| Author |
 Topic  |
|
kasper
Advanced Member
10882 Posts
Member since 04/11/2001 |
 Posted - 03/03/2023 : 12:39:26
|
| mogao bi markos da stavi lektora na macana, potreban je tu vec neko vreme. al nevezano za to, strip je izuzetno kompleksan, ne znam ima li sta teze za prevesti od ovoga |
 |
|
|
Markos
Webmaster
Croatia
29372 Posts
Member since 27/08/2001 |
Posted - 03/03/2023 : 14:38:07
|
| Darko ne voli kad mu se prcka po prijevodima, a za tipfelere sam kriv ja sto ih nisam uhvatio sve:( |
Trouble will find me |
|
|
|
john connor
Senior Member
Serbia
2700 Posts
Member since 15/02/2011 |
|
|
Odoakar
Junior Member
.jpg)
479 Posts
Member since 04/02/2017 |
Posted - 08/03/2023 : 08:36:54
|
Potrajalo je, ali napokon dovršio Prometeju. Remek djelo nultne kategorije, kako je Učo znao reći.
Na prvu mi se činilo da je dizajn Inkal boxa bolji, ali sad kad sam oba pročitao jedan za drugim, Prometejin mi se ipak više sviđa. Melina Mikulić je sa dizajnom logotipa i boxa još jednom nadmašila samu sebe, a obilje dodatnog sadržaja samo podiže ukupnu ocjenu. (A uvijek mi je fascinantno čitati Mooreov scenarij).
Scenarij i priča su fantastični, vidim da dosta ljudi ima primjedbe na drugu knjigu, meni je taj detaljni put po razinama Kabale fascinantan i ni u jednom trenutku se nisam dosađivao.
A što reći o crtežu Williamsa koji kroz sve tri knjige eksperimentira sa tehnikama i kompozicijama kadrova, pa tako u nekim poglavljiva zaokrećemo strip za 90°, pa vrtimo strip u smjeru Moebiusove vrpce, pa se u nekim kadrovima preklapaju sadašnjost i budućnost, pa 'kopira' stilove drugih autora kojima kroz svoj rad odaje počast...a sama druga knjiga je remek djelo crtalačke vještime, svaka razina Kabale dobiva svoj stil i na trenutke je nejasno kako je Williams uspio sve to izvesti.
Scenarij i crtež su vrlo meta, Moore na više mjesta razbija četvrti zid i obraća se direktno čitateljima, pokušavajući dodatno poentirati na ideji koja stoji iza stripa. Da, ponavlja se ista tema kroz sve tri knjige, ali to je i poanta po meni.
|
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26822 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 11/04/2023 : 12:16:27
|
Nekad davno me Prometeja udavila na engleskom skenu pa sam mislija da je do toga.Nije.
Jednostavno mi se ne čitaju(više)ovakve stvari.
Ali kutija je  |
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
brko17
Junior Member
Croatia
387 Posts
Member since 30/08/2011 |
Posted - 11/04/2023 : 15:13:29
|
Jedva pročitao prvu knjigu, odustao na početku druge, ali za utjehu barem lijepo izgleda na polici(uzet ću vremenski odmak, pa probati dati drugu šansu).
Moore ga baš palamudi 100 na sat u ovome, jednostavno me udavio
|
|
|
|
AleksandarN
Senior Member
.jpg)
Serbia
1945 Posts
Member since 24/10/2019 |
Posted - 11/04/2023 : 20:06:14
|
quote:
Originally posted by john connor
Ni mi ne volimo kad nam prcka prevod.
Nije mi cilj da nekoga prozivam ali Macanove prevode bas ne volim. Ubacuje neke izraze maznute iz engleskog jezika i to mi zvuci odvratno. |
"Whatever it is, I'm against it."
Groucho Marx |
|
|
|
doom
stripovi.com suradnik
724 Posts
Member since 28/07/2016 |
Posted - 21/08/2023 : 09:30:07
|
Konačno nešto što bi se moglo uspoređivati sa Sandmanom. Ipak, čini mi se da Moore nije dostigao tu razinu kao Gaiman, ali nedostaje rasprave i analiza da bi se moglo tako olako nešto tvrditi. Ono što već sigurnije mogu reći je kako su Gaimanov jezik i vokabular ljepši i ”snovitiji”, dječački, samim time primjereniji ovim temama mašte, snova i refleksija. A takav je i u knjigama koje sam zasada pročitao. Dok ovdje pak ima previše prostačenja na mjestima gdje je to skroz nepotrebno. Također, upitno je koliko Moore zapravo razrađuje silne motive koje je ovdje predstavio, a koliko ih prezentira samo kao činjenice.
