| Author |
 Topic  |
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47166 Posts
Member since 09/12/2005 |
 Posted - 04/04/2023 : 09:28:04
|
| To san i napisa. Indijanac je skroz ok. Ove prikaze pare los trip u kombinaciji s astigmatizmon. |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13145 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 04/04/2023 : 17:26:13
|
quote:
Originally posted by pcoro
Karakterno, Wendigo je iz svijeta duhova pa skoro nikad ništa ne radi osim što se zlobno ceri i priča kroz ekran. Najveće dostignuće mu je što smisli plan koji se uvijek izjalovi. Nema karizmu koju Helingen itekako ima
Da, Wendigo nije izborio status kao Hellingen. Zato jer je ostao nedorečen.
Pokušavamo sistematizaciju univerzuma, a ti potvrđuješ da je ono što kažem o metafizičkom rangu, ispravno. Odnosno, ljudi imaju taj, nazovimo sad, metafizički osjećaj za elementarnu hijerarhiju.
Zašto ovo kažem? Jer ima veze s ovime što pričaš. Kažeš, Wendigo je iz svijeta duhova, a skoro nikada ništa ne radi... Ali to ne smeta da u čitateljevom osjećaju ostane viši po rangu:
quote:
Predstavljen je kao petparački zlikovac, a trebao bi biti nešto više.
"Trebao bi biti nešto više", odnosno, i ti ga shvaćaš kao moćnije biće, metafizički je njegov rang viši od ljudskog.
Boselli je također uzeo ovu elementarnu činjenicu i samo tako je mogao i nastaviti i biti donekle uvjerljiv, jer je Wendigo viši rang, te zato može vratiti Hellingena (u osnovi, oživjeti).
Naime, ako zagorovci ne razumiju skroz na skroz što se dogodilo kod Sclavija, onda ponavljam: Hellingen je umro. Finito. O tome se radi. On je mrtav, i Kiki Manitu mu je pomogao da se pomiri sa smrtnošću. Kažem, to je Sclavijeva tema i on ju je dovukao u Zagorov univerzum. O ovome se može dalje pričati, ali da preskočimo to i idemo na Bosellija.
Boselli je našao način da nastavi sagu o Hellingenu. Po meni, to štima, mislim, može se uzeti kao vjerodostojno.
Wendigo je duh, moćan duh, ujedno zlo, i sve kockice se slažu, jer i Hellingen je zao, doduše, sada mrtav. Ali simbolički, čovjekova nerazoriva osnova ostaje, za naše potrebe, najkraće se to kaže da čovjek odlazi u svijet duhova.
To je ta točka spoja Hellingena i Wendiga, i s Bosellijevom postavkom dovdje sve štima. Može se reći da je dosta vješto izvukao stvar iz gabule, jer, Hellingen je bio totalno umro.
Ono gdje nastaju problemi je daljnja izgradnja ove postavke. Aksiom je da Wendigo bude više, Hellingen niže; to je metafizički rang i ujedno u skladu s čitateljevim elementarnim osjećajem za stvarnost.
Međutim, u statusnom pogledu, baziranom na historiji Zagorovih priča, Hellingen stoji više, Wendigo niže.
Recimo da je to pipava stvar, i Boselli je sad bio stavljen pred kvadraturu kruga. Da bi zadovoljio sve apetite čitatelja, on je zapravo morao pomiriti obje ove jednadžbe, tj. izvršiti kvadraturu kruga. To je teško.
Po meni, on tu nije uspio. Ovaj problem ga je pojeo, i Wendigo je retorički važio kao neki zajebani, strašni, naj naj, dok je istovremeno ostao trećerazredni kokošarski zlikovac.
Tu je Bosellijeva krivnja ovo što mi je otkrio doom. Boselli je htio fantasy, Boselli a priori shvaća Zagora kao fantasy.
U fantasyiju svi likovi sudjeluju u istoj ravni, ili da sad skratimo, puno se pojavljuju. Otuda: Wendigo je duh, ne može djelovati u Zagorovom svijetu, ali se prema pravilima fantasyja puno pojavljuje, prisutan je = sveden na puko pojavljivanje, bez da išta može, Wendigo ostaje vašarski trik, impotentan.
Sve to skupa posljeduje time da čitatelj mora prezreti Wendigovu impotentnost i reći kao što ti kažeš: Trebao bi biti nešto više, a ostaje petparački zlikovac.
Hellingen, naprotiv, puno se pojavljuje i PUNO DJELUJE, pa se optika mijenja u njegovu korist: ispada da je Hellingen jači, moćniji itd. Osim toga, Wendigu je otežano i s one druge strane, jer on NEMA vremena da se takmiči s Hellingenom, koji je već izborio naj status u Zagorovom svijetu.
Tako dolazi do sve većeg razilaženja dvije jednadžbe, a ne da one budu pomirene. I to razbija postavku, Wendigo tu izvisi.
Wendiga se moglo spasiti samo na jedan način: da Hellingen prihvati njegov rang. To se, po meni, moglo raditi. Hellingen bi ostao u prvom planu, Wendigo potonuo u debelo zaleđe, ali bi spasio svoj rang. Slično kao što Kandrax djeluje, a priznaje Donna. Wendigo se ne može puno pojavljivati, jer svako pojavljivanje = propadanje. Wendigo može nadahnjivati, on može u Zagorovom univerzumu postojati samo kao bitna imponderabilija. Ne može ulaziti u polemiku s Hellingenom ili u borbu sa Zagorom, jer čim mi s nekime ulazimo u razmjenu, time ga prihvaćamo ravnim nama. A jasno je da Wendigo ne može pobijediti Zagora, jer bi to uništilo sam strip. Također, prema statusu, ne može ni Hellingena zasjeniti.
Burattini je na neki talijanski, žirafski način sve ovo, neću reći kužio, ali nabadao, natucao, a nije umio suvereno objasniti niti ispričati priču. Nego je uradio Učenike, abnormalne Učenike, jednu Hellingen-priču bez epike i bez strasti, s par kisi kisi objašnjenja u rangu buratinijevaca s foruma. Eto, sad si je raščistio teren, pa ćemo vidjeti kako će se sljedeći put prosuti.
Čitatelje pak, ne mogu zadovoljiti ni takva nasilna rješenja, jer čitatelj, ma kakav bio, hoće da mu je sve namireno: i pustolovina i strast i dinamika i napetost i metafizički osjećaj. Nakon svih ovih tumbanja, vidjet ćemo što je ostalo od Hellinenove karizme. Je li Burattini naposljetku sve obljutavio, ili magija ostaje, show must go on. U njega ne vjerujem, no neki vještiji autor, mogao bi zacakliti oči čitateljima. Na koncu, puno bih rađe da Boselli piše novog Hellingena, ili Sclavi. |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2278 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 05/04/2023 : 08:21:30
|
| Lijepo rečeno. Boselli se mogao ugledati u IB Mažuranićku i Wendiga prikazati nešto kao Bjesomara u Kako je Potjeh tražio istinu, ali teško je očekivati takve suptilnosti od Boselija.. on ima brojne vrline ali suptilnost nije jedna od njih. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3463 Posts
Member since 17/02/2014 |
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2278 Posts
Member since 17/01/2006 |
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3463 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 05/04/2023 : 10:04:08
|
| Na stranu Bjesomar, Hellingen i Wendigo su u stripu manje više na istoj nozi (do samog kraja, kad je oteo Hellingena) čak se Wendigo više plaši Zagora, dok je Hellingen samouvjeren (što bi valjda sugeriralo da je Wendigo praktički nemoćan nešto puno djelovati u fizičkom svijetu, iako je apsolutni gospodar vlastitog), zato mu treba Hellingen. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13145 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 05/04/2023 : 14:57:38
|
Nekoliko primjedbi na Burattinijevu rekonstrukciju osovine Kiki Manitu-Wendigo-Hellingen.
