtača od njega, ali ima i gorih. Tako da, može proći.
Prva naslovnica mi je baš genijalna. Druga je malo slabija zbog čudne Zagorove face.
Sve u svemu, jako zabavna epizoda.
Božica mjeseca
Boselli/Della Monica - 94%
E ovo je genijalno, samo je bilo prekratko. Hmmm, ovo može zvučati jako čudno kao se uzme izvan konteksta. :-). Uglavnom, ono što je bitno u ovoj epizodi je da se vraćaju VAMPIRI. Prava horor atmosfera je stvorena na ovim stranicama. Pogotovo je jeziva ona vampirska posada, ali moramo napomenuti da se pojavljuje i najvažnija vampirica u serijalu: Ylenija Varga.
Moram reći da mi se jako sviđa kada se ubace neke reference na prethodne epizode i tako se stvara kompleksnija veza između više događaja u Zagorovom svijetu.
Kao što se može očekivati, epizoda je puna mračnih scena, akcije i napetosti. Odlične su i scene borbe s vampirima. Jedino je, kako već rekoh, šteta da epozoda nije malo duža s još više akcije i horor elemenata.
Della Monica je genijalan. Crtež mu je jako atmosferičan i, što je najvažnije, likovi mu izgledaju odlično.
Ferrijeve naslovnice su maestralne i zanimljivo je kako se Chico pojavio na obije.
Baš sam uživao čitajući ovo.
Povratak Kandraxa
Boselli/Marcello-Ferri-Torricelli - 100%
Vau. E i ovo netko treba objaviti u jednoj knjizi, možda u velikom formatu. Strip je baš epski i pruža nam gotovo 500 stranica odlične avanture u borbi protiv strašnog Kandraxa. Početak je baš dobar i lagano se stvara napetost i neizvjesnost.
Odlična je ideja da se jedna velika priča razlomi na 3 djela sa promjenama lokacija i crtača. Mislim da je Bosellijeva ideja bila da napiše nekakve Divove dobra i zla, ali s Kandraxom. Sviđa mi se i to što se nastavlja običaj da svaka velika odiseja završi sa stilom i povratak u Darkwood nam opet donosi uzbudljivu avanturu.
Nema smisla da sada prepričavam ovu epsku avanturu jer je toliko kompleksna da ne bih završio do sutra, ali reći ću da mi se sviđa sve što je Boselli ubacio u nju. Imamo avanturu, horror, znanstvenu fantastiku, akciju. Ma, sve što možemo poželjeti.
Boselli nam u ovu priču o Kandraxu ubacuje i interesantne elemente iz keltske mitologije. Mislim da bi ovo u budućnosti mogao biti temelj za neku epsku avanturu u kojoj će nam se razotkriti neki važnu elementi Zagoroce prošlosti.
Naravno, Zagor se mora suočiti s cijelom lepezom neprijatelja koji su, definitivno, dobro osmišljeni i djelomično preuzeti iz keltske mitologije. Boselli je baš bio inspiriran ovdje.
Priča se, u svome temelju, može svesti na onu vječnu tematiku o borbi između dobra i zla koja se provlači kroz apsolutno sve što postoji. Zapravo, ovo je Kandraxova epska epizoda koju je, definitivno, zaslužio. Hellingen je takvu epizodu dobio u Sclavijevim Divovima, a Kandrax ovdje.
Ideja da se uzmu 3 crtača za 3 djela ove epizode je vrhunska. Marcello je odličan, Toricelli genijalan, a Ferri maestralan. Ferrijev uvod je idealno nacrtan. Mračan je i napet, kao što Ferri i inače crta. Toricelli je vrhunski odradio svoj posao i dokazao da mu ovakav SF sjajno leži. Marcello, iako je bolji na realističnim epizodama, ovdje isto odrađuje odličan posao.
Ferrijeve naslovnice su stvarno maestralne, osim prve gdje je Zagorovo lice malo spljošteno, ali to nije dovoljan razlog da dam manju ocjenu.
Odlično, odlično, odlično. Boselli još jednom piše epsku epizodu koja je opravdala sva moja očekivanja.
Demonska knjiga
Burattini/Cassaro - 85%
E ovo je pravi detektivski poluhoror. Sjajan primjer kako od jednostavne ideje može ispasti odlična priča. Cassaro solidan, a naslovnice odlične. Snijeg uvijek u Zagoru podigne dojam na razinu više. Atmosfera je napeta i strašna, s ubojstvima kojima bi i sam Dylan Dog pozavidio.
Ovo je sjajan pokazatelj da Zagor nije strip samo jednog žanra, već više njih. Ovdje smo dobili dramu, horor i krimić. Zagor je stavljen u ulogu istražitelja i prilično dobro mu paše. Radnja postaje sve napetija i atmosfera sve mračnija, kako epizoda odmiče sve dalje.
Naravno, s misterijima, neizbježan je i Bat Batterton koji nam donosi onog comical relief lika da nas malo nasmije u dramatičnoj atmosferi.
Vrlo dobar strip!!!
Delaware
Rauch/D'Arcangelo - 77%
Solidna epizoda s mnogim likovima i nekoliko upečatljivih događaja. Iako sam čitao i bolje, moram reći da ni ovo nije neka strašna katastrofa. Zanimljiv western u koji je ubačen i motiv skrivenog zlata.
Dakle, dogodila se neka pljačka, sakriven je plijen ali je njegov "vlasnik" uhvaćen od strane Indijanaca. Uskoro se radnja prebaci u sadašnjost gdje Zagor mora spašavati tog lika koji je htio vratiti blago od sigurne smrti.
Priča nije najoriginalnija, ali je čitljiva i zabavna s nekoliko dobro osmišljenih likova poput Red Archera, Crvenog Groma ili Dvostrukog Noža. (Kakva imena za Indijance😂). Ipak, lstaje dojam da je ovo moglo biti i bolje.
D'Arcangelov crtež je solidan. Nije neka majstorija, ali nije ni katastrofa, taman negdje na zlatnoj sredini.
Naslovnice su okej, prva je puno bolja od druge jer ima neku jezovitu atmosferu, dok druga izgleda preobično.
Sjeme nasilja
Burattini/Torricelli - 74%
Jednostavna i simpatična akcijska epizoda.
Ponovno imamo prijetnju velikog rata među Indijancima i Zagora koji ga mora spriječiti pod svaku cijenu. Ima nekoliko dobro osmišljenih likova, ali ostatak je već viđen nekoliko puta.
Opet se plete zavjera s cijlem da se izazove rat među Indijancima. Kao i uvijek, Zagor to na kraju uspješno spriječava. Na samom početku smo mogli pogoditi kraj.
Torricelli je ovdje vrlo dobar i odradio je svoju jubilarnu, desetu epizodu solidno iako će imati i boljih radova od ovog.
Naslovnice su solidne, samo što previše sliče jedna drugoj, ali za kakvu su priču nacrtane, sasvim su zadovoljavajuće.
Brodolomci
Rauch/Chiarolla - 73%
"Izgleda pomalo neuvjerljivo ako Zagor prođe bitku sa Kandraxom bez ogrebotine, a neki tamo obični banditi ga skoro ubiju."
Pa ljudi moji, Kandrax nema pištolj a zna se da veliki Manitu štiti od svakakve magije, ali metke, ipak, morate izbjegavati sami. Tako stoji u ugovoru o radu za zaštitnike Indijanaca. (Ako se zaposlite u nekoj zabiti gdje vatreno oružje još nije stiglo, stavka ugovora se odnosi samo na strelice i koplja). Ipak, Veliki Duh pruža brzo i efikasno zdravstveno osiguranje.
Ideja ove epizode o banditima koji namjerno nasukavaju brodove je genijalna. Ne, ne šalim se i nisam ironičan. Baš mi se sviđa takav način rada. Kako bi se reklo u Americi: low risk, high reward.
Mala zamjerka je, definitivno, preveliki broj likova čije prilično opširne karakterizacije preusmjeruju fokus sa glavne radnje koja, nepotrebno, pada u drugi plan.
Chiarollin crtež je dobar u prikazu morske okoline, ali mu likovi povremeno izgledaju čudno i pomalo deformirano.
Ne znam zašto, ali Ferrijeve naslovnice mi se baš dopadaju. Također, ovaj lik na drugoj naslovnici vuče na nekog ubilačkog Djeda Mraza, što mi je genijalno.
Osrednja priča koja se po ničemu ne ističe, ali je zabavna i barem nije totalno katastrofalna.
Thugsi
Burattini/Della Monica - 88%
Dašak kulture daleke Indije dolazi u Darkwood u vidu vještice Dharme i Kubala Singha koje smo, neizravno, imali priliku susresti u genijalnom Nolittinom klasiku poznatom jednostano kao Tigar.
Ipak, bilo je pitanje vremena kada će se u cjelokupnu priču uključiti i Ramatha i moram reći da sam iznenađen što im je ovoliko trebalo. Priča je puna akcije i mješanja raznih kultura.
Glavni motiv priče je Ramathova amajlija od žada koja bi, u krivim rukama, mogla stvoriti katastrofu. Naravno, Zagor je motiviran da zaustavi zle Indijce jer je jednom već imao priliku uvidjeti užase njihove magije.
Della Moncin crtež je genijalan. Sjajno je prikazao akcijske scene i pojedine mračne segmente u priči. Veoma je dobar i dajem mu čistu desetku. Majstor.
Ferrijeve naslovnice su vrh vrhova, razvalio je i nemam ništa više za nadodati.
Tajanstveni izvor
Burattini/Chiarrolla - 61%
Moram reći da ovdje dijelim mišljenje s jednim od Zagorologa. Radi se o Going-goingu koji je napisao: "Sama ideja uopste nije losa, besmrtnost, izvor besmrtnosti, paralelna dimenzija, tu je moglo svasta da se napise i da se razvije prica koja bi bila mnogo duza i zanimljivija, mozda bi postala i jedna od boljih prica iz ovog perioda."
Tema je zaista zanimljiva i mislim da je mogla biti puno bolje iskorištena. Posebno iz razloga što se u stripu pojavljuje i doktor Metrevelić. Zaista, kako je recenzent i komentirao, pad meteora je genijalni pokretač bilo kakve znanstveno-fantastične radnje.
Ipak, ovdje nije pokrenuta dovoljno dobra radnja i Metrevelić je iskorišten samo kao sredstvo za objašnjavanje. Također, izvor mladosti je mogao pružiti genijalnu i napetu triler/horor priču. Ipak, ovdje kao da je ponestalo inspiracije i kao da je pisac na pola posla zaboravio što je ono točno htio reći.
Chiarolla je imao i boljih radova. Krupni planovi, posebno za Indijance su mu jako dobri, ali pozadine su mu previše "masne" i anatomija mu nije baš najbolja.
Naslovnica za Tajanstveni izvor je genijalna, a ova za Narod s jezera je slabija. Sve u svemu, solidne su.
Zabavna, ali neiskorištena epizoda.
Zeleni rubac
Russo/Ferri - 62%
Močvara je stvarno česta scenografija za Zagorove epizode. Nekada to budu genijalne epizode poput Močvare robijaša ili Proklete zemlje. Ipak, nekada to budu i puno lošije priče bez neke kvalitete. Takva je i epizoda Zeleni rubac.
Početak je bio solidan i atmosfera potrage za nestalim čovjekom u misterioznoj močvari je bila sasvim dobra. Ipak, radnja se razvodnila kada su se pojavila ona čudna čudovišta. Nakon dobrog početka, sve je otišlo niz odvod.
Najbolji dio ovoga je apsolutno Ferrijev crtež. Jako je dobro prikazao akcijske scene, ali malo je kaskao na prikazu čudovišta. Ipak, solidno i crtež je svakako bolji od priče i scenarija.
Prva naslovnica je maestralna, baš ima neki avanturistički štih i malo me asocira na Mister Noa. Druga je malo slabija, ali isto može proći.
Pratnja Mohawka
Mignacco/Pesce - 67%
Jako lijepo je počelo, prvi dio je bio sjajan, ali drugi dio me toliko razočarao da gotovo nemam volje opet listati strip da ga prokomentiram. Na početku me asociralo na Zimsku Zmiju, ali me daljni tijek radnji nije oduševio.
Opet neki Europljani, opet Indijanci idu s njima i opet počinju problemi. Moram reći da me pojava ovih Brazilaca vuče na pomisao da je ovo u originalu bio Mignaccov scenarij za Mr Noa, ali je preadaptiran na Zagora.
Tonka je ovim turistima da pratnju od nekoliko Indijanaca i oni se nisu vratili. Pa što je očekivao? Kako bismo dobili novu epizodu da je sve bilo u redu i da su turisti normalno napustili Darkwood i da su se Mohawci normalno vratili. Zagor bi samo mogao ostati na miru u kolibi.
Pesceov crtež je solidan. Varira od jako dobrog do lošnjikavog s malim greškama u proporcijama i preljepuškastim likovima koji kao da su izašli iz nekog francuskog crtića.
Naslovnice su solidne, ali mislim da ne oslikavaju sadržaj stripa baš najbolje.
Kukci ubojice
Burattini/Cassaro - 61%
Ovo se zove upropašteni potencijal. Kao prvo, ideja mentalne kontrole nad životinjama je genijalna. Moglo je to rezultirati nekakvom pričom u kojoj vojnici koriste divlje životinje da istjeraju Indijance sa njihovih teritorija, ili tako nešto. Ali ne, od svih postojećih životinja, Burattini je odabrao najbezveznije. Kukci uopće nisu zabavni.
Također, Burattini pokazuje potpuno nerazumijevanje Verybadovog lika i djela. On je oduvijek bio ludi znanstvenik broj dva, istovremeno simpatičan i opasan; šašav u svojim znanstvenim radovima koji najčešće rezultiraju katastrofom koju Zagor mora riješavati. Ovdje toga nema, kao da je izgubio karizmu koju mu je podario Nolitta. Burattini ga koristi samo kao osobu koja nam objašnjava sve što se događa na znanstveni način. Baš šteta.
Uz to, moram reći da negativan dojam ove epizode dodatno pojačava veoma loš crtež braće Cassaro. Kruti i neproporcionalni likovi, loše sijenčanje, krive postavke kadra, svi ti elementi krase njihov crtež. Ipak, povremeno potrefe neki izraz lica, no moralo bi to sve biti puno bolje.
Najbolji dio ovog ne tako dobrog stripa su svakako Ferrijeve briljantne naslovnice. Posebno briljira u prikazu emocija na Zagorovom licu na obije naslovnice. Prva je odlična s netipičnom kompozicijom i odličnom realizacijom početne zamisli da se iskaže zaprepaštenost na njegovom licu. Druga odlično iskazuje njegov bijes.