Koliko vidim, najviše polemike se vodi oko seksualnosti, što bi se kasnije nastavilo na feminizam, bestijalnost, silovanje, itd. Djelo bi se moglo shvatiti kao pohvala misticizmu, ženskom (božanstvu) i mašti, no pitanje je koliko je to istina, ako se uzme u obzir opsjednutost time da bude mitsko kroz postkršćanski način, uz nastojanje za seksualiziranjem vlastite simbolike.
Na prvi pogled nisam baš dobro razumio iz predgovora čitavu povijest Prometejinog lika; što je prava povijest, a što povijest unutar stripa pa sam krenuo istraživati. Moore je bio jako inovativan po ovom pitanju. No, na kraju treće knjige stoji kako je feministica Helene Cixous 1983. napisala knjigu o Prometeji, za što Moore i Williams nisu znali u trenutku izrade stripa. Ali Mooreova Prometeja nije baš jedan od slučaja žena koje se upisuju u svijet književnosti i “izlaze iz izrabljivačkog, bezglasnog zatvorskog muškog pisanja koje je konstruirano za njih” (kako kaže Cixous).
No da se vratimo na spomenute kontroverzne događaje, ima dosta scena koje valja spomenuti;
Kada Prometeja i Barbara stignu do Gebure (koji navodno, odgovara ratobornom, muževnom Marsu), šokirane su koliko su uzbuđene njegovom snagom. Kada dosegnu "najvišu mušku" sferu Hokma, ponovno su erotski opijene atmosferom "bogoseksa". Treba primijetiti da ova ideja - da Kabala otkriva muževnost koja je tako božanska, a božanstvenost koja je toliko muška, uzbuđuje naše junakinje, do te mjere da žele seks jedna s drugom – upada li to baš u pojam revolucionarnog feminizma!? Hokma je također mjesto na kojem vidimo muški "uspravni" trokut u kombinaciji sa ženskim trokutom "šalica", kako bi se formirala Davidova zvijezda, slika koja se ponovno pojavljuje nekoliko stranica kasnije kada Prometeja i Barbara naiđu na nebesku viziju Pana koji siluje Selenu. Ovo božansko silovanje, kako nas obavještava Sophie/Prometeja, sam je čin stvaranja, i stoga je dobra stvar: "Skoro kao da je ona to željela... Kao da je on morao".
Ženstvenost se poistovjećuje s receptivnošću. “Zmija predstavlja volju”, kaže Prometeja/Moore: kreativni pandan “naše ženske, receptivne mašte”. Još manje suptilno, za božansku ženstvenost se kaže da je "čaša" koja sadrži svete misterije, i "sveti gral" u koji mađioničar mora uroniti "mušku" moć čarobnog štapića: "Hvata. Prima", kako tumači Sophie njezin učitelj čarobnjak, neposredno prije nego što penetrira u nju: "To je suština žene".
Netko bi mogao tvrditi da ideja o silovanju kao nužnom zlu, koje u konačnici služi i božanskom prirodnom poretku i tajnim željama žena - ima drevni umjetnički pedigre. Bilo bi teže tvrditi da je Mooreova mitska glorifikacija silovanja trijumf progresivne feminističke imaginacije. Moore je poznat kao pisac svjestan ozbiljnih kulturnih problema okrivljavanja žrtve u raspravama o silovanju i kreativnih rizika pisanja “moralno ružnog”. Tu možda dolazi do slijepe točke; teško je vidjeti Mooreovu viziju idealnog ženskog božanstva kao onoga što želi i treba biti silovano od strane muškog božanstva kao kulturno, politički ili kreativno okrenuto budućnosti.
