Poštovani čitaoci, prošlo je dosta vremena od prethodnog iscrpnijeg javljanja s naše strane, prošao je godišnji odmor i na pragu smo nove jesenje sezone, koja je za nas izdavače uvek izuzetno važna.
Takođe, prethodni period je bio dosta dinamičan u našoj izdavačkoj kući, bili smo vidljivo neaktivni na planu produkcije u ovoj godini, ali daleko od toga da nismo bili vredni – bavili smo se prevashodno prodajem, svojevrsnim restrukturiranjem firme, traženjem novog prostora, i sada možemo da se posvetimo onom što je najlepše – samim knjigama.
Pošto je prethodno objavljeni izdavački plan dobrim delom iscrpen, većina toga je urađena, od ponečeg se odustalo, ponešto čekamo da stigne, neka ova tema ubuduće posluži za obaveštenja u narednim mesecima.
Toliko za sada, za 5 dana počinje Salon stripa pa se napokon vidimo i uživo. Za mesec dana je i Sajam knjiga na koji izlazimo sa ukupno 93 naslova u našem izdanju. Ipak, veliki broj naslova je na samom kraju i očekivanja su da ćemo posle Sajma imati oko 70 dostupnih izdanja.
S tim u vezi – prodaju ćemo ubuduće raditi gotovo u potpunosti preko distributera. Pretplate i periodične akcije (2 godišnje) nećemo više organizovati. Povremeno će biti akcija u pojedinim knjižarama s kojima sarađujemo. Naravno, učestvovaćemo, kao i do sada, na festivalima stripa i sajmovima knjiga, i uvek će biti moguće poručivati direktno od nas.
Toliko za sada, ove promene za cilj imaju da možemo da se posvetimo više samoj produkciji i uređivanju izdanja, vraćanju na ritam od 15-ak izdanja godišnje, dok ćemo prodaju većinski prepustiti striparnicama i knjižarama.
Najverovatnije nećemo jer bi to rezultiralo večom vidljivošću, rastom porudžbina i prometa. A to ne smemo imati!
Znam da ovo zvuči suludo, te moram da objasnim. Ja već neko vreme uglavnom usporavam jedan sistem koji se razmahao i koji od mene zahteva da nadmašim samog sebe od pre 3, 5 ili 7 godina, koji sam i tada davao masimum. To nije mudro. Komiko je pre nekih 2 godine dosegao vrhunac u postojećem modelu poslovanja i tada sao se našli na raskrsnici šta činiti. Mislim da se slično desilo i markosu pre nekoliko godina, i čini mi se da će se u najskorijoj budućnosti i, recimo, Makondo naći u sličnoj situaciji.
Ja imam svoj redovni posao i postojale su 2 opcije: a. Ostaviti redovni posao, posvetiti se 100% Komiku, zaposliti jedno 2 čoveka, napraviti novi napucan sajt, duplirati broj izdanja u jedinici vremena, uskoro i triplirati, duplirati prosečni tiraž. Sve bi to bilo izvodljivo, verujem da bi bilo i uspešno, promet i prihodi bi otišli gore, pohvale bi pljuštale sa svih strana. Ali to nije bilo moguće naprosto jer sam još davno dao reč da neću ostavljati svoj redovni posao zbog izdavaštva, šta god da se desi. Dakle, ostalo je
b. Nastaviti u istom modelu, uz manje modifikacije. Smanjiti promet u jedinici vremena (ukinuti pretplate i akcije), smanjiti angažman oko plasmana i distribucije (porudžbine, pakovanje, slanje, povrate... prepustiti to striparnicama i knjižarama), podići broj izdanja s postojećim tiražima i baviti se uređivanjem i ostalim kreativnim poslovima.
Slikovito, moglo bi se to predstaviti kao jedna lokomotiva koja se zaukala posle godina i godina mog lopatanja uglja, i sada ide finom brzinom, a ja uglavnom držim kočnicu i u prilici sam da uživam u krajoliku, predelima kojima prolazim. Povremeno ubacim par lopata da održavam brzinu. Moglo se pretvoriti u francuski super-brzi TGV gde bih kroz prozor video samo sivkastu izmaglicu uz saznanje da brže stižem na krajnje odredište, pod lopatu.
Još kraće - bio je to izbor da li žrtvovati užitak i duševni mir (potencijalno i zdravlje) zarad profita, ili žrtvovati profit zarad užitka i duševnog mira (potencialno i zdravlja). A kad se tako postavi - lako je odabrati.
Najverovatnije nećemo jer bi to rezultiralo večom vidljivošću, rastom porudžbina i prometa. A to ne smemo imati!
Znam da ovo zvuči suludo, te moram da objasnim. Ja već neko vreme uglavnom usporavam jedan sistem koji se razmahao i koji od mene zahteva da nadmašim samog sebe od pre 3, 5 ili 7 godina, koji sam i tada davao masimum. To nije mudro. Komiko je pre nekih 2 godine dosegao vrhunac u postojećem modelu poslovanja i tada sao se našli na raskrsnici šta činiti. Mislim da se slično desilo i markosu pre nekoliko godina, i čini mi se da će se u najskorijoj budućnosti i, recimo, Makondo naći u sličnoj situaciji.
Ja imam svoj redovni posao i postojale su 2 opcije: a. Ostaviti redovni posao, posvetiti se 100% Komiku, zaposliti jedno 2 čoveka, napraviti novi napucan sajt, duplirati broj izdanja u jedinici vremena, uskoro i triplirati, duplirati prosečni tiraž. Sve bi to bilo izvodljivo, verujem da bi bilo i uspešno, promet i prihodi bi otišli gore, pohvale bi pljuštale sa svih strana. Ali to nije bilo moguće naprosto jer sam još davno dao reč da neću ostavljati svoj redovni posao zbog izdavaštva, šta god da se desi. Dakle, ostalo je
b. Nastaviti u istom modelu, uz manje modifikacije. Smanjiti promet u jedinici vremena (ukinuti pretplate i akcije), smanjiti angažman oko plasmana i distribucije (porudžbine, pakovanje, slanje, povrate... prepustiti to striparnicama i knjižarama), podići broj izdanja s postojećim tiražima i baviti se uređivanjem i ostalim kreativnim poslovima.
Slikovito, moglo bi se to predstaviti kao jedna lokomotiva koja se zaukala posle godina i godina mog lopatanja uglja, i sada ide finom brzinom, a ja uglavnom držim kočnicu i u prilici sam da uživam u krajoliku, predelima kojima prolazim. Povremeno ubacim par lopata da održavam brzinu. Moglo se pretvoriti u francuski super-brzi TGV gde bih kroz prozor video samo sivkastu izmaglicu uz saznanje da brže stižem na krajnje odredište, pod lopatu.
Još kraće - bio je to izbor da li žrtvovati užitak i duševni mir (potencijalno i zdravlje) zarad profita, ili žrtvovati profit zarad užitka i duševnog mira (potencialno i zdravlja). A kad se tako postavi - lako je odabrati.
The sea was angry that day, my friends - like an old man trying to send back soup in a deli.