| Author |
 Topic  |
|
Mord
Advanced Member
Croatia
3134 Posts
Member since 20/10/2001 |
 Posted - 22/11/2022 : 13:35:26
|
Ljeto 1990., imao sam punih 9 godina, neka ekipa iz Rijeke mi je otkrila Seventh Son of a Seventh Son. Bio sam uvjeren da ce me mama pustiti u Bec na koncert. :-)
2003. sam imao 22 godine, Maideni su dosli u Hrvatsku a ja u Zagreb, mamu nije trebalo pitati, samo je trebalo prezivjeti autobus do Velike Gorice.
2018. imao sam priliku poslusati i spomenuti album u Zagrebu. |
 |
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11447 Posts
Member since 14/02/2009 |
Posted - 22/11/2022 : 13:41:08
|
Ha? Koliko se sjećam 2018. su svirali samo jednu stvar s tog albuma.
Prava prilika za čuti više stvari sa SSoaSS je bila 2013. u Zagrebu kad su svirali više od pola tog albuma. Nažalost zvuk je bio katastrofa, al opet mi je drago šta sam išao jer ko zna kad bi opet čuo neke od tih stvari. |
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues
And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
https://www.last.fm/user/Pakaa |
Edited by - Paka01 on 22/11/2022 13:43:03 |
|
|
|
fler
Senior Member
Croatia
2043 Posts
Member since 21/10/2003 |
Posted - 22/11/2022 : 14:16:22
|
Krenuo razmišljati o počecima opčinjenosti metalurgijom, pa se pretvorilo u memoare..
ako se kome da čitati (iz principa odbijam TL;DR):
U osnovnoj sam krajem osamdesetih bio za glazbu slabo zainteresiran..
starci nisu slušali ništa posebno, a obzirom na druga vremena
nisam zapravo ni imao kada jer smo umjesto pred ekranima ogromnu većinu vremena bili vani,
a ostatak sam provodio u kojekakvim drugim hobijima - i, jasno, stripovima.
Došao (i prošao) rat, razbacalo nas širom, vratili se i nastavili sa školom.
Frend iz osnovne se (gdje je već završio) nabrijao na metal,
te je i mene zaintrigiralo - opake majice, opasni bendovi,
Internet nepoznanica pa zapravo nemate nikakvih informacija
van bizarno privlačnih glasina i plašenja male djece Sotonom
(pade mi na pamet Crna Ruža, haha - ali ako se dobro sjećam, to je bilo aktualno krajem osamdesetih, tj. prije rata?
Nisam baš siguran, davno je bilo, sveopća psihoza i neopisiv strah).
Ipak, uslijed svakakvih okolnosti, slabo sam i dalje aktivno slušao glazbu,
tako da se van te školske fascinacije (a kod kuće regularnog radio/TV programa) i nije nešto primilo.
Par godina kasnije, srednja škola. Novo društvo.. nema metalaca.
Taman sam nekako dobio i svoju prvu liniju (zadnji krik tehnologije! Mjenjač 3 CD-a!),
u kojoj se vrtilo svašta nešto aktualno, što sam već u konstantnoj besparici mogao posuditi
od frendova, uh, svakakvih glazbenih "ukusa"
(uglavnom one legendarne Bravo i MTV Hits treš-kompilacije  ).
Što se (za nas klince, jasno) ispostavilo kao nešto pozitivno u čitavom (po)ratnom sranju:
nešto poslije Oluje, na prijelazu Vinkovci - Mirkovci uslijed još nesređenih odnosa
neko kraće vrijeme postojala je "ničija zemlja" između dva kontrolna punkta,
gdje su se nekoliko dana u tjednu prešutnim dogovorom obje strane (podmažu policiju na "granici", pa ovi zažmire;
s druge strane, mi našima dofuramo neku cugu ili pokoji CD, pa nas puste iako ne bi smjeli)
uparkirali šverceri iz Srbije s gomilama piratskih cedeova ("uvoz" iz Bugarske, tko zna kakvim kanalima).