Rekonstrukciju imate u epizodi Učenici. Ja koristim Ludensovo izdanje, broj stranice odnosi se na ZG LU 329.
Str. 27-28 - ovdje je Burattini dobro pohvatao te napravio zabilješku da je Wendigo oživio, pa potom zbog izdajstva, ponovo vratio Hellingena u "dimenziju kaosa".
Str. 29 - tu, po meni, počinju problemi. Ovo je bitno mjesto, jer govori o Burattinijevom shvaćanju, odnosno neshvaćanju razine Sclavijeve priče (a, u osnovi, ni Nolittine). Ako je Boselli htio fantasy i time, po meni, spustio Zagora za par bodova, Burattini uopće i nema stav. On se bazirao jedino na Bosellijevim postavkama, umjesto da je pokušao sagledati sve i razviti shvaćanje Kikija Manitua na temelju Sclavijeve priče i Nolittine filozofije.
Da bismo plastično dočarali razinu na kojoj se kreće Burattini, ja ga korektno citiram: "No jednom, kad se udružio s Akkronijancima (Hellingen, op. a.) prijeteći s njima Indijancima u Darkwoodu, izazvao je Kikija Manitua... Čarobno biće iz druge dimenzije koje oduvijek štiti narod crvenokožaca."
Mala rečenica, ali jako puno otkriva o Burattiniju. Naglašavam ovo: izazvao je Kikija Manitua... Čarobno biće iz druge dimenzije koje oduvijek štiti narod crvenokožaca.
Dakle,
Burattini ne razumije tko je Kiki Manitu, koji je njegov rang i gdje on zapravo stoji u Zagorovom univerzumu (a ujedno, i u čitateljevom univerzumu. Jer, Kiki Manitu je najsimboličkiji lik Zagorova svijeta, gusto nabijen značenjem, ili, on je ono što želi kontrast2: nije za malu djecu). On ga uzima na doslovnoj, fabularnoj razini i definira ga kao "čarobno biće iz druge dimenzije koje štiti narod crvenokožaca". Tj. on pada u fantasy, bez obzira želi li on ili ne želi fantasy. Boselli želi, kaže doom, Burattini je u fantasyju, jer za njega ništa nema važenje i njemu je sve isto i neisto.
Dalje on kaže: "Iako sam ga susreo više puta, teško je shvatiti tko je on zapravo i koje su mu moći... Točno znam samo to da se rijetko upliće u zemaljske stvari i da se prikazuje u obliku indijanskog dječaka."
Ovdje potvrđuje ovo što govorim: on ne razumije tko je Kiki Manitu ("teško je shvatiti tko je on zapravo"), iako ima sve elemente da riješi zagonetku. Ne upliće se u zemaljske stvari, prikazuje se kao... ovaj ili onaj, ovdje u obliku indijanskog dječaka. Također ima Sclavijevu priču i finale s Hellingenom, odnosno znakovit razgovor Zagora i Kikija Manitua. Osim toga, ima Nolittinu Vječnu magiju, koja je, osim stripske, epske, pustolovne i zabavne priče, također jedna dubokosmislena, pa ako hoćete i filozofska priča, i to pazite, ne isključivo o Zagoru, nego povrh stripa Zagor progovara o svijetu, kako ga Nolitta doživljava.
U Vječnoj magiji, sada samo u najkraćim crtama, a jednom ću uraditi studiju, radi se o tome da Hellingen doseže maksimum, i on je sada na toj razini nepobjediv. Nolitta mu je, takorekuć, uradio po volji i pustio Hellingenu da maksimalno razvije intelekt, opći s izvanzemaljcima i na razini znanosti i ratia, on je najveći, čitava Zemlja je u pitanju kada Hellingen paktira s Akkronijancima. Na toj razini nitko im se ne može suprotstaviti, ni Zagor ni vojska, jednostavno je Nolitta pustio Hellingenu da ostvari svoj san i on je tik do ovladavanja čitavim svijetom.
Ali onda dolazi Nolittino otkriće transcendencije. Zagor pada u ponor, spušta se duboko duboko ispod ratia i time izlazi iz Hellingenovih gabarita. Otkriva se moć mita, šaman, kaza, duhovnost - paf! Zagor ruši Titana ponovo, izvanzemaljci bježe (jer nemaju ovaj raspon koji ima čovjek, odnosno, čovjek nije samo ratio, nego ratio + Bog i da sad ne duljim ovdje, o tom potom). Hellingen bjesni, Hellingen očajava, i njegov instrumentalno-tehnološko-kalkulatorski um nema ništa efikasno protiv Zagorove duhovne, a u osnovi, Kiki Manituove razine. Time je Nolitta udario pečat jednom velikom djelu, a ujedno uputio Sclavija koji je shvatio o čemu se radi.
Burattini ništa od ovoga shvatio nije.
On je samo slijedio Bosellija i bacakao se vamo-tamo, jednom pričajući da ne zna koje su prave moći Kikija Manitua, drugi puta da je on čarobno biće iz druge dimenzije, odnosno da je nekakvo obično indijansko božanstvo.
On nije shvatio da se tu ne radi o pukom čarobnom biću, nego o Bogu koji jamči ravnotežu i ravna poslovima smrtnika, izvanzemaljaca i svih mogućih i nemogućih bića.
Kiki Manitu je savršeno shvaćen kod Nolitte (gdje se ni ne pojavljuje kao takav, ali je važnije da je duboki smisao njegove priče upravo Kiki Manitu... namignut kao Manitu Bizonova Glava), zatim dobro razumljen kod Sclavija. Iako je kod Sclavija već određeni pad, jer, em se zapliće u multiverzumima (tj. nema tako jasnu i odlučnu misao kao Nolitta), em se dosta pojavljuje i sudjeluje u priči. Ipak je kulminacija Kikija Manitua to da rješava Hellingenovo egzistencijalno pitanje, pa je time Sclavi ostao na razini. Jer domena Kikija Manitua su krajnja pitanja, odnosno, pitanja smisla.
Boselli već o svemu ovome možda nema pojma, a možda nije imao vremena razviti. Kako god, on je srozao razinu, i uveo Wendiga, ali kao pandan Kikiju (ovo proizlazi iz njegovih ostalih priča, i trebalo bi sad tu provjeriti Crni plamen, Crnu dušu, a vjerojatno i Dugin most, pa da se dobije cijeli uvid u Bosellijevo shvaćanje ovih stvari).
Burattini pak samo uzima Bosellijeva gotova rješenja, bez vlastitog mišljenja i sagledavanja cjeline. ZATO on ne zna tko je Kiki Manitu (vidi citat gore) i uzima ga kamo ga vode odnese.
