| Author |
 Topic  |
|
ordell
Senior Member
Slovenia
1901 Posts
Member since 20/08/2006 |
 Posted - 02/09/2022 : 17:11:45
|
Ne znam što bi se moglo tu još reći.
Gledam da nisam nešto propustio, da mi nije promakla neka dubina.
Dosta stvari je tu grotesknih, zbunjenih, besmislenih. Kao onaj svećenik - smrt. Ili raspelo koje bi trebalo ubiti Dylana.
Meni je onaj momenat dosta dobar, skok u kanalizaciju. Jer to je prljavo, mračno smrdljivo mjesto. Ali tu se realizira ljubav. Jedna romantična scena usred prljave kanalizacije. Nije to samo jedna kulisa, tajno skrovište. Za Dylana ili bolje Sclavija to je "cijena" koju treba platiti za "ljubav", barem on to tako zamišlja. Pravi apsurd. Ne mora značiti da je Sclavi svega toga svjestan, svakako je zanimljiva scena.
No ipak je to samo neki nagovještaj koji ne izdrži ni par stranica. Jer brzo oni u krevet i Dylan naravno, dobije šamar, budi se iz sna. |
 |
|
|
SlajeR
New Member
Yemen
268 Posts
Member since 10/06/2003 |
Posted - 02/09/2022 : 23:01:34
|
| Meni je još uvek u tinejdž ushićenju priča 10! haha. al u sadašnjem realnom trenutku posle 2 čitanja kolko i da mi je simpatičan Sclavi 8-. Meni je generalno konstrukcija cele priče dobra. Sclavi ovde uglavnom lementira o nepravdi u svetu i o generalnoj ljudskoj netoleranciji prema pretpostavljenim neprijateljima ili ideološkim protivnicima.. i u to ubacuje ljubavnu priču koja reaalno to nije. ovo je pre jedna maštarija o ljubavi sa ženom koja je i terorista i žrtva sistema i prilično naivnim policajcem Dilanom, naivnim ali ne glupim(nosi pancir), maštarija o ljubavi koja se realno nije ni desila!?otprilike bi rekli eto da nije te životne nepravde koji je od Lili načinijo poludelu kuju možda bi to bila idealna žena za tebe? ali to možda može da se odnosi na bilo koju ženu na svetu,po čemu je Lili posebna? Lili koja uopšte ne okleva da žrtvuje Dilana za svoje ciljeve? i po meni najslabiji deo cele priče sam kraj.ta izmaštana ljubav je izgovor Sclaviju što je Dilan postao pijanac?? ma daj... i dok napisah ovo pade mi ocena priče, ipak 7. |
Opusti misli i uci plivati.. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 03/09/2022 : 09:36:55
|
quote:
Originally posted by SlajeR
Meni je generalno konstrukcija cele priče dobra.
Meni sad više ne. Odnosno, baš tu je problem. Ova priča je donekle atraktivna (IRA, bombe, ljubav, zgodna ženska...), ali je jako jako kilavo postavljena.
Slajer,
kako se uopće čovjek zaljubljuje u ženu, i to preko ušiju što se kaže, ako mu ona ne odgovara?
Ne može se istovremeno izricati: vode se vjerski ratovi, bezveze su nacionalne suprotnosti i bla bla i u isti mah otkriti svoju srodnu dušu u ženi koja sve ovo radi, koja realno jest to što ti mentalno negiraš.
Ako si otkrio srodnu dušu u konkretnoj osobi koja jest upravo to što ti puko mentalno negiraš, onda tu postoje dva puta:
1. prevario si se, to nije tvoja srodna duša. ovo je odbacivanje osobe poradi općeg, odnosno, ideja je pojela čovjeka.
2. počinješ shvaćati da si bio u krivu, da nisi mislio konkretno (nego apstraktno). jer, osoba koja je tvoja srodna duša, utjelovljuje sve suprotno od onoga što si ti zamislio kao poželjno. tu se onda mora postaviti pitanje: kako je to moguće? osoba je tvoja srodna duša, istovremeno negira sve što si zamislio. priznaješ joj najveću moguću kvalitetu (to je žena mog života!! moja srodna duša), a na planu pukih mentalnih negacija lamentiraš o nepravdama u svijetu i dociraš o vjerskim ratovima. znači, nešto tu ne štima.
Kad to shvatiš, onda je posljedica: mijenjaš se, mijenjaš ono puko mentalno negiranje svijeta. Sada zaista promišljaš kako to da se vode vjerski ratovi, a sletjeli smo na Mjesec. Dakle, vjerski ratovi su nešto značajno, odnosno čovjek kroz takve pojave saznaje ono bitno o sebi, o čovjeku.
Sclavi nikada nije mogao povući ove zaključke. Jedna te ista tinejdžerska jadikovka give peace a chance. On bi i Lillie i lamentacije. To ne ide.
Čak je prije bio bolji, makar je uvijek spajao "nemoguće" ljubavnike. Amy i Daniel obuzet majmunom u Alfi i Omegi, recimo. Ili bad motoskuter priča o Damienu i Leonori u Povratak čudovišta. Ovo je još podnošljivo, jer je to atraktivna ljubavnici u bijegu priča, gdje se spajaju dva čudovišta i oni se vole bez obzira na svijet. Sve se ruši, oni su srodne duše. Sclavi na meskalnim kaktusima, al' to je to, u osnovi.
Na filmu imaš takvih sjajnih priča, i daleko bolje izvedenih: Prava romansa, Vatrene ulice, Bonnie i Clyde, The Getaway. I tako dalje. |
Edited by - stinky on 03/09/2022 09:39:18 |
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3475 Posts
Member since 31/08/2007 |
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2409 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 03/09/2022 : 17:14:30
|
Jebiga,nije se tu imalo puno izbora. Moralo se napravit priču koja objašnjava zašto se Dilan propio, zašto nosi isto odijelo,zašto je dao otkaz u Scotland Yardu... do broja 121 Scalvi nije htio davati odgovore na ta pitanja, nekako je bilo jasno da je to sve zato što je Dilan konstrukt, stripovski lik. Ali eto, došla je godišnjica, Sclavi se smilovao i smislio priču koja mora popunoti rupe u serijalu, i to je bilo najlakše ovako nekako, pričom o ljubavi većoj od života. Mislim, zašto bi neko cijeli život nosio istu košulju? Teško je smislit neki dobar odgovor. . Čak je i Emile Bravo za isto pitanje u vezi Spiroua smislio skoro identičan odgovor.
Znači, to je skoro univerzalna stvar - ako čovjek uvijek nosi isto odijelo, to je jer je nekad davno imao ljubav koja je poginula za svoje ideale, koje on nije dijelio sa njom.
Nadalje, važno je uočiti da se oko ove epizode Dilan skoro potpuno transformirao iz horror serijala u emo serijal, u skladu ili čak i prije nego što se emo proširio svijetom. A Dok vas smrt ne rastavi je skoro pa službeni proglas o novoj orijentaciji serijala - i od nje takoreć nije bilo više ni jedne istinski dobre epizode u redovnoj seriji.
