Pa struktura Kalvina kao dela nam dopušta da ga skupljamo po volji, ili kompletistički (kako za die hard fanove poput mene, kako za one sa OKP) ili nasumice, preko reda. Svaka knjiga je za sebe, ne znam ni bolji poklon od neke knjige Kalvina, tako da se ne mora sve skupiti. Nego, Voterson bukvalno do kraja nema pad, pa je meni greota da to nemam sve, jer fakat sve vredi. Takođe, neće to uopšte izgledati loše, naprotiv. Na polici ćemo imati tri velika integrala i pet, po visini jednakih singlica.
Hm, meni su prvi draži jer otvaraju neke teme po prvi put, ali se u potonjim te teme vrlo suptilno razvijaju. Ali ja imam devojčicu u Kalvinovom uzrastu i dva dečaka nešto mlađa, pa se i na tom nivou vrlo duboko identifikujem sa stripom.
Sem toga, u grafičkom smislu, poslednje 4 kolekcije su najinteresantnije. Naime, Voterson se bavio i probelmom smanjenja prostora koji je strip dobijao u novinama. Primera radi, na početku XX veka novinski stripovi su štampani uspravno, gotovo na margini strane, i veliku pobedu predstavljao je prelazak na horizontalni kaiš, to je bilo svojevrsno osvajanje novinskog prostora. Međutim, krajem veka slobode su se smanjivale, novinski prostor bivao je sve skuplji. Insistiralo se na davno uspostavljenim šablonima. Jedan od dogmatskih bio je nedeljna tabla u tri strukturno manje-više istovetna kaiša. Voterson je pravio dve duže pauze tokom crtanja serijala. Prvi put tokom skoro cele 1991. godine. A kada se vratio, dobio je veći prostor za nedeljnu tablu, čak polovinu novinske strane, i mogućnost da razbije učmalu strukturu. Od tada praktično nijedna nedeljna tabla nema klasičnu kompoziciju, pojavljuju se i spleševi, otvaraju se nove mogućnosti za kadriranje. U tome i leži razog zašto se poslednje četiri kolekcije nikako ne mogu preslagati.
E bas lepo, taman kad sam resio da se okusam sa ovim serijalom, prvi broj rasprodat.
Možeš bez problema pratiti i bez tog nultog.
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud