Ha ha, aj editiro post, a ti me kvotala prije :D :D U knjiznicu kad udjem, nezanm sto bi prije, ja bi sve sad i odma, a vremena nema, pa onda uzmem ovako nes sto se cini zanimljivo. Vidjet cemo ako su stogod dobili (Moć Nevinih npr), ili ako je neko vratio neke koje bi htio procitat,Fibrine Batmane npr, citao sam samo mracnog viteza i nije mi nikako svidio, pa reko da dam sansu ove druge dvije knjizurine.
-Hi Honey, did you miss me? -With every bullet so far...
Prije koji tjedan, sestra i ja smo radile "inovativne" fotke za hladnjak pa smo se slikale kao naslovnice nekih stripova, među kojima je bio i Nao Brown. Ovdje necete vidjeti konacan proizvod, ali evo perilice:
Nacitao se takvih hvalospjeva da nisam izdrzao da ga ne uzmem za ok cijenu.
I razocaran poprilicno. Strip kao strip je neki slice of life urnebesno nezanimljive osobe koja radi urnebesno nezanimljive stvari. E sad, to moze imati poantu, ali ovaj strip ju nema, samo baulja, ubaci malo i nekog budizma i zavrsi se kao romanticna komedija. Glavni lik je tip osobe koju ne mogu smisliti, manic pixie girl je bio teski trend tamo pocetkom 2010ih i svih tih Take me Outa u purgeraju, ali sad ponovno prozivljavati taj tip osobe mi ostavlja bljutav okus u ustima. Ovo sa nekim ubijanje OCDom nit mi je imalo ikakvu poantu, niti razradu, niti posljedice niti ista. Ocekivao sam malo znacajnije stvari od tog zanimljivog psiholoskog spina, a dobio sam pimpek.
Kad se podvuce crta - bezveze.
Dodatna prica je bila interesantna, lijepo napisana, ali kratka, prekratka da bi iole utjecala na ukupni dojam.
Crtez, s druge strane, je briljantan. Jedinstven potez, boje, smisao za kadriranje - jako, jako pamtljivo.
Zašto ovo ima 200 stranica nije mi jasno, osim valjda da testira čitateljevo strpljenje. Izrazito naporan i dosadan strip, kojeg malo spasavaju lijep crtez i boje. Kao i u većink kolorki, glavna junakinja je (nezanimljiva) cura. Ne istice se po nicemu osim da ima ultra dosadan život koji joj se sredi tek kad joj partner doživi moždani udar a nju udari auto. Inace ima opsesiju ka nasilju pa odlazi na budisticke seanse da se smiri, u stanu (kojeg djeli sa medicinskom sestrom) ima miševa a uhvati se za prvog frajera koji naiđe. Eto to je otprilike kompletan sadrzaj.
Meni je kod Nao Brown priča onako, može proć, ali crtež je bomba. Rijetko bude ovakav neki slice of life/romansa strip, a da crtež nije neki jednostavni, indie ili karikirani. Bilo bi fora da Dillon nacrta još štogod