Meni je priča uvijek bila dobra ali ne i najbolja - ne sviđaju mi se neurotične žene ala Lili i nikad mi nije bilo leglo da se Dilan tako zaljubio u nju, kad je jasno da je luda ko šiba.. ja više volim smjerne, pokorne djevojke kao Šebu iz Indijanskog ljeta ili pak možda snažne, uz kojih se čovjek osjeća sigurno, kao onu Bigfuticu iz Whiteman meets Bigfoot od Crumba. Ili možda razumne, kao agenticu 355 iz Y the last mana 
Znači kod mene konačna ocjena 8 - dobra prič ali previše emo. |
Edited by - pcoro on 03/09/2022 17:17:33 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 19/09/2022 : 19:20:49
|
quote:
Originally posted by pcoro
Ovih dana sam, osokoljen topicom ponovio Veliku utjehu. Na drugo čitanje mi je bila bolja, prvi put mi je bila malo naporna. Pohvatao sam neke niti radnje koje su mi prvi put pobjegle, ali rado bi pročitao i detaljnu analizu, jer mi neke stvari i dalje nisu jasne.
Evo sažetak sa spoilerima, iako preporučam da se sačeka, nije loša epizoda:
Kao što znamo, u Dilanu ima više obnašatelja dužnosti smrti - neki su prve klase, neki druge, neki treće i tako dalje. Ona smrt s kojom se Dilan često sreće je čini se smrt vrlo visoke klase, možda i prve. Velika utjeha prati njeno sazrijevanje iz mlade djevice, rođene nekad u srednjem vijeku u ovu blijedu zakrabuljenu spodobu koju znamo još od Iza ogledala. Ta smrt čezne za tim da upozna život - zapravo ljubav, i pred kraj ispadne da je zaljubljena u Dilana, još od te čuvene 10te epizode.
Također se otkrije da ju je u 10tki Ksabaras zarobio Iza ogledala, računajući da dok je zarobljena neće stići pokupiti svoje umrle i da će oni biti idealni zamorci za njegov serum.
Također također se otkrije da je Gručo omogućio smrti da se oslobodi Iza ogledala u zamjenu za neke benefite (nisam točno skužio koje). Još se sazna i da je virus koji je napao Gruča proizvelo njegovio vlastito tijelo, tj da Gručo nije zaražen nego je prvi ugriz samo potakao da se razvije bolest koju je on već nosio u sebi.
Ostaje nejasno tko je Valdo Vilkinson koji se pojavljuje u epizodi.. to ime je ujedno i ime zapisano u kartonu nultog pacijenta, Gruča.
Epilog je da na kraju u paklu afera Dilan/smrt privuče pažnju onog upravitelja pakla s dva lica i oni će ad pobliže razmotriti slučaj jer se čini da tu ima dosta nepravilnosti!!
Pročitao VELIKU UTJEHU. Ha sad, prošlo je godinu i pol otkada si se pitao ove neke stvari, pa ću ti odgovoriti s malim zakašnjenjem;))
"također se otkrije da je Gručo omogućio smrti da se oslobodi Iza ogledala u zamjenu za neke benefite (nisam točno skužio koje)"
Pa jasno je ovo. Groucho je sklopio dil sa Smrću, odnosno dogovorio je da joj pomogne kako bi ga ona zaobišla kada dođe vrijeme. Ispada da je Groucho baš zato nulti pacijent: on ne može umrijeti, jer je uradio dil.
Na fanovskoj razini, ovo se može činiti kao uspješan Bilottin potez: u osnovi je to 'zaokret' u čitavoj toj sagi o serumima, a s druge strane 'povezivanje' raznih djelića čitavog serijala (Bilotta spaja DD univerzum ovim obratom i epizoda S druge strane zrcala dobiva redefiniciju).
Na drugoj razini, meni bitnoj (i značajnijoj), mi ne dobivamo ništa ovim obratom. Dapače, Bilottino glavinjanje se samo produžuje, a tamo gdje bi valjalo objasniti stvari, imamo samo slučajna rješenja. To su najrđavija rješenja, jer se može produživati bilo kako, granica je samo imaginacija autora, odnosno Bilotte. Kažem, za fanovski pristup, ova imaginacija je valjda i jedino što se traži; za idejni, za utvrđivanje značenja čitave te priče koju Bilotta priča, takva slučajna rješenja nisu dovoljna, jer ne vode nikud. Drugim riječima, kao što sam i utvrdio prije godinu i pol, Bilotta se samo vrti u mjestu, a onda i mi skupa s njim. Dakle, sada nakon Velike utjehe još sam uvjereniji da neće biti nekog velikog smisla u čitavom tom Planetu mrtvih. Međutim, i takav kakav je, a je polovičan, da se čitati i spada među bolje radove od tih novih stvari.
(da pojasnim: Nolittina odjavna saga ima JASNU IDEJU i dosta precizno + efektno je provedena. ideja je: odumiranje romantičkog svijeta kakav smo pratili u MNo pustolovinama; Brazil kao granica nestaje i sada odražavanje te stvarnosti na sam lik Mister Noa.
u Planetu mrtvih mi nemamo ovako jasno provedenu ideju. Bilotta luta od injekcije do metafizike, a na svakoj razini voda pušta na sve strane.)
-------------------
Par riječi o Velikoj utjehi.
U osnovi, ova priča komotno može poništiti prethodnih 6, jer one prema ovom novom konceptu - nisu bitne. Sada u prvi plan iskače početna priča S druge strane zrcala, i te dvije epizode dostatne su za čitav univerzum Planeta mrtvih. Jer sada, Bilottina friška "ideja" je ovo:
1. Xabaras je zarobio Smrt (kako je on to uradio, to ostaje Bilotti da nam objasni u nekom narednom broju, jer on ovdje uvađa jednog paklenskog birokrata i jednog pajaca. Oba ova lika sudjeluju u akciji zarobljavanja Smrti, odnosno, oni su u dilu sa Xabarasom. Vjerojatno bi moglo biti da su taj pajac i taj birokrat ista osoba. Što su oni dobili od Xabarasa, ostaje nepoznato, ako Xabaras do sada nije bio vezan uz paklensku birokraciju niti ima neku moć u paklenskoj hijerarhiji. Tako ostaje nedorečeno što je Xabaras mogao ponuditi birokratu koji mu je na prijevaru isporučio Smrt u drugu stranu zrcala, tj. zarobio je).
2. Xabarasova ideja je: kada Smrt ne dođe na "sastanak" s onime koji mora umrijeti, taj postaje besmrtan.
3. Ovi besmrtnici pak njemu onda trebaju u svojstvu njihove biologije, ili preciznije: Xabaras im može uzeti krv eda bi dobio svoj serum besmrtnosti na kojemu grozničavo radi.
4. Xabarasov serum besmrtnosti i pojedini slučajevi koje smo sretali u serijalu proizlaze dakle iz ovog ključnog događaja zarobljavanja Smrti. Time je, znači, teren premješten s tehnologije na metafiziku. Time se onda dalje, objašnjava zašto ti sporadični slučajevi ne šljakaju onako kako je Xabaras zamislio, tj. najobičnije rečeno: on nije proizveo savršeni serum, odnosno, nije došao do tajne besmrtnosti, jer put injekcija, pripravaka, znanosti očito ne daje zadovoljavajuće rezultate (svi slučajevi koje smo pratili se ruše, Xabarasovi "zombiji" ne valjaju itd.). Klučna stvar ispada metafizika, tj. dilovi sa Smrću.
5. Zato Groucho - a ne Xabaras - 'otkriva' besmrtnost i Groucho postaje točka od koje nastaje Planet mrtvih, odnosno napredniji zombiji ili kako god hoćemo to zvati.