Sve u svemu, dobra ideja, slaba realizacija, slab crtež i vrhunske naslovnice. Loše realizacija je ono što je upropastilo potencijalno dobru ili barem solidnu epizodu.
Traperska izvidnica
De Angelis/Della Monica - 56%
Ponovno brljanje sa povijesnim kontinuitetom. Malo mu se epizode odvijaju 1820-ih, malo 1840-ih, a malo 1830-ih. Također, ovdje je ubačena šekspirijanska tematika što nije baš dobro ispalo. Smatram da je Boselli puno bolje ubacio pjesničke refernce u svoju priču o teksaškim rendžerima.
Također, sama priča ima određene nelogičnosti koje je istaknuo i sam recenzent.
Najbolji dio stripa je definitivno Della Monicin crtež. Imao je i boljih grafičkih ostvarenja, ali na ovako slaboj priči ovakav jako dobar crtež svakako malo spašava stvar.
Naslovnice su prilično dobre. Ima sitnih greškica, ali neću cjepidlačiti.
Priča za jednokratno čitanje i zaborav.
Vatra s neba
Burattini/Chiarolla - 47%
Zagor s izvanzemaljcima je pružio neke nezaboravne epizode. Ipak, ovo je, nažalost, epizoda za zaborav. 2 vanzemaljca slučajno su se srušila usred Darkwooda i, ne biste vjerovali, ljudi ih nisu prihvatili kao rođenu braću.
Sama radnja je jednostavna i, nažalost, brzo zaboravljiva. Kao što je recenzent komentirao, u radnju su se možda mogli uplesti oni likovi iz baze "Drugdje". Tada bi cijela priča dobila na dinamici i kvaliteti. Ovako, to se nije dogodilo. Šteta, moglo je i bolje.
Crtež je prilično slab. Chiarolli bolje leže nekakve tužne i prljave priče s Indijancima ili nekakvi horori. Nikako SF.
Naslovnice su solidne. Prva mi se jako sviđa, a na drugoj vanzemaljac izgleda prilično glupo i kvari ukupni dojam.
Rekli bi Istrijani: je ča je, ma da je i ni!
Paukova mreža
Burattini/Verni - 84%
Burattini je ovdje imao genijalnu ideju da upari 2 efektna zlikovca iz Zagorovog serijala, ali je možda zagrizao malo više no što je mogao prožvakati. Epizoda ovakve tematike zahtjevala je pomniju razradu i pružala je puno više mogućnosti da dobijemo nekakvu epskiju epizodu na više stranica, iako ni pvo nije za baciti.
Također, mislim da je ovdje, pomalo potaknut željim da uzdigne svoju kreaciju, postavio Mortimera kao mozak svega, iako bi realno bilo bolje da je Krojač sve organizirao jer mi in djeluje nekako puno više badass i opasniji je. Također, ostavlja bolji dojam sa onom kapuljačom na glavi i cijelim velom misterije s kojim je obavijen.
Sama radnja je jako dobra, ali zbrzana. Imamo razne političke zavrzlame, spletke, ucjene i atentate koji su pružali puno više mogućnosti.
Vernijev crtež je skoro perfektan. Baš sam u jednom komentaru pročitao kako je utvrđeno da njegovo kopiranje Ferrija uopće nije loša stvar. Pa ako već morate, dok crtate Zagora, kopirati nekog od njegovih crtača, onda kopirajte Ferrija.
Naslovnice su jako dobre, jedino je šteta što je nebo totalno bijelo na zadnjoj.
Sve u svemu, jako dobra epizoda koja, nažalost, nije ispunila svoj potencijal do kraja.
Presuda po kratkom postupku
Burattini/D'Arcangelo - 71%
Zabavna epizoda u kojoj Zagor mora spriječiti spaljivanje navodne vještice od strane pobješnljelih seljaka. Naravno, ona uopće nije vještica, već je optužena zbog predrasuda i samo su je zbog porijekla optužili za otimanje djece.
Priča odmah prelazi na stvar i sve se odvija prilično brzo, bez otezanja i dosadnih djelova. Ima i malo akcije, pa je to ispalo prilično solidno. Sama tematika kao da je preuzeta od Dylana Doga (vještice), a ostatak priče odgovarao bi bilo kojem junaka. Baš bilo kojem.
D'Arcangelo se nije proslavio. Prilično lošnjikavo.
Naslovnice su prilično dobre, ali u Ludensovom izdanju kao da su izbljedile.
Solidna epitoda, ništa posebno, ali čitljivo.
Crveni snijeg
Burattini-Paolucci/Sedioli - 61%
Počet ću od najboljeg. Ovdje su to maestralne Ferrijeve naskovnice sa genijalnom snježnom atmosferom. Jedina zamjerka mogla bi biti iznimno mala puška u Zagorovoj ruci na drugoj naslovnici, ali neću cjepidlačiti.
Sediolijev crtež je solidan. Pokušava koristiti stil sličan Ferriju, ali malo pretjeruje s crnilom i likovi su mu blago karikaturalni. Stoga, ne uspijeva u stvaranju atmosfere kao što to inače radi Maestro.
Samu priču bih opisao ovako: Zagor se simultano bori protiv hrpe različitih protivnika dok se sprema velika snježna oluja. To je manje-više sve. E da, pojavčjuje se i barun Ikar la Plume. Ovaj put ima balon na helij.
Ništa specijalno. Epizoda za pročitati i zaboraviti. Ne pruža nam ništa posebno osim dobre snježne atmosfere, susreta sa starim prijateljem i genijalnih Ferrijevih naslovnica.
Močvara robijaša
Burattini/Laurenti - 88%
Jako dobra akcijska priča u kojoj se razvija više radnji. Zagor mora dokazati nevinost jednog zatvorenika. To bi bilo prilično jednostavno da ovaj nije odlučio pobjeći neposredno prije. Prave zavrzlame.
Od tog trenutka pratimo zatvorenike kako bježe kroz močvaru, Zagora kako traži sestru ovog zatvorenika koja je pobjegla u močvaru i lov od strane zakona prema zatvorenicima.
Ova poduža priča me iznenadila time što ni jednom nije postala dosadna. Možda i zahvaljujući Laurentiju koji je ovdje bolji nego u 90% svojih radova.
Naslovnice mi se baš sviđaju. Ferri je bio iznimno inspiriran ovdje.
Tajna Sumerana
Boselli/Cassaro bros - 71%
Ne znam kako sam uspio zaboraviti ostaviti komentar na ovu epizodu. Čitam onu mini-sagu s Richterom i ostala mi je još samo avantura na Islandu. Uglavnom, ovo mi je promaklo, pa komentiram sa malim zaostatkom. Uvod u veliku avanturu u kojoj, prateći doktora Richtera, prolazimo kroz razne nove lokacije počeo je sa ovom vrlo dobrom epizodom koju prati loš crtež.
Kao u svakoj Bosellijevoj epizodi, ovdje imamo puno akcije i puno likova te nas The Boss standardno uspijeva zainteresirati i zabaviti. Ono što mi se ovdje posebno sviđa jest što svaki broj završava prilično napeto i s očekivanjem ćemo se veseliti nastavku.
U priču je ubačen i novi prijatelj. Dexter Green, arheolog koji nosi mumiju nekog mrtvog sumerskog kralja. Da sve ne bude prenormalno, ubacuje se jedna čudna sekta koja želi uzeti mumiju i nekakav komad nakita koji se naziva dijadem. Iskreno, nemam pojma čemu služi. Sviđa mi se što je ubačena referenca na prethodne epizode u vidu spominjanja Andrewa Caina.
Naime, zaplet priče se sastoji u pokušajima doktora Richtera i njegovog pomoćnika Velasqueza da skupe nekakve atlantidske dragulje. Prvi je ovaj kod mumije, drugi se nalazi na Yucatanu (to pratimo u idućoj epizodi), a treći je negdje na Islandu (to pratimo za dvije epizode). Četvrti je kod Caina u Africi i mislim da je dosta dobra ideja što nije u opticaju ovdje jer je tvorio dobar zaplet za JA sagu i bilo bi teško povezati sve ovo s Afrikom.
Ovdje se pojavljuje i Bat Batterton koji donosi dozu komedije u ovu, inače, prilično ozbiljnu epizodu.
Ono što kvari stvar su braća Cassaro čiji mi crtež, jednostavno, ne leži. Smatram da je ova epizoda previše važna da bi bila ovako loše nacrtana. Trebao ju je odraditi neki bolji crtač. Dakle, bilo bi bolje da ju je crtao bilo tko drugi. BILO TKO :).
Naslovnice su prilično dobre. Jedino mi se ne dopada što Zagor na sve 3 ima gotovo istu pozu. Imaju lijepu atmosferu.
Dobar početak mini sage. A sada pravac Meksiko.
Tajanstveno selo
Burattini/Torricelli - 48%
Druga naslovnica je maestralna, prva je katastrofalna.
Sama priča je jako slaba, čini mi se da je ubačena u mini-sagu s Richterom samo zato što je netko probio rokove jer, kao prvo, nema nikakve veze s kontinuitetom potjere za zlom doktorom, a kao drugo, na njoj se vidi da je stajala u nekoj ladici za slučaj nužde.
Priča je baš obična. Borimo se s banditima, ovoga puta Cajunima i saznajemo da su nedavno radili gadarije u okolnim područjima. Kao da to nije dovoljno, Birattini je odlučio ubaciti i nekakvu vidovitu bakicu koja priziva nekakve demone, ili nešto slično. Baš nepotrebno i besmisleno.
Ipak, svjetla točka je Toriccellijev crtež koji mi se dopada jer podsjeća na Ferrija i izgleda kao malo lošija verzija njega. Ovaj današnji Toriccelli kao da nije isti crtač. (Pogledajte strip Faraonova sjena).
Koliko mi se naslovnica s bunarom sviđa, toliko mi je ova prva ružna. Nevjerojatno kako mogu varirati naslovnice izašle sa samo mjesec dana razlike.
Prilično slaba filer epizoda koja se može pročitati, ali je lošnjikava.
Krvave piramide
Burattini/Ferri - 82%
Ovo je jedan od prvih Zagora koje sam kupio. Tj. kupio sam jedan od djelova u onom paketiću s 3 stripa. Radilo se o trećem djelu ove priče "U džungli Yucatana". Nakon nekih 2 godine napokon sam skupio sve dijelove i mogao pročitati cijelu priču.
Ono što ističe ovaj strip je lokacija. Stigli smo u Meksiko, Chicovu rodnu zemlju. Upoznajemo se malo s njegovom velikobrojnom obitelji. Ta komedija uzrokovana njima (ponajprije njegovim pospanim stricom), ubrzo dobiva kontrast u početku stvarne radnje ovog stripa.
U radnju je ubačen i Jean Laffite, stari gusar kojeg zarobljava meksička vojska. To nas dovodi do pojave njegove kćeri koja ga, zajedno sa Zagorom kreće osloboditi. To je prva radnja
Druga radnja se odnosi na lov na Richtera i Velasqueza koji traže atlantidske artefakte. To nas dovodi na Martin Mystereovsku lokaciju izgubljenog Astečkog grada usred džingle. Tu pratimo i zanimljive rituale Asteka.
Za crtanje ove interesantnu priču s 2 radnje pobrinuo se Ferri. Sjajno je prikazao atmosferu prašume i pojedine akcijske scene. Ipak, moram dati malo manje ocjene jer likovi malo kaskaju.
E, naslovnice. Naslovnice su stvarno genijalne. Baš je prikazana posebna atmosfera na svakoj od njih. Sjajno.
A sada, pravac Island.
Posljednja Thula
Boselli/Della Monica - 84%
Dosta dobra epizoda u kojoj samo smeta što je povremeno predvidiva i neki dijalozi su malo usiljeni. Ono što, također, malo iritira jest da je ovo napisano na gotovo 400 stranica, a nismo dobili pravi epski završetak kakav smo svi očekivali. Iako je Boselli idejno pokrenuo ovu mini sagu i prvi ubacio elemente Atlantide u serijal i generalno slovi kao bolji scenarist, Burattini ga je u ovoj sagi malo nadmašio. Onaj dio sa Sumeranima okarakterizirao bih kao najgori dio sage, ovo je u nekoj sredini, a Burattinijeve Krvave piramide su bile prava majstorija.
Nakon početka u Americi i nastavka u Meksiku, očekuje nas epilog na Islandu. Kao prvo, moram reći da je pojavljivanje Guthruma ovdje sasvim suvišno. Ovo je trebao biti ozbiljan završetak sage, a njegov lik je previše komičan za ovakve epizode. Ono što smeta jest da se njegova uloga svela na povremeno mlaćenje sjekirom i ništa više.
Lokacija Islanda je prilično atraktivna i pruža puno mogućnosti za pisanje sjajne priče. Ubačeno je dosta akcije i scena borbe. Ipak, onaj dio s banditima je malo nepotreban i trebalo se više fokusirati na Richtera. Također, Dexter Green je previše pasivan u ovoj epizodi i priči više doprinosi Yambo nego on.
Sviđa mi se što je prilično uspješno ubačen nastavak sage o Atlantidi i što je ostavljen prilično otvoren kraj koji je, praktički, pružio mogućnost za početak Južnoameričke odisjeje.
Della Monica je sjajan. Divno je prikazao krajolik Islanda. Likovi mu izgledaju dobro i zna prikazati akcijske scene prilično dobro. Mislim da je bio dobar odabir za crtanje ove epizode.
Naslovnice su jako lijepe. Jedino su malo čudne proporcije likova na njima, ali atmosfera i boja na njima mi se jako sviđa.
Bilo je zabavno čitati ovu mini-sagu i predstavlja dosta dobar temelj za buduću JA odiseju.
Lord u Darkwoodu
Mignacco/Chiarolla - 67%
Chiarolla je ovdje puno bolji nego inače. Inače sve nacrta traljavo, osim Indijanaca koji su mu zaista vrhunski. Ovdje je bio pažljiviji i kao da si je dao više truda.
Priča je mogla biti puno bolja. Imamo bogatog lorda koji je stigao u Darkwood tražeći izgubljenog sina. Naravno, može računati i na Zagorovu pomoć. Tu dobivamo zabavnu avanturističku epizodu s povremenim akcijskim scenama. Posebno je to izraženo kada na scenu stupe banditi koji žele opljačkati lorda.