Tu je svega bilo, ono, stotine i stotine svakakvih albuma svih mogućih žanrova,
za smiješnu cijenu (otprilike, 5 kuna.. ne sjećam se jesu uopće kune već bile u igri, ali svakako smiješna cifra) -
tako da smo se vikendom vraćali s gomilom glazbe čak i uz minimalna sredstva
(čuvaš novce od užine i sl.).
Starci u pravilu nisu smjeli znati jer bi nastradali samo tako 
U svemu tome, zaintrigiranost iz osnovne je nekako preživjela, pa sam između ostaloga
nasumično uzimao i svakakve metalce (uslijed neinformiranosti, većinom zbog privlačne naslovnice,
jer van nekih većih imena slabo sam za bendove uopće znao) -
ali, problem je bio što moje nevine dječačke uši nisu bile spremne na, recimo, raniju Sepulturu
ili Panterin TGSTK i slične sirove žestice, tako da je to bilo teško probavljivo
i držao sam se nekakvog mekšeg, mainstream rocka (Gunsi, itd.).
I što je napokon prelomilo, sjećam se vrlo jasno:
kraj '97., lokalna radio-stanica VFM (pokojna.. slava im!)
kao dnevni powerplay (novitet koji ide svakih sat vremena) puštaju sudbonosni The Memory Remains
(jer ako taj savršen tajming nije bio prst sudbine.. stvarno ne znam).
Bio sam toliko fasciniran da sam ju na kazetu koju sam si snimao (hahaha.. kazete)
za školski izlet u Beč iduće jutro stavio za svaku drugu pjesmu.
Dolazimo tamo, naletim na Virgin Megastore s dva kata apsolutno prepuna glazbe -
i spržim sve pare koje sam imao kod sebe na svježe izdani ReLoad.
Taj se CD vrtio konstantno, unedogled, i gurnuo me na svojevrstan put bez povratka
(ne žalim!).
Došle su poslije mnoge uzbudljivije stvari, nije mi godinama više Metallica najbolji bend -
ali ako već nije najdraži (to je ipak Mastodon), u samom je vrhu.
Uvijek će imati posebno, nedodirljivo mjesto..
kao i zahvalnost Matiji iz osnovne
(valjda je još negdje živ i zdrav  ) -
i naravno, srpskim švercerima |
Split your lungs with Blood and Thunder
|
Edited by - fler on 22/11/2022 15:58:13 |
|
|
|
Tutta
Advanced Member
Germany
32401 Posts
Member since 19/02/2010 |
Posted - 22/11/2022 : 15:35:34
|
quote:
Originally posted by manhunter
1990. letnji raspust (ja završio osmi i krećem u gimnaziju), vrelina, slušam Radio 202, snimam pesme na kasetu i nerviram se što voditelj kaže nešto u sred pesme. I pored tih klasičnih letnjih hitova počinje Policy of truth. I ja se izbezumim zvukom. Slušao sam je dvadeset puta tog dana. Nešto kasnije je došla i Enjoy the silence i Depeche mode su mi postali jedan od omiljenih bendova.
1991. gledam MTV na trećem programu RTB (antena na krovu, signal na trećem veoma slab, više snega nego slike, ali ton odličan). I kreće Enter sandman. Već na prve taktove sam znao da će mi se pesma svideti. Posle je došla i Nothing else matters, a onda sam na buvljaku nabavio i celi Black album. Apsolutno mi se svaka pesma sa njega svidela. Onda sam retroaktivno otkrio i prethodne albume i postao fan Metallice.
1994. Stižem u Švajcarsku, otkrivam mesta za izlaske, svidi mi se jedan Irish pub, ponajviše zbog muzike. Čujem pesmu na nemačkom, koji još nisam savladao. Saznajem da se pesma zove Du riechst so gut, a bend Rammstein. Nešto kasnije oni izbacuju hit album Sehnsucht, ja već govorim nemački i oduševljavaju me tekstovi, a onda i muzika.
Toliko za prvo javljanje, ima toga još.
Svaki Utorak u 21:00 sati. Najebao sam ako propustim! Duga priča... |
+IN HOC SIGNO VINCES+
|
|
|
|
NESVRSTANI
Advanced Member
Croatia
10264 Posts
Member since 08/02/2006 |
|
|
Topic |
|
|
|
Di ste i kako otkrili svoj najdraži bend?