Groucho se dogovorio sa Smrću - nije tražio tehnološki put, nikakvi serumi ni injekcije.
.
.
.
.
.
0. Sve skupa nema puno smisla, jer se, s jedne strane, ruše sve prethodne postavke razvijane u prijašnji pričama Planeta mrtvih, a s druge nije jasno što se uopće hoće s čitavom tom postavkom o besmrtnosti.
O ovome bi si Bilotta trebao položiti račune. Odnosno, sebi posložiti misli, a nama položiti račune što je to što on uopće hoće, misli, želi reći.
Nova njegova koncepcija otvara brojne probleme. Jedan od većih je što sada lik Groucha dolazi u pitanje.
Naime, Groucho je inicijalno zamišljen (ta to smo čitali od prve epizode nadalje) kao pozitivan lik, da ne kažemo junak. Nije glavni junak, ali je prvi do: junakov pomoćnik, odnosno, on i Dylan Dog djeluju u smjeru dobra. Dylan Dog jest na površini drugačiji od klasičnih Bonellijevih junaka, i kreće se puno među užasima, krvi itd. itd., no bitno on ostaje u toj tradiciji borbe protiv zla. Bitno je on klasični Bonellijev junak koji ispravlja nepravde i bori se protiv zlikovaca. Groucho tu nije antiteza, nego skroz na skroz u funkciji takvog junaka i takve borbe.
Međutim,
sada Bilotta uvađa svoj friški koncept u kojemu je Groucho radio dil sa Smrću, što drugim riječima znači da je prodao dušu vragu. Groucho je poradi svoje osobne koristi ponudio Rowenu Smrti i tu sad, vidite, zapravo pada čitav koncept samoga stripa Dylan Dog. Jer Sclavi je, bez obzira na svoje manjkavosti, gluposti i nesnalaženje, ipak stajao u tradiciji klasičnog junaka i Dylan Dog (a ni Groucho) ne mogu raditi ovakve stvari: poradi svoje osobne koristi nauditi drugima. To se ne može raditi a da čitava zgrada ne odleti u zrak. A u osnovi, Bilotta je napravio baš to. Vjerojatno ni ne kužeći čitavu ovu dijalektiku, što je i vidljivo iz njegovih lutanja tamo-vamo.
Evo, pcoro, i ostali, pa možemo dalje popričati. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2409 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 20/09/2022 : 10:55:33
|
quote:
Originally posted by stinky
Groucho je sklopio dil sa Smrću, odnosno dogovorio je da joj pomogne kako bi ga ona zaobišla kada dođe vrijeme. Ispada da je Groucho baš zato nulti pacijent: on ne može umrijeti, jer je uradio dil.
---
Nova njegova koncepcija otvara brojne probleme. Jedan od većih je što sada lik Groucha dolazi u pitanje.
Naime, Groucho je inicijalno zamišljen (ta to smo čitali od prve epizode nadalje) kao pozitivan lik, da ne kažemo junak. Nije glavni junak, ali je prvi do: junakov pomoćnik, odnosno, on i Dylan Dog djeluju u smjeru dobra. Dylan Dog jest na površini drugačiji od klasičnih Bonellijevih junaka, i kreće se puno među užasima, krvi itd. itd., no bitno on ostaje u toj tradiciji borbe protiv zla. Bitno je on klasični Bonellijev junak koji ispravlja nepravde i bori se protiv zlikovaca. Groucho tu nije antiteza, nego skroz na skroz u funkciji takvog junaka i takve borbe.
Međutim,
sada Bilotta uvađa svoj friški koncept u kojemu je Groucho radio dil sa Smrću, što drugim riječima znači da je prodao dušu vragu.
Odlična analiza! Nisam skužio to s Gručom, makar s čini očigledno, nije mi palo na pamet da bi Gručo htio vječni život. čim nešto nije otvoreno rečeno, mučim se s tim. Zato se i ne usuđujem previše komentirati Dilana, em mi nije toliko omiljen lik, em u onim najboljim epizodama uvijek ima slojeva koji nisu odmah očigledni.
Šteta da ovo nisi stavio u topic Planete Mrtvih, tamo bi bar Sarghan imao šta za reći.
I ja imam dojam da je sa zadnje dvije epizode Bilotta skroz zaokrenuo tijek radnje, odjednom je puni fokus prebačen na Gruča. Evo sad i spoilera za najnoviju epizodu - Smijeh će vas bla bla bla: na kraju epizode, Dilan i Gručo (prije nego što su se upoznali) dolaze do Ksabarasa koji im nešto govori (na zna se što) i onda ih hipnotizira da zaborave cijeli susret. Tako da ispada da je Ksabaras zapravo onaj koji je vukao konce još i prije samog početka serijala 
U svakom slučaju, i ovo su mi odlične epizode - jedan dobar fan service koji možda nema jasan fokus ali je zadovoljavajući barem na toj sapuničastoj razini - Dilan ima tajnog sina, Gručo je živi mrtvac, Smrt je zaljubljena u Dilana, Ksbaras je sve isplanirao još 1985te!! Posebno sam zadovoljan što je taj sapuničasti element ispripovijedan vrlo odmjereno, nenaglašeno. Da je ovo radio Rechionni, sve bi bilo na galamu, spektakl, a ovako imamo sporog, umornog Dilana, idealnog za čitanje u 40tima. Ako filozofski kašljuca, estetski je Planeta Mrtvih najviša razina  |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/09/2022 : 13:01:21
|
quote:
Originally posted by pcoro
U svakom slučaju, i ovo su mi odlične epizode - jedan dobar fan service koji
A kakva ti je sama Velika utjeha?
Ja sad nisam sve ponovo čitao (ne da mi se), čini mi se da je Velika utjeha slabija od prethodne priče. Općenito je to možda slabija epizoda, jer i crtež je žvrljotina.
Kakva ti je ta priča o Smrti? Tebi se to sviđa? Ja pak mislim da je, onako, traljavo to urađeno, jer se puno pitanja može postaviti. Ali barem se mogu postavljati, pa ima neku prolaznu ocjenu.
Samo, kako to misliš da imamo Dylana idealnog za 40-te? Prije za 20-te, jer ova pitanja smisla (velika pitanja života i svijeta) i dalje nisu jasno posložena, odnosno tako se ne snalazi 20-godišnjak, dok bi čovjek u 40-tima morao biti u naponu snage. |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2409 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 21/09/2022 : 15:15:44
|
Sad ću skočiti sam sebi u usta, pa reći da mi Utjeha kao priča i nije nešto. Glavna priča, o Smrti je malo dosadna, lik Smrti nije do kraja zaživio.. i još je i crtež takav kakav je.
Ali opet, taj dobar fan service moment je tako dobar da iskupi priču. Jebiga, ja želim tu sapunjaru i sad je konačno imam. Bolje sapunjara i šokantni obrati nego redovna serija gdje je svaka iduća epizoda dosadnija od one prije.
Što se tiče 40tih, ne bi rekao da sam sad u naponu snage, rekao bi da sam ljeniji i umorniji, možda čak i tuplji nego prije. A ovaj Dilan je isti takav, sijed i izmoren. Sve ove filozofije o Bogu, vragu, smrti, životu i duši zapravo i nisu toliko važne u flegmatičnom svijetu Planete mrtvih, sve je to autopsija jednog svijeta koji je već umro. Dok je npr glavna Dilanova serija puna važnih, naglašenih i egzaltiranih žalopojki koje bi se sigurno više trebale svidjeti mladim, energičnim ljudima. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/09/2022 : 16:41:00
|
Čekaj malo, kako to misliš da si umoran...