Evo još potvrdi da Burattini samo preuzima od Bosellija, mehanički prenosi, i u osnovi ni ne shvaća, nego nešto na brzinu spoji eda bi dobio "objašnjenje". Str. 30: "Kiki ima dostojnog protivnika u demonu zvanom Wendigo. ... Mislim da se između njih dvojice vodi neka vrsta vječnoga rata."
Krivo misliš.
Odnosno, tu se ne radi o dualizmu. Rat se vodi, ali u jednom sasvim drugom smislu. Naime, Wedigo je zlo, i kao takav, on nasrće i vodi rat protiv Kikija Manitua, no - ne kao pandan, već samo vođa pobunjenih. On, pravo rečeno, ne vodi rat direktno protiv Kikija Manitua, nego protiv kreacije, protiv svega dobrog, a u našem slučaju, protiv Zagora i njegovih prijatelja.
...
U sljedećem nastavku, slijedimo dalje Burattinijevu rekonstrukciju i pokazat ćemo kako se zapetljao u fantasy i napisao najgore retke. Ako vam je previše Boselli u Sjenama, Burattinija u Uskrsnuću i Učenicima nećete moći ni štapom dirati.
|
Edited by - stinky on 05/04/2023 15:04:08 |
|
|
|
doom
stripovi.com suradnik
727 Posts
Member since 28/07/2016 |
Posted - 05/04/2023 : 23:00:48
|
U vezi uspostavljanja rangova Kikija, Wendiga i Hellingena, vrijedi tu spomenuti kako Hellingen precizno u jednoj sceni spominje drevne bogove te kako bi htio zarobiti jednog i podvrgnuti ga svojoj volji (mislim da se tu radi o Krakenu ako se dobro sjećam). E sad, tu bi se isto dalo ispitati kako Boselli stoji sa podjelom vlastitih likova, ja sam na trenutak pomislio da se nazire povezivanje još više storylinea gdje u priču upada Zagorovo mitološko podrijetlo i Atlantida, ali Boselli je to demantirao.
Naravno da sam planirao barem nastavak. Ali nisam to mogao učiniti jer se Sergio protivio ponovnom povratku Hellingena u tako kratkom roku. Zaista se ne sjećam svojih namjera, ali svakako je postojao povratak Hellingena na ovom planu stvarnosti, možda neko vrijeme zajednički cilj protiv Wendiga; stvarno ne mogu sa sigurnošću reći, nemam ništa napisano.
Base Elsewhere i Poe-Raven trebali su se vratiti, ali Sergio je bio i protiv ta dva elementa.
Atlantis nema nikakve veze s tim, nego s drugom sagom. Nažalost, morao sam napustiti seriju kako bih se posvetio Texu i Dampyru. Pa se tako odustalo čak i od povratka "Huronskih" likova. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13145 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 06/04/2023 : 17:16:19
|
On ti kaže da nije razmišljao o Zagorovom univerzumu. Wendigo je jedna linija, Kraken druga.
Kritika može raditi rekonstrukciju, na osnovu priča i snage uobrazilje.
S tim u vezi, evo tebi i ostalima par pitanja:
Što misliš, ima li prostora raditi jednu takvu rekonstrukciju, recimo, razviti teoretski aparat kroz koji bi se podigla zgrada Zagorovog svijeta?
Zagor izlazi 60 godina i ima brojnu publiku. Ali također, različitu publiku. Jedan uzme strip i čita krugerovski, mozak na pašu. Drugi uzima samo zbog inercije, slaganja po brojevima. Treći se može baviti raznim pitanjima.
Želiš li ti više fantasy Zagora (Boselli, Burattini), 'realnijeg' Zagora (Nolitta) ili dekonstrukciju, poigravanje, sprdnju (Sclavi)?
Gdje su čitatelji stajali nekada, a gdje sada? Ima li Burattini, kao voditelj projekta Zagor, o tome viđenje?
Jesi li ti wendigoman ili krakenman?
Rang Wendiga, rang Krakena?
Možete li klasificirati bića iz Zagorova svijeta? Tipologija bića, ugrubo.
|
|
|
|
doom
stripovi.com suradnik
727 Posts
Member since 28/07/2016 |
Posted - 06/04/2023 : 21:46:12
|
Wendigo bi trebao biti ipak rang više u odnosu na Krakena (iako bi trebalo ponovno pročitati te priče). Pročitao sam Crnu dušu prvi put, i doista, taj stari Zagor još može iznenaditi. Boselli ovdje spominje to pravilo ravnoteže i time se uspostavlja taj dualizam Kiki-Wendigo. Kroz epizodu se nazire teorija kako je zlo sveprisutno, a tamo gdje je zlo, tamo je i Wendigo. Tim slijedom može se reći kako Wendigo na neki način simbolički djeluje kroz Krakena, tj. Kraken mu pruža osjećaj satisfakcije. Na taj način se ne srozava Wendigov status jer on ne sudjeluje izravno u fabuli i ostaje dojam kako je on “iznad“. Ako se dobro sjećam, Kraken je predstavljen kao JEDAN OD bogova. Što bi značilo da postoji više bića poput njega koja bi također spadala u taj rang ispod Wendiga.
Na kraju priče, Kiki kaže da ne vjeruje kako će opet moći pomoći Zagoru, ali će mu poslati jakog saveznika. Ovo bi se trebalo odnositi na Sjene nad Darkwoodom, samo nisam nigdje primjetio neke posebne poveznice između Poea i Kikija (ako se taj tajanstveni saveznik odnosi na Poea, ili je u pitanju neka neispričana priča).
Upravo zbog odustajanja od daljnjih nastavaka iz ove sage ostaje taj dojam da nešto ne štima u potpunosti. Tih par priča sa Wendigom je dosta slično, ako gledamo striktno kroz odnos Kikija i Wendiga; Wendigo će zakuhati situaciju,a Kiki će se pojaviti da sve sredi koristeći se nekakvim trikovima koji izgledaju da su smišljeni u tom trenutku i primjenjuju se baš u onda kada je potrebno. Naravno, ima i dobrih primjera, poput prologa Sjena u Darkwoodu, gdje se nalaze Wendigo i Hellingen. Ta scena je na nivou simbolike slična onoj gdje Hellingen upoznaje Kikija u Sclavijevoj priči. Što sugerira kako Boselli nije skrenuo u potpunosti u fantasy (iako možda nesvjesno), pogotovo ako uračunamo Poea u priču.
Što se tiče rangova Kikija i Wendiga, teoretski, da se mi upustimo u prepisku sa Bosellijem sa uporištem kako je Kiki iznad svega, Boselli će reći kako to nije tako napisano. Onda bi trebalo istražiti gdje točno Boselli nije razumio, te objasniti zašto Kiki ne može imati nijedno biće kao protutežu. Ja nisam baš načisto s ovim pa ću se tu za sad zaustaviti.
Slijedi čitanje Crnog plamena...
Usput, Crni plamen je koliko vidim prva Bosellijeva priča, malo iznenađujuće da mu je ideja sa Wendigom kao protutežom Kikiju odobrena tako brzo, pogotovo kad se uzme u obzir kasnije stopiranje tih linija.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13145 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 07/04/2023 : 10:13:16
|
quote:
Originally posted by doom
Wendigo bi trebao biti ipak rang više u odnosu na Krakena
Tim slijedom može se reći kako Wendigo na neki način simbolički djeluje kroz Krakena, tj. Kraken mu pruža osjećaj satisfakcije. Na taj način se ne srozava Wendigov status jer on ne sudjeluje izravno u fabuli i ostaje dojam kako je on “iznad“. Ako se dobro sjećam, Kraken je predstavljen kao JEDAN OD bogova. Što bi značilo da postoji više bića poput njega koja bi također spadala u taj rang ispod Wendiga.