Sad, dosta ljudi gleda negativno na ovu postavku; ovaj motiv odnosa muške moći u zamišljanju ženske božanske moći provlači se kroz čitav serijal; Prometejina hvaljena ženska moć stvorena je magičnim znanjem i trudom muškog mađioničara - njezina oca. Otkriva se da je sam svemir "otac" koji spašava; njegov Veliki Prasak je muški "kreativni zamah" iz kojeg je "sve... proizašlo". Ovaj koncept "muške sile, kreativnog poriva iz kojeg sve proizlazi" je tradicionalan do te mjere da je skoro pa vjerski i umjetnički kontrarevolucionaran, a također zgodno veliča muške kreatore serije implicirano. Zapravo, u sljedećoj kreaciji ex nihilo koju vidimo nakon svjetskog naleta Velikog praska, ova skoro pa masturbatorska kreativna božanstvenost prilično je eksplicitna: gledamo kako naše gole heroine izlaze u fazama rasporeda i skica iz prazne stranice, kroz moć pisanja i crtanja svojih muških kreatora.
Čini se da Mooreova Prometeja povremeno pada upravo na objektivizaciju žena... protiv koje se bori. Međutim, u povezivanju muškog božanstva s kreativnošću također vidimo povezanu zamku “idealnih ženskih” figura koje se koriste kao egzotični alati za samopoimanje i samoistraživanje svojih muških kreatora. Sophie postaje Promethea pisanjem, a njezina najbolja prijateljica Stacia postaje Promethea crtanjem. Može li se u ovim metodama samo-apoteoze vidjeti veličanje kreativne moći Moorea i Williamsa? No s druge strane, možemo ovdje postaviti i drugu teoriju (meni osobno dražu): iako u njenoj priči postoje muški kreatori koji pišu i crtaju ženske Prometeje, te Prometeje su "prave" i "žive": i na drugi način se afirmiraju – te onda nisu samo objekti i alati muške želje.
Moorea možemo zamisliti kako odgovara na ovo pitanje o opasnosti da "žensko" funkcionira kao muška kreativna igračka s izjavom da je njegova Promethea "stvarna" kao i on. Serija se svakako uvelike oslanja na premisu da su imaginarne stvari "stvarne" kao i sve druge stvari, a zaplet ovisi o narativnoj zamisli da je idealna ženska Prometeja "stvarna”: ona se doslovno piše sama. Da se Moore predstavlja kao kanalizator svoje ženske kreacije Promethea, međutim, samo bi riskirao ponovno služenje muškoj želji. Čini se čudnim da je kreativna zbrka koju je Kabala ponekad ponudila muškarcima, izjednačavajući utapajući gubitak "ja" u seksualnom sjedinjenju sa ženom s utapajućom "smrti" mističnog sjedinjenja s božanskim (drevna i dovoljno složena povezanost da zaslužuje pozornost pisca poput Moorea - riječ "smrt" može značiti "orgazam", na primjer, i na grčkom i na latinskom, a u simboličkom smislu smrt se tradicionalno povezuje s mističnim i/ili seksualnim sjedinjenjem), i nije skroz iskorištena u Prometeji. Serijal doista artikulira mušku želju da strateški, profitabilno, samotranscendira gubljenjem "sebe" u "(božanskoj) ženi".
I sad najzanimljiviji dio, Jack Faust prosvjetljuje Sophie tajnom da svi čarobnjaci, pa i svi muškarci, heroji iz legendi poput Herkulesa, žele "postati... ženom" - "utopiti se u tome". Kad se Sophie i Barbara izgube u „ponoru“ bez dna blizu „vrha“ Drveta života, naiđu na samog Aleistera Crowleya, koji je uspio postati “žensko“. Crowley objašnjava da kada mađioničari prodru u više razine magije, oni sami bivaju prožeti magijom: “penetrator postaje penetriran”.
No znači li ovo ”postajanje ženom” ujedno i trijumf ženstvenosti? Ideja da "biti penetriran" definira "biti žensko" i nije baš originalna pa čak i kontrarevolucionarna sama po sebi, pogotovo u u feminističkom smislu. Dosta se govori kako Prometeja u konačnici promiče monolitni heteroseksualni ideal magije, ljubavi i želje. I u svjetlu gornjih “ženskih” Crowleyevih riječi, popisu kritika može se dodati samohvališuću “aktivnu” i “mušku” ideju kreativnosti. Negdje stoji da zamišljanje najviših čarobnjaka kako postaju "žene" zapravo čuva status samog najvišeg principa kao muškog i prodornog, a da ideja o muškarcu koji "preuzima žensko" i " gubi sebe” u ženskome izgleda kao korištenje “idealnog ženskog” principa za muško kreativno samopoimanje i samoistraživanje. Kao takvo, “žensko” Crowleyevo obrambeno poricanje magičnog povlačenja samo izoštrava pitanje: možemo li vidjeti Moorea i njegov muški tim kao fetišizirajuće kreativno samonadilaženje kao djelo povlačenja iz stripa, osobito kada Sophie postaje Prometeja tako što piše sebe, a njezina najbolja prijateljica Stacia postaje Prometeja crtajući sebe? Vrijedi spomenuti da kada Stacia prvi put uspije nadići samu sebe na ovaj način, njezin dijalog odjednom skreće u femme klišej. “Kako jednostavno draga”, u samočestitnom kretivnom potezu koji je u praksi neodvojiv od čarobne umjetničke radnje njezinih kreatora da “postane žensko” za zabavu i profit.
No, da ne ostanemo u za neke ciničnom i negativnom tonu, uz gore spomenutog ”oca koji spašava”, na kraju vrijedi spomenuti; nije li onda u neku ruku i Prometeja “majka koja spašava”, i to ni manje ni više nego spašava apokalipsom!? Ona koju čak i neprijatelji demoni nazivaju majkom.
Sva ova pitanja ostaju otvorena za tumačenja.
|
Edited by - doom on 21/08/2023 09:36:44 |
|
|
|
Živs
Starting Member
73 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 18/01/2024 : 22:57:35
|
Prometeja počinje impresivno, i crtački i pripovjedački. Sve mi je bilo lijepo i zanimljivo i dinamično. Ne nešto zbog čega ću past na guzicu, al vrlo vješto je tekla priča i crtež je jako zanimljiv, boje upečatljive.
I dok je grafički segment sve do samog kraja izuzetan, maštovit i razigran (Williams Treći se pokazao kao homo ludens u najizvrsnijem smislu te riječi), #&@"NO DOBAR!, pripovjedno mi je u trećoj knjizi potpuno splasnuo interes za događaje, za razvoj priče, za likove i raspletaj njihove sudbine.
Razlog tome možda leži u činjenici da je Mooreu glavni cilj bio izložiti/poslati poruke o svejedinstvu, o ezoteričnom učenju kojega se prihvatio i koji je prigrlio.
Negdje sam naletio na njegovu izjavu da je Prometeja strip didaktičke naravi, da pouči ljude nečemu, ne samo da zabavi, kad već svi drugi pričaju priče i na ovaj ili onaj način zabavljaju.
I mada su mi ideje koje izlaže zanimljive i otprije poznate, ništa tu nije (meni osobno) iole prosvjetljujuće i osebujno.
Drugi svezak, koji se uglavnom bavi predstavljanjem prapočela i temelja postojanja zanimljiv mi je u prvom redu u vizualnom pogledu, ne toliko izlagački (inače mi je ovaj dio Prometeje najdraži).
Ma, mislim da je ovdje osnovni problem u tome što nemamo osobito jak narativ s jedne strane, niti se uspijeva izložiti nešto svježe i filozofski originalno s druge strane. Više je to nakupina i niz natuknica pobranih s raznih mjesta.
Al ajde, kombinacija spajanja akcijskog superjunačkog žanra s okultnom filozofijom vrijedan je podvig i mislim da je urodio dobrim plodom. Samo što sam ja očekivao više. |
|
|
|
naker
Advanced Member
4547 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 07/05/2024 : 22:21:01
|
Znači ovako izgleda neki Mooreov strip kada ga ilustruje crtač-umetnik.. Vau, šta reći sem tapšati.
Okultno-magijski strip gde je Prometeja ideja otelotvorene ljudske mašte, a glavni motiv stripa transcendencija i novo poimanje stvarnosti, sveta oko nas, i nas samih. Drugi tom ovog stripa kada dve Prometeje kreću put snoviđenja, kabale i tarota, sakuplja epizode koje su nešto najunikatnije što se može pronaći u svetu stripa. Svaka sledeća epizoda je sve bolja i bolja, i ostavlja bez daha to umeće pripovedanja i grafičkog izraza. Prometeja su Inkal i Sandman na drogama i stereodima gde je mrtva trka između Moorea i Williamsa koji su se međusobno nadmetali ko će da izmisli nešto novo, nešto originalnije. Pojedine epizode su toliko pune humanizma i bogatstva ljudskog duha da je teško ostati ravnodušan. Ako bih morao da biram favorite, neka bude seciranje ljudske istorije kroz tarot, kao i ilustrovanje putešestvija po Mebijusovoj traki. Strip na momente ruši četvrti zid gde Williams na umešan način koristi fotografiju kada se brišu granice između stvarnosti i fikcije. Podražavanje i omaži drugim crtačima i crtačkim stilovim su takođe vrhunski odrađeni. J.H. Williams treći svog imena je veliki umetnik.
Strip je kontraverzan i ima reklo bi se nepotrebne momente oko seksualnosti. U delu se oseti nedostatak jakog glavnog negativca, ono što Sandman ima sa Dobrostivim gospama fali Prometeji. Na američkoj sceni stripa je često prisutna loša tendencija i navika rađenja crossovera i uvezivanja dela sa drugim stripovima kako bi zajednički činili neku veći celinu. Retko to urodi plodom, ne znam da li bih mogao da nabrojim par krštenih primera, u ovom slučaju se radi crossover sa Tom Strongom, nepotrebno po meni. Dodatne bonus priče van glavnog serijala su za Nika starosnu dob i ne treba gubiti vreme na njih.
Prometeja je objavljena na velikom formatu koji ovakav crtež J.H. Williamsa zahteva, i sa prelepo, ali prelepo dizajniranom kutijom. Svaka čast.
@doom; odličan tekst za Prometeju. Predlog da se to malo sredi i objavi na sajtu kao recenzija  |
|
|
|
kasper
Advanced Member
10882 Posts
Member since 04/11/2001 |
Posted - 08/05/2024 : 10:42:13
|
meni je prometeja odlicna, ono bas bas. nemam nikakve veze u zivotu sa tarotom ni sa kabalom, relano to me van prometeje i ne bi dotaklo ikad. ovako mur mi je sve to lepo zakovao u prometeju, i na prilicno poseban nacin napravio strip onako kako je zeleo. tezak, komplikovan, mnogima bi ovo bilo i nerazumljivo i otisao je u svom opusu ovde najdalje od obicnog citaoca. i ovo je verovatno nesto najapstraktnije sto sam citao i sto cu citati.
prometeju sam obicno citao ujutru, izmedju budjenja i odlaska na posao, tako da tu nesto i nije bilo vremena. pogovotvu je bio problem da se ukljucim u pricu jer se mozak 'zagrevao'. tako da sam pre citanja prometeje citao cudoviste iz mocvare, cisto da podignem radnu temperaturu  .
vruhnac u celoj prici bi bio sukom izmedju dve prometeje na pocetku trece knjige, ebote kakav epski sukob. malo me podseca sukob na kraju cudotvorca.
sto se tice upotreba toma stronga, pa najveci problem bi mi ovde bio sto tom strong nije objavljen  , zato mi on deluje kao neko iznenadjenje koje nije bas uspesno. al to nije do mura. ono sto bi bilo do njega je da previse upotrebljava termin 'vlazno medjunozje', pretera ga co'ek.
za crtez samo hvalospevi, umetnost
prevod, ja sam ovde opet jako zadovoljan kako se preveo ovaj izuzetno komplikovani strip. neke tipfelere koji su tu odavno 'meljem' pa ih vise i ne primecujem. ovo bi dosao poslednji tatjanin prevod? zadnjih godina nije bila nesto u nivou kako je radila ranije, al za ovo joj svaka cast.
format taman, jedino je smetao u prvoj knjizi kad se citala ona izkrenuta epizoda sa zelegavom
|
|
|
|
Markos
Webmaster
Croatia
29372 Posts
Member since 27/08/2001 |
|
|
Topic |
|
|
|
FIBRA PREDSTAVLJA: Prometeja