Pa još si jedino ti (uz poncha, kikyja i njih par) živ ovdje. Živo: pričati o pročitanim stripovima. Mrtvo: čekati što će sljedeće izaći i onda opet čekati nešto drugo.
Napon snage nije da imaš neobuzdanu energiju kao u dvadesetima; pa da, 20-godišnjaku se više cura sviđa, i poletniji je. To je potentno, ali i dosta nesređeno. 40-godišnjak uglavnom nema tu mladalačku energiju u toj mjeri, no, napon snage je to da tada već mora znati što je ovo, a što ono. Znati postaviti stvari, ovo je ovo, ono je ono, radim tako i tako... to se mora znati u naponu snage. U tom smislu ti kažem, kako misliš da je Planet mrtvih idealan za 40-te, kada tu i dalje imamo
teen priču o Smrti??
I sam kažeš da ti to nije to. A kako bi i bilo kada je to tako teen. Ovo pišu muškarci, dobro, ne znam sad koliko taj Bilotta ima godina, koliko su još uopće u Italiji muškarci... Da sam ovo čitao sa 16, vjerojatno bi mi bilo značajno, otvaralo neke mladalačke svjetove, takva jedna imaginacija koja se pita o samoj sudbini jedne Smrti... Sada mi to izgleda, ajde dražesno, ali dražesno je kategorija nemanja pojma. Kao da je neka histerična ženica pisala tu priču o Smrti, i sada jadna Smrt biva predstavljena kao djevojka na tisuću patnji, netko joj priječi da se realizira u ljubavi, ne daju joj da doživi strast itd. itd. Kažem, takvo nešto ide za 20-godišnjake još, jer u dvadesetima još možeš pupati, i mogu ti razni otvarati svjetove i kroz takvu crnu romantiku. Ali četrdesete?? Ne može to biti za 40-godišnjake, jer onda bi ti 200 godina trebalo za zrelost. A toliko nema, moj pcoro.
Zato kažem, čudna ti je ta teza o idealnom Planetu mrtvih za ljude u zrelim godinama.
Sad, ti možeš reći, pa to nije važno, sve je to nebitno za flegmatičnu Planetu. Ali onda se nameće pitanje: što je onda važno? Što je to bitno u tom Planetu? Ne može odgovor biti "ja želim tu sapunjaru", tu ja ne vidim smisao. Čekaj, ti čitaš Planet mrtvih da dobiješ malo fan momenta, da ti bude fjaka s teen pričama o jadnoj Smrti i da te šopaju s emo pričicama kao tinejdžera?? Mislim da ne, da si onda moraš položiti račune.
Zanimljivo je to kako ti, s jedne strane među najvitalnijima ovdje i ulaziš ozbiljno u stripove koje čitaš; s druge, sam povlačiš ručnu i kažeš nisam ja za duboke priče, umoran sam i samo mi je do fan momenata. Po meni, griješiš što tako povlačiš ručnu i ne odvažiš se do kraja. Jer, zar ti nije lijepo kad se dobro ispričamo o stripu? Pa baš to jedino i ima smisla, zar ne.
A o čemu bi drugome, recimo, u Velikoj utjehi pričali, nego o tome što je Bilotta napisao. A napisao je baš ovo što kažem: jednu priču o Smrti, u kojoj on prilazi temi s jadikovkom s jedne strane, a s druge (i pazi, ovo je bitno za čitav njegov svijet, poimanje i shvaćanje, dakle, za širu sliku o tom Planetu mrtvih) s optužbom na onoga koji je odredio da tako bude. Sjeti se lajtmotiva koji Bilotta više puta ponavlja u tom svom pogledu na sudbinu Smrti, pa kaže: "tko je odredio moju sudbinu". Vidiš, ovo pitanje, ta formulacija stavljena u izvedbu kakvu je on uradio, ulazi u ta pitanja za koja ti kažeš da nisu toliko važna; međutim, ja ne znam što je drugo onda važno, što bi ta priča trebala značiti (a on ju je takvu napisao). Drugim riječima, kroz te njegove formulacije i njegovu izvedbu, vidi se da on tu smjera klasičnim ateističkim koncepcijama, gdje se postavlja pitanje kakav je to Bog koji dozvoljava da se događaju takve "nepravde": da jedna mlada cura ne može doživjeti strast, ljubav, nego da bude "predodređena" da postane Smrt. Ova "filozofska" razina ide usporedo sa tim fan momentima, i budući da je baš to fabula ove epizode (priča o Smrti) ne možeš reći "nije to baš ni važno". Nije, ako nećemo analizirati što je on to napisao. Je, ako sad hoćemo pričati.
Ja sam sada možda stavio tumačenje koje ti je otišlo predaleko. Ali tako ja to vidim; ne znam koje bi drugo značenje imalo biti to što je on napisao tu priču o jadnoj sudbini same Smrti, osim da je to jedna optužba protiv Tvorca (odnosno Boga) iz klasičnog ateističkog repertoara. To što je takvu optužbu podigao kroz jednu teen priču o Smrti, Bilottu ne odvraća da postavlja takva 'visoka' pitanja. To je taj nesporazum Dylana Doga, još od Sclavija: kroz tinejdžersko i emotivno filozofiranje, postavljati velika pitanja o smislu svijeta (i svega). Tu imamo nepoklapanje, jer razina na kojoj rješavaš stvari (teen, emo razina) nije primjerena razini na koju se referiraš. 20-godišnjaka ovo može zavarati; 40-godišnjaka ne bi smjelo, odnosno, on bi morao ozbiljno uzeti u obzir to što čita i jasno si položiti račune. |
Edited by - stinky on 21/09/2022 16:56:04 |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2409 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 22/09/2022 : 08:45:45
|
quote:
Originally posted by stinky
Što je to bitno u tom Planetu? Ne može odgovor biti "ja želim tu sapunjaru", tu ja ne vidim smisao. Čekaj, ti čitaš Planet mrtvih da dobiješ malo fan momenta, da ti bude fjaka s teen pričama o jadnoj Smrti i da te šopaju s emo pričicama kao tinejdžera?? Mislim da ne, da si onda moraš položiti račune.
Nemoj potcjenjivati! Ne radi se ovdje o malo fan momenta nego o puno fan momenta! Nije ovo kao kad se Helingen svrati, a onda će se opet vratiti za pet godina. Ovdje se otvaraju krugovi kakvi se nisu otvarali 35 godina. Zadire se u same temelje serijala. A na kraju krajeva, i ti čitaš, a znaš da je Dilan to - emo pričice. Ponekad jednostavno dobro dođe pokoja emo priča
Ono što ja na kraju očekujem je da će se Planeta mrtvih kroz još recimo 5 brojeva složiti u jedan veliki, lijepi, zadovoljavajući mozaik u kojoj će na kraju sve biti objašnjeno i svaki će komadić doći na svoje mjesto. I Dilan, i Gručo i Ksabaras i Blok i sve, i da će serijal nakon 35 godina jalovog izlaženja dobiti zadovoljavajući kraj. Makar to bio i teenage emo kraj.
quote:
Originally posted by stinky
A o čemu bi drugome, recimo, u Velikoj utjehi pričali, nego o tome što je Bilotta napisao. A napisao je baš ovo što kažem: jednu priču o Smrti, u kojoj on prilazi temi s jadikovkom s jedne strane, a s druge (i pazi, ovo je bitno za čitav njegov svijet, poimanje i shvaćanje, dakle, za širu sliku o tom Planetu mrtvih) s optužbom na onoga koji je odredio da tako bude.