Vidiš, ako mi sad hoćemo sistematizirati čita taj univerzum demona, odnosno, tzv. zlih bogova, onda preostaje samo taj put koji si započeo.
Nolitta nema demone takorekuć, on je skroz na čistu, i kod njega je stvar postavljena savršeno: čovjek <-> Bog, odnosno, Zagor <-> Kiki Manitu (Manitu Bizonova Glava). Postoji samo taj 'saobraćaj' kao istinski, a ono što je ispod razine, to je jasna devijacija, odnosno, priče su nedvosmisleno tako pisane da je i čitatelju i likovima u priči jasno da se tu radi o regresivnim stanjima, pad u demonologiju, tj. lažnost. To su priče o Kandraxu, o vještici Dharmi, čak i o onom fanatiku na Haitiju, koji tobože štuje pravoga Boga, tj. kršćanstvo. Kod Nolitte se kroz štovatelje raspoznaje skretanje, tj. pad ispod istinskog saobraćaja čovjek-Bog. Zagor se ne bori protiv njihovih "bogova", nego protiv njih samih, protiv idolopoklonika -> svladavanjem idolopoklonika, pokazana je istovremeno lažnost njihove pozicije, odnosno devijacija, štovanje lažnih bogova.
Sclavi u svojoj ključnoj priči također ima samo ovaj saobraćaj - čovjek <-> Bog, i tu je pomaknuto na egzistencijalnu ravan = pitanje krajnjeg smisla, čovjek i smrtnost.
Možemo reći da su Nolitta i Sclavi na jednoj strani, i kod njih ovo pitanje "bogova" ima više filozofski smisao, dok su na drugoj strani Boselli i Burattini, koji nemaju ovu razinu, već doslovnu, odnosno - fantasy.
Nas, ili mene, zanima baš ova "filozofska" razina, i ako s te pozicije promatramo i Bosellijeva rješenja, onda možemo reći da si ti dobro osjetio mjesta Wendiga i Krakena.
Wendigo, po smislu kako je prikazan u ključnoj priči (Sjene nad Darkwoodom), dolazi iznad Krakena (za koga je opet ključ Morska strava).
Ovo su uporišta te teze: Wendigo je gospodar dimenzije kaosa, tj. on je gospodar zla. Kraken je jedan od drevnih, tj. on je bio aktualan davno davno, u svijetu kojega više nema, svijetu kojega su pomela nova shvaćanja bogova.
Bosellija mi ovo ne moramo pitati, jer on o tome ne zna ništa, ili preciznije rečeno, nije se time bavio. Zato ti on i kaže da su to dvije linije, jedno je saga o Wendigu, drugo o Krakenu. Spojiti to, nije stvar Bosellija, nego čitatelja, ili preciznije, kritike. Boselli bi to tek trebao razviti, a to znači, razmišljati o tom univerzumu bogova, i tada bismo dobili odlične priče (ili možda fijasko a la Burattini, kada pokušava sistematizirati Kikija i Wendiga i daje svoje najgore retke).
Za sistematizaciju zlih bogova, tj. tih demona u Zagorovom svijetu, teoretski aparat može biti Schellingova filozofija mitologije.
Schelling razlikuje simultani i sukcesivni politeizam.
U simultanom politeizmu, hijerarhija zlih bogova: Wendigo (glavno božanstvo - zli Zeus), ispod svi ostali kao gospodari jedne domene (Kraken - zli bog mora, tj. visoka pozicija; ne znam sad, trebalo bi iščitati čitavog Zagora da se nađe 'nisko' božanstvo, manji demon, lokalni, tzv. kapelica).
U sukcesivnom politeizmu: Kraken = neprepoznati, odnosno, još ne shvaćeni Wendigo. Krakena štuju drevni narodi, koji su ostali na stupnju davno minulog svijeta = Kush, ili regresija na kult ljudi-riba.
Boselli je ovdje propustio uraditi kulminaciju, jer ono što sam prije natuknuo, Hellingen kao štovatelj Wendiga, potvrdio bi sukcesivni politeizam, jer Hellingen stoji iznad kushita i ljudi-riba. Hellingen je krajnja pozicija lažne svijesti, znanstveno-tehnološki um, i time upravo najsuperiorniji zlikovac i istovremeno najdublje propadanje. Hellingen koji prepoznaje Wendiga kao svoga genija, kao svoju bit i inspiraciju, to je posljednji stadij na putu zle svijesti, tj. lažne svijesti.
Kraken i Morska strava je sjajna postavka, jer je tu postavljen savršeni krug, štovatelji i zli bog. Wendigo nije dobio ovakvu savršenu priču, fali portret štovatelja, idolopoklonika, a to je moglo biti s Hellingenom.
Međutim, po tome kako mi ti prenašaš Bosellijeve misli o svemu tome, i kako je on namjeravao nastaviti, on je krenuo jednim putem promašaja. Htio je Hellingena osloboditi Wendiga, i to je zapravo put fantasyja: postoje zajedno Hellingen i Wendigo, i tko će koga nadmudriti. Hellingen koji se oslobađa Wendiga je Hellingen koji nema bit, jer njegova bit je zlo, odnosno, upravo Wendigo na simboličkoj razini. Time se spaja inicijalna postavka Bosellijeve sage o Wendigu koji oživljuje Hellingena, jer Wendigo je uveden kao gospodar dimenzije zla.
Hellingen se, ni prema metafizičkom osjećaju ni prema inicijalnoj postavci, ne može osloboditi Wendiga, nego samo može shvatiti: on je Wendigo simbolički rečeno, kroz njega djeluje Wendigo, tj. zlo. Osloboditi se Wendiga znači osloboditi se zla, odnosno, to znači prestati biti Hell-in-gen, maltene, postati dobar, preći na Zagorovu stranu.
Ovo je "filozofska" analiza te stvari, tj. analiza osovine Wendigo-Hellingen.
Boselli se nije tu zadubio, nego je htio elegantno osloboditi Hellingena, i to je, po meni, pad u nadmudrivanje, retorička rješenja. To je fantasy svijet, gdje Hellingen može biti pandan Wendigu i osloboditi ga se, a istovremeno ostati Hellingen. Tu u igru ulaze ekspertna znanja, tzv. magijske tehnike, okultizam i ezoterija, pa onda eksperti ovladavaju ezoterijskim znanjem i sada oni tobože mogu parirati i samim višim božanstvima, koji se moraju držati ovih retoričkih pravila. Na toj razini razrade, Wendigo pada u rang običnog kokošara (to se de fakto i dogodilo u Bosellijevim izvedbama, također Burattinijevim), a od njegovog "velikog udarca" nije ostalo ni slovca. On samo, kako kaže pcoro, najavljuje nešto veliko, nešto epohalno, a ostaje impotentan i svatko ga može vući za nos. To je loš fantasy.
Prekidam sada, da si ovo malo posložiš.