Prava je šteta da ovo nije malo bolje razrađeno, s detaljnijom karakterizacijom likova, malo više akcije i zapleta. Ovako ostaje dojam nedorečenosti.
Naslovnice su solidne, bilo je i boljih.
Srce i mač
Burattini/Pesce - 70%
Osveta. Ovo je možda najčešći motiv u Bonelliju, a i stripovima općenito. Sjećate li se epizode "Sjekira i sablja". Naravno da se sjećate. Tamo se primc Minamoto ritualno ubio kako bi izbjegao Zagorovu osvetu. U japanskoj kulturi samuraja bilo je jako važno da samuraji čuvaju živote svojih gospodara. Ukoliko bi gospodar izgubio život, samuraj bi bio osramoćen i postao takozvani ronin. Samuraj bez gospodara.
Takeda, antagonist ove epizode bio je samuraj u službi princa Minamota. Nakon smrti gospodara, zakleo se da će se osvetiti osobi odgovornoj za njegovu smrt. Kao što znate, Zagor je ta osoba. Svi ostali Minamotovi samuraji počinili su samoubojstva, osim Takede koji stiže u Ameriku.
Tu se počnu odvijati dvije paralelne radnje. U jednoj pratimo inženjera Robsona i njegove standardne pustolovine s prugama. Druga se odnosi na Takedinu misiju osvete. Sve u svemu, solidno.
Pesceov crtež je okej. Solidno prikazuje likove i pozadine i zna prikazati akcijske scene.
Druga i treća naslovnica su briljantne, ali prva je katastrofalna; Zagor izgleda kao da je pretrpio moždani udar.
Sve u svemu, čitljiv strip koji je na momente jako zabavan. Zanimljiv je doticaj američke i japanske kulture koji se u njemu javlja.
Tamo gdje protječe rijeka
Mignacco/Mangiantini - 64%
Neopravdano pljuvan strip. Očekivao sam, po komentarima, neko smeće u rangu Dylanovog Nesmiljenog Hooka ili Pobune automobila. Ipak, ovo je puno bolje. Istina, sama priča nije naročito originalna, ali je svakako zabavna i ima dobrih akcijskih scena.
Dobivamo i mali uvid u Zagorovu prošlost sa likom Kirka Wheelera. Ovdje su traperi izgradili utvrdu blizu indijanskig teritorija i, naravno, dolazi do nevolja koje će Zagor morati riješiti. Nije originalno, ali je zabavno i zasigurno ne zaslužuje toliko pljuvanje.
Mangiantinijev crtež je solidan. Istina, likovi izgledaju malo premlado, bez ikakvih tragova bora na licu. Ipak, jako je dobar u crtanju krajolika, pa definitivno dokazuje da je pomalo i podcijenjen.
Naslovnice su korektne. Ni sama epizoda nije najspektakularnija, pa u skladu s time, ni naslovnice ne donose neki spektakl.
Solidna epizoda koje definitivno dobiva preniske ocjene.
Huroni
Boselli/Piccinelli - 80%
Prava je šteta što je Piccinelli nacrtao samo ovu epizodu za Zagora prije nego su ga oteli Texovci. Ali, ajde, crtat će broj 700, pa ga jedva čekamo u nadi da će nakon toga ostati full-time na Zagoru. Nažalost, to nije realno pa trebamo uživati u rijetkim epizodama koje će crtati. Ajde, nacrtao je onaj team-up s Texom koji jedva čekam pročitati.
Ova priča mi se svidjela i na svojih 376 stranica uspijela je držati pažnju čitatelja od početka do kraja. Uvijek su zanimljive epizode u kojima neki od likova izgubi pamćenje, a tako je i ovdje. Nakon Perrijeve preporuke kreću u potragu za nekim doktorom koji bi navodno mogao izliječiti te probleme.
U sve se uključuje i jedno pleme Hurona koje je zanimljivo portretirano i stvoreno je prilično kompleksno okruženje vezano uz njih.
Priča je prilično dinamična i ima dosta akcije, ali malo je preotegnuta u nekim trenucima, pa se kvari dojam koji je, inače, gotovo odličan. Sviđa mi se i onaj dio gdje se Zagor sprijateljio s prijašnjim neprijateljem. Možda se jednog dana tako sprijatelji i s Hellingenom ili Kandraxom. Zamislite Zagora i Hellingena kako sjede ispred kolibe u Darkwoodu i lagano peku neko meso na logorskoj vatri te ispijaju tequillu koju je Chico donio od familije u Meksiku.
Boselli ovdje kao uvijek ubacuje cijelu paletu likova pomoću kojih slaže jako dobru i zanimljivu priču sa Indijancima, Europljanima i gubitkom pamćenja. Interesantno.
Piccinellijev debi je ispao jako dobro. Bolje od nekih standardnih crtača i prava je šteta što su ga ukrali na Texa. Nije to baš vrhunski i vidi se da bi mu trebalo još par epizoda da pokaže svoj puni talent, ali je u svakom slučaju dobro.
Naslovnice su solidne i ni po čemu nisu posebne. Mogle bi proći kao randim ilustracije za Zagora. Lijepe su, ali ne ocrtavaju bit epizode na najbolji način.
Sve u svemu, dobra epizoda.
Oklopni vagon
Rauch/Sedioli - 82%
Hmmmmm, i Chico je Srbin. Zanimljivo, zanimljivo.
Epizoda je zanimljiva, nije neko remek-djelo, ali je zabavna. Manje-više se radi o tipičnoj western pljački vlaka. Jedino drukčije je to da je ovaj malo žešći, oklopljen.
Ovdje smo dobili nekakav nolittijanski komičan uvod, finu dozu akcije i interesantnog negativca Goldberga koji će se vratiti u jednom maxiju u budućnosti. Radi se o epizodi "Crni orao".
Ono što mi se sviđa ovdje je to što ima dosta akcije i povremenog humora, te nema nekih nepotrebnih i dosadnih filozofskih elemenata i komplikacija.
Sedioli je vrlo dobar, jedino mu lica likova malo zaštekaju. Solidno sjenča i crta pejzaže te povremeno vuče na Ferrija s malo karikaturizma.
Naslovnice su genijalne. Prva mi se baš sviđa i izgleda baš svježe i do sada neviđeno. Druga je isto sjajna.
Zabavna epizoda!
Povratak mutanta
Burattini/Verni - 62%
Ma baš sam razočaran. Očekivao sam nekakvu epsku epizodu, pogotovo nakon interesantnog prologa, a ispalo je da je jedino dobro ovdje Vernijev crtež. Lik mutanta Randalla Skulla uopće nije dovoljno dobro iskorišten ipružao je puno više potencijala od onoga što je Burattini prezentirao.
Također, ako pišete priču na 400 stranica, očekuje se da ćete napisati nešto kvalitetnije od ovoga. Podsjeća me ovo na Hellingena broj 7 gdje se kroz cijelu priču gradilo nešto epsko, a ništa se nije dogodilo. Dijalozi su pretežno debillni i ne služe ničemu. Burattini kao da se nije naspavao pisajući ovo.
Jedino što je ovdje na razini jest Vernijev crtež koji je zaista sjajan i na trenutke Ferrijevski. Stvarno je dobro nacrtao likove i sve prizore. Ali, ni njegov crtež ne može izvući ovaj krš od priče.
Naslovnice mi se sviđaju, ali Zagorovo čudno lice na prvoj i trećoj naslovnici, te čudan izgled Skulla na naslovnicama kvare dojam.
Ovo je ispalo puno lošije nego što je moralo biti i sve je trebalo biti kvalitetnije napisano i realizirano.
Indijanska magija
Burattini/Ferri - 76%
Ahhh, Burattini kao da je ostao bez ideje što bi napisao za ovaj jubilarac, pa je odlučio sklepati neki reunion bivših Zagorovih neprijatelja. Zaista nisam baš oduševljen, ajde malo je uspjela igra na kartu nostalgije, ali ne previše.
Vratili su se razni negativci raznih scenarista(samo kopiram spisak iz recenzije)
Nakawa, Kanoxenov sin – Gianluigi Bonelli
Kanoxen – Guido Nollita
Veliki Marcus – Gallieno Ferri
Molok – Alfredo Castelli
Barun Wolfingham – Mauro Boselli
Demonska maska/Devil Mask – Tiziano Sclavi
Kao prvo, ovi negativci mi i nisu toliko značajni da bih ih osobno vratio u nubilarcu. Kanoxen je značajan samo zato što je prvi negativac serijala, a Nakawa mu je sin. Marcus je, svojevremeno, bio zabavan ali pojavio se u jako kratkoj epizodi i nije ostavio neki utjecaj. Molok uopće nije bio klasični negativac u serijalu, već samo čudovište koje nije imalo neku motivaciju osim ubij zakolji razderi. Ajde, Wolfingham je imao zapažen nastup i zadao je značajne glavobolje Zagoru kao i Devil Mask. Ali, čini mi se da je sve trebalo biti više razrađeno s malo više događaja. Velika mana ovih jubilaraca je premali broj stranica. Znam da idu u jednom broju, ali osim nekoliko iznimaka, na malom broju stranica se ne uspijeva razviti neka radnja.
Ovdje se radnja svela na micanje iz točke A do točke B s povremenim sukobima s vraćenim neprijateljima. Ovo bi bilo dobro kada bi radili kompjutersku ogricu s Zagorom, ali za strip je prebanalno.
Ferri je imao i boljih radova, ali i ovdje je sasvim korektan, a boja je pristojna. Povremeno lica likova izgledaju malo drhtavo, ali neću previše komplicirati.
Naslovnica mi se baš sviđa, iako nema nikakve veze s epizodom. Zagor kao da nam govori: "Ljudi, preživio sam kroz 500 epizoda i još uvijek ponosno stojim ispred svoje kolibe. Budite sigurni da će ih biti još više |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
Edited by - Qwertz on 13/08/2022 09:42:52 |
|
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
(1).jpg)
Croatia
29655 Posts
Member since 06/02/2007 |
Posted - 12/08/2022 : 20:55:43
|
quote:
Originally posted by Qwertz
[b]Golgota[b]
Marzorati/D'Arcangelo - 85%
. Također, čini mi se da je Zagor puno češće počeo nositi jaknu nakon povratka iz SA odiseje.
Možda se prehladio tamo :P
Šalu na stranu, tu epizodu je iskasapio Darčev crtež, inače bi to bila prava Dosjei X epizoda
Inače mislim da je horor tematika premalo zastupljena u Zagoru, trebalo bi više ovakvih priča |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 12/08/2022 : 20:58:46
|
quote:
Originally posted by supermark
quote:
Originally posted by Qwertz
[b]Golgota[b]
Marzorati/D'Arcangelo - 85%
. Također, čini mi se da je Zagor puno češće počeo nositi jaknu nakon povratka iz SA odiseje.
Možda se prehladio tamo :P
Šalu na stranu, tu epizodu je iskasapio Darčev crtež, inače bi to bila prava Dosjei X epizoda
Inače mislim da je horor tematika premalo zastupljena u Zagoru, trebalo bi više ovakvih priča
Na greškama se uči. Jednom kad se uhvati jaku prehladu, jakna postaje obavezna |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 13/08/2022 : 12:59:35
|
Kraljevstvo straha
Capone/Ferri - 90%
Ovo je uvelike nadmašilo sva moja očekivanja. Očekivao sam neku glupost sa bjelcima koji žele istjerati Indijance iz njihovih teritorija ili nešto takvo, a dobili smo strip koji uvelike podsjeća na Sveti Brijeg, ali opet ima elemenata originalnosti. Bilo je jako interesantno vidjeti flashbackove s mnogim starim likovima.
Glavni antagonist epizode, Entak, je jako dobro osmišljen i zanimljivo je vidjeti kaznenu ekspediciju pokrenutu upravo zbog njega.
Ferri je ovdje jako dobar, skoro savršen. Lijepo je prikazao brojne akcijske scene, ali i napetu mračnu atmosferu kojom strip odiše.
Naslovnice su odlične, samo je prva malo slabija.
Baš šteta što nas je Capone prerano napustio, mogao je napisati još ovako dobrih epizoda.
Ratnici noći
Cajelli/Laurenti - 87%
Zanimljivo je da se Shamrok već jednom pojavio i to u Toninellijevoj epizodi Bounty hunter koja je izašla neposredno prije Divova dobra i zla. (Znam da joj to nije originalni naslov, ali meni je baš genijalan). Ipak, ovaj Shamrok koji se pojavljuje u Ratnicima noći nema nikakve veze s original Shamrokom. Ovaj je totalno drukčiji tip čovjeka. Izgleda kao neki MMA borac iz razdoblja japanske PRIDE organizacije kada kontrola steroida, blago rečeno, nije bila na današnjoj razini.
Sviđa mi se koncept borbi bez pravila jer tako izgleda većina mojih sparinga. A, što je najbolje, prilično vješto izbjegavam ozljede (samo mi je dvaput puklo lijevo rebro, jednom mi je malčice napuknuo nos, 4 puta sam imao zatvoreno oko i jednom sam krvario iz uha). Zašto to govorim, kao da ikoga briga što ja radim s bratom u 3 ujutro?
Ma govorim to samo da povučem usporedbu između borbe normalnih ljudi i borbi koje je vodio Shamrok. Naime, on posjeduje jednu indijansku amajliju koja ga čini neranjivim i, samim time, neoobjedivim. Naravno, nije ju nabavio pošteno nego ju je ukrao Indijancima. I meni bi dobro došla jedna takva :).
Među borcima ima nekoliko više ili manje upečatljivih ličnosti, ali najveći gad je njihov vođa Van Dergard. Također, i lokalni šerif je interesantan lik. Fokusiran je samo na jedno - novac.
Laurentijev dinamični crtež ovdje baš dobro odgovara, posebno u scenama borbe gdje dobro prikazuje poteze boraca. Jedino me malo u oko bode njegov lošiji prikaz Zagora.
Naslovnice su genijalne, ali iz razloga što se scena iz druge naslovnice nije dogodila u stripu, dajem devetku.
Sve, u svemu jako dobra epizoda koja me ugodno iznenadila.
P.S. Gdje nestade Cajelli?