Slažem se, ali meni je napredak već i to što ovdje nema previše žalopojki oko toga. U običnom Dilanu bi to sve bilo uberizdramatizirano (kao npr. u onoj storiji Kalvarija gdje je život doslovno predstavljen kao sadistički zlikovac). Ovdje se smrt malo žali, ali i prihvaća svoj zadatak. Ok, htjela bi se zaljubiti i plesati (koliko se sjećam), ali ako to ne dobije, neće odbaciti kosu i plašt.
Na kraju krajeva, još je moguće da će se kroz seriju pokazati koji je njen konačni zadatak i možda bude scena njene kositeljske ekstaze, gdje će cijeli njen put dobiti smisao, a on će biti predivan  (Ok, to baš nije vjerovatno  )
od stvari koje mi još nisu jasne tu je i konačni zadatak ove konkretne smrti. Ok, ona je odgajana za nešto VELIKO, ali šta je to? Da li je to nešto što će tek doći u serijalu, ili je to već bilo pa mi je prošlo ispod radara? |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 22/09/2022 : 11:58:32
|
quote:
Originally posted by pcoro
od stvari koje mi još nisu jasne tu je i konačni zadatak ove konkretne smrti. Ok, ona je odgajana za nešto VELIKO, ali šta je to? Da li je to nešto što će tek doći u serijalu, ili je to već bilo pa mi je prošlo ispod radara?
To ti zapravo govorim. Nema toga VELIKOGA (koje mi čekamo ili: koje bismo mi htjeli. da bude Planet mrtvih nešto naj naj).
Planet mrtvih je meni okej saga; nisi valjda skužio da mi je bezveze; onda ne bih to ni čitao. Rekao sam već, okej mi je, a opet, nije naj naj. Kad sam to počeo čitati, čak sam dobio entuzijazam, mislio sam da je Bilotta promišljen tip, još i da filozofira... Sada je jasno da on nije taj kapacitet.
Ostale DD ja ne pratim, godinama već, desetljeće, nemam pojma, ne pratim DD baš zbog toga: postalo je prebezveze. Skroz je očajan taj novi DD. A meni je novi svaki nakon Sclavija. Znači, u ovom odnosu je Planet mrtvih dobar, iskače; ali u odnosu na meni najbolje stvari, recimo Nolitta, onda se prednosti tope, nema više puno pluseva.
Što se tiče konkretne epizode Velika utjeha, nije ti tu ništa promaklo u vezi Smrti. Bar ja ne vidim da je ta priča o Smrti nešto epohalno. Po ovome kako je on to napisao, nema toga što ti čekaš ili se pitaš koji je to veliki zadatak ove Smrti. Znači, nema toga da je tu još nešto ugrađeno, nego je to što ti pitaš, za što je ona odgajana, jednostavno baš to da ona postaje Smrt. Jedna cura je određena da postane Smrt i - to je sve.
Sad, kad pogledaš kako je to urađeno, onda su tvoja pitanja na mjestu. Jer, zaista je to glavna nit ove priče, a zapravo je dosta traljavo sve to izvedeno. Otuda tvoj dojam da tu nešto fali. Da, zaista fali. Fali koherentnija razrada čitave te postavke "neka-cura-postaje-Smrt. Recimo, da ovo imamo, da imamo izveden jak smisao takve postavke, onda bi ova epizoda odskočila, bila bi odlična. Ovako je polovična: maleni okej. Imaš malo te teen i emo filozofije, no razrada za 40-godišnjake šteka (i fali).
Evo što je problematično njegove izvedbe.
Bilotta nema jasan uvid u tu stvar o kojoj piše, nego ispada da tu curu u njenoj sudbini određuju i vanjski i unutarnji razlozi. To je pak točka zbog koje ti imaš dojam da ti je nešto promaklo, jer kad imaš i vanjske i unutarnje razloge, onda zapravo imaš zbrkane misli i sve prolazi. Što god se sjetiš, sve prolazi. A nas ipak zanima da ta stvar bude određena: zašto neka cura postaje Smrt?
Bilot6ta nam to ne daje na uvid. Ova cura kao da je od nekoga nekada određena da bude nešto posebno (na kraju saznajemo da je to "posebno" da ona bude Smrt). Roditelji ju čuvaju po strani, razni drugi akteri ju progone, sklanjaju, zatvaraju; nju se jednostavno čuva za nešto (da bude Smrt). Ovo zovem: vanjski razlozi.
Međutim, ako pogledaš pozorno tu priču, uvidjet ćeš da se Bilotta koleba i oko same njezine prirode. Sama priroda te cure je da ona djeluje loše (opasno) po njene dečke (onaj prvi je doživio nekakav napad). To zovem: unutarnji razlozi.
Znači, mi sad tu imamo da nju čuvaju, a imamo i to da ona jest drugačija. Ali ovo dvoje nije povezano u Bilottinoj izvedbi, odnosno, nije povezano na zadovoljavajući način, na takav način da svima bude jasno što je to posebno u njoj i kako se to postaje Smrt.
Bilotta kao da se koleba oko onih vanjskih razloga, pa u jednom trenu želi govoriti o tome da je svijet u kojemu ona živi represivan, ne da joj da diše, da propupa... a u drugom želi govoriti da ona jest nekako drugačija, da ima nešto zlo u njoj od čega drugi stradaju. Fali koherentnosti, fali da njemu samome bude jasno što uopće želi s tom curom.
Izvedba je mogla biti: vanjski razlozi čine da cura postaje Smrt. Optužujem svijet, svijet je okrutan, nepravedan i jedna mlada cura zakočena u pubertetu zbog društvene sredine ne može se ostvariti u ljubavi, pa sve to vremenom dovodi do toga da postaje nešto zlokobno, postaje Smrt. To bi bila ta neka sklavijevska optužba protiv svijeta iz njegove faze angažiranih priča. Meni bi to bilo bezveze, ali bi bilo dosljedno.
A izvedba je mogla biti: unutarnji razlozi. Nije kriva okolina, ni institucije, nego sama cura nosi zlo u sebi. Ovo zlo njoj vremenom postaje jasno, ona sve više upoznaje samu sebe i na kraju prihvaća to što ona jest: postaje Smrt. Naravno, ovakva se izvedba može na različite načine raditi, i tu može doći do majstorskog djela crne romantike. Za to pak čovjek treba biti, ne samo imaginacija, nego i načitan s filozofske strane. Takvo jedno djelo bi ja više cijenio.
Bilotta nema ni približno neku izvedbu koji je to razlog zašto ona postaje Smrt. I zato se tebi čini da nešto fali, odnosno da ti nešto promiče. Promiče ti ovaj smisao koji sam sad opisao (kako bi to trebalo biti za vrhunsku izvedbu), ali ti u samom stripu ne promiče ništa, jer - toga tamo ni nema. I zato epizoda VELIKA UTJEHA nije baš nešto, nije sjajna, i kako rekoh, to je jedna slabija priča ove sage. |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2409 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 22/09/2022 : 13:24:53
|
Hm, ja sam to drugačije doživio, tj ne da cura postaje smrt već da je cura smrt od početka. U Dilanovom svijetu osim ljudi imamo i birokraciju pakla, a možda i birokraciju smrti. Taj birokratski aparat čine bića kao što su onaj dvoglavi upravitelj, čuvari sa pištoljem u obilu glave ali i razne smrti, one višeg i on nižeg ranga. One smrti nižeg ranga su bića što izgledaju kao ljudi, a smrti višeg ranga trebaju dozrijeti (valjda kao visi u bačvi) i mi zapravo ne pratimo kako djevojka postaje smrt, nego kako smrt dozrijeva.