Pa ćemo nastaviti, nakon što daš svoj komentar.
|
Edited by - stinky on 07/04/2023 10:17:13 |
|
|
|
doom
stripovi.com suradnik
727 Posts
Member since 28/07/2016 |
Posted - 08/04/2023 : 02:40:46
|
| Ugrubo rečeno, ono čemu ja naginjem, kad bi se pisao nastavak, na nivou fabule bi trebalo biti ne da se Hellingen oslobađa Wendiga, nego da Wendigo oslobađa Hellingena. Pretpostavka je da Wendigo nije zarobio Hellingena isključivo zbog osvete jer mu je ovaj okrenuo leđa. Ja na taj događaj gledam kao da je Hellingen poslan na kaljenje, a ne po kazni. Naizgled komplicirana situacija koja je nastala sa završetkom Dvoboja u svemiru ne treba nužno biti tako zamršena i može se otpetljati relativno jednostavno. To jest, ako znamo koje je rješenje (Hellingen prihvaća Wendiga, za što između ostalog, još uvijek nije bilo kasno, iako Boselli vjerojatno ne bi išao u tom smjeru... te ako pogledamo baš u detalje, Hellingen se zapravo u nijednom trenutku nije suprotstavio Wendigu kao neprijatelju u tom smislu), onda samo još ostaje kako prezentirati to, jer Hellingen je toliki megaloman i pitanje je kako će on u potpunosti prepoznati i prihvatiti Wendiga na način da opet nekako ne pokušava biti iznad njega. Kako objasniti i prikazati kroz slike razvoj posljednjeg Hellingenovog stadija gdje bi on prihvatio Wendiga kao vlastitu bit... Sve štovanje koje bi bilo upućeno Wendigu, Hellingen bi tražio i za sebe. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3463 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 08/04/2023 : 08:33:20
|
quote:
Originally posted by doom
Ugrubo rečeno, ono čemu ja naginjem, kad bi se pisao nastavak, na nivou fabule bi trebalo biti ne da se Hellingen oslobađa Wendiga, nego da Wendigo oslobađa Hellingena. Pretpostavka je da Wendigo nije zarobio Hellingena isključivo zbog osvete jer mu je ovaj okrenuo leđa. Ja na taj događaj gledam kao da je Hellingen poslan na kaljenje, a ne po kazni. Naizgled komplicirana situacija koja je nastala sa završetkom Dvoboja u svemiru ne treba nužno biti tako zamršena i može se otpetljati relativno jednostavno. To jest, ako znamo koje je rješenje (Hellingen prihvaća Wendiga, za što između ostalog, još uvijek nije bilo kasno, iako Boselli vjerojatno ne bi išao u tom smjeru... te ako pogledamo baš u detalje, Hellingen se zapravo u nijednom trenutku nije suprotstavio Wendigu kao neprijatelju u tom smislu), onda samo još ostaje kako prezentirati to, jer Hellingen je toliki megaloman i pitanje je kako će on u potpunosti prepoznati i prihvatiti Wendiga na način da opet nekako ne pokušava biti iznad njega. Kako objasniti i prikazati kroz slike razvoj posljednjeg Hellingenovog stadija gdje bi on prihvatio Wendiga kao vlastitu bit... Sve štovanje koje bi bilo upućeno Wendigu, Hellingen bi tražio i za sebe.
Mislim da dinamika između te dvojice nije u tom stilu doktor Faust - Lucifer (pa da bi po logici Hellingen kao zao, morao priznati da pripada Wendigu jer je ovaj gospodar zla tj metafizičko zlo), već je Boselli više ciljao na dinamiku Saruman - Sauron (dva gospodara zla, jedan tehnologije, drugi magije) koji imaju iste ciljeve i neprijatelja, ali se ne mogu potčiniti jedan drugome zbog ponosa (iako je u stripu Hellingen inferioran Wendigu, sugerira se da će mu uskoro postati ravan). Znači, nije da je Wendigo iskvario Hellingena, ili da je Hellingen potpisao pakt sa đavlom - već je bio đavo sam po sebi... |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13145 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 08/04/2023 : 08:40:40
|
quote:
Originally posted by doom
i pitanje je kako će on u potpunosti prepoznati i prihvatiti Wendiga na način da opet nekako ne pokušava biti iznad njega.
Pa, to ti je put kojim ide Burattini sada. Hellingen ne prepoznaje i ne prihvaća, oslobađa se Wendiga i opet će šurovati s vojskom. Opet slijede iste priče, Hellingen će napasti Darkwood i Ameriku i svijet, a Zagor će mu porušiti Titana. To je vrtnja u krug. Tu se nema što reći dalje, Nolitta je to dotjerao do kraja i pokazao da je Hellingen na planu tehnološko-kalkulantskog uma najveći, ali to ujedno nije dovoljno da pobijedi svijet ni Zagora.
Rauch je to podvukao u Danu invazije: Akkronijanci su taj superiorni intelekt, ali ne kuže u čemu je stvar. Tehnološko-kalkulantski um ne može utvrditi X, a baš X je jači od svih njihovih proračuna.
Znači, to je dotjerano do kraja, nema se tu više što reći. Zagor, i svijet, ima jedan X, i time je jači od Hellingena.
Boselli je, vrativši Hellingena u život, OTVORIO mogućnost Hellingenu da parira Zagoru. On to nije ni namjeravao u tom smislu, ali se moglo iskoristiti, kad je već vratio Hellingena.
Zagor ima X.
Kod Sclavija, Hellingen napokon uviđa i prihvaća X -> ali time je kao taj stari Hellingen svršen, preobražen je u svjetlo i to je "vječna magija" (ne ide novo vino u stare mješine). Time je saga o Hellingenu gotova, skroz na skroz.
Međutim, Boselli vraća Hellingena, show must go on, i vraća ga za jedan korak natrag: naime, kao da Hellingen nije razumio Kikija Manitua, nije se pomirio, nego je ostao pobunjen i nesmiren, razdiran u očajanju. Tu ga sad spašava Wendigo.
E sad,
ako uzmeš sve ove elemente, lako je vidljivo da Hellingen više ne može biti onaj dobri stari početni Nolittin ludi znanstvenik, koji se igra s raketama i gradi Titana. To su tempi pasati. Jer, Hellingen je u međuvremenu prošao 'duhovna' iskustva koja čine razliku: on je zapravo preobražen. Ako nećemo kraj, ako napravimo korak natrag od Sclavijeve izvedbe, onda svejedno ostaje da je Hellingen 'umro', očajavao u svijetu duhova, njegova psiha je razorena kao takva, a on je doživio izmijenjena stanja svijesti. To je sve lako shvatljivo, kada se malo fokusiraš na Hellingenov put, i čitatelju se može sugerirati ovaj "razvoj" događaja, s te psihološke strane.
Kada stvari tako stoje, Hellingen nema tu što prihvaćati ili ne prihvaćati Wendiga. To je stanje stvari, to je sama njegova svijest, u kojoj on 1 kroz 1 postoji samo zahvaljujući Wendigu. Shvativši ovo, Hellingen postaje zajebaniji za dva boda. Jer, sada, osim tehnološkog znanja, ima i X, te tako parira Zagoru. U njegovu slučaju, X je krivo razumljen, istinski X ima Zagor -> ali sada oba djeluju snagom X-a, i novi sukob može otpočeti.