Kameni div
Burattini/Rubini - 100%
Ma ovo je genijalno. Baš mi se svidjela ova avanturistička i napeta epizoda koja je bila uzbudljiva od prve do zadnje stranice. U maniri najboljih avanturističkih filmova ili čak i putopisnih dokumentaraca, Burattini nas vodi među nepregledne planinske vrhove s rijetkim zrakom, kamenitim tlom i predivnim pogledom. Ah, te planine, zaista su fascinantne i oduvijek su bile predmet ljudskog divljenja. Još su i stari Grci planinu Olimp smatrali mjestom gdje žive bogovi. U ovoj epizodi, pridružujemo se jednoj alpinističkoj ekspediciji s kojom će Zagor i Chico krenuti na put kroz neistražena područja. Pred nama se izmjenjuju prostrane prerije, beskrajna vedra nebesa, gejziri, pusta kamenita područja i visoke misteriozne planine. Ipak, kako ne bismo čitali običan putopis pretočen na stranice stripa, u ekspediciju je ubačen i jedan uljez koji izdaje ekspediciju i želi eliminirati sve njezine članove. Zaista smo dobili pregršt genijalnih scena, ali i sam je recenzent lijepo opisao jednu od najupečatljivijih: "U stripu se pojavljuje jedna interesantna scena, to je kada alpinisti vise na užetu nad provalijom. Zagor je jedan od petorice ljudi kojima prijeti smrtna opasnost i to s obzriom da je predzadnji, ima lošije karte od trojice ostalih koji su iznad njega. Svjestan da neće moći da se popnu, on se odlučuje da presječe konopac i na taj način ubije sebe i čovjeka koji je ispod njega. Ne može se reći da je bio siguran da će ostati živ, dok je razmišljao vidi se da je i sam svjestan da je šansa ravna nuli da preživi. Ipak, i pored svega odlučio se za taj potez, a preživio je samo zahvaljujući sreći." Ovo zaista ocrtava svo uzbuđenje koje možemo vidjeti u stripu, jer zaista ima još takvih cliffhanger scena i svaki je broj završen uzbudljivo i ostavlja nas u iščekivanju sljedećeg nastavka. Za grafičku realizaciju zadužen je maestralni Michele Rubini koji Zagora prikazuje zaista netipično i puno fizički jače nego što je to običaj kod drugih crtača. Ali, to uopće nije loša stvar. Uistinu ima istančan osjećaj za kadriranje, crtanje likova i krajolika i definitivno je jedan od najboljih crtača kuće Bonelli i baš mi je žao što je prešao na druge junake. Iako mu je ovo bio debi na redovnoj seriji, razvalio je. A, što je najbolje, u idućim epizodama je samo postajao sve bolji i bolji, s vrhuncem u Izgubljenom svijetu. Ferrijeve naslovnice su maestralne, genijalne, uzbudljive, svaka prikazuje neki uzbudljiv prizor i zaista su me zainteresirale za čitanje stripa. Stvarno sve u ovom stripu je maestralno i uživao sam čitajući ga. Ukoliko još niste, obavezno ga pročitajte, NEĆETE POŽALITI!!! Bravo Burattini, bravo Rubini, bravo Ferri. Majstorija u punom smislu te riječi!!
Riječni vukovi
Cajelli/Bisi - 86%
Opaaa, mislio sam da je Bisi puno mlađi. Ali svejedno, jako dobro crta. Definitivno je jedan od najboljih aktivnih crtača u Zagorovom staffu. Zaista sjajno nacrtana epizoda i prava je šteta što priča i scenarij ne prate visoku razinu crteža.
Tema je interesantna. Imamo dogovor izmedu bjelaca i Indijanaca o sječi drveća. Postavljene su granice, ali ih bljedoliki krše. Naravno, Indijanci ih napadaju kako bi zaštitili svoj teritorij. Bijelci im uzvraćaju napad i uskoro unajmljuju zaštitare.
Radi se o riječnim vukovima koji se nalaze i u naslovu same epizode. Kao što možete pretpostaviti, epizoda je nabijena akcijom i Zagor se mora boriti za pravdu. To rezultira nekim efektnim nasilnim scenama. A naravno da tu ima i likova u sjeni sa vlastitim interesima. Fora. Šteta što je zbrzani i ne baš dobro osmišljeni kraj pokvario sveukupni dojam.
Bisi je genije!!
Ferrijeve naslovnice su jako dobre, pogotovo druga. Jedino ne mogu dati maksimalne ocjene jer se radi o precrtanim kadrovima stripa.
Sve u svemu, jako dobro i čitljivo.
Paklena horda
Mignacco/Sedioli - 71%
Burattini: Ej, ubacimo mi još jednu „Gospodar prstenova“ foru, znaš ono: oni moraju ići na neku planinu i...
Mignacco: Vulkan?!
Burattini: Vulkan?! Bravo! Hehehe... Mignacco starino, znao sam da si ti pravi! Kako se samo sjeti!
Mignacco: Super... Kamen se uništi i glavni negativac također završi u vatri. Jiiihaaa! Imamo dvije sveske.
U redakciji…
Mignacco: Hmm... Moreno? A da mi ipak izbacimo te klišeje i napravimo jedan konkretan specijalac? Mislim... Imamo sve; nije potrebno dodavati ove gluposti, a sigurno se netko muči sa drugim izdanjima pa bi mogli njima dati više prostora i...?
Burattini: Nemoj ti sad tu... Dobro je... Nama Zagorovcima ti sve ide.... Samo ti to riješi, ide to...
Ovo me baš nasmijalo, ali stvarno djeluje kao da je ova epizoda napisana na takav način. Sam početak je bio dobar i sve je izgledalo nekako zabavno, ali kao da je na pola puta ponestalo inspiracije pa se stvarno odvio navedeni dijalog.
Ideja sa neranjivim ratnicima je već viđena, ali mi se sviđa i pružala je prostor za stvaranje puno bolje epizode nego što je na kraju stvarno napisana. Trebalo se možda ubaciti i neku veliku prijetnju za cijeli Darkwood koja se postupno približava i onda se mogla kreirati nakakva vrsta utrke s vremenom u kojem Zagor mora stići do vulkana.
Također, na početku su prikazivani nekakvi nepobjedivi i nezaustavljivi monstruozni ratnici, a kako se epizoda bližila kraju, Zagor ih je mlatio kao neke prosječne buntovne mlade indijanske dječake.
Sediođijev crtež je prilično dobar. Lijepo je prikazao likove, različita indijanska plemena i scene borbe. Jedino su ovi opasni ratnici počeli izgledati smiješno kako se priča bližila kraju. Ali, dobro, to je više krivnja scenarista nego crtača.
Prva naslovnica je genijalna i obećava puno bolju epizodu nego što smo je stvarno dobili. Druga mi izgleda kao da ju je crtao Sedioli (pogledajte samo Zagorovo lice!!).
Solidna epizoda koja je napisana preko već videnog kalupa, ali ispala je sasvim dobro, iako je, budimo iskreni, imala prostora za nešto više.
Krv Mohawka
Burattini/Chiarolla - 43%
Baš sam razočaran. Gray je pružao više potencijala i ovdje je baš bezvezno potraćen njegov lik. Ovdje samo ubija i kolje. Mogao je to biti i neki random Indijanac, priča bi bila ista.
Uopće nema ničega upečatljivog i vrijednog isticanja. Nema tu ni nekih kvalitetnih akcijskih scena, a i flashbackovi su naporni.
Chiarolli je ovo jedno od gorih izdanja. Deformirani likovi, mutne scene. Kompozicija na nuli, loše rekreiranje Donatellijevih scena. Slabo.
Naslovnice su slabe, ali i takve su bolje od ostatka stripa. Sviđa mi se prva s rukom jer ima dašak neizvjesnosti.
Jedan od gorih Zagora koje sam čitao
Okrutni Hawak
Burattini/Esposito bros - 86%
Zagor iz sela Cayuga oslobađa 3 zarobljene žene koje su im prodali zlobni traperi. Svojim činom navlači na sebe bijes plemena, a posebno njihovog poglavice Hawaka. Tada počinje akcijska i napeta potjera Indijanaca za Zagorom i djevojkama. Zamjerka koju moram istaknuti je to što je Burattini ispričao priču svake od 3 žene, što je bilo sasvim nepotrebno.
Ipak, ima tu dosta akcije i napetosti te tijekom čitanja samo čekamo kada će Indijanci uloviti naše junake. Zaista dramatična atmosfera. Također, lik Hawaka je jako dobro osmišljen i prikazana je sva njegova okrutnost i bezosjećajnost. Naravno, ima tu i dobrih akcijskih scena, te interesantnih atmosferičnih scena na kiši.
Espositovci su jako dobri, dobro su prikazali akciju, dramu i napetost kojom odiše epizoda. Jako dobro crtaju likove.
Naslovnice su jako dobre, jedino što na prvoj Hawak izgleda kao neka kokoš, a ne poglavica Cayuga.
Zabavna akcijska epizoda.
Znak zla
Capone/Ferri - 82%
Ovo je, onako, solidna epizoda s dosta dobrom atmosferom na trenutke i jako dobrim početkom koji me jako zaintrigirao za čitanje i jedva sam čekao nastavak. Ipak, moram reći da je Žrtveni hram bio za klasu bolja epizoda. Ovdje je prava šteta što je Stoke poginuo prije nego se i pojavio pa je prilično dobar lik potraćen bezveze.
Ipak, epizoda je dosta napeta i dinamična s velikim brojem kvalitetnih likova i prava je šteta što nam Capone nije podario još sjajnih epizoda jer je ovdje i u nekim prerhodnim radovima pokazao da je stvarno majstor napetih epizoda kakve mi se baš sviđaju. Karkaterizacija likova je, također, vrlo dobro odrađena.
Ferri je još jednom pokazao da je bio majstor atmosfere i da je jednostavno znao dočarati ono što je scenarist zamislio.
Naslovnice su, a ono, rekli bi purgeri, ni sim, ni tam. Solidne, ali imao je Ferri i boljih. Imaju neku horor atmosferu, ali moglo je i bolje.
Solidna epizoda.
Zagor protiv Mortimera
Burattini/Verni - 87%
Ma tko bi rekao da ćemo na Haitiju susresti Mortimera. Zagor stiže na Haiti nakon spleta raznih okolnosti, ali ono što moram istaknuti je da Zagora, nakon nebrojenih avantura, proživljenog mogućeg i nemogućeg, nakon brojnih sukoba s raznim neprijateljima koji su često graničili sa zdravim razumom, izgleda da je svemu došao kraj i da Chico odlučuje napustiti Zagora.
Naravno, to je sve samo niz okolnosti koje nas dovode do Mortimera - genijalne Burattinijeve kreacije koja ponovno uspijeva zadati glavobolje Zagoru. Mortimer pokazuje da je zaista proračunat i opasan i baš mi se sviđa niz spletki koje je sproveo u djelo da bi odvukao Zagora na Haiti.
Sviđa mi se onaj "relevation" trenutak kada se Mortimer pojavljuje pred vezanim Zagorom. Zanimljiv je cijeli Mortimerov plan kojim je ukrao zlato. Tu nam u pomoć uskače i simpatični Guede kojeg smo susreli još davnih dana kada nas je Nolitta doveo na Haiti.
Sam vrhunac priče je svakako smrt Mortimerove družice Sybil koja će prouzročiti i zaplet jednog budućeg Burattinijevog stripa.
Verni je prilično dobar. Vuče na Ferrija, samo je malo prestatično i ponekad previše zacrni rubove likova i bridove stvari koje se pojavljuju u kadru.
Druga, treća i četvrta naslovnica su maestralne i na njima je Ferri briljirao. Posebno mi se sviđa ona s zalaskom sunca. Prva, za strip Pleasant point izgleda čudno. Kompozicija je solidno osmišljena, ali je Zagor ispao loše.
Dostojan nastavak prošlih sukoba s plavokosim zločincem.
Vampirica Ylenia
Rauch/Della Monica - 85%
Ovo je jako lijepo. 3 cjelovita broja Zagora s sjajnim crtežom Raffaelea Della Monice, samo to je dovoljno za dobru epizodu. Ovdje još imamo i vampire. Ne radi se o Rakosiju (što je možda i dobro, jer mi je glupo ako se ovi veći neprijatelji vraćaju prečesto).
Glavni neprijatelj, zapravo, neprijateljica ovdje je lijepa vampirica Ylenia (je li to možda mađarska inačica našeg imena Jelena?) Varga. Priča je počela obično i činilo se da ćemo pratiti samo neku potjeru za kriminalcima . Ipak, Rauch je odveo priču u drugom smjeru i pogodio. Jedino je malo šteta što sve previše sliči na prvi susret s vampiricom.
Della Monica je, definitivno, nakon Ferrija, SBE-ov čovjek za vampire. (Barem u Zagorovom staffu). Ima genijalan crtež s maestralnom atmosferom, zna crtati ljude i njihova lica. Zagor mu liči na Zagora, Chico mu liči na Chica. Majstor!!!
Naslovnice su vrhunske. Mračne su i tjeskobne te podsjećaju na one sjajne Ferrijeve vampirske.
Jako dobra epizoda. Jedino je zamjerka što nije najoriginalnija i ima previše elemenata iz prvog susreta s vampiricom.
Omča za Gambit
Burattini/Prisco - 84%
Prilično "pacifistička" epizoda sa samo 3 mrtve osobe (1 brutalno ubojstvo u flashbacku, slučajno samoubojstvo pištoljem i vješanje konjokradice); dok se akcija uglavnom usmjeravala na nevinu pucnjavu (u zrak), i s puno tučnjave. Zagor osobno preferira udarce šakama (16), a zatim nogama (10). Ono što nisam očekivao je učestalost bacanja (8)! Ostalih udaraca, puškom, pikom ili ostalim predmetima je oko 5-8. Ukupno se sukobio s 13 ljudi. Više je udaraca podijelio nego dobio (31 naprama 8). Udarci jesu precizni, no samo 1 nokaut, što je po meni dosta loše. Mučenje (1) kvari postotak pacifizma. Tako vam je to u Zagoru.
Kako je ovo dobro. Mogao bi se otvoriti neki topic u kojem se analizira statistika nasilja u stripovima. Baš bi bilo zabavno da imamo po jedan ovakav odlomak za svaku Zagorovu epizodu.
Uglavnom, ovdje se vraća lijepa Gambit, najljepša banditkinja u Zagorovom svijetu, a i šire. Ovdje ona čeka vješanje zvog zločina koji nije počinila. Zagor ju planira osloboditi i dokazati njenu nedužnost.
Sama priča je prepuna akcije i pravog western nasilja, ali Burattini je lijepo ubacio i povremene ljubavne kontakte između Zagora i Gambit. Jako dobro.
Priscov crtež je pretežno sjajan. Iako povremeno malo zabrlja lice nekog lika, sve to nadoknađuje pojedinim maestralnim kadrovima i prilično dobrim prikazom lijepe Gambit.