Ali pošto dozrijeva među ljudima, ona počinje željeti stvari koje ljudi imaju, najviše od svega zaljubljenost, nešto slično kao i oni anđeli u Nebu nad Berlinom. To je jedno od najopćenitijih mjesta, astralna bića uvijek čeznu da upoznaju čari puti... U svakom slučaju, ništa od toga, Smrt nije ljubovala ali je dozrijela i sad treba vidjet šta dalje.
Ok, sad više nisam siguran ni da sam ovo ispravno doživio.
Još je jedna stvar, što se predodređenosti Smrti tiče -ova smrt je izravno odgovorna što je došlo do apokalipse zombija, po liniji Ksabaras/Gručo/ogledalo. Pa se pitam da li je to sad to, da li je to zapravo bio njen veliki zadatak, ili će veliki zadatak bit da odigra ulogu u nekom finalu koje tek dolazi, gdje bi se iskupila za svoju grešku, ili je ovom pričom rečeno sve što treba (a to onda definitivno nije puno). |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 22/09/2022 : 17:47:53
|
quote:
Originally posted by pcoro
Hm, ja sam to drugačije doživio, tj ne da cura postaje smrt već da je cura smrt od početka. U Dilanovom svijetu osim ljudi imamo i birokraciju pakla, a možda i birokraciju smrti. Taj birokratski aparat čine bića kao što su onaj dvoglavi upravitelj, čuvari sa pištoljem u obilu glave ali i razne smrti, one višeg i on nižeg ranga. One smrti nižeg ranga su bića što izgledaju kao ljudi, a smrti višeg ranga trebaju dozrijeti (valjda kao visi u bačvi) i mi zapravo ne pratimo kako djevojka postaje smrt, nego kako smrt dozrijeva.
Ali pošto dozrijeva među ljudima, ona počinje željeti stvari koje ljudi imaju, najviše od svega zaljubljenost, nešto slično kao i oni anđeli u Nebu nad Berlinom. To je jedno od najopćenitijih mjesta, astralna bića uvijek čeznu da upoznaju čari puti... U svakom slučaju, ništa od toga, Smrt nije ljubovala ali je dozrijela i sad treba vidjet šta dalje.
Ok, sad više nisam siguran ni da sam ovo ispravno doživio.
Da, ne možeš biti siguran zbog onoga što sam rekao: Bilotta nema (ne daje) točna određenja kako i zašto ta cura je ili postaje Smrt.
Međutim,
mislim da ima, barem prema tome kako je on to napisao, kako ta priča teče, dakle, ima razloga prikloniti se više onoj tezi da je to jedna cura koja postaje Smrt. Zašto? Zato jer je par jakih indikativa, prvo to da ona ima roditelje, a zatim to što se ona kroz "proces" fizički mijenja: od normalne cure s početka postaje izobličena fizički, do nakaznosti u licu.
Ovaj "proces" postajanja Smrti ne bi bilo loše rješenje (dapače), samo što onda treba dati jasnija određenja kako i zašto. Mora se imati jasna ideja, drugim riječima, posložena ta stvar u glavi i onda objasniti drugima. Ovako ostaje to što kažeš: ovom pričom definitivno nije rečeno puno. |
|
|
|
Barker
Advanced Member
Fyro Macedonia
4683 Posts
Member since 10/10/2003 |
Posted - 24/09/2022 : 16:44:17
|
Sjajan dijalog momci. Saglasan sam sa oba gledista, ma koliko to zvucalo kontrdiktorno :)
Jasno je da stinky voli da pronalazi "rupe" u pricama i sve o cemu prica itekako ima oslonac, ali kao i pcoro i ja volim da mi se oci zamazu sapunicom i procitam (konacno) stvari koje povezuju skoro pa nespojive stvari iz serijala. I da uzivam u tome. |
Bistro i duboko nebo utociste pruza! |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
7431 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 08/10/2022 : 11:04:30
|
Stinkač, kae - zadihal si se?
Ja još nečem kačiti nastavak Papka jerbo ima dosta korekcija na tekstu, prvenstveno na već okačenim stranama.
Al čim se to uobliči, idemo dalje, ako se slažeš.
|
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3475 Posts
Member since 31/08/2007 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 11/02/2023 : 17:04:02
|
E, Poncho, ja se vratio stripovima čituckajući hrvatski strip. Ovoga tu gore našega dobroga Franu + tulipana tonta Sivu kroniku.
Znači, TULIPAN vs SIVA KRONIKA.
Tulipan je one man show i to je ludilo samo takvo. Frano ga tu sipa nehajno, iz rukava, ali i takav je zapravo al pari (a izgledno, i bolji) Sivoj kronici mcn-a i tonta, u čijem se uratku vidi ipak jedan napor da se ta tzv. siva kronika ispriča.
Ajmo ovako.
Strip me više ne zanima nešto pretjerano, no, hrvatski strip - da! I tako rekoh onomad onom tulipanu tontu da ću pročitati to njegovo velebno djelo, čim uhvatim priliku. I eto, prilika je došla prije par dana.
Uzmem ja tu Sivu kroniku i prvo što mi se javilo tijekom čitanja da hitim tu dosadu svom snagom u zid. A onda je došla završna epizoda Franjo i stvar je porasla. Tuđmanovi spomenici defiliraju epizodom i pronose ju u oblake, tako da su mcn i tonto nenamjerno pogodili. Došli su do istine iz pogrešnog uvida, jer, samu tu priču ne mogu shvatiti drukčije nego još jednu uobičajenu kenjažu o tzv. sivim životima sivih ljudi jedne sive države... Međutim, dogodilo se to, da je JEDINO ta priča zamijećena.
O ovome vrijedi razmisliti. Upadljiva je šutnja o samome stripu, čak se ni poslovični fibra-tutleki ne prijavljuju da su pročitali. Ili nisu, ili ih je sram reći da je bezveze. A onih par koji su se javili, istakli su franceka. I to nitko drugo nego - Beva. Beva, totalni tulipan, nikakav Hrvat, nikakav muž, nikakav domoljub; tulipan, i ništa drugo nego tulipan, rang tonta. I sad, jedan takav tulipan, istakne epizodu Franjo.
A na čemu počiva epizoda Franjo?
Dovoljno je otvoriti te stranice: na Tuđmanovim spomenicima! Ne na priči, nema tu neke vajne priče, nego gola, masivna prisutnost spomenika doktora Franje Tuđmana. Ako ovdje nisu svi ti beve, tonti, mcni sami sebi zabili autogol, onda sam ja tulipan.
Beva se može pretvarati da su mu važni svagdanji marki i njihovi sitni ljudski problemi, ali onda povodom Sive kronike iskoči pravi homo dinarus i pokaže što jedino valja: spomenici doktora Franje Tuđmana. Naš narod jednostavno voli epiku. Neki to znaju svjesno, a ostali glumataju finjake (i onda si idu kupovati djecu u Afriku).