Znači, to su ti dva puta: jedan je onaj vrtnje u krug, Hellingen opet pokušava kroz tehnologiju, nema razvoj, nisu uključene priče koje su se dogodile; on je ludi znanstvenik, koji nema ništa efikasno protiv Zagora.
Drugi je Hellingen-na-Wendigu, razvoj Hellingena, proširena svijest, Hellingen u misterijama zla. Ovo su njegova iskustva, čim su Sclavi i Boselli skrenuli tok priče u duhovnu dimenziju, u koju Hellingen doslovno, na razini fabule, dolazi.
|
Edited by - stinky on 08/04/2023 08:43:24 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13145 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 08/04/2023 : 13:33:22
|
Burattini o Kikiju i Wendigu: str. 42-43.
Zagor kaže: "Za početak, imao sam viziju u kojoj mi se obratio Kiki Manitu. Podučio me kakav obred moram obaviti da bih dozvao Wendiga."
Znači, ovo uopće ne rezonira s višim smislom čitave te priče o Kikiju Manituu i transcendenciji, s onim X-om koji Nolitta uvađa kako bi pokazao nedovoljnost Hellingenove pozicije tzv. superiornog intelekta.
Ovo što Burattini piše, to je čisti fantasy: postoje "formule", ezoterijska znanja kojima su likovi podvrgnuti. U lošem, Burattinijevom, fantasyju, formule, pravila se izmišljaju usput. Dovoljno je samo bilo što napisati, proizvoljno objašnjenje, i stvar je riješena.
Konkretno, u Burattinijevom shvaćanju Kikija i Wendiga, oni se međusobno bore. A Kiki, kao bolji poznavatelj Wendiga, otkriva Zagoru načine kako doskočiti situaciji.
Podučio me kakav obred moram obaviti da bih dozvao Wendiga.
O nekom boljem ukusu, ovdje nema ni riječi. Kiki Manitu, koji je samo kao X "djelovao", ali zapravo ne djeluje izravno on, nego Rakum, Zagor itd., ni u kom slučaju ne može biti ovako prostituiran. Kiki Manitu je ravnoteža, on drži sve, i ne srozava se na puke formule. Kiki Manitu je sloboda, i on pušta Hellingenu da bude Hellingen, Wendigu da bude Wendigo.
Sloboda je viša kvaliteta od dobra kako ga shvaćaju smrtnici.
Ovako kaže Burattini: "Obred obavljen oružjem dobra natjerao je Wendiga da obavlja samo pozitivne akcije. ... Wendigo je bio spriječen izraziti se svojim iskonskim zlom."
Kiki Manitu ne djeluje ovako. Bog ne sprječava kreaturu da se izrazi slobodno, svojim iskonom. To je veliki misterij slobode, ljubavi, otuda problem zla itd.
Ako čitavu ovu priča o Zagoru i Hellingenu promatramo s višeg stanovišta, onda tu ne može biti govora o tome da Kiki Zagora podučava obredu u kojemu ovaj poziva Wendiga. To nema nikakva smisla. Zagor pozove Wendiga, ali istovremeno mu slomi volju, tako da magično kontrolira samog Wendiga kako bi ovaj obavljao samo pozitivne akcije, kako to kaže Burattini. Još svemu tome kumuje Kiki Manitu.
Takvo jedno objašnjenje je loš fantasy, i to je smišljanje pravila u hodu. Ako mi hoćemo takav infantilni fantasy, onda da, Kiki i Wendigo se nadmudruju, i svaki smišlja vašarske trikove i smicalice. Onda Zagor natjera Wendiga da djeluje pozitivno. A drugi put će Hellingen natjerati Kikija Manitua da djeluje negativno. To su te igre bez granica, bez dubine i bez smisla.
Postoji samo jedno dubokosmisleno rješenje čitavog tog problema zla: pustiti kreaturu da svojom voljom odbaci, da se preobrazi - metanoja.
Sclavi je to već učinio u svojoj priči. Tako da se on požurio, s njegovom pričom došlo se do kraja, Hellingen se pomirio i otišao se igrati svemirskog broda (Zagor se otišao igrati Darkwooda)..
Kiki Manitu ne može se baviti smicalicama, ne može "prevariti" Wendiga - jer to je protusmisleno. Kiki nije životinjski lukav, on je duboko istinit. Zato on neće dolaziti ni u kakve Zagorove vizije gdje se savjetuju smicalice. To je blasfemija, poganstvo, a Zagor je idolopoklonik. Jedino na razini infantilnog fantasyja, Kiki se nadmudruje s Wendigom, i onda su ova Burattinijva objašnjenja kolko-tolko plauzibilna (a ostaju nemaštovita, blesava i petparačka).
|
|
|
|
doom
stripovi.com suradnik
727 Posts
Member since 28/07/2016 |
Posted - 11/04/2023 : 01:17:37
|
quote:
Međutim, Boselli vraća Hellingena, show must go on, i vraća ga za jedan korak natrag: naime, kao da Hellingen nije razumio Kikija Manitua, nije se pomirio, nego je ostao pobunjen i nesmiren, razdiran u očajanju. Tu ga sad spašava Wendigo.
Samo da nadodam, Boselli je ipak mislio na događaje iz Sclavijeve priče te podijelio Hellingena na pomirenu stranu, te ovoga kojeg Wendigo vraća u život.
Kasnije, u Dvoboju u svemiru Zagor aludira na Hellingenovu dobru stranu nakon što ih je ovaj zarobio te govorio kako ga je u jednom svijetu/ stvarnosti uspio nagovoriti da se odrekne zla. Hellingen mu na to kaže da nema pojma o čemu govori.
|
|
|
|
Kruger
Advanced Member
Croatia
17111 Posts
Member since 25/10/2001 |
Posted - 11/04/2023 : 11:35:20
|
quote:
Originally posted by stinky
Burattini o Kikiju i Wendigu: str. 42-43.
Zagor kaže: "Za početak, imao sam viziju u kojoj mi se obratio Kiki Manitu. Podučio me kakav obred moram obaviti da bih dozvao Wendiga."
Znači, ovo uopće ne rezonira s višim smislom čitave te priče o Kikiju Manituu i transcendenciji, s onim X-om koji Nolitta uvađa kako bi pokazao nedovoljnost Hellingenove pozicije tzv. superiornog intelekta.
Ovo što Burattini piše, to je čisti fantasy: postoje "formule", ezoterijska znanja kojima su likovi podvrgnuti. U lošem, Burattinijevom, fantasyju, formule, pravila se izmišljaju usput. Dovoljno je samo bilo što napisati, proizvoljno objašnjenje, i stvar je riješena.
Buratini nije fantasy. Buratini je klasični pisac akcijskog avanturističkog vesterna. Ove Boselijeve i Sclavije akrobacije mogu biti nekom zanimljive, no meni taj new age nikad nije legao. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3463 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 11/04/2023 : 11:40:27
|
quote:
Originally posted by Kruger
quote:
Originally posted by stinky
Burattini o Kikiju i Wendigu: str. 42-43.
Zagor kaže: "Za početak, imao sam viziju u kojoj mi se obratio Kiki Manitu. Podučio me kakav obred moram obaviti da bih dozvao Wendiga."