Naslovnice su gotovo genijalne, jedino je šteta što je Zagor prikazan previše zamućeno na prvoj.
Sve u svemu, iznenađujuće dobra epizoda.
Divlja zemlja
Mignacco/Cassaro bros - 62%
Lijepe naslovnice, zanimljiva tematika i solidna priča. Eh, kamo sreće da ovo nisu crtali Cassarovi, čiji mi se crtež, jednostavno, ne sviđa.
Zagor ovdje ponovno ulazi u ulogu diplomatskog posrednika između 2 rase, 2 naroda, 2 mentaliteta i tu se odražava i Nolittina početna zamisao o Zagoru kao borcu za pravdu, neovisno o tome na čijoj se strani ona nalazila.
Ovdje vojnici isprovociraju srdžbu Indijanaca objesivši dva mlada dječaka kao osvetu za krađu konja. Vodeći se principom "oko za oko, zub za zub", Indijanci otimaju nećake jednog američkog senatora. Možete zamisliti što nas čeka zbog tih događaja. SVEOPĆI RAT. Naravno, osim ako Zagor nekako ne riješi stvar na način na koji samo on to zna.
Ipak, u ovoj zapetljanoj priči javlja se još jedan twist. Jedan od članova plemena otima otetu djecu i bježi s njima. Zagor mora još jednom pokazati sve svoje sposobnosti i spriječiti krvavu eskalaciju problema.
Sviđa mi se ovakva napeta tematika, ali ostaje mi dojam da se ovdje mogla napisati i puno bolja priča. Svakako, crtež braće Cassaro sigurno ne daje pozitivan doprinos cjelokupnom dojmu.
Solidna priča koja je mogla biti puno bolja da je netko drugi bio zadužen za crtanje.
Sjene u šumi
Burattini/Ferri - 88%
Jako dobra priča kojoj nedostaje samo jedno malo zrno nečega, jedan mali touch da bude odlična. Za moj gušt trebalo je samo ubaciti još malo horora u bilo bi genijalno. Ovako, još uvijek dobro, ali, kao što rekoh, nedostaje ono nešto. Imamo misteriju, imamo mračnu atmosferu, imamo zabavnu avanturističku priču s pojavom interesantnih "nakaza".
Neki od tih frikova koji se pojavljuju mi, ipak, nisu bili strašni. Primjerice, Benny i Lenny su mi bili baš simpatični. Zapravo, svaki od njih skrivao je tužnu životnu priču prožetu patnjom i izrabljivanjem. Neki su čak tretirani kao cirkuske životinje samo jer su drukčiji od drugih. Također, ima i zastrašujućih prizora. Primjerice, ona scena s prolijevanjem kiseline.
Recenzent je postavio jako dobro pitanje. Ponekad se moramo zapitati tko je čovjek, a tko je čudovište. Često nije važno što smo izvana, već je važno ono što nosimo iznutra, u sebi. Važno je biti dobar čovjek bez obzira na sve. Mislim da nas i sam Zagor često nastoji tome naučiti.
Ferrijev crtež je maestralan, atmosferičan i bogat dobrim prikazima svih likova koji se pojavljuju.
Naslovnice su genijalne, pogotovo druga smještena u mračnu šumu.
Krvavocrvena tama
Burattini/Nuccio - 88%
Sama priča nije pretjerano originalna, ali je ispala jako dobro i tjeskobno te je u pojedinim trenucima asocirala na zlatna Zagorova vremena s onim legendarnim horor epizodama. Ovdje se susrećemo s klasičnim stvorenjima iz horor filmova - vukodlacima.
Kroz cijeli strip proteže se atmosfera napetosti i nepredvidivosti jer, kao prvo, nismo znali tko je vukodlak i, kao drugo, kada će napasti i koga će izmasakrirati. Sporedni likovi su, također, jako dobro okarakterizirani. A ima tu i puno interesantnih preokreta u filmskom stilu.
Veliki plus je i uključuvanje doktora Metrevelića u priču. On mi je oduvijek bio simpatičan i epizode u kojima se on pojavljuje redovito uspijevaju pružiti nam zabavu, napetost te pojavu nečeg nadnaravnog.
Ipak, ova priča, nije nimalo statična. Baš naprotiv, pršti dinamikom i akcijom te sjajnim scenama borbe s vukodlakom.
Također, sve to na viši nivo podiže Nucciov crtež koji podsjeća na Ferrija u nekim trenucima, ali nije njegova blijeda kopija poput Vernija, nego je razvio svoj odličan vlastiti stil.
Naslovnice mi se, također, dopadaju i izgledaju napeto i dramatično. Vrhunski oslikavaju unutrašnjost stripa.
Jako dobro, gotovo odlično.
U potrazi za Zagorom
Burattini/Esposito bros - 86%
Veoma dobra Zagorova epizoda. Nije u rangu s nekim epskim epizodama na 400 i više stranica, ali je jako dobra za lagano popodnevno čitanje. U ovoj se epizodi javlja nešto vrlo netipično. Zagor je sam, ozljeđen i naizgled bespomoćan na pustom otoku, odnosno bolje rečeno hridini. Neki djelovi su zaista sjajni, poput scena u kojima Zagor bespomoćno pokušava preživjeti, ali ima i nekoliko manje smislenih događaja, primjerice: kako je, pobogu, Sneider preživio pad u ledeno more, hladnoću, glad, žeđ i zapaljenje petrolejem?!? Možda najbolji dio stripa se odnosi na potragu za Zagorom i Chicovu nadu i odanost prema starom prijatelju. Nitko normalan ne bi vjerovao da čovjek može preživjeti sve ono što je Zagor izdržao.
Crtežu dajem osmicu, nije loš, dapače, ima odličnih kadrova, ali je u nekim trenucima malčice karikaturalan. Odlično su prikazane Zagorove facijalne ekspresije u teškim situacijama i to je veliki plus, ali sporedni likovi na trenutke izgledaju kao da su pobjegli iz stranica Alan Forda.
Naslovnica je jako dobra, lijepo je zamišljena i obojana, ali malo su mi čudne dimenzije i proporcije Zagora i orla.
Sve u svemu, zaključijem da je ovo prilično dobar i zabavan avanturistički strip koji je imao potencijala postati sjajan, ali ipak nije u rangu sa top 10 Zagorovih epizoda, ali nipošto nije za baciti.
Ugriz zmije
Mignacco/Mangiantini - 93%
Ovo je savršen primjer stripa koji ima glupu, već bezbroj puta viđenu i nimalo maštovitu radnju, ali je vrhunski realiziran.
Još jedan obični western u nizu. Imamo grad pun dobrih i radišnih ljudi koje teroriziraju banditi, rekli biste na orvi pogled. Ipak, radnja je puno dublja. Mlada djevojka vraća se u rodni kraj prreuzeti ranč koji je nasljedila od pokojnog oca. Na drugoj strani javlja se tipični lokalni moćnik koji drži sve konce u svojim rukama. Počinje bespoštedna borba svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima koja kulminira dobrom starom epizodom opsade ranča. Svi pokazuju svoju hrabrost u obrani od bandita i na kraju, naravno, pobjeđuju.
Strip je pun upečatljivih likova, poput:Deamona, Snakea, Dakote, Francine, Samuela itd. Svi su odlično okarakterizirani i prikazani su kao tipični likovi western filmova. Zagor u ovom stripu radi kao: detektiv, revolveraš, pravnik, motivator itd.
Priča je sjajna, nije maštovita, nije inovativna, ali Mignacco ovdje koristi stari prokušani recept i piše vrhunsku, uzbudljivu i zabavnu priču ispunjenu akcijom. Scenarij je odličan, dijalozi su u skladu s radnjom, dobro napisani i postoji nekoliko sjajnih preokreta. Posebno kada Green River dobije novog šerifa. Crtež je sjajan, nije u razini onih klasika iz zlatnog doba, ali Mangiattini zaslužuje desetku za trud. Naslovnice su odlične.
Povratak Digging Billa
Burattini/Verni - 83%
Hmmm, ovo je počelo jako dobro i misteriozno. Digging Bill je poslao pismo u kojem upozorava na veliku opasnost u kojoj se nalazi. Zagor, naravno, odmah pohita u pomoć svojem prijatelju i započinje prava avanturistička epizoda.
Ja bih ovo zapravo podijelio na 2 djela. U prvom tražimo Billa i rješavamo neke misterije kao pravi detektivi. Baš mi se dopao onaj dio s tragovima u neurednoj sobi. Tu se pojavljuje i gradonačelnik Harrisburga koji je pravi gad i želi otkriti gdje je Bill pronašao zlatnik.
U drugom djelu upadamo u neku rupu prostorno-vremenskog kontinuuma uzrokovanu nekakvim čudnim crnim zrcalom koje u Ameriku dovodi nekakvo čudno pleme Mongola. A tu su, naravno, i Indijanci. Dobro je ispao onaj dio gdje Zagor i Indijanac promatraju logor i spremaju napad.
Sam motiv crnog zrcala mi se dopao.
Verni je ovdje jako dobar i lijepo prikazuje likove i konpliciranu akcijsku radnju.
Naslovnice su stvarno dobro nacrtane, ali lica likova su na sve 3 ispala jako čudno, pa malo kvare dojam.
Pokopani užas
Rauch/Laurenti - 49%
Ovo je počelo odlično i napeto, ali se početkom drugog broja potpuno razvodnilo. Imamo nekakav čudan rasplet koji je uslijedio nakon zaista atmosferičnog početka. Nakon čitanja prvog dijela bio sam ugodno iznenađen, ali je kasnije usljedilo razočaranje. Jedini plus su kiša i snijeg.
Laurenti postaje sve gori i gori.
Naslovnice su solidne.
Grad ludila
Rauch/Della Monica - 86%
Veoma dobar strip. Ukoliko nešto ne mogu podnijeti, to su spaljeni vjerski fanatici, a upravo je jedan takav glavni antagonist ove priče. Priča počinje na već viđen način; Zagor i šerif love bandite koji inače ne ubijaju. No, u zadnjoj pljački prolicena je krv. Zagor tako lovi bandite od kojih mnogi stradavaju u selu Truth, selu punom čudaka vođenih krvoločnim ocem Bloomom.
Zagor, banditi, vjerski fanatici i njihov vođa. Što nam više treba za dobru priču? Ništa više, samo je šteta što su to mnogi scenaristi već primjetili, pa se ova priča ne može nazvati najoriginalnijom.
Ovo je bio treći Zagor kojeg sam pročitao i sjećam se da sam ostao zapanjen krajem prvog dijela kad Bloom naslanja pištolj na šerifovu glavu. Tada sam kupovao ona pakovanja od 3 stripa i znam da sam uporno tražio epizodu Grad ludila po cijelom Pazinu hahaha. Nakon što sam ga napokon našao u trgovini u cnetru, bio sam oduševljen.
Della Monicin crtež je standardno sjajan, ali fali mu neka trunčica spektakularnosti da bi dobio desetku. Scenariju također devetka zbog toga što je rasplet prilično očekivan. Priča dobiva osmicu, jer smo već vidjeli potjere za banditima i u Zagoru i ostalim Bonelli junacima, a u samom Zagoru smo već vidjeli i vjerske fanatike (Preacher). Naslovnicama ide osmica; prva je lijepo osmišljena i obojana, ali mala zamjerka su nejasno nacrtani banditi, dok je druga stvarno sjajna, dramatična i napeta, samo što crkva u pozadini izgleda malčice čudno.
Veliki turnir
Paolucci/Chiarolla - 70%
Okej, kao prvo, naslovnice su prilično dobre, ali nemaju baš nikakve, pa ni najmanje veze s radnjom stripa. Kao drugo, radnja stripa je prilično predvidiva i linearna, ali to čak i nije nužno loša stvar. Dakle, imamo mladog boksača kojeg trenira, nećete vjerovati, Zagorov stari drug Rocky Thorpe. On se prijavio na lokalni turnir i mlati svih redom, sve dok se ne dogodi nešto neočekivano. Ipak, možda je taj događaj bio toliko neočekivan da smo ga svi i mogli očekivati.
Ne, nisam se napušio. Znam da je ova rečenica čudna. Naime, oteta je malena kći Freda Balancea, boksača kojeg Thorpe trenira. Otmičari, naravno, ucjenjuju Freda životom djevojčice. Žele ga natjerati da izgubi. Ipak, tu Zagor upada na scenu, riješava sve zločince i oslobađa malenu djevojčicu. Tada, ne biste vjerovali, Zagor sa Fredovom kćeri uspijeva doći na Fredov meč. Fred koji je do tada namjerno gubio, vidjevši svoju kći, brzo završava meč i pobjeđuje nokautom.
Kratko, predvidivo i zabavno. Chiarollin crtež je, u najmanju ruku, čudan. Indijance crta maestralno, lica sporednih likova u krupnim planovima crta maestralno, ali Zagora i Chica te ljudska tijela crta prilično lošnjikavo. Često izgledaju deformirano, u čudnim položajima. On je, zapravo, istovremeno sjajan i katastrofalan crtač.
Naslovnice su čisto okej, ništa spektakularno, ništa katastrofalno. Šteta što nema boksačkih elemenata na njima.
Kako sada ocijeniti ovaj strip? Ah, čitao sam i bolje, ali i puno gore. Evo neka sedmica, osrednja epizoda s tendencijama prema dobroj.
Ponekad se vraćaju
Burattini/Pesce - 81%
Konačno počinje dugo najavljivana JA odiseja. Priča počinje na način koji je već viđen u jednoj od najsjajnijih Zagorovih stripova. Zagor lovi jelena i događa se nešto zastrašujuće. Ovaj put jelen nije progovorio, ali se zemlja otvorila i prikazalo se zastrašujuće čudovište. Ne, ovog puta Zagor ne gubi razum, događa se nešto još strašnije, nešto što bi moglo utjecati na cijeli svijet. Saznajemo da su 2 indijanska mladića posjetila Zeleni ponor, onaj isti ponor iz priče G.L. Bonellija koji su Zagor i Umpai zatvorili dinamitom. Izgubili su život i razum. Također, Zagor počinje doživljavati flashbackove iz vremena kada je boravio kod Shyer.