Monumentalni Franje Tuđmani spadaju 1 kroz 1 u epiku i samo to drži ovo sivo, labavo pripovijedanje najbeznačajnijih banalnosti iznad vode. Nemam pojma kako je mcnu sinulo da bi jedna polubezvezna novinarka koja klipše za beznačajnim pričama iz života savršenih anonimusa, dakle, kako bi nešto takvo moglo (ili trebalo??) biti predmet strip-obrade. Ova velika zabluda, a i prijevara lansirana upravo od zloglasnog dvojca mcn-markos u svojedobnom larcenetiranju, dovela je u pomutnju razne strip-tutleke koji si tepaju da su stripofili i znalci. Nema pogubnije teze u hrvatskom stripu od te zbrda-zdola sklepane mcn-markosove pedagogike, i sad, umjesto da imamo prave stvari, markos nas je zatrpao gorko-slatkim smećem o malim pobjedama i malim porazima. Dok, istovremeno, nemamo ni Buddyja Longwaya na hrvatskom, a Maurovićeve stvari mu pred nosom čapaju bosančerosi.
Ali da se vratimo na epiku. Spomenici Franji Tuđmanu su moćni i on su prava antiteza ovim glistama od sivih anonimusa, sive novinarke i sivog fotografa. Po čemu bi se pamtilo ovaj strip da Tuđmana nije? Po Darkovom zvocanju? Pa ne baš. Ne možeš mi ti dati strip o sivim likovima, o malim ljudima, kad to nisu Gruntovčani. A i gruntovčani su zapravo epika, jer je to do savršenstva dotjerana i odigrana epopeja malog čovjeka, ali malog NARODNOG čovjeka. Čovjeka koji živi u narodnoj kulturi, ne u sivoj kronici. Tuđman izliven u spomeniku, pa bilo to i u najkomičnijemu, to je epski moment koji ostaje. Uostalom, što bi bio njihov ništavni koitus (Viktorije i Branka) da nije posvjedočen epohalnim Tuđmanom od bronce u Makarskoj!! Bilo bi zaboravljeno za pet minuta, a ovako će živjeti sretno zauvijek, kao u svakoj pravoj epskoj bajci.
 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 11/02/2023 : 18:04:18
|
TULIPAN je pak sasvim druga priča.
Dok se o Sivoj kronici šuti (makar je zbegecana po fibraški), Tulipana se izgleda pokušava zataškati. Doduše, ja ovoga trena nisam provjerio je li se pričalo o Tulipanu ili nije. Ali teško mi je zamisliti da ove mimoze tipa markos, tonto, beva itd. itd. pričaju o Tulipanu. Jer, Tulipan je njima prst u oko. Kako ih je tu frano sjajno nanišanio, sve te tulipane hr stripa.
Frano je definirao tulipana: "To je osoba kojoj fali samo još mali korak da bi postala totalna mimoza." Sebe je uvrstio među tulipane, što baš neće biti tako, iako je u ovoj priči ispričao genezu svoga postajanja (hrvatskim mužem, a ne tulipanom!!).
Među tulipane i mimoze ja ubrajam čitatelje fibre i razne druge faktore.
Frano lakoćom priča priču o tulipanizmu, a skice su mu još lepršavije. Iako ja načelno volim realistički crtež, da ga jbš frano je jači od tonta. Makar moj mali kaže ne, njemu se više sviđa tontov crtež (iako, kaže on, oba crteža nisu baš... eto, tako kaže on, što da mu radim, on bi očito samo vrhove). Ajde, kad smo kod crteža, ja bih uzeo oba. Tonto mi je počesto drven, ali ima dobrih slika. Nekako mi varira, od dosta slabog do odličnog. Frana bih volio vidjeti da se okuša u realističkom. On je Tulipana odradio iz zezanja, tako povremeno izgleda, no potez mu rastura, tinja vatra. A i frizerke su mu top!!! Tontove ženske su gabori, tu tonto gubi, a frano je frizerke pogodio s prstom vrit. Franove frizerke su mi najbolje!!
Ima jedna druga stvar koja je vrijedna pažnje. Malo je onih koji mogu pričati o stripovima, a još manje onih koji mogu ovakve analize potezati.
Kad pogledaš tonta i mcna, da ne potežem sad sve te fibraše na čelu s markosom (obiteljskim, poslovnim i sređenim čovjekom markosom, koji radi zbegecane fibre i istovremeno podržava peškiće, gej parade i ostale tulipanizme), oni se naspram frane čine kao da su u razredu bili blagajnik i higijeničar. Mcn, tonto, rade sređene, smirene priče o malim ljudima, tzv. sive kronike, a u osnovi zastupaju tulipanizam i nije im jasno kako dolazi do degradacije svećenstva, žene i muškarca.
Frano, s druge strane, radi neuravnotežene, lude, ekscentrične Tulipane, koji su prenapregnuti tik do pucanja i izbačeni su nehajno s cijenom na koricama od 20 kn, a ispod te mahnitosti mirno počiva filozofija društva u centru (odnosno Bogu) i srce na mjestu, odnosno - antitulipanizam.
Zato je ovo najljepši svijet, jer sve postoji kroz ovakve paradokse: uglađeni, uštogljeni građanski poslovni markosi i tonti koji žmukljaju kunice i postavljaju moderatore po scomu, a iznutra iščašeni, nenormalni i popederisani. A mahniti, unezvjereni frano, i onaj drugi ekscentrični, poluludi stinky, u temeljima su postojane konzerve i sređeniji od blaženika.
Siva kronika ima spomenike i tuđmane, ima taj moment kulminacije, ali to je sve. Tulipan ima više momenata i idejno je on jači, možda baš i zbog toga što frano to na prvu istrese. Slijedeći i otkrivajući uzroke tulipanizma u hrvatskom društvu, frano je nesvjesno(?) suprotstavio gej paradu i bad blue boyse. Ova paralela može izgledati groteskna, a istovremeno je genijalna i kao što on sam priča emotivno o Čupku (vođi BBB-a), tako i ja držim da je prihvatljiva subkultura navijanja i šoranja, a gej parade i tulipanstvo ne. S onima se mogu zamisliti, pa i da pričam o zagoru i bleku, s ovima pak ni u ludilu.
Tulipan je krik, možda krik bez mjere, ali pravi krik, dok Siva kronika je, u globalu, ništa, piši me vrit. Tulipan nastaje iz autentičnog revolta, Siva kronika je naknadno, dijelom isforsirano a dijelom (pre)promišljeno zanovijetanje, i to čovjeka ne može pomaknuti. Doduše, i Tulipan mjestimično boluje od iskonstruiranosti, ali ipak je baza pravi revolt protiv nakaradnosti i abnormalnosti koje se pokušavaju podvaliti pod normalno, a tu onda čovjek, pravi čovjek ne može drugo nego trgati cigle od bijesa.
Ovaj moment "trganja cigli" frano je maestralno izrazio u stripu. Meni je taj prizor i genijalan i duhovit do srži, i puknut ću od smijeha čim si to prispodobim. Radi se o prizoru kada franu-tulipana one bedače a la naše razne voditeljice-aktivistice dovedu do eksplozije. Kokodakaju o ovome i onome, a frano popi... i počne propovijedati. A onda, sljedeća stranica eksplozija i onako preko dvije stranice erupcija, a na slici ništa, nego samo onako masno monumentalno otisnuto Dinamo!!!! Ta nesvakidašnja erupcija, u toj situaciji koja nema veze, na toj blesavoj paradi, onako iznebuha DINAMO!!!!! i kreće tarapana, to je jedan moment hrvatskog stripa koji tonto i mcn nisu i ne znaju pružiti.