Znači, ovo uopće ne rezonira s višim smislom čitave te priče o Kikiju Manituu i transcendenciji, s onim X-om koji Nolitta uvađa kako bi pokazao nedovoljnost Hellingenove pozicije tzv. superiornog intelekta.
Ovo što Burattini piše, to je čisti fantasy: postoje "formule", ezoterijska znanja kojima su likovi podvrgnuti. U lošem, Burattinijevom, fantasyju, formule, pravila se izmišljaju usput. Dovoljno je samo bilo što napisati, proizvoljno objašnjenje, i stvar je riješena.
Buratini nije fantasy. Buratini je klasični pisac akcijskog avanturističkog vesterna. Ove Boselijeve i Sclavije akrobacije mogu biti nekom zanimljive, no meni taj new age nikad nije legao.
Ponovi Sjene u Darkwoodu. Nadrobljeno je tu svega i svačega, ali je zabavno, za razliku od Burattinijevih Hellingena. |
|
|
|
Kruger
Advanced Member
Croatia
17111 Posts
Member since 25/10/2001 |
Posted - 11/04/2023 : 12:10:47
|
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by Kruger
quote:
Originally posted by stinky
Burattini o Kikiju i Wendigu: str. 42-43.
Zagor kaže: "Za početak, imao sam viziju u kojoj mi se obratio Kiki Manitu. Podučio me kakav obred moram obaviti da bih dozvao Wendiga."
Znači, ovo uopće ne rezonira s višim smislom čitave te priče o Kikiju Manituu i transcendenciji, s onim X-om koji Nolitta uvađa kako bi pokazao nedovoljnost Hellingenove pozicije tzv. superiornog intelekta.
Ovo što Burattini piše, to je čisti fantasy: postoje "formule", ezoterijska znanja kojima su likovi podvrgnuti. U lošem, Burattinijevom, fantasyju, formule, pravila se izmišljaju usput. Dovoljno je samo bilo što napisati, proizvoljno objašnjenje, i stvar je riješena.
Buratini nije fantasy. Buratini je klasični pisac akcijskog avanturističkog vesterna. Ove Boselijeve i Sclavije akrobacije mogu biti nekom zanimljive, no meni taj new age nikad nije legao.
Ponovi Sjene u Darkwoodu. Nadrobljeno je tu svega i svačega, ali je zabavno, za razliku od Burattinijevih Hellingena.
Meni su Buratinijevi Helingeni dobri. Onako pomalo triler, iako je teško takvo što ubaciti u Zagora. Možda je najlošiji onaj prije ovog zadnjeg gdje se Buratini muči sa lošom ostavštinom Sclavija i Boselija. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13145 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 12/04/2023 : 18:10:23
|
quote:
Originally posted by doom
Samo da nadodam, Boselli je ipak mislio na događaje iz Sclavijeve priče te podijelio Hellingena na pomirenu stranu, te ovoga kojeg Wendigo vraća u život.
Kasnije, u Dvoboju u svemiru Zagor aludira na Hellingenovu dobru stranu nakon što ih je ovaj zarobio te govorio kako ga je u jednom svijetu/ stvarnosti uspio nagovoriti da se odrekne zla. Hellingen mu na to kaže da nema pojma o čemu govori.
Ponavljam Bosellijevog Hellingena, doom. Pa ćemo popričati.
Za sada, pročitao sam Sjene nad Darkwoodom.
Ta prva priča, s Kraljem orlova, ha, teško je reći. To je spoj mrvice genijalnosti (Poe i pjesništvo, imaginacija) s najgrđim trešom. Gro epizode čini ova urnebesna akcija i to je boselli heavy metal stil akcije. Akcija koja se tako banalno reda, ne oduzima dah. Ali budući da se tu ništa ni ne pokušava objašnjavati, ima taj jedan moment ekscentričnosti, za razliku od Burattinija, koji je uvijek banalan.
Teško je uopće reći što je Boselli ovdje radio, jer ovo je prenevjerojatno prenaglašeno prepotencirano preoverdozirano za ikakvu mjeru, izlazi iz svih gabarita suvisle fabule i suvisle rasprave. Ovo je kao neki pandan onim filmskim talijanskim žanrovskim eksploatacijama, samo što ovdje Boselli parodira Zagora u nekom čudnom spoju hiperambicije da napravi ultimativnog Hellingena i istovremeno ironiziranja te svoje ideje.
Je li on ovdje htio nadmašiti Sclavijeve eksplozije i vrteške univerzuma u Zagorovoj glavi ili se napio žutog muškata, teško je reći.
Koliko god na momente debilno a na momente urnebesno, ovaj strip ipak ima određeni šarm.
Što se tiče prologa, koji je ozbiljniji dio priče, tu praktički nema greške. Boselli direktno nastavlja na Sclavija, i uzima Hellingena koji se igra svemirskog broda. Taj Hellingen nije pomiren u vječnosti, kako bi to bio smisao Sclavijevog finala, nego ga Boselli uzima kao lik iz Zagorova svijeta koji se našao na neobičnom mjestu. Boselli mu stavlja običnu, redovnu ljudsku psihologiju, i sada se Hellingen pita gdje je, što treba raditi, kuda treba ići... Ona krajnja pitanja, koja se čovjek pita i u ovome životu. Sada su samo protegnuta i u svijet duhova.
Hellingen je, nakon iskustva kroz koja je prošao u Sclavijevoj priči (a kojih se on ne sjeća, odnosno, on se ne sjeća da je došao Bogu na istinu i riješio sve), zbunjen. On polako počinje osjećati samoću, dosadu, traži ljudsko biće, traži kontakt... tu je jedan Hellingen s ljudskim licem, takorekuć. E, tu sada upada Wendigo i on zapravo odvlači Hellingena na stranu zla. Wendigo je taj koji presudno djeluje da Hellingen dobije neki smjer, da se sabere, samo što taj smjer biva u pravcu zla. I tako imamo ponovo odlučnog, zlog Hellingena iz serijala.
Mislim da je Boselli ovo dobro izveo.
|
|
|
|
doom
stripovi.com suradnik
727 Posts
Member since 28/07/2016 |
Posted - 12/04/2023 : 19:45:22
|
Čisto sumnjam da se on htio upuštati u ikakvo nadmetanje sa Sclavijem. On radi po svome kako zna, ne ono kao Burattini koji mora svima pokazati da je gospodar svih priča. Boselli je više puta spomenuo kako je uvjeren da je Nolitta htio teleportirati Hellingena u onoj kabini te da se, sukladno tome trebao pisati nastavak, ali je Sclavi mislio drugačije pa je morao uvažiti njegovu priču. Istini za volju, malo koji pisac bi išao Sclavijevim putem, ali Sclavi je u to vrijeme bio baš u naponu snage. On je mogao to izvesti. On to može. Većina pisaca bi se tu povukla u čisti fantasy sa teleportacijom i pucnjavom po svemiru, nekakav star wars i slično, putem manjeg otpora na koji je lakše uskočiti. Dok s druge strane, da je Boselli išao u Wendigovu dimenziju sa eventualnim nastavkom, tu se moglo tražiti inspiraciju kroz Božanstvenu komediju ili Izgubljeni raj, kako je već spomenuo Zoro. O ovome volim razmišljati.