Otkrivamo da će uskoro morati otići na put u daleke krajeve koji bi mogao utjecati na sudbinu cijelog svijeta i da svuda po svijetu postoje razasute baze stare Atlantide. Zagor se mora boriti protiv raznih čudovišta; guštera, zmija, šišmiša, predimenzioniranih buba itd. Oni su svi nastali kao posljedica atlantidskih eksperimenata. U flashbackovima saznajemo da će Zagor uskoro proživjeti mnoge stvari i promjene vezane uz svoj identitet i da će morati otići na dugi put do samog kraja svijeta.
Ovaj strip primarno treba promatrati kao prolog za buduću JA odiseju i kao dio kontinuiteta. Zapravo nam samo najvaljuje neke buduće događaje i kao takav, ovak strip sasvim dobro funkcionira. Samo što je poželjno, prije čitanja ove epizode, pročitati Zeleni ponor, Zagor priču i posebno, Nultu godinu Darkwooda. Kada ga ubacimo u širi kontekst, sasvim je dobar.
Priča i scenarij dobivaju osmicu, inovativno, svježe, uzbudljivo, misteriozno i ispunjeno akcijom. Burattini ovdje koristi flashbackove na pravi način i oslikava kaos u Zagorovoj svijesti. Pesce ga sasvim soldino prati i prilično je dobro nacrtao kadrove ovog stripa i osim nekoliko lošijih kadrova, nemam nikakvih zamjerki. Posebno je dobro nacrtao Shyer. Naslovnice su odlične, prva ima sjajnu perspektivu gledanja iz pećine, a druga zrači nečim posebnim i boje na njoj su sjajne. Ovo je veoma dobar strip i početak još bolje odiseje po Južnoj Americi. Ipak, najveća zamjerka je Ludensov prijevod prvog dijela ove epizode.
Kakve trave je pušio prevoditelj kada je radio naslov za ovu epizodu?!
Manituova škrinja
Burattini/Ferri - 68%
Zanimljiva ideja okupljanja 3 najveća Darkwoodska junaka u zajedničkoj misiji. Zajedno se moraju suočiti s Devil Maskovom sektom koja se vratila u Darkwood.
Radnja je kratka: jedemo tortu, susrećemo stare prijatelje i neprijatelje, saznajemo da se Devil Maskova sekta vratila i ponovno stvara probleme. Junaci stupaju na scenu postupno, Zagor ih susreće tijekom putovanja Darkwoodom.
Zajedno pobjeđuju Devil Maskovu sektu i vraćaju mir u Darkwood.
Kratak strip nastao kao proslava 50 godina Zagora. Vrlo dobra ideja koja je slabo realizirana i zbrzana te joj nedostaje malo akcije i uzbuđenja. Ferrijev crtež je na jako visokoj razini i boja mu sjajno paše.
Naslovnica bi bila loša da se radi o standardnom broju, ali za ovakav jubilarac može proći.
Žezlo Tin-Hinan
Boselli/Rubini - 98%
JA odiseja lagano počinje, radnja se zakuhava. Vežite se, polijećemo!!
Što priču čini sjajnom? Paaa, samo bacite pogled na ovo.
Što ovu priču čini sjajnom? Uzbudljiva i brza radnja prožeta akcijom. Paralelni međusobno povezani događaji na različitim mjestima i kontinentima. Čudovišta sa svih strana, neki stari likovi koji se vraćaju na zanimljiv način (Burattini, gledaj i uči!!), neizvjesna i napeta radnja praćena maestralnim crtežom.
Sam početak nagovještava nešto sjajno. Afrika, turski janjičari traže blago po prastarim mrtvim gradovima. Tamo nailaze na nešto strašno i neočekivano. Kush, drevna civilizacija se pokušava vratiti, negormanti, u društvu nekog čudnog lika pod maskom bude mrtvace iz vječnog sna. Tada hvataju janjičare, jednog ubijaju, a drugom namjenjuju puno goru sudbinu... To je, dragi prijatelji, sadržaj prvih 40 stranica ove priče. Dakle, radnja se još nije ni zahuktala. Kako ne bih spoilao, samo ću ukratko, tehnikom struje svjesti "prepričati" ostatak stripa.
Afrika, živi mrtvaci, smrt, Darkwood, nepoznati putnici, pucnjava, Cainovo pismo, putovanje, dolazak do kolibe doseljeničke obitelji, napad živih mrtvaca, otmica djevojke, potjera, dolazak nekromanata, pojava boga prašine, vraća se Cain, borba, odlazak na rijeku, sastanak s Indijancima, put u Philadelphiju, posjeta bazi "Drugdje", potraga za Dexterom Greenom, otmica Greena i Marade, potraga, odlazak na plažu, posjeta napuštenoj kući, napad demona, borba s negromantima, Richterov pokušaj da preuzme kontrolu nad Greenovim umom, odlazak na ocean, potjera brodovima, aktivacija atlantidske tehnologije i lansiranje svemirskog broda, borba na brodu i njegov pad, Zagorov pokušaj da se riješi atlantidskih dragulja, Greenova izdaja, spašavanje Zagora i odluka da nađe i zaustavi Greena. Ovo je kratka radnja ovog sjajnog stripa.
Temelj ovog stripa i nekih ostalih važnijih epizoda serijala su famozni atlantidski dragulji kojima se može otkriti veliko, izgubljeno znanje. Jedan od dragulja nalazi se u žezlu Tin-Hinan koje je u posjedu Cainove žene Marade. Zajedno s draguljima vratili su se brojni stari likovi: Cain, Marada, Tariq, Green, Yambo, Richter, Jesse i Roberts itd. Svi oni međusobno stvaraju izbudljivu i napetu atmosferu koja se protez kroz cijeli strip. Odlično je i to što je Boselli uspio svaki broj završiti neizvjesno i napeto.
Dakle, prijeđimo na ocjene:
Priča je sjajna, svježa, uzbudljiva i puna akcije, emocije, horora i avanture pa dobiva desetku.
Scenarij je također odličan, nema previše besmislenih dijaloga, postoji više međusobno prožetih radnji koje se paralelno odvijaju i utječu jedna na drugu te nema nepotrebnih glupavih dijaloga.
Rubinijev crtež je odličan i svakom je stranicom sve bolji i bolji. Likovi su sjajni i u širokim i krupnim planovima, krajolik je maestralno nacrtan, od gradskih ulica, preko šuma i oceana do pjeskom prožetih pustinja, sve je vrhunski nacrtano. Rubini je pokazao sav svoj potencijal koji je kasnije eksplodirao na Izgubljenom svijetu.
Naslovnice su jako dobre i Ferri je pokazao da zna crtati, unatoč godinama, jedino je treća naslovnica malo lošnjikava i ostavlja dojam da bi je svatko s minimalnim talentom mogao načrčkati u 2-3 sata, ali ipak Maestru treba dati dužno poštovanje za neumorni rad na serijalu od njegovih samih početaka.
Zaključak: Ukoliko još niste pročitali ovu priču, odmah ju pročitajte ako imate mogućnost, zasigurno nećete požaliti. Definitivno ulazi u mojih top 25 Zagor stripova svih vremena.
U kraljevstvu Cajuna
Perniola/Mangiantini - 81%
Zagor kreće u svoje putovanje Južnom Amerikom, ali ipak prije staje u New Orleansu. Kao što je Solar komentirao ispod, ovo je trebao biti samo maksi strip, ali je zbog probijanja nekih rokova priča malo prepravljena i prebačena u JA odiseju. Priča vraća stare likove pod svjetla pozornice. Vraćaju se: Ellis, Bodeaux, de Marigny, Dutronc i još neki likovi iz Nolittinih Pobunjenika u Louisiani.
Ova avantura uopće nije bila planirana. Naime, naši prijatelji su malo zakasnili na brod za Panamu na kojem su imali priliku zaustaviti Dextera Greena. Ipak, kakva bi to Južnoamerička odiseja bila, kad bi završila u drugoj epizodi i to bez da uopće napustimo SAD? Nikakva. Ovako smo dobili solidnu filer epizodu punu akcije.
Povratak bande Cajuna, međunarodne spletke, borbe u močvari, uzbudljivi dvoboji, močvarni krajolik i kakav-takav kontinuitet vezan uz JA odiseju. Pa, ova priča je položila ispit. Odlično je prikazano i miksanje različitih kultura i nacionalnosti koje uistinu postoji u tom području. Ipak, najupečatljivije su scene na kraju prvog broja s onim požarom. Tu je prikazan cijeli Zagorov karakter. U svojoj hrabrosti i požrtvovnosti, voljan je, ne mareći za vlastitu sigurnost, skočiti i u vatru kako bi nekome pomogao. Sjajna je i scena u kojoj se sukobljavaju bivši i sadašnji vođa Cajuna, ispunjena je napetošću i dramom te uz sve to, počinje i kiša.
Crtež je jako dobar, primjetio sam da je Mangiantini, zapravo odličan crtač, unatoč čestom osporavanju. Istina, Zagor i Chico mu jesu najslabije karike cjelokupne kreacije, ali krajolici i ostali likovi su mu sjajni. Naslovnice su stvarno odlične i jako dobro ocrtavaju dramatiku prisutnu kroz cijeli strip.
Što još reći? Jako dobra epizoda, a sada, pravac Južna Amerika, viknu Chico iz sveg glasa...
Ruta za Panamu
Rauch/Di Vitto bros - 85%
Napokon smo napustili SAD i krenuli u Južnu Ameriku. Doduše, ovo je još Panama, odnosno Cemtralna Amerika. Imamo sjajan početak s odbjeglim robovima koje Zagor spašava od utapanja i sigurne smrti. Brod s našim prijateljima i spašenim ljudima uskoro uplovljava u Panamu.
Tamo počinje sjajna avantura. Zagor odmah po dolasku daje batine nekim tvrdoglavim ljudima. Tako se zamjera lokalnom robovlasniku Mendozi i njegovom revolverašu McGunnu. Od tog trenutka razvijaju se dvije povezane priče. Zagorova borba s zlikovcima uz pomoć kapetana Missiona i priča o blagu. Sjajno je to što je priča stavljena u povijesni kontekst i uspješno povezana s potragom za Dexterom Greenom.
Uz sve to, ima i pucnjave, tučnjave i još mnogo akcije. Ovaj strip nije nekakav sam vrh serijala, ali ambijent je maestralan.Također, imamo nekakav mali osjećaj Mister Noovih avantura. Sličan krajolik, braća Di Vitto, blizina Južne Amerike. Žestoka nostalgija se javlja tijekom čitanja ovog stripa.
Priča je jako dobra, avanturistička s povijesnim elementima i puno akcije. Uz sve to, ukomponirana je i u JA sagu. Dobiva osmicu jer, unatoč svemu, imam osjećaj da je bilo prostora za još nešto više. Scenarij dobro prati priču, dobro su ukomponirane povijesne priče, svaki broj je završen napeto i iz tog razloga dobiva devetku. Crtež je za osmicu, jako je dobar, ali dojam malo kvari pretjerana uporaba kockastih glava. Ferri je zaista oderao ovim naslovnicama. Sjajne, atmosferične naslovnice koje asociraju na Mister Noa i obećavaju pravu avanturu. Avanturu koju smo doista i dobili u ovom stripu. JA saga se sjajno zahuktava...
Mumija s Anda
Burattini/Prisco - 96%
Napokon smo stigli u Južnu Ameriku u pravom smislu te riječi. Tražeći Dextera Greena, naši prijatelji završavaju u Peruu. Tu JA odiseja konačno hvata nekakvu nit kontinuiteta jer se napokon pojavljuje i Dexter Green. Vidimo njega i Yamba u nekoliko navrata; kada istražuju ruševine nekakve atlantidske baze i kada odlaze u samostan. S druge strane, Zagor i Chico na brodu upoznaju simpatičnog odvjetnika Aquilara. Upravo je on pokretač jedne od triju paralelnih radnji koje Burattini uspješno vodi i kombinira kroz cijeli strip.
Krenimo redom. Prva radnja odnosi se na potragu za Dexterom Greenom i događaje vezane uz centralnu kronologiju cijele odiseje. Tu nam Burattini pripovijeda o tome što zapravo Green radi u Južnoj Americi i koji je cjelokupni cilj njegova putovanja. Otkrivamo da su baze drevne Atlantide razasute po cijelom svijetu i da još postoji njihova stara tehnologija. U ovom narativnim toku priče posebno su upečatljive scene u samostanu koje imaju stanovitu mračnu i napetu atmosferu.
Druga radnja se odnosi na odvjetnika Aquilara i ljude koji ga žele ubiti jer se bori za prava južnoameričkih Indijanaca koji rade u tvornici lokalnog moćnika Don Torresa. Na sjajan je način prikazano izrabljivanje radnika i nehumani uvjeti rada. Torres je tipični izrabljivač koji uopće na mari za svoje radnike i njihova prava. Ima i kći koja se protivi njegovom načinu ophođenja prema ljudima. Dobro su prikazani i njegovi nemilosrdni plaćenici koji su voljni hladnokrvno ubiti čovjeka samo zato jer predstavlja prijetnju njihovom šefu. Zanimljiv je i način kako njegova kći reagira nakon smrti oca.
Treća radnja se odnosi na kontinuitet cijele odiseje, ali na malo drukčiji način. Opasni bandit Barranco ima nekakvu tajnovitu misiju pronalaska drevnog grada na samom vrhu Andi. Put pronalazi uspomoć stare tkanine koju je uzeo oskvrnuvši jedan grob Indijanaca star više od 400 godina. On otima kći stare Mame Jacinte, lokalne vračare ili tako nešto. Zatim se uputio prema gradu na Kordiljerima. Otkrivamo da se tamo nalazi baza nekakvog čudnog udruženja žena. Naime, one se reproduciraju same od sebe, pomoću strojeva. Ali, oni prestaju raditi i to ukazuje na probleme vezane uz Atlantidu. Da, nećete vjerovati, one su ujedno i čuvarice starih znanja Atlantide. Ali ni to nije sve: Amazonke koje žive u brazilskim prašumama su zapravo njihove odmetnute sestre koje dijele njihovo znanje i moći.
Tako, nakon odličnog paralelnog vođenja triju radnji dolazi i do kulminacije priče u samoj bazi na Kordiljerima. Barranco upada u bazu usred sastanka Zagora i poglavarice udruženja žena u drevnom gradu. Nakon malo pucnjave i akcije, Barranco pada u podzemni slap i umire. (-;. Zagor od Sanye, glavne od sestara, dobiva nekakve kugle koje će mu pomoći da pronađe njihove sestre Amazonke i tu priča završava.
Odlična priča praćena odličnim crtežom u kojoj se na maestralan način razvijaju paralelne radnje. Svakako je veoma bitna za kontinuitet cijele odiseje jer otprilike saznajemo u kojem će se smjeru radnja dalje odvijati.