Tulipan - totalno ludi, nesređeni, ili s mukom držani strip na okupu, koja pogađa prstom, ma ne prstom, nego šakom u oko sve te fibre i programe, sve te tulipane naše svagdanje. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 12/02/2023 : 10:31:33
|
Još malo o Viktoriji, Branku i Franji Tuđmanu.
Kakav su to stripovski lik zamislili autori (mcn, a i tonto se sto posto uklapa): Viktorija, novinarka u potrazi za velikom pričom. Viktorija, polovnjača, neoženjena, posebna kao Anamarija u provinciji, bavi se dnovinarstvom, a sanja veeeeliku priču. Što bi bila ta velika priča, nije joj bistro.
No tu je i Brankec. Brankec, njezin paž, mali od kužine, koji pokunjeno slijedi ovu ženturaču od nemila do nedraga (i do Dobrog Dola) i mašta o njezinoj pikici, ceckima itd. itd. Branko, potpuni tutlek, fotograf. Ovaj Branko nema pojma, ne ide nikud i ne radi ništa, on ne zna ni za velike priče, ali zato pedantno čita svaki Viktorijin banalni redak u crnoj kronici, na što se ova de fakto svela: umjesto ljubljene velike priče, Viktorija piše dosadne izvještaje o prometnim nesrećama i prevarenim muževima, ženama i ostale bedastoće.
Ovo je sad definirana postavka koja mcnu služi kao poligon da raspreda svoje sive kronike (ustvari: markove konake) o malim ljudima. Mcn čak ide dalje, i ne zadovoljava se običnim sivim kronikama, nego tvrdi da će mu "siva kronika" poslužiti kao program. Program lamentiranja o malim ljudima, tipa Anamarija iz provincije, Boris iz Zagorja, i da slučajno ne zaboravimo, Ciganin Džontra (ovo mi je epohalno, ali bilo bi duhovitije da je mcn uključio Veljka Kajtazija. tek to bi bila siva kronika hrvatske svakodnevnice!! Veljko Kajtazi, saborski zastupnik, prima saborsku plaću i sudjeluje, nemam pojma, u odborima za manjinska pitanja i ribolovni pojas).
Mcn je nadmašio samoga sebe u ključnoj priči sa spomenicima. Franje Tuđmani atakiraju na čitatelja u prvom planu, dok se u pozadini odigrava drama Viktorije i Brankeca. I sada, Viktorija rezignira: nema velikih priča, kaže. Pazi ti to. Dok se čitatelju pred nosom smjenjuju monumentalni Franje, doktori Franje Tuđmani, Viktorija, ta nemušta i nesuvisla novinarka zaprdava kako nema velikih priča.
Nema velikih priča??!!!! A spomenici Franji Tuđmanu? Ta ne pričaju li oni baš jednu epopeju hrvatskog naroda, najveću priču hrvatskog naroda ikada ispričanu.
Onaj podložnik Branko šuti na lamentiranje drage Viktorije i misli samo na njezinu pikicu. I uz pomoć Tuđmana, koji uzvišeno šuti na Viktorijine gluposti i odozgo gleda te ugljikove jedinke raspužene pod postoljem, Branko sprči Viktoriju. Stenj, stenj, prč, prč, dvije nule pod Tuđmanovim nogama. Tuđmana se sve to savršeno ne tiče, on stoji monumentalan u svojoj uzvišenosti ispod Biokova, i tko zna kamo ga mis'o ponijela. Misao na Biokovo, na Velebit, duhovnu hrvatsku planinu, o čemu ni Viktorija ni Branko ni mcn ni tonto ne znaju zucnuti.
Epilog: ni Viktorija, a ni Branko, nisu znali prepoznati veliku priču koja im se odmotala pred nosom. Nisu shvatili ni Tuđmana, a još više, nisu shvatili ni veliku priču o ljubavi u kojoj su igrali glavnu ulogu. Umjesto toga, otišli su svaki svojim putem, u posranu prozaičnu sivu kroniku, i sada se, kao dva prava pajsera, tek toliko sretnu u šetnji da bi nostalgično lamentirali. Glupača Viktorija voda maloga Željkeca, Brankovog Željkeca, a Brankec je ostao kućni paž novoj alapači, prihvatio njezina moderna imena i puni gaće kada ova migne obrvama. |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
7431 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 12/02/2023 : 15:42:46
|
Stinky!!
Pa di si ti?
E, a znaš di sam ja?
...
...
Četvrti sam u prvoj ligi :) Za sad!
A do kraja ima još 6 kola. U13. Košarka.
Hijoooj!
Odeš na tekmu, a scenarij se piše sam od sebe :)
Fala lepa na tvom osvrtu na Tulipana.
Baš mi je falilo nekaj u ovoj zimi, neki cim... neki plamićak ... neki domaći kapuljak...
A kad ono tam, Stinky žiga :)
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 12/02/2023 : 18:36:58
|
Bravo, Frano, samo rasturi sve te tulipane i mimoze.
Ja? Ja sam zadnji u zadnjoj ligi, ko i uvijek. Eto, zato sam takav, propalitet i nerelevantan. Da, to je razlog: uvijek zadnja rupa na svirali. To sam ja. I baš zato što sam luzer, volim gledati tvoje frizerke!!
To su mi najbolje frizerke ikad, gore, pozadi... I ja bih takvima išao na šišanje, i mene bi takve šišale. Te bi vrijedile da me naprave brankecom, a ne tontova cvikerašica i gaborka. Stranice s frizerkama, to je moment hrvatskog stripa u rangu s Tuđmanovim spomenicima, i još bolji!!
Al' početak tvog Tulipana je poezija. Tu si živio, gledao Čupka oči u oči i kažu da ono što te dotakne u djetinjstvu, prati te cijeli život. Ta čista, nevina hrvatska iskra koja te dotakla u djetinjstvu i koja savršeno progradira u prologu Tulipana, od klinaca koji grizu, do BBB protiv onih smradova na Maksimiru, a zatim dječaci postaju ratnici i gađaju onaj ološ zoljama, to je pravi i ultimativni hrvatski strip koji sam tražio, a nisam skužio da mi je pred nosom. Bio sam na trenutak Brankec, i bedača Viktorija, koji niš' ne kuže. Tulipan je pravi na momente, toeto.
I sve, sve si pogodio, ono postaju pravi ljudi koji se kao klinci čupaju i igraju i smiju i plaču, a ovi, ovi koji šetaju peseke i čitaju fibre i storyje, ti postaju tulipani. Daleko najbolji strip, s daleko najboljim frizerkama i daleko najboljim klincima koji su postali bebebeji i zenge, i nisu širili ljubav iz storyja, nego pravu hrvatsku ljubav za prave hrvatske čitatelje.
 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 12/02/2023 : 18:42:39
|
| usput, frano, poslao sam ti konspirativni mejl. udružujemo se protiv tulipana, a motivacija nam je čistoća hrvatskog društva. ja već imam poluizrađen pravilnik o hrvatskoj čistoći, a potpuno gotov program i smjernice djelovanja. |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
7431 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
Topic |
|
|
|
Antologijske stvari