Sad sve nešto mislim... možda i bolje da je Sclavi pisao prije Bosellija pa da je Boselli morao tu nastaviti, jer ja sam isto zadovoljan kako je Boselli to izveo.
Inače, Boselli Sclavijevu priču sa Hellingenom drži za remek djelo. Sumnjam da on to vidi kao sprdnju kao što si spomenuo. Bilo bi zanimljivo vidjeti što bi rekao da ga se suoči sa tom tezom.
Mislim da se ta teorija o Sclavijevom parodiranju Talijanima uopće ne nazire na vidiku. Doduše, nitko ni ovdje nije tu priču gledao na taj način do prije par godina kada se pričalo u razotkrivanju mita.
Prolog Sjena nad Darkwoodom je genijalan, više puta sam pisao o tome. Ne mogu se sjetiti scene ili događaja za koje mogu reći da su mi bolji.
|
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3464 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 13/04/2023 : 09:48:46
|
quote:
Originally posted by doom
Čisto sumnjam da se on htio upuštati u ikakvo nadmetanje sa Sclavijem. On radi po svome kako zna, ne ono kao Burattini koji mora svima pokazati da je gospodar svih priča. Boselli je više puta spomenuo kako je uvjeren da je Nolitta htio teleportirati Hellingena u onoj kabini te da se, sukladno tome trebao pisati nastavak, ali je Sclavi mislio drugačije pa je morao uvažiti njegovu priču. Istini za volju, malo koji pisac bi išao Sclavijevim putem, ali Sclavi je u to vrijeme bio baš u naponu snage. On je mogao to izvesti. On to može. Većina pisaca bi se tu povukla u čisti fantasy sa teleportacijom i pucnjavom po svemiru, nekakav star wars i slično, putem manjeg otpora na koji je lakše uskočiti. Dok s druge strane, da je Boselli išao u Wendigovu dimenziju sa eventualnim nastavkom, tu se moglo tražiti inspiraciju kroz Božanstvenu komediju ili Izgubljeni raj, kako je već spomenuo Zoro. O ovome volim razmišljati.
Sad sve nešto mislim... možda i bolje da je Sclavi pisao prije Bosellija pa da je Boselli morao tu nastaviti, jer ja sam isto zadovoljan kako je Boselli to izveo.
Inače, Boselli Sclavijevu priču sa Hellingenom drži za remek djelo. Sumnjam da on to vidi kao sprdnju kao što si spomenuo. Bilo bi zanimljivo vidjeti što bi rekao da ga se suoči sa tom tezom.
Mislim da se ta teorija o Sclavijevom parodiranju Talijanima uopće ne nazire na vidiku. Doduše, nitko ni ovdje nije tu priču gledao na taj način do prije par godina kada se pričalo u razotkrivanju mita.
Prolog Sjena nad Darkwoodom je genijalan, više puta sam pisao o tome. Ne mogu se sjetiti scene ili događaja za koje mogu reći da su mi bolji.
Ovo boldano je poanta, moram se u tom segmentu složiti s Doomom. Bure je zdravoseljački rečeno puka. On želi legacy, da je najveći najbitniji, on će nama svima objasnit. Iz svakog njegovog djela pršte kompleksi.
Onomad sam uspio stupiti u kontakt s Burom, dao mi je odgovore iz kojih je jasno da on Zagora ne razumi. Probao sam ukazati na neke stvari ali Bure se samo isključio. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13145 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 13/04/2023 : 10:28:00
|
Pročitao drugu svesku, Specijalni agent.
Gospodar lutaka je ozbiljniji, ali opet ne dovoljno ozbiljan lik da bi bio nešto više od usputnog petparačkog zlikovca. Lutke su jezivije od trapera-kentaura, ali ih se jednako lako tamani, i to je prosto kao da jedemo salatu. Znači, stvari se pomalo zahuktavaju, Boselli pojačava, no, s druge strane, nema one urnebesne smjehotresne pretjeranosti Kralja orlova i trapera koji govore na četiri noge. Nešto se dobiva, nešto gubi, i sve skupa nije to još to.
Od vrhunskih stvari, tu je Bosellijevo uvađanje baze Drugdje. Dosjei X su valjda bili popularni, ali svejedno, taj dio je lijepo urađen. Poe u svom dvostrukom životu, s jedne strane pjesnik, s druge agent. Pokazat će se da je ova duhovna, pjesnička strana bitnija, te time Boselli još uvijek jednom nogom čvrsto stoji u domeni Nolitte i Sclavija i simboličke dimenzije čitave ove sage.
Što se tiče naše specijalne teme, rekonstrukcija Hellingena i Wendiga, u ovom stripu stvar stoji ovako.
Wendigo sastavlja Hellingena, a u skladu s onim što sam rekao u prethodnom postu, Wendigo je poput zmije zapravo nagovorio Hellingena i potaknuo ga da se odrekne mira. Potvrdu za ovu tezu imamo na str. 42, gdje Hellingen govori Zagoru da je bio u stanju blaženstva (nakon epizode s Kikijem i Zagorom u Sclavijevoj izvedbi), ali da ne može ništa protiv Wendigove moći, moći duha zla. Odnosno, Wendigo je ponovo razbudio mračni temelj, koji je stavljen ad acta u Divovima Dobra i Zla, i koji je napokon prožet dahom ljubavi te je Hellingen postigao blaženstvo (i otišao se igrati svemirskog broda).
Tako je time saga o Hellingenu trebala biti gotova, no Boselli je našao načina da stvari opet razmrda, o čemu već jesmo. Iznašao je Wendiga, moćni duh zla, i samo je Wendigo mogao pomutiti Hellingenovo blaženstvo i rasplamsati stari nemir. Mračni temelj se ponovo uzbudio i Hellingen opet mašta kako će osvojiti svijet i poraziti Zagora. Na razini Zagorovog serijala, ovo je jedno prikladno rješenje, čak i idejno, filozofski neloše.
Tu sad ostaje vidjeti, je li Boselli kroz ovu njegovu priču o Hellingenu, natuknuo neke ideje o tome kako je on zamislio da se Hellingen oslobodi Wendiga, a da istovremeno Wendigo ne spadne na trećerazredni rang. Jer, Wendigo je moćni duh zla, ustvari, najmoćniji, to je personifikacija zla, takorekuć. Zato tu elegantno, lagodno rješenje Hellingen će isključiti Wendiga ne pije vodu.
O tome ću nastaviti kad vidim čitavu priču.
|
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3464 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 13/04/2023 : 10:44:09
|
| Poe je tako efektan lik još povezan sa Lovercraftom, tu je Boselli još bio frišak autor koji je zna sve to uklopit nabacat a da nije naporno. Vidim da u zrelijoj fazi zna zagušit priču. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3463 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 13/04/2023 : 12:29:15
|
quote:
Originally posted by Poncho
Poe je tako efektan lik još povezan sa Lovercraftom, tu je Boselli još bio frišak autor koji je zna sve to uklopit nabacat a da nije naporno. Vidim da u zrelijoj fazi zna zagušit priču.
Boselli masovno posuđuje od Lovecrafta, makar zapravo od njega uzima samo koncepte (izgubljene civilizacije, stari bogovi, drugi svjetovi), a ne i lovecraftovski svjetonazor. |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Kiki Manitu, Wendigo, Hellingen: Zagorov univerzum