Priča je veoma dobra, smještena u dobar i živopisan ambijent Perua. Imamo puno akcije i dinamičnih događaja, ali ipak će dobiti devetku zbog malo praznog hoda u nekim sltuacijama. Scenarij je vrhunski, odlično su vođene paralelne radnje i uz to se miješaju s kulturom i povijesti Perua. Ovo je primjer vrhunski napisanog i osmišljenog scenarija. Crtež je odličan, likovi su dobro prikazani, akcijske scene su korektne, a krajolik je maestralan. Naslovnice su veoma dobre i živahne. Bile bi odlične da nema ovih dvaju lošije realiziranih segmenata na njima. Prvi je Zagorov izraz lica na prvoj naslovnici. Nagledao se svega i svačega u životu, a ovdje se čudi običnoj mumiji. Drugi je jako čudan položaj Zagorovih noguna naslovnici za Grad na Kordiljerima. Djeluju kao da su amputirane i krivo prišivene.
Ovo je jako dobar strip uzbudljive radnje i odličnog crteža, dosad najbolja priča JA sage, uz Žezlo Tin Hinan.
Zeleni labirint
Mignacco/Ferri - 73%
Ova jako kratka priča zapravo je poslužila za dvije stvari. Kao simpatični filler između važnijih JA epizoda i kao prilika da Ferri omažira svoj rad na Mister Nou. Zagor se nalazi u Amazonskoj prašumi, prirodnom staništu našeg najomiljenijeg pilota. I nema nekog jakog kontinuiteta vetanig uz cijelu JA sagu, samo saznajemo da naši prijatelji traže Amazonke.
Ipak, tražeći Amazonke, našli su Jivarose, Indijance koji sjeku glave. Nije baš slično, ali može biti zabavno. Zatim upoznajemo tipičnu ekspediciju dovrog znanstvenika koji je okružen banditima i kao što to već biva, zamjeraju se lokalnom Indijanskom plemenu i nakon što otmu jednog od članova plemena, slijedi krvava osveta. Mnogi ljudi su ubijeni, a Chico koji je završio i u zarobljeništvu Jivarosa, ipak sve to preživi.
Ipak, ova strip nije toliko dobar zbog svoje priče, već zbog Mister Noa, odnosno brojnih referenci na njegove avanture i naslovnice. Ferri je ovdje unatoč starosti i drhtavim rukama nacrtao jako dobar strip.
Dakle, priča i scenarij dobit će šestice zbog svoje kratkoće i dojma nerazrađenosti i nepovezanosti s ikakvim širim kontekstom i kontinuitetom odiseje. Crtež će dobiti čistu desetku. Iako su neki kadrovi stvarno loši, Ferri je nacrtao sjajan strip prepun posveta Mister Nou. Od 3 naslovnice ove priče, samo se jedna stvarno i odnosi na nju, a to je ona za Zeleni labirint. Ambijent na njoj je dobar, ali Zagor djeluje previše zaprepašteno glavama koje vidi na stupu. Susretao se i s puno gorim prizorima. 7 za naslovnicu.
Ovo je jedna od lošijih epizoda JA odiseje, bez gotovo nikakvog kontinuiteta, ali je simpatična i čitljiva.
Ratnice
Burattini/Laurenti - 77%
Zagor i Chico, da bi pronašli Dexrera Greena, prvo moraju pronaći Amazonke. Koristeći nekakve mistične kugle, lutaju prašumom tražeći ih. Naši prijatelji su u društvu jedne stvarne povjesne osobe, botaničara Sprucea koji ih vodi prašumom. Ispričao im je legendu o konkvistadorima i nekakvom blagu.
A onda se vratio....Barranco. Burattiniju je ovo rekordna brzina za povratak nekog negativca. Cijela jedna epizoda... Ipak, ovaj puta to sve ima neki kontinuitet i saznajemo da je u Peruu želi naći kugle za pronalazak Amazonki. Nakon nekog vremena, Amazonke su pronađene. Među njima je i...
...Marie Laveu. Ona Zagoru pripovijeda o Amazonkama i njena priča ih uspješno povezuje s ženama koje se nalaze na Kordiljerima. I jedne i druge su čuvarice drevnog znanja Atlantide. Nakon malo akcije, leta high-tech vozilima, pucnjave i jurnjave. Priča dolazi do razrješenja. Barranco i njegov poslodavac su pobjeđeni, Zagor i Marie se emotivno pozdravljaju i odiseja se nastavlja.
Next stop: Sao Salvador De Bahia o todos los santos ili tako nešto.
Priča je odlična, lijepo su izmješane akcijske scene, legenda o Amazonkama, povijesne činjenice, krajolik džungle i kontinuitet potrage za Greenom. Scenarij je jako dobar, ima puno događaja i svaki broj završava napeto. Sviđa mi se i lik Barrancovog poslodavca koji ima svoju životnu tragediju koja ga tjera na osvetu. Piranje podižu dojam za jednu ocjenu. Crtež je lošnjikav, Laurenti više nije ni sjena nekadašnjeg sebe, likovi mu ovdje jako variraju od kadra do kadra, Zagor i Chico izgledaju čudno i ima previše crne boje na nekim stranicama. Ipak, sjajan prikaz žena malo popravlja dojam. Naslovnice su jako dobre. Pogotovo prva i zadnja. Na drugoj likovi izgledaju malo grbavo. Mala zamjerka je i to što na prvoj naslovnici izgleda kao da iz krokodila curi nafta, a ne krv.
Ja saga se nastavlja sa stilom, susreli smo se i s Amazonkama te je Barranco napokon dočekao svoj kraj.
Vjetrovi pobune
Mignacco/Della Monica - 91%
JA odiseja se nastavlja. Nakon što smo pozdravili lijepe Amazonke, dolazimo u urbane predjele Brazila. Lijepi pejzaž, zanimljiva kultura, skori susret s Greenom, ali i robovlasništvo. Upravo je to, robovlasništvo, centralni motiv ovog stripa.
Za promjenu, Zagor i Green su se susreli, ali zasmetalo im je sunce. Koji plot twist.
Jako lijepa priča nalazi se na ovih 220 stranica. Zagor i Chico dolaze u Bahiu u jako napetim trenutcima. Zbog lošeg odnosa bogatih posjednika prema svojim robovima, sprema se zapuhati jaki vjetar. Vjetar pobune (roll credits :-)). Da, robovima je prekipjelo to što ih tretiraju kao životinje i što moraju raditi u neljudskim uvjetima. Počinju se organizirati i spremaju veliku pobunu protiv izrabljivača.Zagor, Chico, Dexter Green i Yambo su također uvučeni u spletke pobunjenika i ugnjetavača, ni krivi ni dužni.
Naime, Green u Bahiji boravi kod prijatelja iz školskih dana koji je postao jedan od većih posjednika u gradu. Tu vidimo i neke odlične, emotivne scene. Posebno kada otac tuguje zbog mrtvog sina, a njegov gazda ostaje potpuno hladan, kako ne bi pokazao slabost pred robovima. Također, imamo i uzbudljive scene borbe Zagora s lokalnim snagama reda i mira, nakon kojih završava u zatvorskim kolima.
Zatim, vjerovali ili ne, uslijedio je povratak nekog od starih likova. Bio je to Lobo, naš stari prijatelji iz avantura u Africi. Tu Mignacco ubacuje njegovu sjajno osmišljenu tužnu priču i razlog iz kojeg je završio u Brazilu. Također, moram spomenuti i to da ovaj strip obiluje kontrastima. Imamo razlike između crne i bijele rase, robovlasnika i robova, pravednika i ljudi bez imalo morala. U moru tih kontrasta posebno iskaču 2 primjera.
Prvi se odnosi na nekadašnjeg vođu robova koji je bio pacifist i zalagao se za mirno rješenje njihovih problema te novog vođu koji želi pokrenuti oružanu revoluciju i tako se izboriti za prava svojih ljudi.Drugi istaknuti kontrast u ovoj epizodi odnosi se na Magdalenu i njezinog brata robovlasnika. Ona se u potpunosti protivi držanju robova i želi da ih se oslobodi, ali nema pravo glasa, jer njezin brat vodi cijeli posao.
Strip ima zanimljiv kraj koji definitivno šalje poruku. Osim toga što pokazuje da ljubav Loba prema njegovoj ženi nema granica, daje i veliku povijesnu pouku. Nakon mnogo mrtvih s obije strane i puno prolivene krvi, sviće nova zora. Zora u kojoj žene crne kože moraju prati stube gradske vijećnice. Ali ovoga im se puta pridružuje i jedna bjelkinja. I to robovlasnikova sestra. Možda će sve krenuti nabolje.Što se tiče cijele odiseje, razvija se u dobrom smjeru. Green i Zagor su se skoro susreli i potjera se nastavlja dalje.
Ovo je pravo malo epsko remek djelo s puno emotivnih događaja čija priča i scenarij dobivaju čiste desetke. Crtež Della Monice je standardno odličan, ali dobiva 8 iz jednostavnog razloga. Kasnije je postao još bolji i smatram da ne bi bilo pravedno ovaj rad vrednovati isto kao i Della Monicin rad na epizodama s Vampirima koje slijede nakon povratka u Darkwood. Naslovnice su solidne, dobit će sedmicu.Naš put se nastavlja dublje u Brazil, lagano odlazimo prema Sertau...
Sertao
Boselli/Bisi - 82%
Južnoamerička odiseja se nastavlja i nakon što su sudjelovali u krvavoj pobuni robova, naši prijatelji traže malo mira. Otprativši Loba i njegovu Kismeth na imanje u Sertau, opet su upali u nevolju. Ništa od odmora, idemo u novu akciju.
Prije nego komentiram epizodu, moram istaknuti malu zamjerku koju je primijetio i recenzent. Green i Yambo ovdje ne igraju nikakvu, pa ni najmanju ulogu. Djeluje kao da su na silu ubačeni da bi Zagor imao razlog za lutanje po Južnoj Americi. Ono što želim reći je:
Žezlo Tin-Hinan - Green igra važnu ulogu i jedan je od protagonista, njegova izdaja pokreće cijelu odiseju.
U kraljevstvu Cajuna - Green nema nikakvu ulogu, samo mali cameo u flashbackovima i kada se Zagor raspituje za njega u luci New Orleansa.
Panama - Greena uopće nema, samo saznajemo da putuje na drugi kraj Paname, prema Peruu.
Mumija s Anda - napokon se malo jače javlja Green, saznajemo neke okvirne informacije o njegovim planovima i namjeri da otkrije izgubljeno znanje stare Atlantide.
Zeleni labirint - uopće nema ni spomena Greenu, osim u 3 kadra flashbacka.
Ratnice - nema Greena, samo od Amazonki saznajemo kuda je otprilike krenuo.
Vjetrovi pobune - Zagor i Green se skoro susreću, ali im je zasmetalo sunce. Green se sastaje s prijateljem iz školskih dana.
Sertao - uopće nema ni spomena Greenu
Dakle, u dosadašnjem djelu JA odiseje, Green ima važniju ulogu u samo 3 epizode. Već kad su morali odabrati Greena za centralni motiv i razlog putovanja, mogli su ili ubacivati ga malo češće, ili učiniti da ga Zagor uhvati ranije i da onda možda i zajedno putuju Južnom Amerikom. Ovako, to izgleda prilično otegnuto. Zamislite samo da je tijekom cijele Sjevernoameričke odiseje Zagor samo lovio Nata Murda...
Fokusirajmo se sada na ovu epizodu. Sertao, Brazil, prva polovica 19. stoljeća. Ovim područjem bjesni rat između lokalne vojske i bandita Cangaceirosa. Naravno, vojska samo radi svoj posao, ali vodi ju korumpirani zapovjednik koji samo želi iskorijeniti sve Cangaceirose. Na drugoj strani, Cangaceirosi su banditi robinhoodovskih osobina. Bore se protiv vojske, s ciljem da olakšaju život lokalnim siromašnim ljudima. U toj sveopćoj gužvi "sivih" likova, dolazi do brojnih pucnjava i borbi, te jedne bolne izdaje.
Također, od likova moram posebno istaknuti Lucasa de Feiru koji je, unatoč tome što je bandit, također i pravedan čovjek koji želi pomoći ugnjetavanim ljudima. Sjajan sivo okarakterizirani lik koji "pleše" na granici između dobra i zla.
Nakon završetka akcije, od pukovnika čijeg se imena nikako ne mogu sjetiti, Zagor i Chico dobivaju obećanje da će pomoću tajnih službi vojska pokušati iskopati neke informacije o Greenu i njegovim planovima. E, da sjetih se, Gaudencio, ili tako nekako (:-)(-:)
Ovo nije priča s jakim kontinuitetom, nastavlja se na prethodnu epizodu i u nekim segmentima joj jako sliči, možda i previše. Ovo je zapravo, samo solidan filer pun akcije za malo pokraćivanja vremena. Zabavna je i zato priča i scenarij dobivaju osmice. Bisijev crtež je na visokom nivou, Zagor i Chico izgledaju malo netipično, ali dobro. Krajolici su solidno nacrtani, ali povremeno prazni. Zbog ove male zamjerke, dobit će devetku. Naslovnice su osrednje, druga ima prilično dobru atmosferu, ali Zagor nije najbolje nacrtan. Prva je čudno postavljena, izgleda kao da su se Zagor i onaj bandit utrkivali do kaktusa te da je Zagor, shvativši da gubi u utrci, odalamio bandita sjekirom i rekao: "E nećeš, razbojniče". Šalu na stranu, solidna epizoda koja je poslužila kao zabavni filer između 2 remek-djela.
Izgubljeni svijet
Boselli/Rubini - 92%
Sjajna, inovativna priča za Zagora, iako je koncept "izgubljene civilizacije" već veoma često korišten. Jako dobra priča ispunjena avanturom bez previše nepotrebnog dijaloga koja se čita u jednom dahu. Sve to prati maestralan, doktorski crtež Michelea Rubinija. Čitao sam priču u Bonelli formatu i u A4 formatu i moram reći da je ovo čista umjetnost; Rubini je majstorski oslikao krajolik Južne Amerike, praljude, dinosaure i ostale elemente. Naslovnice bi, uz dužno poštovanje Maestru Ferriju mogle biti i malo bolje, ali ipak su sjajne ako uzmemo u obzir da ih je crtao čovjek poodmakle dobi. Fabula priče je kratka i jasna; Zagor i Chico slijede trag Dextera Greena u prašumu Južne Amerike. Tamo nailaze na visoravan nastanjenu dvama plemenima praljudi i dinosaurima. Iako je priča gotovo odlična, imam jednu malu zamjerku, a to je jako zbrzani kraj. Zamislite samo da je Boselli osmislio, a Rubini oslikao neki epskiji završetak. Ipak, ova strip, sve u svemu, ulazi u mojih top 10. (Barem po crtežu).
P.s. Vratite nam Rubinija na Zagora, dat ćemo vam Mangiattinija, Laurentija i oba brata Cassaro da crtaju Texa.
Sudnji dan
Burattini/Sedioli&Verni - 84%
Ne znam zašto su neki ljudi bili razočarani JA odisejom. Većina priča u njoj može komotno ući u top 100 najboljih epizoda serijala. (Osim možda Sjemena zla, Cajuna, Paname, Zelenog labirinta i Ratnica). Ipak, ostale epizode su sjajne. Tako i ova. Prvi puta sam ju pročitao nakon njenog prvog izlaska, odnosno neposredno nakon Izgubljenog svijeta. Moram reći kako sam tada bio istinski razočaran. Nakon maestralnog Rubinija, usljedili su "obični" Verni i Sedioli. U početku mi je izgledala predugo i otegnuto s previše priče.
Ipak, na drugo čitanje je maestralna. Na početku se susrećemo s starim prijateljima: glumačkim družinom Deplano y Matamoros. Zbog njih, naši prijatelji moraju promijeniti prvotni plan putovanja. Naime, napadaju ih banditi i Zagor odlučuje otpratiti družinu u čileanski grad Concepcion, niti ne sluteći što će ih gamo dočekati. To bi mogao biti i kraj prvog djela ove priče koju možemo promatrati kao dvodjelnu.
Drugi dio počinje proročanstvom lokalnog fratra, Tomasa Nuneza. On predviđa katastrofu za Concepcion. Za sve to krivi lokalnog guvernera kojeg smatra bezbožnikom. Proročanstvo se uskoro ispunjava pred očima Zagora i Chica, ali i još jedne stvarne povijesne ličnosti koja je uistinu boravila u Čileu u ono vrijeme. To je Charles Darwin koji ploveći na brodu kapetana Fitzroya piše svoja znanstvena istraživanja.
Radnja dalje teče na predvidiv način. Iako nitko baš ne vjeruje da će se Apokalipsa dogoditi, ona se događa. Strašan potres izaziva veliki tsunami koji potapa Concepcion i uzima brojne živote te stvara veliku materijalnu štetu. Zagor se tada mora boriti s prirodom, banditima koji su se vratili i pobješnjelim sljedbenicima oca Thomasa. Na kraju ipak pobjeđuje i može nastaviti svoju potjeru za Greenom.
Priča je veoma dobra i uzbudljiva, puna događaja i epskih trenutaka. U nekim je trenucima malo preotegnuta i zato dobiva devetku. Scenarij je prilično dobar, brojevi uspijevaju svaki put završiti napeto, ali zbog nekih nepotrebnih dijaloga i gotovo nikakve povezanosti s lovom na Dextera Greena, dobiva osmicu. Crtež je dobar, klasičan, ali teško se priviknuti na njega i njegovu "običnost", nakon pročitane Rubinijeve majstorije. 8/10. Prva naslovnica je dobra, ima netipičnu kompoziciju, druga je prilično bezvezna i djeluje kao prizor iz neke kazališne predstave, ipak treća podiže dojam maestralnom perspektivom i svojom netipičnošću. Dajem im devetku.
Veoma dobra epizoda koja bi ostavila još i bolji dojam da nije došla na red neposredno nakon Izgubljenog svijeta.
Pod južnim nebom
Mignacco/Sedioli - 77%
Zagor nastavlja potjeru za Greenom nakon što saznaje da odlazi prema Punta Arenasu, najjužnijoj naseljenoj točki na svijetu. Ipak, putujući na brodu Marilena, dolazi do turbulencija koje nas izbacuju na obale Patagonije. Patagonija; vruć, nemilosrdan i gotovo pust kraj ispunjen samo kamenjem. Na tom se području odvija i jedan od najpoznatijih Texovih giganata. Ipak, ovo nažalost nije ni na približnom nivou texonea, ali je zabavno.
Otkrivamo kako prema legendama, u Patagoniji žive gigantski Indijanci. Ipak ubrzo uviđamo da je to samo maštovita taktika izviđanja gdje se dvojica Indijanaca penju jedan na drugog radi boljeg pogleda. U Indijanskom selu dolazi do velikih problema. Poglavičina kći je oteta od strane kapetana i Zagor obećaje da će ju osloboditi i vratiti u selo. Ipak, poglavica uzima Chica kao taoca i Zagor počinje napetu utrku s vremenom.
U međuvremenu nam Mignacco daje fragmente iz Herzogovih sjećanja. Nekada je bio prijatelj sa Sloanom, čovjekom koji ga je u najtežem trenutku izdao i oteo mu djevojku i dijamante. Ipak, Herzog zna da ga može prepoznati po propucanom uhu. S otetom Indijankom Herzog odlazi u potragu za bivšim prijateljem koji se povukao u pustinjački život.
Ubrzo saznajemo nešto šokantno. Djevojka zbog koje su se odvili nemili događaji izgleda poput poglavičine kćeri. Ipak, to nije ona. Herzog umire, a njegova desna ruka ostaje živjeti u planinama zajedno sa Sudbinom. Kapetanstvo nad brodom preuzima kormilar Hilario s kojim će naši prijatelji nastaviti putovanje sve do kraja JA odiseje, u iduće 2 avanture.
Priča i scenarij su prilično dobri: uzbudljiva akcija i korisni flashbackovi koji čak i daju doprinos radnji su nešto što ne viđamo uvijek. Imamo zanimljiva mjesta radnje: more, šume, pustinje, ledenjaci itd. Također, uzbudljiv je i segment svojevrsne utrke s vremenom. Ipak, opet se ne događa ništa vezano uz centralni motiv odiseje. Zbog toga osmica za priču i scenarij. Crtež je solidan, ali grijeh je što ovu epizodu u sjajnom ambijentu Patagonije nije crtao neki bolji crtač. Sedmica. Naslovnice su čisto okej.
Ognjena Zemlja
Burattini/Prisco - 97%
Burattini je ovdje napisao živu majstoriju. Zagor i Chico s posadom Marilene stižu na kraj svijeta, i to doslovno. Stigli smo u Ognjenu zemlju i po prvi puta vidjeli pingvine. Chico ne bi bio Chico da nije pitao Hilaria, novog kapetana Marilene, jesu li pingvini jestivi. Tada, događa se nešto neočekivano. Napokon se odvija susret koji smo čekali prethodnih 35 brojeva.
Zagor i Green, oči u oči. Ipak, finalni obračun mora čekati Bosellijevu Antarktiku, ovdje se sve svelo na 2 udarca jer je Lambert, agent Drugdje koji prati Greena na ekspediciji uspavao Zagora kloroformom. Tu nam Burattini pokazuje i koliko je Zagor jak. Pod utjecajem kloroforma ipak uspijeva opaliti 2 udarca Lambertu. Uskoro saznajemo da se vratio jedan od starih prijatelja. Elvin Fishbourne iz maksija sa saonicama.
Upravo on oslobađa Zagora iz zarobljeništva na Enduranceu, brodu kojim Green ide prema Antarktici. Zatim na prevaru izbavlja Zagora iz broda i vraća ga na Marilenu. Ipak, kada se činilo da bismo mogli dobiti epilog i uhvatiti Greena, dolazi do šokantnog preokreta. Iz lokalne kaznionice bježi nekoliko krvoločnih zarobljenika. (Jedan od njih je Srbin). Oni upadaju na brod i prisiljavaju posadu da krene potpuno drugom rutom od planirane. Finale je odgođeno, barem za sada.
Zagor se uskoro budi i kipi od bjesa kada saznaje da je brod otišao potpuno drugom rutom. Naime, odbjegli zatvorenici planiraju proći Magellenovim prolazom, u slobodu. Tada završavamo u Ognjenoj zemlji. Susrećemo se s lokalnim plemenima, od kojih je jedno ljudoždersko. Ubrzo upoznajemo i neke zanimljive povijesne ličnosti. Mlade Indijance koji su završili u Engleskoj i tamo se "civilizirali". Ipak, jedan je ostao divljak i počeo je s ubijanjem i pljačkanjem nakon povratka kući.
Nakon rješavanja sukoba s Indijancima i pouke da nasilno nametanje kulture nije dobro, možemo nastaviti lov na Greena. Ipak, ništa od završetka odiseje u ovoj epizodi. Greenov brod je već krenuo i izgleda da će se finale odigrati doslovce na samom kraju svijeta. Idemo na Antarktiku.
Burattini je ovdje razvalio. Nema nepotrebnog objašnjavanja, nema praznog hoda, samo akcija, akcija i akcija. Imamo odlično paralelno razvijanje više radnji i nastavak potjere za Greenom. Priča dobiva desetku. Za scenarij ide devetka jer su neki elementi u njemu malo nelogični i šteta je što veći naglasak nije stavljen na neistraženu divljinu Ognjene Zemlje. Crtež je maestralan, šteta što Prisco više ne radi na Zagoru, baš šteta... Naslovnice su maestralne i atmosferične. Posebno mi se sviđa druga s prelijepo obojanim morem i nebom.
A sada: veliko finale u carstvu leda. Idemo na Antarktiku!!!
Antarktika
Boselli/Della Monica - 84%
Evo ga, kraj JA odiseje. Nakon duge avanture koja je počela u Darkwoodu, pa se nastavila u bazi Drugdje, pa zatim u Louisiani, Panami, Peruu, Amazoni, Bahiji, Sertau, Matto Grossu, Čileu, Patagoniji i Ognjenoj Zemlji, očekuje nas veliko finale na Antarktici.
Moram reći da sam očekivao više. Sve je počelo s nekim natuknicama o mogućem Zagorovom porijeklu s Atlantide, poznavanju drevnih jezika, predodređenom cilju da spasi svijet. Moglo se ovdje i malo zaokrenuti serijal i unijeti nešto potpuno novo, primjerice pokazati da je Zagor uistinu božanski poslanik i dati mu i neku malu nadnaravnu crtu. Ipak, ono što ostavlja posebno gorak okus su ove dvije stvari.
Prva: cijelih prethodnih 40-ak brojeva lovimo Greena po Južnoj Americi i čekamo neki veliki finalni sukob i rasplet. Očekivali smo da će na Antarktici doći do velike emotivne izmjene između Zagora i Greena, ali sve djeluje nekako šablonski i lišeno ikakvih emocija.
Druga: u prvoj epizodi odiseje dobili smo razne vizije iz Zagorove prošlosti. Zapitali smo se ima li u njoj nešto nadnaravno, željeli smo saznati kako je moguće da Zagor zna razne pradavne jezike. U raznim vizijama smo vidjeli da će Zagor morati spriječiti neku veliku prijetnju za cijeli svijet. Boselli me u ova 3 broja nije uspio uvjeriti da su oni Shayogani nekakva ozbiljna prijetnja. Oni su zapravo prikazani kao odmetnuti sluge nekakvih velikih atlantidskih gospodara. Zašto se nismo suočili s gospodarima?! Također, ovo je sve najavljivano kao kraj jedne epohe u Zagorovom svijetu. Ipak, nismo dobili nikakav definitivan kraj koji smo priželjkivali. Saznali smo da postoji mogućnost da se Richter ponovno vrati. (Možda bi bilo bolje da se vrati on, umjesto Hellingena po deseti put). Također, na samom kraju iduće epizode (Ferri ju crta), vidimo da znanstvenici u Drugdje zatvaraju nekakva atlantidska otkrića u jednu prostoriju u bazi. Dakle, nismo dobili nikakvo obećano zatvaranje narativne linije Atlantide, već još prostora za njen nastavak u budućnosti.
Ipak, nije sve tako loše. Prva dva nastavka ove epizode su sjajna s živopisnom i jezovitom atmosferom puste Antarktike. Vidimo nekakva stvorenja u mećavi i do samog kraja ne znamo što su ona. Stvorila se prava horor atmosfera. Također, uzbudljivo je otkrivanje hladnog krajolika i pronalazak baze. Nažalost, nakon ulaska u bazu, radnja gubi svaku, pa i najmanju napetost. Sve se pretvara u nekakvu jurnjavu i bježanje od čudovišta. Ostaje dojam da je ovako dobra lokacija ostala neiskorištena. Već kad Boselli voli i zna pisati duge priče, mogao je učiniti da se Richter pojavi u onoj bazi i osmisliti finalni sukob na još 2 broja. Ipak, što je tu je. Epizoda nije loša, ali ostavlja gorak okus...
Priča dobiva osmicu zbog izostanka neke veće epskosti koju sam već prokomentirao. Scenariju ide sedmica zbog toga što ostaje dojam da je sve moglo i moralo izgledati bolje i biti razriješeno na jači način. Za crtež ne mogu pronaći nikakvu zamjerku. Atmosfera je maestralna, Della Monica je odlično oslikao prazninu leda, užas snježnih mećava i napetost u bazi Atlantide. Također, moram spomenuti i to da odlično crta glavne i sporedne likove u stripu. Uz to, imao je nekoliko odličnih krupnih kadrova, poput onih planina koje se protežu na 2 stranice. Desetka. Naslovnice kao da prate priču, prve dvije su maestralne. (Na prvoj Zagor ima čudan položaj tijela, ali ostatak je odličan), ali je zato treća malo labava. Zagor izgleda kao da ga je zaštekalo u križima, ova ruka ostavlja lažan dojam da će se nešto dogoditi s Greenom, jedino je pozadina grada Atlantide odlična. Devetka.
Što reći na kraju? Očekivali smo nešto epsko, nešto od važnosti za cijeli serijal. To nismo dobili i Boselli je ostavio otvoren kraj s Richterom i bazom Drugdje koja je odlučila sačuvati tehnologiju s Atlantide. Nije loše, ali ostaje gorak okus. Nadajmo se samo da će idući sukob s Richterom biti i zadnji, kako se na bi pojavilo otezanje i šamranje mrtvog konja kao što je to slučaj s Hellingenom. Ipak, sve u svemu, JA saga me nije razočarala, zasigurno je moglo bolje, ali ajde. I ovo može proći.
|
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
Edited by - Qwertz on 13/08/2022 16:18:07 |
|
|
|
Topic |
|
|
|
ZAGOR
